1              Gž-620/2021-2

              Gž-620/2021-2

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

R J E Š E N J E

              Županijski sud u Vukovaru, kao drugostupanjski sud, po sucu Željku Marinu kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja K. b. c. Z., Z. (OIB:…), zastupa ga Ž. S., odvjetnik u O. d. S. i P. d.o.o., Z., protiv tuženika M. R. iz Z., (OIB:…3), zastupa ga A. K., odvjetnica u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj: Povrv-1303/20-10 od 15. srpnja 2021. i žalbi tuženika protiv rješenja istoga suda broj:Povrv-1303/20-13 od 21. srpnja 2021., dana 21. rujna 2021.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana, te se potvrđuje Rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj: Povrv-1303/20-10 od 15. srpnja 2021.

II. Usvaja se žalba tuženika, ukida se Rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj:Povrv-1303/20-13 od 21. srpnja 2021. i predmet vraća istom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem broj:Povrv-1303/20-10 od 15. srpnja 2021. ukinut je platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika S. S.-P. iz Z., Ovrv-1823/19 od 29. listopada 2019. u cijelosti. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

              2. Pravodobno podnesenom žalbom tužitelj pobija takvo prvostupanjsko rješenje u cijelosti zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19. – u nastavku teksta: ZPP).

              Predlaže da drugostupanjski sud ukine točku II. izreke kojom je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka ili istu preinači.

              3. Žalba nije osnovana.

4. Prvostupanjski sud je potpuno i istinito utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

Prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povrjeda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa niti apsolutno bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. tog zakona jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka je razumljiva ne proturiječi sama sebi niti razlozima presude i sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

5. Žalitelj ne osporava utvrđeno činjenično stanje, a što mu procesno nije niti dopušteno jer je u konkretnom slučaju riječ o postupku u sporu male vrijednosti u smislu članka 458. stavak 1. i članka 467. ZPP-a.

6. Dakle, utvrđeno je tijekom postupka da je tuženik koristio medicinske usluge tužitelja , da je tuženik 9. lipnja 2020. platio utuženu glavnicu sa zateznim kamatama te je tužitelj povukao zahtjev u tom dijelu, a tuženik se suglasio sa povlačenjem tužbenog zahtjeva.

7. Iz navedenog razloga sud prvog stupnja je opravdano ukinuo platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika u cijelosti.

8. Sadržajno je žalba tužitelja usmjerena na točku II. izreke kojom je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu postupka a žalitelj to obrazlaže činjenicom da je tuženik dug podmirio nakon podnošenja prijedloga za ovrhu.

9. Isto tako tužitelj smatra da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo iz članka 157. ZPP-a smatrajući da tuženik nije izričito priznao tražbinu u cijelosti niti ju je podmirio u cijelosti već samo glavnicu. Pored toga smatra da sud u potpunosti ignorira temeljna načela obveznog prava, a naročito članak 4., članak 5. članak 9. i članak 10. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 78/15. i 29/18. – u nastavku teksta: ZOO).

10. Navedenim odredbama propisuje se da su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

11. Međutim, navedene zakonske odredbe ta načela propisuju za ponašanje sudionika u obveznim odnosima, pa ista načela vrijede i za tužitelja i za tuženika, a ne samo za tuženika kako to tumači žalitelj.

12. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da prema članku 38. Pravilnika o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj:49/14., 51/14., 123/16., 11/15., 17/15. i 129/17.) tužitelj ima obvezu izdati korisniku osobni račun.

Tužitelj je pravna osoba koja ima i pravnu i knjigovodstvenu službu, ali niti na prigovor ovršenika (sada tuženika) protiv rješenja o ovrsi nije niti na dopis tuženika od 18. studenog 2019. dostavio račun, premda je tuženik izrazio spremnost da uredno podmiri svoje obveze.

Tužitelj je račun dostavio tek uz podnesak od 28. svibnja 2021., dakle gotovo godinu i pol dana kasnije, a nakon čega je tuženik glavnicu i zateznu kamatu nesporno platio.

13. Pored navedenog prema vjerodostojnoj ispravi tražbina tužitelja dospjela je 26. lipnja 2018., a prema računu broj 20181278258 dana 8. kolovoza 2018., pa je prvostupanjski sud opravdano zaključio da je tužitelj nemarno vodio knjigovodstveno poslovanje, te da nije tuženiku dostavio račun za izvršenu uslugu.

14. Nije prihvatljiva tvrdnja žalitelja da tuženika ništa nije sprječavalo da se raspita o dugovanju kao što bi se raspitao da mu kojim slučajem nije obznanjen nalaz za izvršenu uslugu, jer je tuženik navedenim dopisom od 18. studenog 2019. tražio dostavu računa.

15. Dakle, ne može tužitelj zahtijevati da samo tuženik ispunjava svoje obveze već je i on dužan savjesno izvršavati svoje obveze i dostaviti tuženiku račun kako je to propisano Pravilnikom.

              16. Temeljem svega navedenog i članka 380. točka 2. ZPP-a žalba je odbijena, a prvostupanjsko rješenje potvrđeno.

              17. Rješenjem broj:Povrv-1303/20-13 od 21. srpnja 2021. odbijen je prijedlog tuženika za donošenje dopunskog rješenja kojim traži naknadu parničnog troška uz obrazloženje da je tuženik predložio donošenje rješenja o parničnom trošku, ali da niti u jednom od podnesaka tijekom postupka nije zatražio konkretan trošak.

              18. Tuženik u žalbi protiv navedenog rješenja osporava takav zaključak suda tvrdeći da je u podnesku od 7. srpnja 2020. izričito i određeno nabrojao za koje radnje traži trošak, te predlaže preinačenje pobijanog rješenja.

              19. Žalba je osnovana.

              20. Uvidom u temeljni spis i podnesak tuženika od 7. srpnja 2020.  (list 33 i 34) utvrđeno je da je pod točkom 4. tuženik izjavio da je suglasan da se izvanraspravnim putem donese odluka o glavnoj stvari i predložio da sud obveže tužitelja da tuženiku naknadi trošak postupka u ukupnom iznosu od 937,50 kuna.

              21. Dakle, pogrešno je prvostupanjski sud tumačio podnesak tuženika od 7. srpnja 2020., pa je žalba uvažena, a prvostupanjsko rješenje ukinuto i predmet vraćen istom sudu na ponovno odlučivanje o prijedlogu tuženika.

              22. Ovaj drugostupanjski sud nije mogao preinačiti odluku jer je istom odbijen prijedlog tuženika za donošenje dopunskog rješenja, a nije odbijen zahtjev za naknadu parničnog troška.

              23. Temeljem navedenog i članka 380. točka 3. ZPP-a žalba je uvažena, a prvostupanjsko rješenje ukinuto i vraćeno na ponovni postupak.

Vukovar, 21. rujna 2021.

              SUDAC

              Željko Marin,v.r.