Baza je ažurirana 22.08.2025.
zaključno sa NN 85/25
EU 2024/2679
Republika Hrvatska Županijski sud u Rijeci Žrtava fašizma 7 51000 Rijeka |
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Barbari Bosner, u pravnoj stvari tužiteljice I. S., OIB ..., B., koju zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik iz Z., protiv tuženika Bolnica, S., OIB ..., S., kojeg zastupa punomoćnik A. V., odvjetnik iz K., radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pr- 132/2018-26 od 13. srpnja 2020., 22. rujna 2021.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pr-132/2018-26 od 13. srpnja 2020.
Obrazloženje
Rješenjem suda prvog stupnja odbačen je zahtjev tužiteljice od 9. srpnja 2020. za naknadu parničnog troška kao nepravovremen.
Protiv tog rješenja tužiteljica je podnijela žalbu ne pozivajući se izrijekom na neki od žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. u vezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19- dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijano rješenja preinači u smislu žalbenih navoda.
Žalba nije osnovana.
Sud prvog stupnja donio je pobijano rješenje u primjeni odredbe čl. 164. st. 3. i 4. ZPP-a uz utvrđenje da je zahtjev tužiteljice od 9. srpnja 2020. za naknadu parničnog troška razlike predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 250,00 kn nepravovremen budući da je shvaćanje suda prvog stupnja da je taj zahtjev tužiteljica trebala istaknuti do zaključenja glavne rasprave, a ne nakon donošenja presude 2. srpnja 2020.
Žaliteljica neosnovano osporava pravilnost pobijanog rješenja.
Naime, iz sadržaja spisa proizlazi da je u postupku na prijedlog tužiteljice
određeno provođenje dokaza financijskim vještačenjem raspravnim rješenjem suda prvog stupnja od 16. travnja 2019. te je tužiteljica pozvana na uplatu predujma za vještačenje u iznosu od 2.000,00 kn. Nakon provedenog vještačenja i dostavljanja nalaza i mišljenja 14. studenog 2019., vještakinja je priložila račun za vještvo u iznosu od 2.000,00 kn. Vještakinja je usmeno saslušana na ročištu 5. lipnja 2020., kojem je nazočio punomoćnik tužiteljice, i zatražila je trošak prema priloženom računu u iznosu od 500,00 kn, te je na tom ročištu zaključena glavna rasprava, a presuda kojom je prihvaćen zahtjev tužiteljice je donesena 2. srpnja 2020. Nadalje, rješenjem suda prvog stupnja od 2. srpnja 2020. vještakinji je odmjerena nagrada za obavljeno vještačenje u iznosu od 2.500,00 kn te je određeno da se iz uplaćenog predujma isplati iznos od 2.000,00 kn, dok su stranke na ime razlike nagrade za vještačenje pozvane isplatiti vještakinji svaka iznos od po 250,00 kn. Nakon uplate dužnog iznosa, tužiteljica je podneskom od 9. srpnja 2020. zahtijevala i naknadu tog troška, koji je sud prvog stupnja pobijanim rješenjem odbacio kao nepravovremen.
Suprotno žalbenim navodima, pobijano rješenje doneseno je uz pravilnu primjenu odredbe čl. 164. st. 3. ZPP-a.
Tom odredbom propisano je da je zahtjev za naknadu troškova stranka dužna staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima; a ako je riječ o donošenju odluke bez prethodnog raspravljanja, stranka je dužna zahtjev za naknadu troškova staviti u prijedlogu o kojem sud treba da odluči.
U konkretnom slučaju, tužiteljica je bila obvezana na plaćanje predujma troškova financijskog vještačenja jer je vještačenje određeno na njezin prijedlog (čl. 153. st. 1. ZPP-a) te je vještakinja nakon usmenog obrazlaganja nalaza i mišljenja na glavnoj raspravi zatražila i trošak pristupanja tom ročištu, pa je neosnovana žalbena tvrdnja tužiteljice da nije znala za taj trošak u trenutku zaključenja glavne rasprave jer je u tom trenutku bilo sasvim izvjesno da je nastao određeni trošak pristupanja vještaka na raspravu zbog čega nije bilo opravdano naknadno zahtijevanje tužiteljice za nadoknadu tog troška.
S obzirom na izloženo, pravilno je prvostupanjski sud zaključio o nepravovremenosti zahtjeva tužiteljice za naknadu parničnog troška s osnova razlike nagrade i naknade troškova vještaku u primjeni odredbe čl. 164. st. 3. ZPP-a.
Stoga je temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
U Rijeci 22. rujna 2021.
Sutkinja
Barbara Bosner
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.