- 1 -              Rev 876/2021-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 876/2021-3

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića, člana vijeća, u ostavinskom postupku iza pok. M. T. H., rođene K. iz Z., odlučujući o reviziji oporučne nasljednice L. K. iz Z., koju zastupa punomoćnik M. Ć., odvjetnik u Z., protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-905/2020-2 od 17. ožujka 2020., kojim je potvrđeno rješenje o nasljeđivanju Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj O-4751/18-13 od 2. listopada 2019., u sjednici održanoj 21. rujna 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

              I. Revizija oporučne nasljednice L. K. se prihvaća te se ukida rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-905/2020-2 od 17. ožujka 2020., i rješenje o nasljeđivanju Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj O-4751/18-13 od 2. listopada 2019., i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

              II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskim rješenjem o nasljeđivanju utvrđena je ostavinska imovina iza pok. M. T. H. iz Z. te su proglašeni njezini zakonski nasljednici.

 

2. Rješenjem suda drugog stupnja odbijena je žalba oporučne nasljednice L. K. kao neosnovana i potvrđeno je rješenje o nasljeđivanju Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj O-4751/18-13 od 2. listopada 2019.

 

 

 

 

 

3. Rješenjem ovog suda broj Revd-4059/2020-2 od 30. ožujka 2021., oporučnoj nasljednici L. K. dopušteno je podnošenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-905/2020-2 od 17. ožujka 2020., u odnosu na pitanje:

 

              "Može li sud tumačenjem oporuke dati riječima upotrijebljenim u oporuci značenje koje te riječi nemaju?"

 

4. Protiv navedenog rješenja oporučna nasljednica L. K. je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju, ukine oba nižestupanjska rješenja i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

5. U odgovoru na reviziju zakonski nasljednik A. H. osporava navode iz podnesene revizije, navodi da je još uvijek u tijeku postupak u kojem se utvrđuje valjanost predmetne oporuke, te potražuje da se pri odlučivanju o podnesenoj reviziji ima u vidu moguće utvrđenje nevaljanosti predmetne oporuke.

 

6. Revizija je osnovana.

 

7. Predmet spora je tumačenje sadržaja i značenja zajedničke pisane oporuke od 1. srpnja 1983., sada pok. M. T. H. i P. T.

 

8. Revidentica u podnesenoj reviziji navodi da o postavljenom pitanju izneseno pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova odstupa od pravnog shvaćanja Europskog suda za ljudska prava izraženog u odluci PLA AND PUNCERNAU v ANDORRA od 13. srpnja 2004. broj 69498/01.

 

9. Sukladno odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a revizijski sud, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP-a, ispituje pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena  i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

10. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

 

              - da je pok. M. T. H. bila dva puta u braku i da je zajedno sa prvim suprugom P. T. 1. srpnja 1983. sastavila zajedničku pismenu oporuku kojom su međusobno jedan drugog odredili oporučnim nasljednikom, a u slučaju njihove obostrane smrti oporučnom su nasljednicom proglasili nećakinju, L. T., kćerku M., rođ. ... (sada L. K.),

 

              - da je P. T. prvi preminuo (...),

 

              - da je navedena zajednička pismena oporuka proglašena na zapisnik 24. listopada 1994., u ostavinskom postupku poslovni broj O-5737/94, temeljem koje je M. T., kao supruga ostavitelja, dala nasljedničku izjavu kojom se prihvatila nasljedstva, te je i proglašena oporučnom nasljednicom ostavitelja.

 

 

11. 1. Polazeći od navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi su zaključili da je na taj način predmetna zajednička oporuka, kao pravno valjana oporuka, u cijelosti realizirana i konzumirana u ostavinskom predmetu broj O-5737/94, zbog čega ta (ista) oporuka, koju je u predmetnom ostavinskom postupku iza smrti M. T. H., prijavila L. K., više ne može biti valjana osnova za novo oporučno nasljeđivanje u ovom ostavinskom postupku iza pok. M. T., pa ni u dijelu u kojem su supružnici M. T. i P. T. kao oporučitelji svoju imovinu ostavili L. K., za slučaj nastupa njihove obostrane, (istovremene) smrti, koja nedvojbeno nije nastupila, pa niti njihova zajednička oporuka u tom dijelu više ne može proizvoditi nikakve pravne učinke“.

 

11. 2. Temeljem navedenog shvaćanja ostavinska imovina M. T. je temeljem zakona raspoređena u ½ dijela na supruga (drugog) A. H. i u ½ dijela na nasljednike njezinog pok. brata M. K., odnosno T. K., N. K. i N. K., svaku u 1/3 dijela.

