1              Poslovni broj: I Kž-147/2021-10

Poslovni broj: I Kž-147/2021-10

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i Snježane Hrupek-Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog R. A., zbog kaznenog djela iz članka 120. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj 15 K-9/21. od 9. travnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 21. rujna 2021., u prisutnosti javnom dijelu sjednice optuženika i zamjenika braniteljice optuženika, odvjetnika T. B.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni na način da se optuženi R. A. za kazneno djelo iz članka 120. u vezi s člankom 119. stavak 1. KZ/11. u vezi članka 118. stavak 1. KZ/11., zbog kojeg je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju članka 120. KZ/11. osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 4 (četiri) godine, u koju kaznu mu se, na temelju članka 54. KZ/11., uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 15. rujna 2020. pa nadalje.

 

II Odbija se žalba optuženog R. A. kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom Županijski sud u Zagrebu proglasio je krivim optuženog R. A. zbog kaznenog djela protiv života i tijela - osobito teška tjelesna ozljeda s posljedicom smrti iz članka 120. u vezi sa člankom 119. stavak 1. KZ/11. u vezi članka 118. stavak 1. KZ/11., a kažnjivog po članku 120. KZ/11., te je optuženi R. A. na temelju članka 120. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci.

 

1.1. Na temelju članka 54. KZ/11. u izrečenu kaznu zatvora optuženom R. A. uračunato je vrijeme lišenja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 15. rujna 2020. pa nadalje.

 

1.2. Na temelju članka 148. stavak 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda i 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17., dalje: ZKP/08.) optuženi R. A. oslobođen je u cijelosti dužnosti naknade troškova iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08. te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.

 

2. Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o kazni i predlaže da se pobijana presuda preinači i optuženika osudi na bezuvjetnu kaznu zatvora u duljem, adekvatnom trajanju.

 

2.1. Žalbu je podnio i optuženi R. A. po braniteljici S. B., odvjetnici u Z., zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se preinači pobijana presuda, na način da se optuženiku izrekne primjerena kazna ispod zakonskog minimuma, jer da bi se i takvom kaznom postigla svrha kažnjavanja.

 

2.2. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženik po svojoj braniteljici s prijedlogom "odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu." U žalbi i u odgovoru na žalbu optuženika predloženo je da se optuženi i braniteljica pozovu na sjednicu vijeća.

 

3. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis je prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Sjednica vijeća u javnom dijelu održana je u prisutnosti odvjetnika T. B. u zamjenu za odvjetnicu S. B., iz Z. te optuženika čija prisutnost je osigurana putem video linka, a u odnosu na državnog odvjetnika koji je uredno izvješten, a nije pristupio, sjednica je na temelju članka 475. stavka 4. ZKP/08. održana u njegovoj odsutnosti.

 

5. Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok žalba optuženika nije osnovana.

 

6. Prije razmatranja žalbi državnog odvjetnika i optuženika podnesenim zbog odluke o kazni, pobijana presuda je ispitana na temelju članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08. i utvrđeno je da nije ostvarena koja od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, niti je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon, a na što drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

7. Državni odvjetnik u svojoj žalbi, zbog odluke o kazni, navodi da je prvostupanjski sud propustio adekvatno ocijeniti niz otegotnih okolnosti, a kao posebno otegotno cijeniti činjenicu da je optuženi R. A. bez ikakvog povoda od strane žrtve, u vrijeme kada ga je slučajno sreo, istom nanio brojne ozljede po glavi i tijelu, da je intenzitet napada bio takav da je zbog niza takvih teških ozljeda nastala najteža posljedica, a što ukazuje i na upornost optuženika u počinjenju kaznenog djela zbog kojeg je proglašen krivim. Stoga smatra i predlaže da se pobijana presuda preinači u dijelu odluke o kazni i optuženika osudi na bezuvjetnu kaznu zatvora, u duljem, adekvatnom trajanju, čime bi se ostvarila propisana svrha kažnjavanja u pravcu jačanja povjerenja građana u pravosuđe u cjelini.

