1

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Milene Vukelić Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Helene Vlahov Kozomara, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice T. M., OIB: ..., iz Z., . zastupane po punomoćniku V. K., odvjetniku iz Z., protiv tuženika A. H. d.o.o., OIB: ., Z., zastupanog po punomoćniku M. R., odvjetniku u  Odvjetničkom društvu R. i partneri d.o.o., Z., radi utvrđenja nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu i vraćanja na rad, odlučujući o žalbi tužiteljice podnesenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-2454/2020-27 od 26. travnja 2021., u sjednici održanoj 22. rujna 2021.,

p r e s u d i o   j e

Odbija se žalba tužiteljice, kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-2454/2020-27 od 26. travnja 2021..

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, u točci I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje da je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljice od 24.ožujka 2020. nedopuštena te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, uz zahtjev za vraćanje tužiteljice na rad, na radno mjesto voditelja A. centra. Točkom II. izreke  naloženo je tužiteljici da naknadi tuženiku trošak parničnog postupa u iznosu od 2.500,00 kn.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijela tužiteljica, iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne  novine“ broj  53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11.,  25/13., 89/14.  i 70/19., dalje:ZPP ), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i usvoji tužbeni zahtjev, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu  na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Neosnovano se tužiteljica žalbom poziva na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč. 11. ZPP-a,  budući da suprotno žalbenim navodima, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji su jasni i neproturječni, a niti ne postoji proturječnost između onoga što se o odlučnim činjenicama u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, a niti presuda nema drugih nedostataka zbog kojih se ne mogla ispitati.

6. Pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na ostale bitne procesne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 6., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena ni jedna od tih procesnih povreda.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenom odluke tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu i vraćanje tužiteljice na rad, na radno mjesto voditelja A. centra.

8. U ovoj fazi postupka nije sporno da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu voditelj A. centra te da joj je tuženik spornom odlukom izvanredno otkazao ugovor o radu zbog teške povrede radne obveze koja se sastoji u tome da je tužiteljica 20. i 21. veljače 2021., protivno uputama i proceduri tuženika, proslijedila u interni sustav za zaprimanje korisničkih prigovora nekoliko prigovora korisnika koji iste nisu izjavili i potpisali i koji prigovori nisu neposredno zaprimljeni u prodajnom centru tuženika. Također, nije sporno da je tužiteljica prigovore proslijedila na zamolbu treće osobe koja joj je iste uručila izvan prodajnog centra tuženika. Sporno je među strankama da li je tužiteljica time postupila protivno uputama i proceduri tuženika, kao i pravilnost i zakonitost provedenog postupka otkazivanja ugovora o radu u pogledu roka za donošenje odluke o otkazu, prava tužiteljice na iznošenje obrane i savjetovanja sa radničkim vijećem.

9. Prvostupanjski sud na temelju uvida u priloženu dokumentaciju utvrđuje da je tuženik 11. ožujka 2020. konačno utvrdio činjenično stanje na temelju kojeg je zaključio da je tužiteljica počinila spornu povredu radne obveze pa cijeneći da je odluka o otkazu uslijedila 24. ožujka 2021., pozivom na čl. 116. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., dalje: ZR) zaključuje da je odluka donesena u zakonom propisanom roku od petnaest dana od saznanja za činjenice na kojima se otkaz temelji.

10. Uvidom u Zapisnik o iznošenju obrane od 16. ožujka 2021. prvostupanjski sud utvrđuje da je tužiteljica pozvana da iznese svoju obranu nakon što je upoznata s osobito teškim povredama obveza iz radnog odnosa koje joj se stavljaju na teret, nakon čega je iznijela obranu i potpisala zapisnik, a uvidom u korespondenciju između tuženika i radničkog vijeća utvrđuje da je tuženik dostavio radničkom vijeću sve tražene podatke pa zaključuje da je savjetovanje provedeno na propisani način.

11. Na temelju iskaza saslušanih svjedoka, prvostupanjski sud utvrđuje da kod tuženika postoje jasna interna pravila kojima je propisana procedura zaprimanja prigovora korisnika u prodajnim centrima tuženika pa cijeneći da je tužiteljica bila voditeljica prodajnog centra, zaključuje da je nedvojbeno znala i morala znati tu proceduru, ali da je iz usluge poznaniku odstupila od iste, ujedno pokušavši prikriti svoj postupanje postepenim slanjem prigovora u interni sustav, čime je postupila zlonamjerno prijetvorno spram tuženika kao poslodavca te time počinila tešku povredu obveze iz radnog odnosa zbog čega tuženik opravdano više nema povjerenja u tužiteljicu.

