- 1 -              Rev 991/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 991/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Đure Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. S. iz S., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik M. G., odvjetnik u Z., protiv tuženice Industrijsko-obrtnička škola S., OIB …, kojeg zastupaju punomoćnici D. C. i S. P., odvjetnici u S., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-32/2019-3 od 26. svibnja 2020., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-424/2015 od 23. prosinca 2015., u sjednici održanoj 22. rujna 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Prihvaća se revizija tužitelja I. S. te se preinačava presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-32/2019-3 od 26.svibnja 2020. i sudi:

 

Odbija se žalba tuženice Industrijsko-obrtničke škole S. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-424/2015 od 23. prosinca 2015.

 

II. Tuženica je dužna tužitelju naknaditi parnični trošak na ime sastava revizije u iznosu od 937,50 kuna.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

 

              „Nalaže se tuženiku Industrijsko-obrtnička škola S. da tužitelju I. S. na ime jubilarne nagrade isplati neto iznos od 875,00 kn (slovima: osamstosedamdesetpetkuna), te bruto iznos od 1.293,11 kuna (slovima: tisućudvjestodevedesettrikuneijedanaestlipa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena od 31. listopada 2013. g. do 31. srpnja 2015.g., a od 01. 08. 2015. g. do isplate sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 2.187,50 kuna sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od 23. prosinca 2015.g. do isplate, sve u roku od 8 dana.“

 

2. Presudom suda drugog stupnja preinačena je presuda suda prvog stupnja te je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom u cijelosti.

 

3. Protiv presude suda drugog stupnja dopuštenu reviziju u smislu odredbe čl. 382.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) podnosi tužitelj zbog pitanja zbog kojih je revizija i dopuštena kao u rješenju ovog suda Revd-2056/2020 od 19. svibnja 2021. i to:

 

„Primjenjuje li se Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine br. 141/12) odnosno Dodatak I. Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine br. 141/12) i na one grane javnih službi čiji sindikati navedeni Dodatak I. nisu potpisali i nisu njegove stranke?“ i

 

„Primjenjuje li se u slučaju konkurencije odredaba koje propisuju osnovicu za izračun jubilarne nagrade članak 7. Zakona o radu (Narodne novine br. 149/09, 61/11 i 82/12) o povoljnijem pravu za radnika kada je materijalno pravo zajamčeno važećim granskim kolektivnim ugovorom povoljnije od prava zajamčenog Temeljnim kolektivnim ugovorom odnosno Dodatkom I. Temeljnom kolektivnom ugovoru?“

 

4. Na reviziju nije odgovoreno.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. Ovaj sud pobijanu presudu ispituje samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena, sukladno odredbi čl. 391. ZPP-a.

 

7. U ovom postupku predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa razlike jubilarne nagrade za navršenih 10 godina radnog staža, prema izračunu u visini od 1,25 osnovice od 1.800,00 kuna, a na temelju odredbe čl. 35. Kolektivnog ugovora za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama („Narodne novine“, broj 7/11 - dalje: GKU).

 

8. Nije sporno da je tužena isplatila jubilarnu nagradu po osnovici od 500,00 kuna, a na temelju Dodatka I Temeljnom kolektivnim ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“, broj 141/12 - dalje: Dodatak I TKU).

 

9. Nije niti sporno da sporna razlika iznosi upravo utužene iznose.

 

10. Ovaj sud se o spornim pravnim pitanjima koja su se ovom sporu, zbog kojih je revizija i dopuštena i izjavljena (vidi točku 3. obrazloženja) već izjasnio u istovrsnoj pravnoj situaciji i glede istovrsne tražbine, istog položaja kao što je to i tužitelj u odluci broj Revr-253/2016 od 8. siječnja 2019. gdje je rečeno:

 

„U reviziji je navedeno da se pitanje odnosi na primjenu odredbe čl. 257. Zakona o radu („Narodne novine” broj 149/09, 61/11, 82/12, 73/13, dalje ZR), i na primjenu navedenih kolektivnih ugovora, a da o tom pitanju postoji različita praksa nižestupanjskih sudova (primjerice u presudama Općinskog suda u Splitu broj Pr-453/14 od 14. srpnja 1915., Županijskog suda u Splitu broj Gž R-234/15 od 18. rujna 2015., Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-3804/2013-2 od 22. kolovoza 2014. Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-3641/14-2 od 4. rujna 2014. i niza drugih odluka).