7.1. Suprotno tome, optuženik u žalbi zbog odluke o kazni, navodi da je prvostupanjski sud nedovoljno cijenio sve utvrđene olakotne okolnosti, dok je s druge strane u prevelikoj mjeri uzeo postojanje otegotne okolnosti o ranijoj osuđivanosti optuženika, iako optuženik do sada nije počinio, a niti je osuđen za isto ili slično djelo, pa se u konkretnom slučaju radilo o jednom izoliranom ekscesu u životu optuženika i nažalost nesretnom događaju kojemu je doprinijela alkoholiziranost optuženika. Zbog toga je, po mišljenju žalitelja, uz već utvrđene olakotne okolnosti od strane prvostupanjskog suda, trebalo više cijeniti kao naročito olakotne okolnosti, da optuženik ima kćer od 6 mjeseci koja je rođena za vrijeme njegovog boravka u istražnom zatvoru, koju još nije vidio, te da ima sina sa zdravstvenim poteškoćama o kojemu brine i kojemu je potrebna učestala liječnička pomoć, da ima roditelje teškog zdravstvenog stanja, a otac je invalid, pa im je potrebna redovita skrb i pomoć, kao i to da je optuženik nakon događaja potražio pomoć za oštećenika te kako je inkriminirani događaj doista izolirani eksces u životu optuženika, a što bi u konačnici rezultiralo ublaženom kaznom ispod zakonskog minimuma, te na taj način postigla svrha kažnjavanja.

 

8. Optuženik nije, a državni odvjetnik je u pravu kada se žali zbog odluke o kazni. Naime, odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela. Osobito treba cijeniti stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

 

8.1. Sagledavajući sve izložene okolnosti samog događaja, ličnost optuženika, posljedice nastale za oštećenika (smrtni ishod zbog zadobivenih ozljeda), u pravu je državni odvjetnik da na strani optuženika osim dosadašnje višestruke osuđivanosti kao otegotne, postoje i posebno otegotne koje se nalaze u činjenici da je optuženi R. A. bez ikakvog povoda od strane žrtve, u vrijeme kada ga je slučajno sreo (oštećeni tražio cigaretu i prigovorio zbog odbijanja!), istom nanio brojne ozljede po glavi i tijelu, a intenzitet napada bio je takav da je zbog niza takvih teških ozljeda nastala najteža posljedica, što ukazuje na upornost optuženika u počinjenju kaznenog djela zbog kojeg je proglašen krivim.

 

8.2. Stoga, a vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne, te o svrsi kažnjavanja, strožom kaznom od one koju je izrekao prvostupanjski sud, i to kaznom zatvora u trajanju 4 (četiri) godine, moći će se izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela. Takvom će se kaznom utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela, ali i utjecati na sve ostale da ne čine kaznena djela kao i na svijest građana o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja, a čime će prema mišljenju Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, biti ostvarena specijalna i generalna prevencija te ispunjena svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11., uz izražavanje jasne društvene osude, kako zbog počinjenog, tako i zbog sve veće raširenosti kaznenih djela s obilježjima nasilja pri rješavanju i najbenignijih verbalnih sukoba. Zadatak suda nije ograničen samo na postupak kojim se iz zakonskog opisa kaznenog djela i pravne formulacije činjeničnog stanja kreira konkretno ostvareno kazneno djelo, već treba izabrati vrstu i mjeru kazne koja će optimalno odgovarati svrsi kažnjavanja.

 

8.3. Ovako izrečena kazna prema ocjeni drugostupanjskog suda adekvatna je stupnju krivnje optuženika, pa blaže kažnjavanje za koje se zalaže optuženik, nije osnovano, pogotovo kada se ima u vidu i višestruka osuđivanost optuženika, te bez obzira što nije bio osuđen za isto ili slično djelo (većinom), ipak je njegova kriminogena aktivnost prisutna unazad 10-tak godina, a posljednja osuđivanost je iz 2020. godine i to zbog kaznenog djela prijetnje, pa stoga, otegotne okolnosti pretežu u odnosu na one olakotne prirode jer upućuju na upornost optuženika u nepoštivanju pravnog poretka.

 

9. Dakle, po ocjeni ovoga suda, osim posebnih otegotnih okolnosti opisanih u točki 8.1. ove odluke, ranija višestruka osuđivanost optuženika, uz činjenice da su mu prethodno bile izricane uvjetne osude, pa i bezuvjetna kazna zatvora, ukazuju na dvije karakteristike koje se tiču ličnosti optuženika. Prije svega na temelju takvog njegovog ponašanja može se zaključiti da se i u ovom konkretnom slučaju radi o optuženikovoj konstantnoj i trajnoj neusklađenosti s društveno prihvatljivim normama ponašanja te da se upravo zbog toga, u odnosu na ovu inkriminaciju, nikako ne može govoriti o ekscesu, odnosno incidentu u njegovom dosadašnjem ponašanju, već se doista radi o njegovoj opetovanoj sklonosti protupravnom, a sada i nasilnom postupanju, a što sve odgovara osobinama njegove ličnosti, pa blaže kažnjavanje nije osnovano, a dosadašnja osuđivanost nije uzeta u prevelikoj mjeri kao otegotna.

 

10. Iz svih navedenih razloga, temeljem članka 486. stavka 1. i članka 482. ZKP/08., odlučeno je kao izreci.

 

 

Zagreb, 21. rujna 2021.