1              Poslovni broj: Gž Ob-350/2021-2

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž Ob-350/2021-2

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Mihe Mratovića kao predsjednika vijeća, Nediljke Radić kao suca izvjestitelja i dr. sc. Lidije Vojković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice T. Š. iz S., OIB: …, protiv 1. tuženika B. Š. iz S., OIB: … i 2. K. i. d.d. u stečaju, sa sjedištem u S., S. .., OIB: …., kojeg zastupa stečajni upravitelj F. K. iz S., radi utvrđenja bračne stečevine i nedopustivosti ovrhe, rješavajući žalbu tužiteljice protiv presude i rješenja Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj P Ob-35/20 od 27. svibnja 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 22. rujna 2021.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Djelomično se odbija žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj P Ob-35/2020 od 27. svibnja 2021. u pobijanom dijelu kojim se odbija tužbeni zahtjev pod točkom II. izreke.

 

r i j e š i o   j  e

 

Djelomično se prihvaća žalba tužiteljice, ukida se rješenje Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj P Ob-35/2020 od 27. svibnja 2021. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovo postupanje.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je kako glasi:

 

"I. Utvrđuje se da je tužiteljica suvlasnica za 1/2 dijela nekretnina označenih kao: čest. zgr. 73/1,1797, 1803/1, 1804, 1805, 2043, zk. ul. 762, k.o. S., čest. zgr. 120/1, 120/2, zk.ul. 529 k.o. S., čest. zem. 1484/1 zk. ul. 675, k.o. S. te suvlasnica za 2/10 dijela čest. zgr. 202, zk.ul. 1201. k.o. S.

 

II. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva koji glasi:

 

"2. Dužan je tuženik 1. ispustiti tužiteljici u roku od 15 dana ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva nekretnina iz gornje točke I., u protivnom će istu zamijeniti ova presuda."

 

2. Prvostupanjskim rješenjem suđeno je kako glasi:

 

"Odbacuje se tužba s tužbenim zahtjevom koji glasi:

 

"3. Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem Ovr-915/05 od 5. ožujka 2008., Općinskog suda u Metkoviću, na 1/2 dijela suvlasništva nekretnina označenih i opisanih kao: čest. zgr. 73/1,1797, 1803/1, 1804, 1805, 2043, zk. ul. 762, k.o. S., čest. zgr. 120/1, 120/2, zk.ul. 529 k.o. S., čest. zem. 1484/1 zk. ul. 675, k.o. S., 4/20 dijela čest. zgr. 202, zk.ul. 1201. k.o. S., a koji dio predstavlja suvlasništvo tužiteljice."

 

3. Tužiteljica pobija presudu u dijelu pod točkom II. i rješenje zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje u tekstu: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja preinači presudu i rješenje na način da tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti, podredno da se u pobijanom dijelu ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno postupanje.

 

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

5. Nakon što su pobijana presuda i rješenje ispitani u okviru članka 365. stavak 2. ZPP-a u svezi s odredbom članka 381. ZPP-a riješeno je kao u izreci iz slijedećih razloga:

 

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je suvlasnica za 1/2 dijela nekretnina označenih kao čest. zgr. 73/1, 1797, 1803/1, 1804, 1805, 2043 Z.U. 762 K.O. S., čest. zgr. 120/1, 120/2 Z.U. 529 K.O. S., čest. zem. 1484/1 Z.U. 675 K.O. S. te je suvlasnica za 2/10 dijela čest. zgr. 202 Z.U. 1201 K.O. S. te da je 1. tuženik dužan ispustiti tužiteljici u roku od 15 dana ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva predmetnih nekretnina, a u protivnom da će istu zamijeniti ova presuda, te zahtjev da se proglasi nedopuštenom ovrha određena rješenjem poslovni broj Ovr-915/05 od 5. ožujka 2008. Općinskog suda u Metkoviću na gore navedenim nekretninama, na 1/2 dijela suvlasništva, a koji dio predstavlja suvlasništvo tužiteljice.

 

7. U ovoj fazi postupka sporno je je li 1. tuženik dužan ispustiti tužiteljici ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva, kao i jesu li ispunjene pretpostavke da se odbaci tužba u dijelu u kojem tužiteljica traži da se proglasi nedopuštena ovrha određena rješenjem poslovni broj Ovr-915/05 od 5. ožujka 2008. na predmetnim nekretninama.

 

8. U provedenom dokaznom postupku prvostupanjski je sud utvrdio da su tužiteljica i 1. tuženik sklopili brak dana … u S. i da je 1. tuženik upisan kao vlasnik predmetnih nekretnina, budući da je isti predmetne nekretnine kupio za vrijeme trajanja braka s tužiteljicom, pa s obzirom na priložene isprave kao i iskaze stranaka proizlazi da su stranke za vrijeme trajanja bračne zajednice stekli zajedničku imovinu i to predmetne nekretnine pa je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan u tom dijelu.