 

Vijeće revizijskog suda je utvrdilo da se radi o važnom pitanju o kojemu ovisi odluka u sporu, te o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova.

 

Odredba čl. 257. Zakona o radu („Narodne novine” broj 149/09, 61/11, 82/12, 73/13), na koju se odnosi pitanje, glasi: (1) Kolektivni ugovor obvezuje sve osobe koje su ga sklopile te sve osobe koje su u vrijeme sklapanja kolektivnog ugovora bile ili su naknadno postale članovi udruge koja je sklopila kolektivni ugovor. (2) Kolektivni ugovor obvezuje i sve osobe koje su pristupile kolektivnom ugovoru te sve osobe koje su naknadno postale članovi udruge koja je pristupila kolektivnom ugovoru. (3) U kolektivnom ugovoru mora se naznačiti područje njegove primjene.

 

U revizijskom stupnju postupka je dakle sporno koja se osnovica za obračun jubilarne nagrade primjenjuje na konkretan slučaj, odnosno treba li primijeniti osnovicu iz čl. 4. Dodatka I. TKU u iznosu od 500,00 kn. po kojoj osnovici je tužiteljici obračunata i isplaćena jubilarna nagrada ili osnovica iz čl. 37. Granskog KU koja iznosi najmanje 1.800,00 kn, po kojoj tužiteljica smatra da joj je jubilarnu nagradu trebalo obračunati i isplatiti zbog čega u ovom predmetu potražuje isplatu neisplaćene razlike na ime jubilarne nagrade, a koji zahtjev su joj nižestupanjski sudovi u cijelosti prihvatili.

 

Prema pravnom shvaćanju ovoga suda nižestupanjski sudovi pravilnom primjenom materijalnog prava, i to primjenom osnovice propisane odredbom čl. 37. Granskog KU, dosudili tužiteljici razliku ne ime neisplaćenog dijela jubilarne nagrade.

 

Prvenstveno valja poći od činjenice da se na tužiteljicu, kao zaposlenicu u osnovnoj školi, primjenjuju odredbe TKU, kao i njegovog Dodatka I., oba u primjeni od 12. prosinca 2012.

 

Odredbom iz čl. 1. TKU je određeno područje primjene tog kolektivnog ugovora, a ta odredba navodi da se tim ugovorom utvrđuju prava i obveze iz rada i po osnovi rada službenika i namještenika u javnim službama na koje se primjenjuje Zakon o plaćama službenika u javnim službama. S druge strane, Zakon o plaćama u javnim službama („Narodne novine” broj 27/01 i 39/09) u čl. 2. propisuje da su javne službe u smislu tog zakona javne ustanove i druge pravne osobe kojima se sredstva za plaće osiguravaju u državnom proračunu, dok iz odredbe čl. 142. st. 1. t. 1. Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi („Narodne novine” broj 87/08, 86/09, 92/10, 105/20, 90/11, 5/12, 16/12, 86/12, 94/13) proizlazi da se u državnom proračunu osiguravaju sredstva za financiranje školskih ustanova čiji je osnivač Republika Hrvatska ili jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i to za plaće i naknade plaća s doprinosima na plaće.

 

Sukladno odredbi čl. 257. st. 3. ZR, TKU je naznačio područje njegove primjene, a sukladno odredbi iz čl. 255. st. 2. ZR kojom je propisano da se pravna pravila sadržana u kolektivnom ugovoru primjenjuju neposredno i obvezno na sve osobe na koje se, sukladno odredbama tog zakona primjenjuje kolektivni ugovor. Iz svega navedenoga proizlazi da se TKU primjenjuje i na tužiteljicu koja je zaposlenik osnovne škole.

 

Na dan stupanja na snagu TKU potpisan je i stupio na snagu Dodatak I. TKU u čijem čl. 1. stoji da potpisom toga Dodatka, ugovorne strane utvrđuju privremeno ograničenje materijalnih prava ugovorenih Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama sklopljenog dana 12. prosinca 2012.

