1              Poslovni broj: 1 Us I-259/2021-5

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 1 Us I-259/2021-5

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E NJ E

 

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužitelja V. A. iz K., ..., kojeg zastupaju opunomoćenici odvjetnici u Odvjetničkom društvu J. & V. d.o.o., u R., ..., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave primorsko-goranske Rijeka, I. policijske postaje R…, radi protjerivanja iz Europskog gospodarskog pojasa, 22. rujna 2021.,

 

p r e s u d i o  j e

 

              Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži poništenje rješenje tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave primorsko-goranske Rijeka, I. policijske postaje Rijeka, broj: 511-09-23-UP/I-659/2021 od 17. veljače 2021.

 

r i j e š i o  j e

 

              Odbija se prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe.

 

 

Obrazloženje

 

1.  Rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave primorsko-goranske Rijeka, I. policijske postaje Rijeka, broj: 511-09-23-UP/I-659/2021 od 17. veljače 2021. tužitelj, državljanin K., protjeran je iz Europskog gospodarskog prostora te mu je određena zabrana ulaska i boravka u Europskom gospodarskom prostoru (dalje: EGP) u trajanju od 1 godine, računajući od isteka zabrane ulaska i boravka koja je izrečena prethodnim rješenjem o protjerivanju, uz prateća utvrđenja. Tuženik obrazlaže, u bitnome, da je tužitelj stranac koji je 16. veljače 2021. zatečen u R. prilikom nezakonitog boravka u R. H., da je tužitelju zbog nezakonitog boravka 23. srpnja 2020. uručeno rješenje o protjerivanju broj: 511-09-23-UP/I-3092/2020 od 23. srpnja 2020. uz rok od 15 dana za povratak, da tužitelj ima zabranu ulaska i boravka u R. H. do 8. kolovoza 2021., da tužitelj nije napustio Europski gospodarski prostor, već je nastavio nezakonito boraviti na području R. H., zbog čega je na temelju čl. 190. st. 1. t. 1. u svezi s čl. 192. st. 6 i 7. i  čl. 193. st. 1., 2. i 3. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj 133/20, dalje: ZS) odlučiti kao u izreci. 

 

2.  Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnio tužbu ovome Sudu, u kojoj je u bitnome naveo da je zakonito ušao u R. H. 30. srpnja 2019. i to na temelju putne isprave i vize, ukratko navodeći okolnosti koje su prethodile donošenju osporenog rješenja. Smatra da predmetnog dana nije bio zatečen u nezakonitom boravku jer da je protiv rješenja broj: 511-09-23-UP/I-3092/2020 od 23. srpnja 2020. izjavio žalbu, zbog čega je njegov boravak pravovaljan sve dok se ne odluči o njegovoj žalbi. Navodi da je u R. K. živio vrlo kratko, da je s nepunih 10 godina zajedno s roditeljima, bratom i sestrom napustio K. i preselio u Nj., gdje je pohađao osnovnu školu, da ga uz K. ne vežu nikakve obiteljske i poslovne veze, da u R. H. živi 2 godine, koju smatra svojom domovinom, da se u potpunosti posvetio ostvarivanju života i izgrađivanju obitelji. Prigovara da je povrijeđeno načelo pomoći neukoj stranci, da nije bio upoznat sa svojim pravima, zbog čega da je ishod postupka nepovoljan. Poziva se na pravnu stečevinu Europske unije. Ističe da rješenje o protjerivanju nije postalo izvršno, zbog čega tuženik ne može izvršiti navedeno rješenje. Predlaže da se u sporu provede dokaz njegovim saslušanjem, zatim saslušanjem njegovih roditelja i svjedoka I. S., a na okolnost života njega i njegove obitelji u R. H.   Slijedom navedenog, tužitelj je u tužbenom zahtjevu predložio da Sud poništi rješenje tuženika.

 

3.  Tužitelj je u okviru tužbe podnio i prijedlog za određivanje odgodnog učinka tužbe do pravomoćnog okončanja ovog upravnog spora. Smatra osnovanim svoj prijedlog iz sljedećih razloga: nema nikoga svoga na K. kod koga bi mogao boraviti, cijela obitelj mu živi na području EGP (Nj.), u R. H. ima osnovano trgovačko društvo te ima opravdanu bojazan za svoj život u slučaju deportacije na K.

 

4.  Tuženik, iako uredno pozvan na dostavu odgovora na tužbu isti nije dostavio.

 

5.  Sud je ovaj upravni spor riješio na temelju ovlaštenja iz čl. 32. st. 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, dalje: ZUS) budući da sud može riješiti spor i bez spisa predmeta ako tuženik ne dostavi sve spise predmeta ili izjavi da ih ne može dostaviti.

 

6.  Među strankama ovog spora nije sporno da je tužitelj rješenjem tuženika broj: 511-09-23-UP/I-3092/2020 od 23. srpnja 2020. protjeran iz R. H., uz rok povratka od 15 dana, da je tužitelju istim rješenjem određena zabrana ulaska i boravka u R. H. do 8. kolovoza 2021. Nadalje nije sporno da je odbijen zahtjev tužitelja podnesen 20. studenoga 2020. za odobrenje privremenog boravka u R. H. Nije sporno niti da je tužitelj 16. veljače 2021. u 15,30 sati zatečen u R. u ....

