- 1 -              Rev 434/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 434/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đure Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja M. V. iz I., OIB: ... i II. tužitelja J. V. iz I., OIB: ..., oba zastupana po punomoćnicima-odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu K. Š., S. Š. i A. B. iz Z., protiv tuženika C. o. d.d. Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik Š. S., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-148/18-2 od 7. studenoga 2018., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena djelomična presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-7669/08-156 od 17. studenoga 2017., u sjednici održanoj 22. rujna 2021.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

              Revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-148/18-2 od 7. studenoga 2018. u dosuđujućem dijelu u odnosu na I. tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

r i j e š i o   j e :

 

              Revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-148/18-2 od 7. studenoga 2018. u dosuđujućem dijelu u odnosu na II. tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

1. Djelomičnom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"I Nalaže se tuženiku C. o. d.d. iz Z. platiti I tužitelju M. V. iz I. 413.552,33 kn s zateznim kamatama od 26. lipnja 2008. godine do isplate, 19.666,94 kn s zateznim kamatama od 30. prosinca 2008. godine do isplate, 2.845,90 kn s zateznim kamatama od 30. prosinca 2008. godine do isplate i mjesečnu rentu na ime tuđe pomoći od 1. siječnja 2014. godine do 31. kolovoza 2016. godine u svoti od 1.031,52 kn mjesečno te od 1. rujna 2016. godine nadalje u svoti od 2.031,52 kn mjesečno do svakog 15-tog u tekućem mjesecu, s tim što je dospjele obroke dužan platiti odjednom, s zateznim kamatama na dospjele, a neplaćene mjesečne obroke tekućim od dana dospjelosti svakog pojedinog mjesečnog obroka do isplate, a II. tužitelju J. V. iz I. 76.000,00 kn s zateznim kamatama od 26. lipnja 2008. godine do isplate i 4.322,40 kn s zateznim kamatama od 30. prosinca 2008. godine do isplate sve po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. godine, a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku 15 dana.

 

              II O preostalom dijelu tužbenog zahtjeva i trošku parničnog postupka bit će odlučeno presudom."

 

2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

 

              "1. Odbija se djelomično kao neosnovana žalba tuženice C. o. d.d., Z. i djelomično potvrđuje djelomična presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-7669/08-15 od 17. studenog 2017.:

 

a) pod toč. I izreke u dijelu kojim je tuženica C. o. d.d., Z. obvezana isplatiti prvotužitelju M. V. iznos od 303.000,00 kn sa zateznim kamatama od 26. lipnja 2008. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana,

 

b) pod toč. I izreke u dijelu kojim je tuženica C. o. d.d., Z. obvezana isplatiti prvotužitelju M. V. iznos od 96.596,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa odnosno od svakog prvog u tekućem mjesecu za prethodni mjesec i to:

- za razdoblje od 1. lipnja 2008. do 31. listopada 2008. na iznos od po 1.976,00 kn mjesečno,

- za razdoblje od 1. studenoga 2008. do 31. prosinca 2008. na iznos od po 1.876,00 kn mjesečno,

- za razdoblje od 1. siječnja 2009. do 31. prosinca 2009. na iznos od po 1.884,64 kn mjesečno,

- za razdoblje od 1. siječnja 2010. do 31. prosinca 2010. na iznos od po 1.950,88 kn mjesečno,

- za razdoblje od 1. siječnja 2011. do 31. siječnja 2011. na iznos od 1.988,32 kn,

- za razdoblje od 1. veljače 2011. do 31. prosinca 2011. na iznos od po 988,32 kn mjesečno,

- za razdoblje od 1. siječnja 2012. do 31. prosinca 2012. na iznos od po 982,56 kn mjesečno te

- za razdoblje od 1. siječnja 2013. do 31. prosinca 2013. na iznos od po 1.031,52 kn mjesečno,

pa sve do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana

 

c) pod toč. I izreke u dijelu kojim je tuženica C. o. d.d., Z. obvezana isplatiti prvotužitelju M. V. iznos od 19.666,94 kn sa zateznom kamatom od 30. prosinca 2008. do isplate, zatim iznos od 2.845,90 kn sa zateznom kamatom od 30. prosinca 2008. do isplate, sve po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana,

 

d) pod toč. I izreke u dijelu kojim je tuženica C. o. d.d., Z. obvezana isplatiti drugotužitelju J. V. iznos od 76.000,00 kn sa zateznim kamatama od 26. lipnja 2008. do isplate i obvezana isplatiti iznos od 4.322,40 kn sa zateznom kamatom od 30. prosinca 2008. do isplate, sve po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana,

 

e) pod toč. I izreke u dijelu kojim je tuženica C. o. d.d., Z. obvezana isplatiti prvotužitelju M. V. mjesečnu rentu na ime tuđe pomoći od 1. siječnja 2014. do 31. kolovoza 2016. u svoti od 1.031,52 kn mjesečno te od 1. rujna 2016. nadalje u svoti od 2.031,52 kn mjesečno do svakog 15-tog u tekućem mjesecu, s tim što je dospjele obroke dužan platiti odjednom, s zateznim kamatama na dospjele, a neplaćene mjesečne obroke tekućim od dana dospjelosti svakog pojedinog mjesečnog obroka do isplate, sve po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.