12. Imajući u vidu prethodno utvrđene činjenice, prvostupanjski sud zauzima stav da je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu donesena u skladu s čl. 116. u svezi s čl. 150. st. 1. i 3. ZR-a pa odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti.

13. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st. 1. ZPP-a pa tuženiku dosuđuje trošak postupka odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje: Tarifa).

14. Činjenična utvrđenja i pravne zaključke prvostupanjskog suda, kao pravilne, prihvaća i ovaj sud.

15. Žalbeni navodi kojima se tužiteljica poziva na nejasnoću propisane procedure zaprimanja prigovora korisnika odnosno izostanak propisanih pravila za konkretnu situaciju, nisu osnovani. To iz razloga jer pri nespornom utvrđenju da postoje interna pravila kojima je detaljno propisana procedura zaprimanja prigovora korisnika u prodajnim centrima tuženika na način da se isti neposredno zaprimaju od strane samih korisnika, sama činjenica da ujedno nisu propisana pravila postupanja za slučaju dostave više prigovora od strane treće osobe, a ne samih korisnika, kao u konkretnoj situaciji, ne znači da je takvo zaprimanje prigovora u skladu s propisanom procedurom. Naime, nemoguće je da poslodavac unaprijed predvidi i propiše pravila za sve potencijalne situacije podnošenja i zaprimanja prigovora pa imajući u vidu da je propisao određena detaljna pravila za zaprimanje prigovora neposredno od korisnika u prodajnim centrima tuženika, svako drugačije zaprimanje prigovora po ocjeni ovog suda protivno je propisanoj proceduri. Stoga, imajući u vidu da je tužiteljica bila upoznata sa propisanim pravilima zaprimanja prigovora u prodajnom centru tuženika od strane samih korisnika, a postupila je mimo tih pravila s obzirom da je prigovore zaprimila izvan prodajnog centra i to od strane treće osobe, time je i po ocjeni ovog suda postupila protivno propisanoj proceduri, čime je počinila osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa zbog koje je tuženik opravdano izgubio povjerenje u tužiteljicu, kao voditeljicu centra, a uslijed čega nastavak radnog odnosa nije moguć.

16. Neosnovno se tužiteljica žalbom poziva na protek prekluzivnog roka za izvanredno otkazivanje ugovora o radu, nemogućnost iznošenja obrane i nezakonitost savjetovanja sa radničkim vijećem. Naime, protivno žalbenim navodima, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik tek 11. ožujka 2021. utvrdio sve relevantne činjenice potrebne za donošenje sporne odluke, jer takav zaključak nedvojbeno proizlazi iz priložene dokumentacije i iskaza saslušanih svjedoka, pri čemu niti iskaz svjedoka M. O. na koji se u žalbi poziva tužiteljica ne isključuje takav zaključak. Također, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tužiteljica iznijela svoju obranu, s time da navode kako je iznošenje obrane provedeno na nepropisan način tužiteljica tijekom postupka nije potkrijepila nijednim dokazom. Isto tako, suprotno žalbenim navodima, tuženik je radničkom vijeću dostavio sve zatražene podatke pa tako i sporne upute, a time što nisu dostavljene upute za konkretnu situaciju, pri nespornoj činjenici da takve upute nisu izričito niti  propisane, ne znači da je tuženik propustio dostaviti sve potrebne podatke potrebne radničkom vijeću radi očitovanja na namjeravani otkaz ugovora o radu.

17. Kako je dakle, tužiteljica počinila osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa uslijed koje je tuženik u nju opravdano izgubio povjerenje, zbog čega nastavak radnog odnosa nije moguć, pri utvrđenju da je tužiteljici omogućeno iznošenje obrane u skladu s čl. 119. st. 2.ZR-a  te da je postupak savjetovanja s radničkim vijećem proveden u skladu s čl. 150. ZR-a, kao i da je odluka o otkazu donesena u zakonskom roku iz čl. 116. st.2. ZR-a, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz čl. 116. st. 1. ZR-a kada je zauzeo stav da je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici zakonita pa da je tužbeni zahtjev neosnovan.

18. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tužiteljice, kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, kao u izreci.

U Rijeci, 22. rujna 2021.

     Predsjednica vijeća

                                                                                                                                Milena Vukelić- Margan