Republika Hrvatska Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5 Poslovni broj: 8 Pr-827/2021-8

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici po sutkinji Mariji Grgešić kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužiteljice R. L., OIB:, iz L., P. Š.., zastupane po punomoćniku B. P., odvjetniku u K., protiv tuženika O. š. L., OIB:, iz L., P. Z. , zastupane po ravnatelju D. M., radi isplate razlike plaće, temeljem prijedloga sudske savjetnice Nikoline Valent, nakon zaključene javne i glavne rasprave dana 14. rujna 2021., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, te odluke objavljene dana 22. rujna 2021.,

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku O. š. L., OIB:, iz L., P. Z., da tužiteljici R. L., OIB:, iz L., P. Š., isplati iznos od 3.725,51 kn (slovima: tri tisuće sedamsto dvadeset i pet
kuna i pedeset i jedna lipa ) sa zakonskom zateznom kamatom i to tekućom

- na iznos od 332,56 kn od dana 11. ožujka 2016. godine do plaćanja,
- na iznos od 331,46 kn od dana 12. travnja 2016. godine do plaćanja,
- na iznos od 334,03 kn od dana 11. svibnja 2016. godine do plaćanja,
- na iznos od 330,35 kn od dana 10. lipnja 2016. godine do plaćanja,
- na iznos od 328,33 kn od dana 12. srpnja 2016. godine do plaćanja,
- na iznos od 324,83 kn od dana 09. kolovoza 2016. godine do plaćanja,
- na iznos od 307,03 kn od dana 10. rujna 2016. godine do plaćanja,
- na iznos od 307,03 kn od dana 11. listopada 2016. godine do plaćanja,
- na iznos od 307,03 kn od dana 11. studenog 2016. godine do plaćanja,
- na iznos od 307,03 kn od dana 10. prosinca 2016. godine do plaćanja,
- na iznos od 307,03 kn od dana 11. siječnja 2017. godine do plaćanja,
- na iznos od 208,78 kn od dana 10. veljače 2017. godine do plaćanja,

osim u dijelu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, sve po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak ovog postupka u iznosu od 1.250,00 kuna (slovima: tisuću dvjesto pedeset kuna) uvećan za zakonske zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude odnosno dana 22. rujna 2021. do isplate, u visini koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

2 Poslovni broj: 8 Pr-827/2021-8

Obrazloženje

1. Tužiteljica kao zaposlenik je podnijela tužbu radi isplate razlike u plaći protiv tuženika
kao svojeg poslodavca. U tužbi navodi da je bila zaposlenik tuženika u utuženom
razdoblju, te da tuženik predstavlja javnu službu u smislu odredbe čl. 2. Zakona o
plaćama u javnim službama. Tužitelj navodi da je dana 23. studenog 2006. godine
između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi sklopljen Sporazum o
osnovici plaće u javnim službama kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun
plaća u javnim službama za po 6% u 2007., 2008., i 2009. godini. Zbog nastupa
recesije dana 13. svibnja Vlada RH i sindikati javnih službi sklopili su Dodatak
Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama kojim je osnovica privremeno
zamrznuta na razini iz 2008. godine na iznos 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice
za preostalih 6% iz 2009. godine sporazumno odgođeno sukladno čl. III. Dodatka
Sporazuma. Odredbama čl. IV.-V. Dodatka Sporazuma ugovoreno je daljnje postepeno
povećanje osnovice radi uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u
Republici Hrvatskoj.

1.1.Dana 26. listopada 2011. između Vlade RH i sindikata javnih službi sklopljene su
Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a koje
su usvojene i u obliku arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. Sukladno čl. XI. st. 4.
Izmjena Dodatka Sporazumu, ugovoreno trajanje istog je 5 godina. Zbog pravila o
produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu, primjena
Izmjena Dodatka Sporazumu istekla je 26. siječnja 2017. Vlada RH i sindikati javnih
službi su dana 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka
Sporazumu radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5. u vezi s čl. VII. st. 1. Izmjena dodatka
Sporazumu.