 

9. U konkretnom slučaju tužiteljica je zatražila da joj 1. tuženik ispusti ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva jer da će u protivnom istu zamijeniti presuda, te je u tom dijelu sud prvog stupnja odbio tužbeni zahtjev stoga što je izdavanje isprave podobne za uknjižbu prava vlasništva obveza koja je posljedica pravnog posla među strankama, a tužiteljica svoj zahtjev za utvrđenjem suvlasništva na predmetnim nekretninama ne temelji na pravnom poslu već na samom zakonu.

 

10. Po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda ne postoji obveza tuženika na izdavanje tabularne isprave u slučaju kada se radi o stjecanju suvlasništva na temelju zakona jer obveza izdavanja tabularne isprave postoji samo u slučaju kada ta obveza proizlazi iz pravnog posla, ali ne i kada tužiteljica utvrđenje prava (su)vlasništva temelji na zakonskom stjecanju - ex lege, u konkretnom slučaju na temelju odredbi Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine", broj 11/78, 45/89 i 59/90) što u konkretnom slučaju znači da ne postoji niti obveza tuženika na izdavanje tabularne isprave.

 

11. Naime, stranke se u konkretnom slučaju nisu nalazile ni u kakvom obvezno pravnom odnosu iz kojeg bi izviralo pravo tužiteljice da od tuženika zahtijeva činidbu - izdavanje tabularne isprave, zbog čega je zahtjev tužiteljice u tom dijelu trebalo odbiti (Rev-714/14 od 26. listopada 2016).

 

12. Stoga je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev tužiteljice za izdavanjem tabularne isprave, pa je valjalo na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a djelomično odbiti žalbu tužiteljice, potvrditi prvostupanjsku presudu u tom dijelu i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

 

13. Prvostupanjski je sud odbacio tužbu u dijelu kojim tužiteljica traži da se proglasi nedopuštena ovrha određena rješenjem Ovr-915/05 od 5. ožujka 2008. nakon što je utvrdio da je rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-915/05 od 5. ožujka 2008. određena ovrha na nekretninama tuženika koje su predmet ovog parničnog postupka, da je Općinski sud u Dubrovniku dana 29. travnja 2008. na prijedlog  2. tuženika kao ovrhovoditelja, na temelju rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr-915/05 donio rješenje poslovni broj Z-1581/08 kojim se dopušta zabilježba ovrhe radi naplate iznosa od 862.618,47 kn i troškova ovršnog postupka u iznosu od 1.350,00 kn s kamatom od 27. studenog 2016. do isplate, utvrđenjem vrijednosti nekretnina, njihovom prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom na teret nekretnina 1. tuženika. Nadalje, u ovršnom postupku doneseno je pravomoćno rješenje Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Ovr-95/09 od 4. studenog 2009. kojim je pod točkom I. utvrđeno da se odgađa ovrha na 1/2 dijela prava vlasništva ovršenika na predmetnim nekretninama do okončanja parničnog postupka pokrenutog pred Općinskim sudom u Dubrovniku pod poslovnim brojem P-141/09, te da je rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku pod poslovnim brojem P-1417/09 utvrđeno da je povučena tužba tužiteljice koju je podnijela radi utvrđenja bračne stečevine te radi proglašenja ovrhe nedopuštenom s obrazloženjem da je tužiteljica ponovno i to po proteku 8 godina od podnošenja one tužbe radi proglašenja ovrhe nedopuštenom ponovno podnijela tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom koja je određena istim rješenjem, pa da je stoga takvu tužbu trebalo odbaciti kao nepravodobnu.

 

14. S obzirom da je ovrha određena rješenjem pod poslovnim brojem Ovr-915/05 od 5. ožujka 2008., to se prema prelaznim i završnim odredbama Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12) treba primijeniti odredba Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 57/96 - dalje OZ/96).

 

15. Odredbom članka 56. stavak 3. OZ/96 propisano je da podnositelj prigovora može pokrenuti parnicu i nakon proteka roka koji mu je sud odredio sve do dovršetka ovršnog postupka, ali je u tom slučaju dužan snositi troškove prouzročene prekoračenjem toga roka.

 

16. Dakle, sud je u obvezi utvrditi jesu li ispunjene procesne pretpostavke za podnošenje tužbe i je li sud treću osobu uputio u parnicu, kao i je li ovrha dovršena.

 

17. U slučaju da je ovrha dovršena kao i ako treća osoba zaključkom suda nije upućena u parnicu, tada tužbu valja odbaciti.

 

18. Naime, iz isprave na listu br. 64-65 spisa nejasno je, je li tužiteljica (u ovršnom postupku treća osoba) upućena u parnicu i je li ovrha dovršena.

 

19. Za navesti je da je prvostupanjsko rješenje procesnog karaktera, radi čega nema mjesta upuštanju ovog suda u ispitivanje materijalno pravnih pretpostavki o osnovanosti zahtjeva. Takvo pravno shvaćanje prihvaćeno je na Sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske - SU IV 46/2007, održanoj 29. siječnja 2007.

 

20. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a djelomično uvažiti žalbu tužiteljice, ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno postupanje, kao što je odlučeno u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

 

U Splitu 22. rujna 2021.