 

S obzirom na to da se radi o aneksu kolektivnom ugovoru kojim se TKU-om određena prava privremeno ograničavaju, i Dodatak I. TKU se kao i sam TKU na jednak način primjenjuje i na tužiteljicu.

 

Bitno je za istaknuti da se primjena kolektivnih ugovora na radnike, općenito govoreći, promatra u kontekstu njegovih normativnih odredbi, odnosno pravnih pravila kojima se utvrđuju prava i obveze iz rada i po osnovi rada, kao što u konkretnom slučaju proizlazi i iz citirane odredbe čl. 1. TKU.

 

Odredbom iz čl. 69. TKU propisano je da se zaposleniku isplaćuje jubilarna nagrada za rad pod uvjetima utvrđenim člankom 49. ovoga Ugovora ukoliko navrši 10 godina u visini 1,25 osnovice iz stavka 2. ovoga članka (st. 1.), da će o visini osnovice za isplatu jubilarnih nagrada Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi pregovarati svake godine u postupku donošenja Prijedloga Državnog proračuna s time da ako se dogovor ne postigne, osnovica za jubilarnu nagradu iznosi najmanje 1.800,00 kuna neto (st. 2.), te da se jubilarna nagrada isplaćuje sljedećeg mjeseca nakon što zaposlenik ostvari pravo na jubilarnu nagradu (st. 3.).

 

Odredbom čl. 4. Dodatka I. TKU propisano je da osnovica iz članka 69. stavka 2. TKU za isplatu jubilarnih nagrada u 2013. godini iznosi 500,00 kuna.

 

Istovremeno, GKU (tzv. granski kolektivni ugovor) u svojem čl. 3. st. 3. propisuje da se odredbe tog Ugovora primjenjuju neposredno i obvezno, osim ako su nekim drugim propisom, kolektivnim ugovorom ili općim aktom pojedina pitanja za zaposlenika povoljnije riješena.

 

Nadalje, odredbom iz čl. 37. GKU propisano je da se zaposleniku isplaćuje jubilarna nagrada za neprekinuti rad u javnim službama ukoliko navrši 10 godina u visini 1,25 osnovice iz stavka 2. tog članka (st. 1.), da će se o visini osnovice za isplatu jubilarnih nagrada Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi pregovarati svake godine u postupku donošenja Prijedloga Državnog proračuna, a ako se dogovor ne postigne, osnovica za jubilarnu nagradu iznosi najmanje 1.800,00 kuna neto (st. 2.) te da se jubilarna nagrada isplaćuje sljedećeg mjeseca nakon što zaposlenik ostvari pravo na jubilarnu nagradu (st. 3.).

 

U smislu odredbe čl. 37. st. 2. GKU valja istaknuti da nižestupanjski sudovi nisu utvrdili da bi Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi pregovarali u postupku donošenja Prijedloga Državnog proračuna za 2013. godinu i o tome postigli dogovor.

 

Tuženik u reviziji, u tom smislu, tvrdi da bi zapravo sklapanje Dodatka I. TKU čijim je citiranim čl. 4. propisana manja osnovica za obračun jubilarne nagrade, trebalo predstavljati sporazum Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi o visini osnovice za isplatu jubilarnih nagrada.

 

Ovaj sud ne prihvaća tuženikove tvrdnje da Dodatak I. TKU predstavlja navedeni sporazum u smislu čl. 37. st. 2. GKU.

 

Naime, u čl. 1. Dodatka I. TKU ugovoreno je da potpisom toga Dodatka ugovorne strane utvrđuju privremeno ograničenje materijalnih prava ugovorenih Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama sklopljenog dana 12. prosinca 2012. (u daljnjem tekstu: TKU).

 

Iz sadržaja takve ugovorne odredbe jasno proizlazi namjera ugovornih stranaka da se ograniče prava koja su ugovorena upravo TKU-om, a ne GKU-om. Nadalje, odredba iz čl. 37. st. 2. GKU zahtijeva postizanje sporazuma Vlade Republike Hrvatske i sindikata u postupku donošenja proračuna što, kao što je ranije navedeno, nije utvrđeno da bi bilo postignuto.