1.2.Dana 28. kolovoza 2015. godine Državni zavod za statistiku (dalje: DZS) objavio je
prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako
je BDP realno veći za 1,2% u drugom tromjesečju 2015. godine u odnosu na isto
tromjesečje 2014, dok je dana 27. studenog 2015. godine DZS objavio prvu procjenu
tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno
veći za 2,8%, u trećem tromjesečju 2015. godine u odnosu na tromjesečje 2014.
godine. S obzirom da aritmetička sredina realnog rasta BDP-a iznosi upravo 2%,
krajem studenog 2015. ispunjen je uvjet iz čl.III. Izmjena Dodatka Sporazumu, jer su u
tom mjesecu objavljeni relevantni podaci DZS-a. Budući da je tuženik od prosinca 2015.
godine pa nadalje plaću tužitelja obračunavao po osnovici 5.108,84 kn, umjesto
sukladno Izmjeni Dodatka Sporazumu po osnovici od 5.415,37 kn, ukupan dug tuženika
prema tužitelju s osnove razlike u plaći iznosi 3.725,51 kn za sve plaće od siječnja

2016. do siječnja 2017., te predlaže sudu usvojiti tužbeni zahtjev.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je nesporno da je tužitelj bio zaposlen kod
tuženika temeljem ugovora o radu te da nije sporno da bi dana 25. studenog 2006.
godine između Vlade Republike Hrvatske te Nezavisnog sindikata znanosti i visokog
obrazovanja, Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske i Sindikata
hrvatskih učitelja, s druge strane, bio sklopljen Sporazum o dodacima na plaću u
obrazovanju i znanosti. Također nije sporno da je dana 13. svibnja 2009. godine
sklopljen Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javim službama, a niti da su dana

26. listopada 2011. sklopljene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u
javnim službama.

2.1. Tuženik navodi kako je pogrešno da bi dana 13. svibnja 2009. godine bio sklopljen
Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama te dana 26. listopada 2011.
godine sklopljene Izmjene i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim

3 Poslovni broj: 8 Pr-827/2021-8

službama bili sklopljeni kao dodaci, izmjene i dopune, aneksi ili bilo što slično u odnosu
na Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti. Tuženik navodi kako je
razvidno da Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama i Izmjene i
dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama predstavljaju dodatak,
odnosno izmjene i dopune, u odnosu na Sporazum o osnovici plaće u javnim službama
sklopljen dana 23. studenog 2006., a što je sporazum različit od Sporazuma o
dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti sklopljenog dana 25. studenog 2006.
Tuženik osporava pravnu valjanost Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici
plaće u javnim službama odnosno postavlja pitanje mogu li navedene proizvoditi pravne
učinke u smislu da bi utjecale na to da osnovica za obračun plaća iznosi 5.415,37 kn.

2.2. Tuženik navodi kako jedan od supotpisnika nije potpisao već samo parafirao
Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, a radi se o
Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, pa su dakle ništetne i
nepostojeće Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim
službama.

2.3. Tuženik nadalje ističe da isti nisu bili sklopljeni na zakonit način jer sklapanju
kolektivnog ugovora (i svih njegovih potonjih dodataka te izmjena i dopuna) nisu
prethodili zakoniti kolektivni ugovori u smislu Zakona o radu ovo stoga što poslodavac o
sklapanju kolektivnog ugovora nije pregovarao s pregovaračkim odborom sastavljenim
od zastupnika sindikata nego samo sa predstavnicima određenih pojedinačnih i nekih
sindikata s područja za koje se kolektivni ugovor sklapa, a budući da isti nisu imenovani
zajedničkim sporazumom svih sindikata niti su imenovani odlukom Gospodarsko-
socijalnog vijeća, radi se o sporazumu koji po svojoj pravnoj naravi predstavlja običan
ugovor, a ne i kolektivni ugovor kao ugovor radnog prava pa je ništetan, a zbog toga ne
bi postojala subjektivno utuživa obveza uvećanja/podizanja iznosa osnovice za plaće u
javnim službama.