 

12. 1. Izneseno pravno shvaćanje drugostupanjskog suda ovaj sud ne može prihvatiti, a odluka o navedenom materijalnopravnom pitanju nije važna samo za odluku u ovoj pravnoj stvari, nego je važna i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer je shvaćanje koje je drugostupanjski sud zauzeo u pobijanom rješenju posve suprotno pravnom shvaćanju iz navedene presude ESLJP-a, što je potvrdio i sam Vrhovni sud RH kada je dopustio podnošenje ove revizije.

 

12. 2. Članak 50. Zakonu o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13 i 33/15, 14/2019 – dalje: ZN-u), koji se odnosi na tumačenje oporuke glasi:

 

              "(1) Odredbe oporuke valja tumačiti prema oporučiteljevoj pravoj namjeri.

              (2) U dvojbi o pravoj oporučiteljevoj namjeri treba se držati onoga što je povoljnije za oporučnog, a ne zakonskog nasljednika.

              (3) U dvojbi o pravoj oporučiteljevoj namjeri treba se držati onoga što je povoljnije za osobu koja je oporukom nečim opterećena."

 

13. 1. U citiranoj odluci EU sud je izrazio pravno shvaćanje prema kojem se kod  traženja i iznalaženja prave volje oporučitelja treba isključivo oslanjati na tekst oporuke, tj. na riječi koje su upotrijebljene u tekstu, odnosno njihovo značenje, a da tek podredno, ako je to nužno, pravu volju oporučitelja treba pronalaziti tumačenjem oporuke, a i tom slučaju to treba činiti isključivo tako da se oslanja na ono što je napisano u oporuci "… imajući u vidu da se ne može pretpostaviti da je oporučitelj mislio ono što nije rekao…"

 

13. 2. Prema pravnom shvaćanju u pobijanoj odluci "samo u slučaju istovremene smrti P. i M. T. njihova zajednička oporuka bi mogla proizvoditi pravne učinke, iako u toj zajedničkoj oporuci nigdje nije navedena riječ "istovremena smrt P. i M. T." , dakle riječ "obostrana", koju su P. i M. T. koristili u zajedničkoj oporuci, poistovjećena je sa riječju "istovremena",odnosno izrazu "obostrana (smrt)" sud je dao značenje "istovremena (smrt)", jer je prema obrazloženju pobijanog rješenja iza riječi "obostrane" u zagradi navedena riječ "istovremene", očigledno kao njen sinonim-istoznačnica, a i što se u nastavku obrazloženja utvrđuje da takva istovremena smrt nije nastupila.

 

14. 1. Riječ "obostran" znači onaj koji se odnosi na obje strane, a riječ "istovremen" znači onaj koji pada u isto vrijeme kao drugi, tj. koji nastupa istodobno kad i drugi, odnosno obostran je onaj koji se tiče i jedne i druge strane, a istovremeno je istoznačno s istodobnim, a znači: u isto vrijeme kad i što drugo.

 

14. 2. Prema tome, riječ "obostrano" ima posve različito značenje od riječi "istovremeno" pa se ne može ni u kojem slučaju smatrati istoznačnicom s riječju "istovremeno", ni kada se koristi samostalno, niti kao dio nekog izraza. To znači i da se riječ "obostrano" ne može bez posljedica po značenje nekog teksta zamijeniti riječju "istovremeno", odnosno da ta zamjena nužno znači i izmjenu značenja i smisla nekog teksta.

 

15. 1. U konkretnom slučaju je izraz "obostrana smrt" u zajedničkoj oporuci P. i M. T. zamijenjena izrazom "istovremena smrt", te je time "obostrana smrt" P. i M. T. postala njihova "istovremena smrt" te je time "istovremenost njihove smrti" postala uvjet za oporučno nasljeđivanje, tj. uvjet da zajednička oporuka P. i M. T. proizvede pravne učinke.

 

15. 2. Stoga riječi "obostrana smrt" P. i M. T. mogu značiti samo smrt i P. T. i M. T., ali bez ikakvog vremenskog ili bilo kojeg drugog određenja jer su oboje htjeli da ih tek poslije njihovih (obostranih) smrti naslijedi L. K.

 

16. Poistovjećivanjem navedenih izraza-riječi u predmetnoj oporuci zajednička oporuka P. i M. T. je tumačenjem od bezuvjetne oporuke postala uvjetnom oporukom, iako je iz njenog teksta posve nedvojbeno da P. i M. T. nisu postavili nikakav uvjet da ih L. K. naslijedi, a najmanje da to bude samo onda ako oni umru istovremeno. Takvo tumačenje oporuke je ne samo posve proizvoljno i suprotno navedenom pravnom shvaćanju ESLJP-a, nego je u cijelosti bilo nepotrebno.