 

Iz navedenoga proizlazi sljedeće: budući da je tužiteljica radnica osnovne škole, na nju se primjenjuju odredbe TKU, kao i Dodatka I. TKU; istovremeno s TKU i Dodatkom I. TKU u primjeni je i GKU; to što se na tužiteljicu primjenjuju odredbe TKU i njegovog Dodatka I. ni na koji način ne umanjuje tužiteljičino pravo koje ona ima po važećem granskom kolektivnom ugovoru koje u čl. 37. GKU za nju kao radnika propisuje višu osnovicu za izračun jubilarne nagrade; ne postoji sporazum o visini osnovice za isplatu jubilarne nagrade u smislu čl. 37. st. 2. GKU pa ona sukladno toj odredbi iznosi najmanje 1.800,00 kn neto.

 

Imajući u vodu navedeno, za zaključiti je da se na tužiteljicu valja primijeniti pravo koje je za nju najpovoljnije, pa iako je navedenim propisima pravo na isplatu jubilarne nagrade uređeno na isti način, osnovica za njezin obračun propisana je odredbom iz čl. 37. st. 2. GKU u iznosu višem nego odredbom čl. 4. Dodatka I. TKU, pa se osnovica iz čl. 37. st. 2. GKU ima primijeniti na tužiteljicu kao za nju povoljnija u pogledu visine naknade koju na temelju nje ostvaruje.

Primjena povoljnijeg prava za radnika proizlazi iz čl. 7. st. 3. ZR kojim je propisano ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno, a za konkretni slučaj primjena povoljnijeg prava proizlazi i iz ranije citirane odredbe čl. 3. st. 3. GKU.

 

Iz sadržaja postavljenog pitanja proizlazi da tuženik drži kako je potrebno učiniti distinkciju između primjene odredaba normativnog dijela kolektivnog ugovora, koji se, kako je ranije rečeno, odnosi na sve radnike za područje primjene sklopljenog kolektivnog ugovora, od primjene odredaba obveznopravnog dijela kolektivnog ugovora, koji se odnosi na stranke kolektivnog ugovora, odnosno Vladu Republike Hrvatske i sindikate koji su ga sklopili.

 

Naime, odredbom iz čl. 255. ZR propisano je da se kolektivnim ugovorom uređuju prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnih odnosa, pitanja radničkog vijeća, pitanja socijalnog osiguranja, te druga pitanja iz radnih odnosa ili u svezi s radnim odnosom (st. 1.)kao i da se pravna pravila sadržana u kolektivnom ugovoru primjenjuju neposredno i obvezno na sve osobe na koje se, sukladno odredbama ovoga zakona, primjenjuje kolektivni ugovor (st. 2.).

 

S druge strane, odredbom iz čl. 257. ZR propisano je da kolektivni ugovor obvezuje sve osobe koje su ga sklopile te sve osobe koje su u vrijeme sklapanja kolektivnog ugovora bile ili su naknadno postale članovi udruge koja je sklopila kolektivni ugovor (st. 1.); kolektivni ugovor obvezuje i sve osobe koje su pristupile kolektivnom ugovoru te sve osobe koje su naknadno postale članovi udruge koja je pristupila kolektivnom ugovoru (st. 2.); u kolektivnom ugovoru se mora naznačiti područje njegove primjene (st. 3.).

 

Iz navedenih odredaba proizlazi da kolektivni ugovor, primarno, kao i svaki drugi ugovor, uređuje odnose između stranaka koji su taj ugovor sklopile. Taj dio kolektivnog ugovora jest obveznopravni dio, i sukladno citiranim odredbama on je nužni dio kolektivnog ugovora.

 

Obveznopravni dio kolektivnog ugovora regulira odnose između stranaka kolektivnog ugovora, dakle, osoba koje su ga sklopile, te se po prirodi stvari odnosi samo na te stranke, ne obvezuje druge, dakle ima tipičan karakter ugovora.

 

Međutim, kolektivni ugovor može sadržavati (i u pravilu uvijek sadržava) i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnih odnosa, pitanja socijalno osiguranja i druga pitanja iz radnih odnosa ili u vezi s radnim odnosima, i taj dio kolektivnog ugovora jest njegov normativni dio.