2.4. Tuženik nadalje ukazuje na način obračuna plaće jer je osnovica plaće u javnim
službama utvrđena Zakonom o osnovici plaće u javnim službama i to odredbom članka

2. pa je dakle utvrđenje osnovice plaće strogo određeno i ne može se mijenjati voljom
stranaka, a bilo kakva interpretacije koja proizlazi iz Izmjena i dopuna Dodatka
Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama bila bi pogrešna. Stoga tuženik smatra
da je, sve do donošenja Odluke o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama
dana 29. prosinca 2016. s primjenom od dana 1. siječnja 2017. počevši s plaćom za
mjesec siječanj 2017. koja je isplaćena u mjesecu veljači 2017., u primjeni bila osnovica
za obračun plaće u javnim službama u visini od 5.108,84 kn bruto prema dodatku
Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 13. svibnja 2009.g. Tuženik
navodi kako tužiteljica pogrešno cijeni da bi nastupile pretpostavke za primjenu
osnovice za obračun plaća u javnim službama u iznosu od 5.415,37 kn bruto iz odredbe
članka 3. Izmjene i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od
dana 26.listopada 2011.g. jer smatra da, a što je vidljivo iz podataka Državnog zavoda
za statistiku, se radi o "padu realnog tromjesečnog BDP-a, pa bi prema čl.III. do V.
Izmjene i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, treba
odgoditi za dvanaest tromjesečja, stoga predlaže da se tužbeni zahtjev ospori u
cijelosti.

2.5. Zaključno, tuženik ističe prigovor zastare potraživanja tužitelja.

3. Radi utvrđenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih okolnosti, te radi pravilnog i
potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja pročitani su ugovor o radu (list 6-7),
obračunska isprava za isplatu plaće (Iist 8-19), razlika isplaćene plaće (list 20),
Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (list 21-23), Dodatak sporazumu o

4 Poslovni broj: 8 Pr-827/2021-8

osnovici za plaće u javnim službama (list 24-28), Izmjene i dopune Dodatka
sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (list 29-36), Arbitražna odluka (list
37-44), Vjerodostojno tumačenje izmjena i dopuna dodatka sporazumu o osnovici za
plaće u javnim službama (list 45-48), Priopćenje za javnost Državnog zavoda za
statistiku (list 49-51), Procjena tromjesečnog bruto domaćeg proizvoda (list 52-55),
Priopćenje za javnost Državnog zavoda za statistiku (list 56-58), Procjena
tromjesečnog bruto domaćeg proizvoda (list 59-62), Presuda Općinskog suda u
Osijeku broj Pr-154/2017-17 od 30. listopada 2017., Presuda Općinskog radnog suda
u Zagrebu broj Pr-584/17-31 od 21. prosinca 2017., Presuda Općinskog radnog suda
u Zagrebu broj Pr-2826/16-57 od 21. prosinca 2017. (list 72-85), Zaključci sa
sastanka od 8.12.2016. sa profesorima pravnih fakulteta u RH, Katedri radnog prava,
na temu Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama (list 86-87), ispisi e-pošte
(list 88-97), status predmeta (list 100-105), Dodatak sporazumu o osnovici za plaće u
javnim službama (list 106-110), Izmjene i dopune Dodatka sporazumu o osnovici za
plaće u javnim službama (list 111-118), sudska praksa: odluka VSRH Rev-
1111/2020-2, presuda Županijskog suda u Bjelovaru Gž R-117/2018-4, presuda
Županijskog suda u Rijeci Gž R-343/2018-2(list 119-138).

4. Analizirajući provedene dokaze i to svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno
proizlazi kako je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

5. U ovom postupku je utvrđeno da su Vlada RH i Sindikati javnih službi, i to Sindikat
hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske,
Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti
socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske,
Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih
tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23.11.2006. Sporazum o
osnovici za plaće u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se osnovica
za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008. te u 2009. i
da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake godine.