 

2. Preinačuje se djelomična presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-7669/08-15 od 17. studenog 2017. i to:

 

a) pod toč. I. izreke u dijelu kojim je tuženica C. o. d.d., Z. obvezana isplatiti prvotužitelju M. V. zakonske zatezne kamate na pojedine mjesečne iznose iz toč. 1.b) izreke ove odluke u pogledu početka tijeka iste za razdoblje od 26. lipnja 2008. do dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa iz toč. 1.b) izreke ove odluke, tako da se u tom dijelu tužbeni zahtjev prvotužitelja M. V. odbija kao neosnovana.

 

b) pod toč. I. izreke u dijelu kojim je tuženica C. o. d.d., Z. obvezana isplatiti prvotužitelju M. V. preko iznosa od 96.596,00 kn do iznosa od 110.552,33 kn tj. za iznos od 13.956,33 kn, sve s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 26. lipnja 2008. pa do isplate, tako da se u tom dijelu tužbeni zahtjev prvotužitelja M. V. odbija kao neosnovana.

 

3. O troškovima postupka u povodu žalbe odlučiti će se u konačnoj odluci."

 

3. Protiv drugostupanjske presude u dijelu s kojim nije uspio u postupku reviziju pozivom na odredbu iz čl. 382. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP) podnio je tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te ukazujući na odluke ovoga suda uz tvrdnju da je u pobijanoj odluci glede utvrđenog doprinosa tužitelja zauzeto drugačije pravno shvaćanje od onog u pobijanoj odluci. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske u cijelosti usvojiti predmetnu reviziju te preinačiti nižestupanjske presude u pobijanom dijelu uz naknadu troškova postupka, podredno navedene presude u pobijanom dijelu ukinuti. Tuženik je zatražio trošak sastava revizije.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija tuženika iz čl. 382. st. 1. ZPP u odnosu na I. tužitelja je neosnovana, dok je revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP u odnosu na II. tužitelja nedopuštena.

 

6. Prije svega, treba reći, da je prema vrijednosti predmeta spora pobijanog dijela drugostupanjske presude, a koji prelazi iznos od 200.000,00 kn u odnosu na I. tužitelja dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP, dok bi u odnosu na II. tužitelja bila dopuštena samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP jer vrijednost predmeta spora pobijanog dijela drugostupanjske presude u odnosu na istog ne prelazi 200.000,00 kn u smislu odredbe čl. 382. st. 1. ZPP.

 

7. U odnosu na I. tužitelja pobijana presuda je ispitana u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP prema kojoj u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

8. Presudom suda drugog stupnja djelomično je potvrđena (stavak 1. izreke – dio koji se pobija revizijom), a djelomično je preinačena prvostupanjska presuda (stavak 2. izreke – dio koji se ne pobija revizijom). Uz stavku 3. izreke stoji da će se o troškovima postupka u povodu žalbe odlučiti u konačnoj odluci. Drugostupanjski sud je u bitnom ocijenio činjenično stanje pravilno utvrđenim, kao i doprinos I. tužitelja nastanku štete u omjeru 20% te je pozivom na odredbe čl. 1092. st. 1., čl. 1100., čl. 1103., čl. 1095. i čl. 31. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18) presudio kao u izreci.

 

9. Odluka suda drugog stupnja u pobijanom dijelu u odnosu na I. tužitelja, revizijskim navodima tuženika kojima se u bitnom osporava utvrđeni doprinos istog nastanku štetnog događaja (20%) nije bilo čime dovedena u sumnju, pa ju prihvaća i ovaj sud.

 

10. Odredbom čl. 396. st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude ako ih prihvaća ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda.

 

11. Na temelju odredbe čl. 396. st. 2. ZPP u slučaju iz stavka 1. tog članka, revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

 

12. S obzirom da ovaj sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude, tuženik se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije navedene odredbe čl. 396. st. 1. ZPP, upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude, koja će se na temelju odredbe stavka 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

 

13. Zbog svega navedenog, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, odlučeno je kao u izreci presude.

 

14. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi stavka 1. ovog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, dok prema stavku 3. navedene zakonske odredbe, u izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

15. Dakle, iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP, jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i da su u reviziji određeno navedeni razlozi zbog kojih revident smatra da je to pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju da u reviziji izostane bilo koji od navedenih elemenata, izvanredna revizija nije dopuštena u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, pa se posljedično tome revizijski sud ne može upustiti u razmatranje osnovanosti izvanredne revizije.

 

16. Tuženik u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP nije određeno naznačio pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ali je, iz razloga važnosti na koju ukazuje u smislu st. 3. čl. 382. ZPP (odluke ovog suda poslovni broj Rev-492/1997, Rev-1977/1997 i Rev-252/1999) kao iz cjelokupnog sadržaja revizije, za zaključiti je da tuženik osporava utvrđeni doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja u omjeru 20% (smatra da je isti trebalo utvrditi u omjeru 50%). Međutim, prema ocjeni ovog suda pitanje doprinosa nastanku štetnog događaja je pitanje činjenične naravi i ovisi o utvrđenim činjenicama i okolnostima svakog konkretnog slučaja.

 

17. Stoga, u svakom slučaju, revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP je nedopuštena jer ne udovoljava pretpostavkama propisanim odredbama čl. 382. st. 2. i 3. ZPP.

 

18. Zbog navedenog, na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP odlučeno je kao u izreci rješenja.

 

Zagreb, 22. rujna 2021.

 

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.