 

7.  Međutim, sporna je primjena materijalnog prava, odnosno jesu li u postupku donošenja osporenog rješenja pravilno primijenjene odredbe ZS. 

 

8.  Kako činjenice odlučne za rješavanje ovog spora nisu sporne, to je na temelju odredbe čl. 36. t. 4. ZUS, te odredbe čl. 8. ZUS prema kojoj je Sud dužan upravni spor provesti brzo, bez odugovlačenja i uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, ovaj spor riješen bez održavanja rasprave.

 

9.  Kako odlučne činjenice nisu sporne, to Sud nije u sporu provodio daljnje dokaze, pa tako niti dokaze koje je tužitelj predložio u tužbi na okolnost njegovog života u R. H., iz razloga što činjenice koje bi se mogle utvrditi tim dokazima nisu odlučne za donošenje odluke u ovom sporu.

 

10.  Na temelju razmatranja svih nespornih činjeničnih i spornih pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

 

11.  Odredbom čl. 190 st. 1. t. 1. ZS propisano je da će se državljanina treće zemlje protjerati ako nije napustio EGP odnosno Republiku Hrvatsku u roku koji je određen rješenjem.

 

12.  Odredbom čl. 190. st. 2. ZS propisano je da se državljanina treće zemlje može  protjerati zbog nezakonitog boravka i nezakonitog prelaska ili pokušaja prelaska državne granice, različitih od razloga iz st. 1. tog članka.

 

13.  Čl. 192. st. 6. ZS propisano je da zabrana ulaska i boravka izrečena rješenjem o protjerivanju u slučaju iz čl. 190. tog Zakona ne može biti kraća od tri mjeseca niti duža od pet godina.

 

14.  Čl. 192. st. 7. t. 3. ZS propisano je da se zabrana ulaska i boravka računa od dana isteka zabrane i ulaska koja je izrečena prethodnim rješenjem o protjerivanju.

 

15.  Odredbom čl. 193. st. 1. ZS propisano je da rješenje o protjerivanju donosi Ministarstvo u sjedištu ili Ministarstvo putem policijske uprave odnosno policijske postaje, protiv kojeg nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

 

16.  Čl. 26. st. 1. ZUS propisano je da tužba nema odgodni učinak osim kada je to zakonom propisano.

 

17.  Dakle, netom citiranim odredbama ZS propisani su uvjeti ispunjenjem kojih je tuženik ovlašten donijeti rješenje o protjerivanju stranca zatečenog u nezakonitom boravku u R. H.

 

18.  Nije sporno da je tužitelj ranije donesenim rješenjem tuženika broj: 511-09-23-UP/I-3092/2020 od 23. srpnja 2020. koje je postalo izvršno (obzirom da tužba kojom se pokreće upravni spor ne odgađa izvršenje tog rješenja) protjeran iz EGP i da mu je tim istim rješenjem određena zabrana ulaska i boravka u R. H. do 8. kolovoza 2021. te da je tužitelj unatoč izrečenom protjerivanju i zabrani ulaska i boravka na području R. H. nastavio nezakonito boraviti na području R. H. pa je tako 16. veljače 2021. zatečen u R. u .... u nezakonitom boravku, a u međuvremenu nije ishodio rješenje kojim mu se eventualno odobrava privremeni boravak u R. H.

 

19.  Stoga su se, suprotno navodima tužitelja, ispunili uvjeti iz citiranih odredaba čl. 190. st. 1. t. 1. i 2. ZS za protjerivanje tužitelja jer nije napustio EGP odnosno R. H. u roku koji mu je određen rješenjem, a pored toga tužitelj u međuvremenu nije ishodio rješenje kojim mu se eventualno odobrava zakoniti boravak u R. H.   

 

20.  Sukladno prethodnom, tužbeni navodi tužitelja nisu od drugačijeg utjecaja na rješavanje ove upravne stvari budući da je ovdje jedino odlučno to da tužitelj nezakonito boravi u R. H.

 

21.  Pri takvom stanju stvari Sud nije našao da je povrijeđen zakon na štetu tužitelja, slijedom čega je osporavano rješenje tuženika ocijenjeno zakonitim.

 

22.  Slijedom navedenoga, na temelju čl. 57. st. 1. ZUS odlučeno je kao u izreci.

 

23.  Zbog navedenih razloga radi kojih je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja nije bilo osnove niti da se odredi odgodni učinak tužbe do pravomoćnog okončanja ovog upravnog spora.

 

U Rijeci 22. rujna 2021.

 

                                                                                                                              Sutkinja

 

                                                                                                                                Vesna Perić, v.r.

 

 

             

 

 

              UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

 

              Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu (tri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave rješenja.

 

              Protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena (čl. 26. u svezi čl. 67. st. 1. ZUS-a).