5.1. Također je utvrđeno da su Vlada RH i navedeni sindikati javnih službi zaključili

13.05.2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a temeljem
kojeg Dodatka su se suglasili na zamrzavanje osnovice za izračun plaća iz 2008. u
visini od 5.108,84 kn bruto s time da su u članku III. utvrdili način povrata osnovice, i to
na način da se osnovica za izračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od

5.415,37 kuna nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na
poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva
tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje
prethodne godine. U članku IV. su odredili i način usklađivanja pariteta između
prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent
1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj. Utvrđeno je
da su Vlada RH, te Sindikati javnih službi zaključili 26.10.2011. Izmjene i dopune
Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama s time da te izmjene nisu
potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, iako su po
predstavnicima tog Sindikata parafirane, a kojim Izmjenama je promijenjen članak III.
Dodatka te članak IV. koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja
pariteta, a promijenjen je i članak VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za
ostvarivanje odredbi Dodatka, te Izmjena i dopuna i to na način da se određuje da ako
realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja
opisanih u članku III.-V. ovih Izmjena i dopuna uskladba se odgađa za onoliko
tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje
prethodne godine) trajao. Također je utvrđeno da je 07.12.2011. arbitraža koja je
sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži donijela Arbitražnu odluku kojom je utvrdila

5 Poslovni broj: 8 Pr-827/2021-8

sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće, a kako je to
prethodno opisano. Utvrđeno je da su Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su
potpisali naprijed spomenute Izmjene i dopune od 26.10.2011. donijeli 28.12.2012. i
Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici za plaće za javne službe, a to u
odnosu na članak IV. u vezi s člankom VII. Dodatka Sporazumu. Utvrdili su da je
negativni rast BDP-a prema službenim podacima DZS-a trajao neprestano od četvrtog
tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014., tj. 12 tromjesečja uzastopno.
Utvrdili su također da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2%, a
u trećem tromjesečju 2015. rast BDP-a od 2,8% što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, s
time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a
objavljen 04.12.2015. Utvrđeno je i da je Vlada RH 29.12.2016. donijela Odluku o visini
osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s
primjenom od 01.01.2017., tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti
isplaćena za mjesec veljaču 2017.

6. Sporno je je li tuženik tužiteljici trebao u predmetnom razdoblju plaću obračunati i
isplatiti po osnovici od 5.415,37 kuna, temeljem odredbe članka III. Izmjena i dopuna
Dodatka Sporazumu, odnosno sporna je sama pravna valjanost navedenih Izmjena i
dopuna Dodatka Sporazuma, te podredno, jesu li ispunjeni uvjeti za primjenu te
odredbe, u slučaju da je valjana ili je pak ista odgođena te i prestala važiti budući je
primjena Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu istekla 26.01.2017.

7. Tuženik prigovara ništetnosti i nevaljanosti Izmjena iz 2011., pa i kasnije iz Arbitražne
odluke, te konačno Vjerodostojnog tumačenja, no sud smatra da su ovakvi prigovori
tuženika neosnovani u cijelosti. Nesporno je da Izmjene nisu potpisane od strane
jednog od Sindikata, a radi se o Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi
Hrvatske, koji je potpisao Sporazum o osnovici plaće iz 2006. pa i Dodatak tom
Sporazumu iz 2009. Međutim, sud smatra da to ne utječe na ništenost i nevaljanost
navedenih Izmjena jer bi Sindikat trebao biti isključen iz samog pregovaranja za
navedene Izmjene, a tuženik u ovom postupku nije dokazao da bi navedeni Sindikat bio
isključen iz pregovaranja, već je nedvojbeno da taj Sindikat nije potpisao navedene
Izmjene. Stoga sud smatra da su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici
plaće u javnim službama zakonite, te pravno valjane stoga i proizvode određene pravne
učinke. Takvo stajalište proizlazi i iz odluka Vrhovnog suda RH (Revr 408/12-2 od