 

Normativni, pak, dio kolektivnog ugovora se primjenjuje neposredno i obvezno na sve osobe na koje se prema zakonu primjenjuje kolektivni ugovor. U tom dijelu kolektivni ugovor ima tipičan karakter propisa, iako nije propis, jer se primjenjuje na treće osobe, odnosno osobe koje ga nisu sklopile, u prvom redu radnike, ali i poslodavce koji ga nisu sklopili, a primjenjuju ga sukladno ZR-u ili drugom zakonu.

 

Dakle, činjenica da su samo neki, ali ne i svi sindikati s područja primjene kolektivnog ugovora sklopili kolektivni ugovor, ne znači da se taj kolektivni ugovor ne primjenjuje na sve radnike s područja primjene tog kolektivnog ugovora, već se on primjenjuje neposredno na sve radnike s područja primjene tog kolektivnog ugovora. O tome je stav izrazio i revizijski sud u svojim odlukama poslovni broj Revr-847/09 od 28. listopada 2009., Revr-1665/09 od 26. siječnja 2010. i Revr-163/08 od 23. srpnja 2008., kao i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III-1458/2008 od 30. lipnja 2009. („Narodne novine“ broj 88/09).

 

Međutim, iako se normativni dio kolektivnog ugovora primjenjuje na sve radnike za područje primjene tog kolektivnog ugovora, nasuprot tome se odredbe obveznopravnog dijela kolektivnog ugovora ne mogu primjenjivati i na sve sindikate koji postoje za područje važenja određenog kolektivnog ugovora, budući da bi to bilo suprotno načelu slobodnog uređenja obveznopravnih odnosa.

 

U tom pogledu odredbe iz čl. 257. st. 1. i 2. ZR izričito propisuju koga sve mogu obvezivati kolektivni ugovori osim samih osoba koje su ga sklopile, dok u konkretnom slučaju, ne postoje niti činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova, a niti tvrdnje koje od stranaka koje bi ukazivali da su kolektivnim ugovorima vezani i neki sindikati (iz oblasti školstva) koji ih nisu sklopili.

 

To proizlazi i iz sadržaja odredbe iz čl. 6. st. 1. Dodatka I. TKU kojom je ugovoreno da će se svi kolektivni ugovori za pojedina područja, odjeljke ili skupine prema Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti, koji su zaključeni slijedom Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama, uskladiti s tim Dodatkom u roku od 30 dana od dana njegovog potpisivanja.

 

Time zapravo jasno proizlazi da ta odredba nije obvezujuća za sindikate iz oblasti školstva, budući da ga oni nisu sklopili, odnosno nisu preuzeli obvezu koja proizlazi iz te ugovorne odredbe.

 

Sve i da su sindikati iz oblasti školstva preuzeli takvu obvezu, sve dok se granski kolektivni ugovori ne bi uskladili, odnosno izmijenili po propisanoj proceduri, ili dok nepostupanje po takvoj obvezi ne bi dovelo do kakvih drugih ugovorenih ili propisanih pravnih posljedica, takva postojeća obveza za sindikate, sama za sebe, ne bi imala utjecaja na sadržaj normativnog dijela važećeg kolektivnog ugovora.

 

Stoga odgovor na naznačeno pitanje glasi:

 

„Ne postoji obveza primjene Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine” broj 141/12) i Dodatka 1 TKU („Narodne novine” broj 141/12) i na zaposlene u osnovnim školama u Republici Hrvatskoj glede prava na jubilarnu nagradu u situaciji kada je to pravo uređeno na način koji je povoljniji za zaposlenike u odredbama Kolektivnog ugovora za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama („Narodne novine” broj 66/11).” (Jednako i ovaj sud u Revr-1170/2016 od 5. prosinca 2018.).“

 

11. S obzirom na izloženo kako je zbog pogrešnog pravnog pristupa sud drugog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, valjalo je presudu suda drugog stupnja preinačiti i odlučiti kao u izreci na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a.

 

12. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. ZPP-a a odnosi se na trošak sastava revizije po odvjetniku.

 

Zagreb, 22. rujna 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.