Poslovni broj: 78 Pž-6760/2019-4

1

REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 78 Pž-6760/2019-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mladen Šimundić, u pravnoj stvari tužitelja T. C. d.o.o. Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik B. B., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M., B. i V. d.o.o., S., protiv tuženika D. V. V. G., V. G., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica M. Š. L., odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu M. Š. L. i S. T., Z., radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2533/17 od 8. srpnja 2019., 22. rujna 2021.

p r e s u d i o j e

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2533/17 od 8. srpnja 2019. u pobijanim točkama I. i II. njene izreke.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda Zagrebu poslovni broj Povrv-2533/17 od 8.
srpnja 2019. ukinut platni nalog za utuženi iznos glavnice, kamata i ovršnog troška i tužbeni je zahtjev odbijen kao neosnovan (točka I. izreke), naloženo je tužitelju platiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 11.045,00 kn (točka II. izreke), dok je tuženik odbijen sa zahtjevom za naknadu troška postupka u iznosu od 2.600,00 kn (točka III. izreke). U bitnome, prvostupanjski sud navodi kako je, nakon provedenog postupka, utvrdio kako su stranke bile u poslovnom odnosu temeljem ugovora o građenju prema čl. 620. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO). Nadalje, utvrđuje kako je tuženik višekratno upozoravao tužitelja na kašnjenje u izvođenju radova i posljedice zakašnjenja, kao i da je prilikom primitka ispunjenja priopćio tužitelju da zadržava pravo na ugovornu kaznu, za koji je iznos tuženik umanjio plaćanje naknade za izvedene radove po okončanoj situaciji u smislu čl. 353. st. 4. i 5. ZOO-a te odredbi čl. 55. Posebnih uzanci o građenju upravo za utuženi iznos. Stoga je ukinuo platni nalog, a tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan, a tuženiku dosudio parnični trošak.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj, navodeći kako presuda nije na zakonu osnovana, te da ima razloga zbog kojih se ne može ispitati. Smatra kako se iz pobijane presude ne može zaključiti je li došlo do prekoračenja ugovorenih rokova, o kojem se prekoračenju radilo te tko je za isto prekoračenje odgovoran. U odnosu na iskaze svjedoka, koje smatra dijametralno suprotnim, navodi kako sud samo navodi kojim je svjedocima povjerovao, a kojima nije. Smatra kako je jedini pravilan način za utvrđenje činjenica bilo provođenje građevinskog vještačenja na okolnost utvrđivanja izmjena na projektnoj dokumentaciji i količini vantroškovničkih radova, koji je prijedlog sud odbio. Zbog navedenog je mišljenja kako se pobijana presuda ne može ispitati te predlaže uvažiti žalbu, ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Bez obzira na to što tužitelj navodi kako se njegova žalba odnosi na presudu, iz njenog je sadržaja razvidno da se tužitelj žali na onaj dio presude u kojemu nije uspio u sporu (točke I. i II. izreke), ali ne i na točku III. izreke, kojom je odbijen zahtjev tuženika za isplatu daljeg troška.

4. U odgovoru na žalbu tuženik osporava navode žalitelja kao neutemeljene, nejasne i paušalne, te kako je sud ocijenio iskaze svjedoka, a svoju je presudu zasnovao i na ispravama u spisu. Smatra kako je sud brižljivo ocijenio sve isprave u spisu, te predlaže odbiti tužiteljevu žalbu kao neosnovanu, a pobijanu presudu potvrditi.

5. Žalba nije osnovana.

6. Pobijana odluka ispitana je na temelju odredbe čl. 44. st. 2. i 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Suprotno mišljenju žalitelja, odluka prvostupanjskog suda utemeljena je na
cjelokupno provedenom dokaznom postupku, posebno ispravama u spisu, a ne samo iskazima svjedoka (Ugovor, Aneks ugovora, korespondencija stranaka, građevinski dnevnik), pri čemu je sud točno utvrdio i u kojoj su mjeri rokovi prekoračeni.