03.04.2017., Revr 847/10-2 od 07.12.2011., te odluke Revr 1797/09-2 od 07.02.2012.,
te Gž-13/02), te odluke Ustavnog suda RH broj U-III/3535/2013 od 05.03.2015. Osim
toga, navedene Izmjene i dopune unesene su i u Temeljni Kolektivni ugovor za
službenike i namještenike u javnim službama (dalje: TKU) od 12.12.2012. - članak 51.
stavak 4. (NN broj 141/12), a koji Kolektivni ugovor je uredno potpisan između ostalih i
po navedenom Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, što znači
da je i taj Sindikat u cijelosti prihvatio navedene Izmjene i dopune. Stoga po mišljenju
ovog suda navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće su u
svakom slučaju postale i dio Kolektivnog ugovora, te su sadržaj u cijelosti prihvatili svi
Sindikati koji su sudjelovali u kolektivnom pregovaranju, a koji su ga kasnije i potpisali.

7.1. Nadalje, prigovori tuženika da su plaće zaposlenih u javnim službama regulirane
Zakonom o plaćama u javnim službama (NN 27/01 i 39/09), su neosnovane jer prema
odredbi članka 192. Zakona o radu (NN 93/14) kolektivnim ugovorom se uređuju prava i
obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a može sadržavati i pravna pravila kojima
se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnoga odnosa, pitanja osiguranja, te druga
pitanja iz radnoga odnos ili u vezi s radnim odnosom, a plaće su svakako važan dio
radnoga odnosa, te se dakle upravo u članku 51. TKU/12 uređuje te definira plaća
zaposlenih u javnim službama. Stoga sud smatra kako su Sindikati mogli pregovarati i
potpisivati određene anekse, odnosno izmjene i dopune pojedinih kolektivnih ugovora,

6 Poslovni broj: 8 Pr-827/2021-8

odnosno sporazuma zaključenih s Vladom RH, koja u ovim slučajevima predstavlja
poslodavca i u kojim se odlučivalo i o plaćama, tj. osnovici i dodacima za zaposlene u
javnim službama. Navedene Izmjene i dopune inače su zaključene na rok od pet
godina, a kako to proizlazi iz članka XI. navedenih Izmjena, što znači da bi iste istekle s
danom 25.10.2016., ali sukladno odredbi iz članka 199. stavak 1. Zakona o radu na njih
se primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora, a što znači da važe i
daljnja tri mjeseca od isteka roka na koji su bile zaključene. Prema tome, rok je važenja
navedenih Izmjena istekao s danom 26.01.2017.

7.2. Prema tome, ovaj sud smatra da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od

26.10.2011. predstavljaju Kolektivni ugovor sklopljen sukladno citiranoj odredbi članka

2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama, temeljem kojeg se osnovica plaće u
javnim službama određuje Kolektivnim ugovorom između Vlade RH i Sindikata javnih
službi, kao i odredbe članka 51. stavak 4. TKU-a za službenike i namještenike u javnim
službama (NN 115/10), a kojim je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu, kao i
svih njegovih Izmjena i dopuna, na pitanje visine plaće u javnim službama te odredbe
članka 51. stavak 4. TKU-a za službenike i namještenike u javnim službama (NN
141/12), a kojim je utvrđena primjena Dodatka Sporazumu, kao i svih njegovih Izmjena i
dopuna na pitanje visine plaće u javnim službama. Pritom je odredbom članka 51.
stavak 4. citiranog TKU-a (NN 115/10) bilo propisano da ugovorne strane zajednički
utvrđuju da su Dodatak Sporazumu od 13.05.2009. kao i sve njegove Izmjene i dopune
ili novi Sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze, kao i Sporazum o
dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25.11.2006. važeći dokumenti koji se
primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Pritom je slično
navedenom bilo propisano i u odredbi članka 51. stavak 4. citiranog TKU-a (NN
141/12).

