Baza je ažurirana 04.03.2026. zaključno sa NN 150/25 EU 2024/2679
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3626/2021-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije
Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja i Jasenke
Žabčić, članice vijeća, u pravnom predmetu tužitelja Hrvatska poštanska banka d.d.
Zagreb, Jurišićeva 4, OIB 87939104217, koga zastupa punomoćnik Hrvoje Spajić,
odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Čede Maletića iz Zagreba, Vladimira Preloga 7,
OIB 10839433465, kojeg zastupa punomoćnik Igor Starčević, odvjetnik u Zagrebu,
radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude
Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2345/2019-2 od 19.
travnja 2021., kojom je djelomično preinačena i djelomično ukinuta presuda
Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3335/2016 od 11. ožujka 2019., u
sjednici održanoj 21. rujna 2021.,
r i j e š i o j e :
I. U odnosu na pitanje:
„Je li drugostupanjski sud kada je preinačio prvostupanjsku presudu počinio
bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer je uzeo u obzir samo navode jedne
parnične stranke (ovdje tužitelja), a zanemario je bitne navode druge strane (ovdje
tuženika) na čiju je štetu prvostupanjska presuda preinačena (čl. 354. st. 2.toč. 11.
ZPP) time što nije ocijenio je li prošao subjektivni rok zastare zahtjeva te čini li
drugostupanjski sud time i povredu procesne ravnopravnosti raspravljanja pred
sudom (čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP)?“
tuženiku se dopušta podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2345/2019-2 od 19. travnja 2021.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije za ostala u prijedlogu naznačena pitanja odbacuje se kao nedopušten.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog
trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2345/2019-2 od 19. travnja
2021., kojom je djelomično preinačena i djelomično ukinuta presuda Trgovačkog
suda u Zagrebu poslovni broj P-3335/2016 od 11. ožujka 2019.
2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku
("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,
96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski
sud je ocijenio da je predlagatelj postavio pet pitanja i naznačio razloge važnosti.
3. Tužitelj je u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije predložio isti odbaciti kao
nedopušten.
4. Dio petog naznačenog pitanja koje predstavlja pitanje navedeno u izreci rješenja,
ovaj sud ocijenio je važnim u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku u sporu i
osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
5. Budući da je Vlada Republike Hrvatske 11. srpnja 2010. donijela Odluku o
utvrđivanju plaća i drugih primanja predsjednika i članova uprave trgovačkih društva
(dalje: Odluka) i u čl. IV. Odluke je određeno da se varijabilni dio plaće utvrđen
menadžerskim ugovorom predsjednika i članova uprava trgovačkih društava neće
isplaćivati (za 2010.), sud je u pobijanoj odluci, uvažavajući i da je Republika
Hrvatska imala većinski paket dionica tužitelja, zaključio da je tuženik kada je sam
sebi isplatio bonus za 2010. suprotno navedenoj Odluci postupio i suprotno čl. 256.
Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj 152/11 - pročišćeni tekst,
111/12, 68/13 i 110/15 - dalje: ZTD) čime je drugostupanjski sud ocijenio djelomično
osnovanim zahtjev tužitelja za naknadu štete. Navedeno shvaćanje sukladno je
shvaćanju ovog suda izraženom u odlukama broj Revr-1734/15 od 3. studenog 2016.
i Revt-392/17 od 7. veljače 2018. da je trgovačko društvo u obvezi postupati po
odluci Vlade Republike Hrvatske koja je obvezujuća za nadležna tijela trgovačkih
društava i tada je trgovačko društvo dužno plaće usuglasiti s navedenom odlukom.
Stoga naznačena pitanja (prvo, drugo i treće) nisu važna za osiguranje jedinstvene
primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
5.1. U četvrtom naznačenom pitanju predlagatelj polazi od pretpostavke da sud u
pobijanoj presudi nije obrazložio u čemu se sastoji povreda tuženika. Međutim, u
pobijanoj presudi, sud je zaključio da je tuženik nanio štetu tužitelju time što je sam
sebi isplatio varijabilni dio plaće (bonus) za 2010. suprotno Odluci Vlade Republike
Hrvatske od 11. srpnja 2009., a za predmetnu isplatu nije postojala niti odluka
nadzornog odbora, koje postupanje nije postupanje savjesnog gospodarstvenika.
Budući da je sud obrazložio razloge zbog kojih postupanje tuženika smatra suprotnim
čl. 252. ZTD, o četvrtom pitanju, u kojem predlagatelj polazi od pogrešne
pretpostavke, ne ovisi odluka u sporu.
5.2. Treba navesti i da u dijelu petog pitanja predlagatelj problematizira da je u
pobijanoj presudi sud dosudio tijek zakonske zatezne kamate suprotno praksi
revizijskog suda jer je kamate dosudio od isplate iznosa, dok predlagatelj smatra da
je tijek zatezne kamate trebalo suditi od dana dostave pobijane presude
punomoćniku tuženika. Međutim ocijenivši postupanje tuženika kao nesavjesno
pravilno je sud dosudio zateznu kamatu od dana kada je tuženiku isplaćen bonus
stoga to pitanja (naznačeno u dijelu petog pitanja) nije važno pitanje za odluku u
sporu jer predlagatelj polazi od pogrešne pretpostavke da je tuženik savjestan. Osim
toga u pobijanoj odluci nije suđeno suprotno shvaćanju izraženom u odlukama na
koje se predlagatelj pozvao (Rev-111/2016 od 25. kolovoza 2020., Rev-3378/15 od
12. prosinca 2018.). Slijedom iznesenog prvo, drugo, treće, četvrto i dio petog
naznačenog pitanja nisu važna pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i
ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
6. Slijedom iznesenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na pitanje naznačeno u izreci
rješenja ispunjene su pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1.
ZPP-a za dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. podst. 1., u
svezi čl. 387. st. 6. ZPP-a, riješeno kao u izreci rješenja. Ostala naznačena pitanja
nisu dopuštena i u odnosu na isto riješeno je temeljem odredbe čl. 387.st. 3. i st. 5.
ZPP.
7. Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer ta
postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje postupka (čl. 166. st. 1. i čl. 155. st.
1. ZPP).
Zagreb, 21. rujna 2021.
Predsjednica vijeća:
Viktorija Lovrić
Kontrolni broj: 0ff0b-d6041-fef68
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom: CN=VIKTORIJA LOVRIĆ, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.