- 1 -              I Kž 560/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 560/2020-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. D. P. zbog kaznenog djela iz čl. 246. st. 2. u vezi sa st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – ispravak, 101/17 i 118/18 – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Splitu od 27. studenog 2019. broj K-6/2017-92 ispravljene rješenjem istog suda od 24. veljače 2020. broj K-6/2017-91, u sjednici održanoj 22. rujna 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se kao neosnovana žalba opt. D. P. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Splitu proglašen je krivim opt. D. P. zbog kaznenog djela protiv gospodarstva, zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz čl. 246. st. 2. u vezi st. 1. KZ /11 te je na temelju čl. 246. st. 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine s tim da mu je na temelju čl. 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da mu je izvršenje izrečena kazne zatvora odgođeno kroz period provjeravanja od tri godine te da sukladno čl. 56. st. 4. KZ/11 u svezi sa čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11 ispuni posebnu obvezu i da u roku od jedne godine od pravomoćnosti presude popravi štetu oštećenom trgovačkom društvu H. F. C. u iznosu od 1.492.782,48 kn.

 

1.1. Na temelju čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11 dužan je opt. D. P. u roku od jedne godine od pravomoćnosti presude naknaditi štetu oštećenom trgovačkom društvu H. F. C. u iznosu od 1.492.782,48 kn.

 

1.2. Na temelju čl. 158. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 - dalje: ZKP/08-17) oštećenom trgovačkom društvu H. F. je djelomice dosuđen imovinskopravni zahtjev na način da je opt. D. P. obvezan oštećenom trgovačkom društvu H. F. isplatiti iznos od 1.492.782,48 kn, dok je s preostalim dijelom postavljenog, a nedosuđenog imovinskopravnog zahtjeva, oštećeno trgovačko društvo H. F. upućeno u parnicu.

 

1.3. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi sa čl. 145. st. 1. i 2. toč. 1. i 6. ZKP/08-17 opt. D. P. dužan je platiti troškove kaznenog postupka u iznosu od 11.769,00 kn, od čega se iznos od 5.220,00 kn odnosi na ime naknade financijsko-knjigovodstvenom vještaku, iznos od 4.549,00 kn na ime putnog troška i nužnih izdataka svjedoka, a iznos od 2.000,00 kn odnosi na ime paušala.

 

2. Protiv te je presude žalbu podnio optuženik putem branitelja N. J., odvjetnika iz S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, odnosno podredno da se pobijana presuda preinači i da se optuženik oslobodi od optužbe.

 

3. Državni odvjetnik je podnio odgovor na navedenu žalbu, s prijedlogom da se ta žalba odbije kao neosnovana.

 

4. Spis je, u skladu s odredbom čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 – pročišćeni tekst, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje: ZKP/08-19) dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

5. Žalba nije osnovana.

 

6. Iako optuženik uvodno u žalbi kao osnove iz kojih pobija prvostupanjsku presudu navodi i bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povredu kaznenog zakona, u obrazloženju ne iznosi razloge i ne konkretizira koju je to postupovnu povredu iz čl. 468. ZKP/08-17 sud prvog stupnja počinio, niti navodi u kojem od pitanja iz čl. 469. toč. 1. do 6. ZKP/08-17 je sud povrijedio kazneni zakon.

 

6.1. Kako je na temelju čl. 476. st. 1. ZKP/08-19 ovaj drugostupanjski sud po službenoj dužnosti u tom pravcu ispitao prvostupanjsku presudu, utvrdio je da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka taksativno navedene u toč. 1. citiranog propisa, niti je na optuženikovu štetu povrijedio kazneni zakon, u smislu toč. 2. citirane zakonske odredbe.

 

7. Optuženik u žalbi pobija pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja tvrdeći da je pogrešan zaključak suda prvog stupnja da je on počinio predmetno kazneno djelo jer da kod njega u trenutku zaključenja ugovora o stambenom kreditu od 2. svibnja 2008. s H. A. A. B. d.d. Z. na iznos od 563.000,00 CHF nije postojala nikakva namjera, dakle, niti neizravna namjera, koja mu se stavlja na teret, da zlouporabom povjerenja sebi pribavi znatnu imovinske koristi. Ističe da iz činjeničnog opisa proizlazi da se on obvezao da će vratiti sporni kredit u svojstvu jamca, pa imajući u vidu činjenicu da je kredit uredno otplaćivao sve do 25. ožujka 2010., kada je njemu i njegovoj supruzi otkazan ugovor o radu, što u vrijeme zaključenja ugovora o stambenom kreditu nije mogao znati, nikako ne proizlazi zaključak kojeg izvodi sud prvog stupnja o dokazanosti neizravne namjere kao oblika krivnje kojim je ovo kazneno djelo počinjeno.

 

8. Međutim, suprotno navedenim prigovorima optuženika sud prvog stupnja je i ovu odlučnu činjenicu koja se odnosi na oblik krivnje, kao i sve ostale odlučne činjenice u ovom kaznenom postupku, pravilno i potpuno utvrdio.

 

8.1. Naime, sud prvog stupnja je ovu činjenicu koja je subjektivnog karaktera ispravno utvrdio na temelju niza objektivnih okolnosti koje u ovom kaznenom postupku niti nisu sporne.