7.3. Zbog naprijed navedenog, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26.10.2011.,
a na koje se poziva tužitelj u svezi svog zahtjeva za isplatu razlike plaće, predstavljaju
pravno valjani kolektivni ugovor. Sud pritom dodaje da sve navedeno proizlazi i iz
činjenice da su Vlada RH i Sindikati javnih službi 28.12.2012. prihvatili Vjerodostojno
tumačenje Izmjena Dodatka Sporazumu radi pojašnjenja primjene članka IV. stavak 5.,
a u svezi s člankom VII. stavak 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. Stoga su uvjeti za
povećanje osnovice temeljem odredbe članka III. citiranih Izmjena Dodatka Sporazumu
ispunjeni krajem 2015. s početkom primjene od prosinca 2015., a što proizlazi i iz
sadržaja već citirane odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od

26.10.2011.

7.4. Iz priopćenja za javnost i priložene dokumentacije Državnog zavoda za statistiku
proizlazi da je 28.08.2015. objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo
tromjesečje 2015., a u kojoj procjeni se ističe da prva procjena pokazuje da je
tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. realno veći za 1,2% u odnosu na isto
tromjesečje u 2014. Nadalje, DZS je 27.11.2015. objavio prvu procjenu tromjesečnog
BDP-a za treće tromjesečje 2015. u kojoj se navodi da prva procjena pokazuje da je
tromjesečni BDP u trećem tromjesečju 2015. realno veći za 2,8% u odnosu na isto
tromjesečje 2014. Iz navedenog proizlazi da je aritmetička sredina navedenih stopa
rasta BDP-a 2% pa je stoga krajem studenog 2015. bio ispunjen uvjet iz članka III.
Izmjena i dopuna za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS ukazuju na poboljšanje
stanja, odnosno na rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva
tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili
više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg
tromjesečnog BDO-a dva uzastopna tromjesečja) te će se primjenjivati iza toga do prve
sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama, jer je ovim Izmjenama i dopunama
ugovoreno da ako se nešto isplaćuje ili povećava za mjesec u kojem službeni

7 Poslovni broj: 8 Pr-827/2021-8

pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja, odnosno na rast međugodišnjeg
realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje
prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije
stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja)
da će se primjenjivati iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i
dopunama u sljedećem mjesecu, pa se u smislu prije navedenog osnovica plaće u
prosincu 2015. povećavala na iznos od 5.415,37 kn.

7.5. U odnosu na područje primjene Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici
za plaće u javnim službama sklopljenog 26.10.2011. te Arbitražne odluke od

07.12.2011. treba navesti da u predmetnom postupku nije bilo sporno da je tužitelj u
cijelom spornom razdoblju bio u radnom odnosu kod tuženika koji predstavlja javnu
ustanovu. Nadalje, stav je suda da isplata plaće u skladu s povećanom osnovicom
predstavlja individualno pravo tužitelja prema tuženiku kao njezinom poslodavcu, a
temeljem važećeg ugovora o radu, pri čemu navedeno pravo iz radnog odnosa tužitelj
mogu ostvarivati prema osnivaču ili prema tuženiku kao svom poslodavcu.

8. Sud je mišljenja da se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba članka 194. stavak

1. Zakona o radu (NN 93/14) prema kojoj kolektivni ugovor obvezuje sve osobe koje su
ga sklopile, kao i sve osobe koje su u vrijeme sklapanja kolektivnog ugovora bile ili su
naknadno postale članovi udruge koja je sklopila kolektivni ugovor. Osim toga, ukazuje
se i na potrebu primjene odredbe članka 196. stavak 1. Zakona o radu prema kojoj su
stranke kolektivnog ugovora i osobe na koje se on primjenjuje dužne u dobroj vjeri
ispunjavati njegove odredbe.