8. Naime, prvostupanjski se sud poziva na Aneks br. 1 Ugovora od 20. veljače

2015., iz kojega proizlazi da su stranke istim suglasno konstatirale kako tužitelj nije završio s ugovorenim radovima u roku propisanom u osnovnom ugovoru te da je tužitelj uputio tuženiku dopis od 9. veljače 2015. zahtijevajući produljenje roka. Navedenim Aneksom br. 1. stranke su se suglasile da je rok za dovršetak radova 8. svibnja 2015., pri čemu je taj rok ugovoren kao fiksan i nepromjenjiv. Nadalje, člankom 7. tog Aneksa stranke su navele da je do produljenja ugovorenog roka iz osnovnog Ugovora došlo bez krivnje naručitelja te su ugovorile smanjenje ugovorenog iznosa iz čl. 2 osnovnog Ugovora za iznos troškova naručitelja vezanih za uslugu nadzora i koordinatora II za razdoblje od 22. veljače 2015. do 8. svibnja 2015.

9. U nastavku obrazloženja prvostupanjski sud detaljno pojašnjava tijek
odnosa između stranaka, posebno u odnosu na kašnjenje tužitelja s izvođenjem radova i razloge kašnjenja nakon ugovorenog roka dovršetka 8. svibnja 2105. pa do 11. lipnja 2015., kada su radovi konačno dovršeni, a tuženiku dostavljena dokumentacija potrebna za tehnički pregled (osim popisa atestne dokumentacije). Pri tome je prvostupanjski sud detaljno pojasnio temeljem koje je dokumentacije došao do svakog pojedinog zaključka, a posebno je obrazložio koje je iskaze svjedoka prihvatio, a koje nije, imajući u vidu njihovu (ne)uvjerljivost u odnosu na materijalne dokaze u spisu.

10. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka i ocjene provedenih
dokaza, prvostupanjski je sud utvrdio kako do kašnjenja s izvođenjem radova i nakon produljenog roka (8. svibnja 2015. do 11. lipnja 2015.) nije došlo zbog razloga na strani tuženika, a ovakav zaključak suda nije doveden u sumnju navodima žalbe. Naime, tužitelj u žalbi niti ne tvrdi da bi do problema s valjanošću projektne dokumentacije ili novih van troškovničkih radova došlo nakon 20. veljače 2015., kada je sklopljen Aneks 1. Ugovora.

11. Dakle, na dan sklapanja Aneksa 1. Ugovora tužitelj je znao točno koje
radove na temelju koje dokumentacije i u kojem roku treba izvesti, a prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da te radove nije izvršio u roku iz tog Aneksa. Zbog toga tužitelj u žalbi neosnovano tvrdi kako je sud trebao provesti građevinsko vještačenje na okolnost utvrđivanja izmjena na projektnoj dokumentaciji i količini van troškovničkih radova, pa je prvostupanjski sud pravilno odbio taj prijedlog.

12. Ovaj sud dodatno ukazuje i kako su čl. 7. osnovnog Ugovora o građenju
stranke predvidjele mogućnost produljenja roka za izvođenje radova iz razloga više sile, neispunjavanja naručiteljevih obveza, nemogućnosti izvođenja radova zbog obustave radova od strane nadzornog tijela, zbog nepovoljnih vremenskih prilika i ako naručitelj izda nalog za obustavu radova, dok se tužitelj tijekom postupka i u svojoj žalbi ne poziva da bi koji od tih razloga nastao nakon sklapanja Aneksa 1. ugovora.

13. Slijedom navedenog, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da je tužitelj prekoračio rok za izvođenje radova, broj dana prekoračenja, kao i visinu ugovorne kazne za navedeno prekoračenje te činjenicu da je tuženik zadržao pravo na obračun ugovorne kazne i nakon primopredaje te za taj iznos umanjio naknadu koju je trebao platiti tužitelju. Na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenio odredbe čl. 350. i 352. ZOO-a te čl. 57. Posebnih uzanci o građenju, čiju primjenu stranke nisu isključile, te ukinuo platni nalog i odbio tužbeni zahtjev (čl. 451. st. 3. ZPP-a).

14. U odluci o troškovima postupka prvostupanjski je sud primijenio odredbe
čl. 154. i 155. ZPP-a, odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova odvjetnika
(„Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14 i 118/14) kao i Zakona o sudskim pristojbama

(„Narodne novine“ broj: 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 112/12 i 157/13) i Tarifu sudskih pristojbi.

15. Kako žalitelj ne ukazuje da bi prvostupanjski sud pogrešno primijenio neku od zakonskih odredaba, niti je takva povreda utvrđena ispitivanjem odluke po službenoj dužnosti, žalba je i u tom dijelu neosnovana.

16. Slijedom navedenog, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, tužiteljeva je žalba odbijena kao neosnovana, a prvostupanjska presuda potvrđena.

Zagreb, 22. rujna 2021.

Sudac
Mladen Šimundić