 

8.2. Prije svega, sud prvog stupnja polazi od činjenice da optuženik kao direktor oštećenog trgovačkog društva H. F. C. d.o.o. Z., o čijim se interesima, sukladno odredbama čl. 252. i čl. 430. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15 i 40/19) bio dužan brinuti, za svoje osobne potrebe kupnje stana, 2. svibnja 2008. podiže kredit u visokom iznosu od 563.000,00 kn, s dugim rokom otplate od 25 godina uz mjesečnu ratu od oko 18.000,00 kn, a kao sredstva osiguranja plaćanja kredita banci predaje bianco mjenicu s klauzulom „bez protesta“ oštećene firme H. F. C. d.o.o. Z., zatim i tri bianco zadužnice ovog trgovačkog društva, svaka na iznos od po 1.000.000,00 kn te uz sve to još ovu tvrtku obvezuje i da će po potrebi krediti vratiti kao jamac platac.

 

8.3. Već iz ovih nespornih okolnosti, uz činjenice koju sud prvog stupnja također pravilno utvrđuje, da je optuženik u trenutku sklapanja ugovora bio svjestan da njegova supruga koja je ugovor potpisala kao sudužnik nema financijskih sredstva iz kojih bi otplatila kredit, jednako kao što i zna za svoju tvrtku L. d.o.o., a koja je u navedenom ugovoru također imala status jamca placa, da ima financijskih poteškoća i da se niti iz njenih sredstava kredit ne bi mogao naplatiti, slijedi pravilan zaključak kojega izvodi sud prvog stupnja, da je optuženik u svrhu svog osobnog interesa oštećenu tvrtku svjesno izložio riziku štete do koje i dolazi kada on ostaje bez posla i prestaje otplaćivati kredit.

 

8.4. Ta okolnost, da mu je dvije godine od zaključenja ugovora o stambenom kreditu otkazan ugovor o radu, koju optuženik u žalbi ističe kao činjenicu za koju on u trenutku zaključenja ugovora nije mogao znati, nema to značenje koje joj optuženik pridaje.

 

8.5. Naime, kada optuženik uzima tako visok iznos kredita da bi si kupio stan, na rok otplate od 25 godina, zna da kroz tako dugi vremenski period može doći do izmjene određenih okolnosti, pa i te da može ostati bez posla i da će u tada sav teret vraćanja njegovog privatnog kredita pasti isključivo na tvrtku o čijim se interesima on trebao brinuti. Prema tome, unatoč tom znanju, optuženik svjesno u trenutku zaključenja ugovora s bankom izlaže riziku tvrtku u kojoj je direktor da vraća njegov kredit i zna da će banka, u slučaju prestanka otplate mjesečnih obroka, potpuno izvjesno aktivirati prvenstveno zadužnice oštećene tvrtke, kao najefikasniji instrument naplate kredita, te na taj način i pristaje da ošteti tvrtku o čijim se interesima dužan skrbiti i pristaje da si na taj način pribavi imovinsku korist.

 

8.6. Sud prvog je stupnja je u navedenom kontekstu pravilno cijenio i okolnost da je optuženik, nakon što je prestao s otplatama kredita predmetni stan prodao P. M. za 530.000,00 eura, od kojeg iznosa je samo 45.000,00 eura platio banci na ime otplate kredita, a ostali je iznos zadržao za sebe, odnosno uplatio ga je na račune svoje supruge i svoje tvrtke T. T. d.o.o. Ova okolnost također ukazuje da je optuženik već u trenutku zaključenja ugovora pristao da u slučaju prestanka otplate kredita taj teret padne na tvrtku T. H. F. C., i stoga se tako i ponaša kada ove okolnosti naknadno nastupe.

 

8.7. Stoga je pravilan zaključak suda prvog stupnja da na opisan način optuženik povrjeđuje svoju zakonsku dužnost da štiti imovinske interese tvrtke u kojoj je direktor i zlouporabljava odnos povjerenja pristajući da kroz inkriminirano postupanje ošteti navedenu tvrtku, a sebi pribavi znatnu imovinsku korist, te time ostvaruje sva obilježja kaznenog djela iz čl. 246. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11, pri čemu postupa s neizravnom namjerom kao oblikom krivnje.

 

9. Iz navedenih razloga nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sud prvog stupnja sve odlučne činjenice pravilno i potpuno utvrdio.

 

10. Neosnovano se optuženik žali zbog odluke o kazni, koju osnovu ne obrazlaže, jer kazna zatvora u trajanju od jedne godine koja mu je izrečena pobijanom presudom, a čije je izvršenje primjenom uvjetne osude odgođeno kroz period provjeravanja od tri godine, i pod uvjetom da optuženik obešteti TD H. F. C. u iznosu od 1.492.782,48 kn, nije prestroga kaznena sankcija. I po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, blažom kaznom od izrečene ne bi se ostvarila svrha kažnjavanja u smislu individualne i generalne prevencije.

 

11. Iz svih naprijed navedenih razloga, kako žalba optuženika nije osnovana trebalo ju je na temelju čl. 482. ZKP/08-19 odbiti i presuditi kao u izreci.

 

Zagreb, 22. rujna 2021.

 

                            Predsjednica vijeća:

                            Vesna Vrbetić, v.r.