9. Budući da je sud zauzeo stajalište da su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od

26.10.2011. pravno valjani, stav je suda da su ispunjeni uvjeti za primjenu odredbe
članka VII. stavak 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26.10.2011. Pri tome se
u toj odredbi navodi da ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan
rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima III.-IV. navedenih Izmjena i dopuna, da
se uskladba tada odgađa za onoliko tromjesečja koliko je trajao pad realnog
tromjesečnog BDP-a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. Valja navesti da iz
citiranih podataka o realnom tromjesečnom stanju BDP-a u navedenim razdobljima i
koje je objavio DZS proizlazi da od četvrtog kvartala 2014. pa nadalje nije bilo
negativnog rasta BDP-a, već je upravo protivno tome, vidljivo da je BDP stalno rastao.
Pri tom se odredba članka VII. stavak 1. citiranih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu
od 26.10.2011. ne odnosi na povrat osnovice iz članka III., već isključivo na usklađenje
osnovice iz članka IV. i V. Izmjena Dodatka Sporazumu. Pri tome ovaj sud smatra da je
intencija Vlade RH bila povrat osnovice na razinu iz 2009., i to na iznos od 5.415,37 kn.
Osim toga, odgoda uskladbe dvanaest neprekidnih kvartala iskorištena je kroz odredbu
članka IV. stavak 5. Izmjena Dodatka Sporazumu i temeljem Vjerodostojnog tumačenja
od 28.12.2012., obzirom je odredbom članka IV. stavak 5. Izmjena i dopuna Dodatka
Sporazumu bilo ugovoreno da ako se do 31.12.2012. ne ispune pretpostavke iz članka
III. da će tada Vlada RH biti u obvezi korigirati i isplatiti povećanu osnovicu plaće od

01.04.2013. pa nadalje. Obzirom na sve naprijed navedeno, proizlazi da je tuženik, i to
od siječnja 2016. pa nadalje, bio obvezan tužitelju obračunavati i isplaćivati plaću po
osnovici propisanoj Izmjenom i dopunom Dodatka Sporazumu od 26.10.2011., odnosno
proizlazi da je potraživanje tužitelja osnovano.

9.1. Sud stoga smatra da je tuženik dužan tužiteljici isplatiti razliku plaće prema
navedenoj osnovici od 5.415,37 kn temeljem odredbe članka III. Izmjena i dopuna
Dodatka Sporazumu sklopljenom 26.10.2011. i temeljem Arbitražne odluke od

07.12.2011. proizlazi iz članka 8. stavak 1. Zakona o radu (NN 93/14) kojim je
propisano da su se u radnom odnosu poslodavac i radnik dužni pridržavati odredbi
Zakona o radu i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u

8 Poslovni broj: 8 Pr-827/2021-8

skladu s Ustavom RH i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora
i pravilnika o radu.

10. Nesporna je visina tužbenog zahtjeva, odnosno izračun razlike bruto plaće, dakle
bruto plaće koja je tužiteljici obračunavana i isplaćivana i bruto plaće primjenom
osnovice od 5.415,37 kn bruto koja proizlazi iz Izmjena Dodatka Sporazumu od

26.10.2011. jer tuženik u odgovoru na tužbu ne osporava visinu tužbenog zahtjeva, dok
je na pripremnom ročištu održanom dana 14. rujna 2021. izričito naveo kao visina
potraživanja tužitelja nije sporna.

10.1. U odnosu na ispunjenje uvjeta za povišenje osnovice valja navesti da je iz
pokazatelja Državnog zavoda za statistiku RH vidljivo da je tromjesečni BDP u drugom
tromjesečju 2015. realno bio veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje 2014., a da je
tromjesečni BDP u trećem tromjesečju 2015. bio realno veći za 2,8% u odnosu na isto
tromjesečje 2014. Iz navedenog je razvidno da je za dva tromjesečja uzastopno u
odnosu na isto razdoblje prethodne godine došlo do rasta međugodišnjeg realnog
tromjesečja prosječeno 2% (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta
međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja - 1,2% + 2,8% = 4% :
2 = 2%), slijedom čega proizlazi da su krajem studenog 2015. ispunjeni uvjeti iz članka
III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu za primjenu osnovice za obračun plaće u
javnim službama od 5.415,37 kn bruto.