 

17. 1. Tekst zajedničke oporuke, s obzirom na izneseno prema shvaćanju ovoga suda, uopće nije trebalo ni tumačiti jer je on jasan i nedvosmislen, jer je tumačenje potrebno samo tamo gdje postoje nejasnoće i dvojbe, a tih dvojbi u ovom slučaju nije bilo, jer riječi "obostrana smrt" ne izazivaju nikakvu dvojbe glede prave volje oporučitelja da ih naslijedi L. K., pa ih nije ni trebalo tumačiti, a i kada se tumače nejasne odredbe oporuke, prema citiranoj odredbi ZN-u, odredbe oporuke valja tumačiti prema oporučiteljevoj pravoj namjeri.

 

17. 2. Ukoliko su sudovi zaista smatrali da je trebalo tumačiti navedene izraze, tada su bili dužni ukazati na razloge koji zahtijevaju tumačenje pojedinih odredbi i u obrazloženju pobijanog rješenja ukazati na razloge dvojbi koji dovode do potrebe tumačenja teksta oporuke i istovremeno odgovoriti na pitanje zbog čega su oporučitelji htjeli da ih L. K. naslijedi samo ako oni istovremenu umru.

 

 

 

18. Na temelju svega navedenog, odgovor na postavljeno pitanje glasi:

 

              "Pri tumačenju oporuke sud ne može riječima upotrijebljenim u oporuci dati značenje koje te riječi nemaju."

 

19. Postupajući na navedeni način sud je riječima upotrijebljenim u oporuci dao značenje koje te riječi nemaju, što je imalo za posljedicu da nije utvrđena prava volja oporučitelja, slijedom čega su pobijana rješenja nezakonita te ih je bilo nužno ukinuti.

 

20. U ponovljenom suđenju prvostupanjski sud će postupiti u skladu s prethodno iznijetim shvaćanjem revizijskog suda te ovisno o rezultatu ocjene svih okolnosti relevantnih za odluku ponovno odlučiti o zahtjevima tužitelja.

 

21. Za  konačnu odluku ostavljaju se i troškovi podnesene revizije (čl. 166. st. 3. ZPP-a), o čemu je odlučeno odlukom iz stavka II. izreke ovog rješenja.

 

22. Ostala pitanja koja je postavila revidentica, za koja tvrdi da o njima ovisi pravilno rješenje ove stvari ali i jedinstvena primjena prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, a koja glase:

 

              a) Može li se - u slučaju kada jedna isprava sadržava uzajamne oporuke bračnih drugova i zajedničku oporuku bračnih drugova u korist treće osobe i kada se nakon smrti jednog bračnog druga proglasi njegova uzajamna oporuka u korist drugog bračnog druga i taj se bračni drug prihvati nasljedstva - smatrati da je time realizirana i konzumirana i zajednička oporuka u onom dijelu u kojem je taj drugi bračni drug oporučno raspolagao u korist treće osobe?

 

              b) Mogu li zakonski nasljednici biti proglašeni nasljednicima ako je njihov pravni prednik priznao oporuku kojom je ostavitelj raspolagao cjelokupnom imovinom u korist oporučnog nasljednika i ako se taj oporučni nasljednik prihvatio ostavine?

 

              c) Može li zakonski nasljednik biti proglašen nasljednikom kada je njegov tužbeni zahtjev na utvrđenje nevaljanosti oporuke kojom je ostavitelj raspolagao cjelokupnom svojom imovinom u korist oporučnog nasljednika pravomoćno odbijen i kada se oporučni nasljednik prihvatio ostavine?

 

              e) Smije li drugostupanjski sud prilikom odlučivanja o žalbi – u situaciji u kojoj njegovo stajalište o pravnim pitanjima bitno odstupa od stajališta prvostupanjskog suda – u obrazloženju svoje odluke izostaviti suštinsku ocjenu žalbenih razloga i propustiti navesti zakonske odredbe na kojima je utemeljio svoju odluku?

 

              nisu razmatrana sukladno odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a, prema kojoj revizijski sud, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP-a (po dopuštenju), ispituje pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena, i jer je rješenjem ovoga suda broj Revd-4059/2020-2 od 30. ožujka 2021., oporučnoj nasljednici L. K. dopušteno podnošenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-905/2020-2 od 17. ožujka 2020., samo u odnosu na naprijed navedena pitanja u odnosu na koja je dopuštena revizija.

 

 

Zagreb, 21. rujna 2021.