11. Prigovor zastare koji je tuženik istaknuo u odgovoru na tužbu nije osnovan. Naime,
najranije preostalo potraživanje tužiteljice dospjelo je 10. ožujka 2016., dok je tužba
ovom sudu podnesena dana 7. ožujka 2021. pa od dospijeća tražbine do utuženja nije
protekao zastarni rok od 5 godina koji se na ovaj pravni odnos tužitelja i tuženika
primjenjuje, sukladno čl. 139. Zakona o radu.

12. Sud je stoga tužbeni zahtjev tužiteljice usvojio i naložio tuženiku isplatiti tužitelju
iznos od 3.725,51 kn bruto na ime razlike neisplaćene bruto plaće za razdoblje od
svibnja 2016. do siječnja 2017. sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od
dospijeća svakog pojedinog iznosa razlike bruto plaće za prethodni mjesec, a koji se
sastoji od neto iznosa, te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a
u smislu odredbe članka 15. stavak 3. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08,
80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14), i članka

17. stavak 3. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 20/09,
146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14). Temeljem navedenog,
odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

13. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o
parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01,
117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje:
ZPP) kojom je propisano da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj
stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Visina
troškova odmjerena je u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad
odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118,/14, 107/15- dalje: OT).

13.1. Tužiteljica je uspijela s postavljenim tužbenim zahtjevom u cijelosti, stog joj je sud
priznao zatražene, a opravdane troškove postupka koji se sastoje od sastava tužbe u
iznosu od 500,00 kn (Tbr. 7.1.OT), zastupanje na ročištu dana 14.9.2021. u iznosu od
500,00 kn (Tbr. 9.1. OT) te trošak za zastupanje na ročištu za objavu i uručenje
presude u iznosu od 250,00 kuna što iznosi sveukupno 1.250,00 kn. Stoga je tuženiku
naloženo da tužiteljici naknadi trošak u iznosu 1.250,00 kuna. Na navedeni trošak sud
je dosudio i zakonsku zateznu kamatu prema stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim

9 Poslovni broj: 8 Pr-827/2021-8

odnosima tekućom od dana donošenja ove odluke. Slijedom navedenog odlučeno je
kao u točki II. izreke ove presude.

13.2. Sud je odbio tužiteljici priznati troškove u ukupnom iznosu od 500,00 kn, jer iz
odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a proizlazi da će sud prilikom odlučivanja o troškovima
postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje
parnice, pri čemu treba voditi računa i o pravilima toga Zakona koja za pripremanje
glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište, te jedno
ročište za glavnu raspravu. Polazeći od smisla ove odredbe, valja u ovom sporu koji se
vodi prema odredbama o sporovima male vrijednosti imati u vidu odredbu čl. 461. a
ZPP-a prema kojoj su stranke dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu
iznijeti sve činjenice i dokaze na kojima temelje svoje zahtjeve, odnosno prigovore.
Stoga prema citiranim odredbama podnesak tužiteljice od 30. srpnja 2021. u iznosu od
500,00 kn, koji je dostavljen nakon što je tužena dala odgovor na tužbu, nije bio
potreban za vođenje postupka. Naime, sud smatra da je navode iz podneska od 30.
srpnja 2021. tužiteljica mogla istaknuti i na ročištu dana 14. rujna 2021., pa isti smatra
nepotrebnim te je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo odbiti zahtjev
tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 500,00 kn.

14. Temeljem navedenog odlučeno je kao u izreci.

Koprivnica, 22. rujna 2021.

Sutkinja

Marija Grgešić,v.r.

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi
pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana
dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je
obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana
kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda
objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o
dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).

Dostaviti:

1. Odvjetnik B. P., K.

2. O. š. L., P. Z. , L.

Po pravomoćnosti:

1. Porezna uprava, Područni ured Koprivnica