- 1 -              Rev 1232/2019-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1232/2019-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. L. iz R., OIB ... , kojeg zastupa punomoćnik A. B., odvjetnik u R., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB ... , koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici poslovni broj Gž-1568/18-2 od 13. studenoga 2018., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-168/2016-32 od 5. lipnja 2018., u sjednici održanoj 21. rujna 2021.,

 

 

p r e s u d i o j e:

 

I. Revizija tužitelja djelomično se prihvaća i preinačuje se presuda Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici poslovni broj Gž-1568/18-2 od 13. studenoga 2018., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-168/2016-32 od 5. lipnja 2018 u dijelu izreke kojim je djelomično uvažena žalba tuženice te odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za daljnji iznos od 11.400,00 kn, kao i u odnosu na odluku o troškovima postupka i sudi:

 

Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj u roku od 15 dana isplatiti tužitelju Zlatanu Lukežiću na ime naknade štete i daljnji iznos od 11.400,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 3. travnja 2015. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate prema stopi zateznih kamata koje se određuju za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do isplate.

 

Svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

 

II. Za preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 465.000,00 kn sa zateznim kamatama od 3. travnja 2015. do isplate revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

III. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava revizije odbija se kao neosnovan.

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici poslovni broj Gž-1568/18-2 od 13. studenoga 2018. odbacuje se u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja da tuženica na svoj trošak objavi u dnevnim novinama, portalima i na internetskim stranicama cijele presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj K-751/10 od 26. travnja 2013. i Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Kž-640/2013-4 od 14. svibnja 2014.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom je presudom odlučeno:

 

„1. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj (čiji je OIB: ... ) da tužitelju Z. L. iz R., (čiji je OIB: ... ) isplati iznos od 160.000,00 kn (slovima: sto i šezdeset tisuća kuna) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi od 12% godišnje od 3. travnja 2015. godine do 31. srpnja 2015., nakon toga od 01. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2015. po stopi od 8,14% godišnje, zatim od 01. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016. po stopi od 8,05% godišnje, od 01. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016. po stopi od 7,88% godišnje, nakon toga a od 01. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017. po stopi od 7,68% godišnje, zatim od 01. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017. po stopi od 7,41% godišnje, a od 01. siječnja 2018. po stopi od 7,09 % odnosno po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve do isplate kao i da mu naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 15.493,75 kn (slovima: petnaest tisuća četiri stotine devedeset i tri kune te sedamdeset i pet lipa) i to u roku od 15 dana.

 

2. Odbija se tužitelj Z. L. s ostatkom tužbenog zahtjeva radi isplate iznosa od 340.000,00 kn zatim da se naloži tuženiku Republici Hrvatskoj da na svoj trošak cijelu presudu Općinskog suda u Rijeci posl. broja K-751/10 26.04.2013. godine i Županijskog suda u Rijeci posl. br. Kž-640/2013-4 14.05.2014. godine s obrazloženjem objavi u dnevnim novinama N., G., J., i njihovim portalima na internetskim stranicama te na H. D., N. T. D., K. R. i R., na istom mjestu na kojem su objavljivani članci i prilozi o tužitelju Z. L., kao i s ostatkom zatraženog parničnog troška.“

 

2. Drugostupanjskom je presudom odlučeno:

 

„Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana, a žalba tuženice uvažava se kao osnovana te se prvostupanjska presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-168/16-32 od 5. lipnja 2018. godine:

- potvrđuje u odbijajućem dijelu pod točkom 2. izreke,

- potvrđuje u dosuđujućem dijelu pod točkom 1. izreke za iznos od 23.600,00 kn (slovima: dvadeset i tri tisuće i šesto kuna) sa pripadajućom zateznom kamatom,

- preinačuje u dosuđujućem dijelu za iznos od 136.400,00 kn (slovima: sto trideset i šest tisuća i četiristo kuna) sa pripadajućom zateznom kamatom i u tom dijelu se tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan i preinačuje se odluka o parničnim troškovima sadržana u točci 1. izreke presude, te se odbija zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova kao neosnovan.

Tužitelj je dužan tuženici naknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 30.000,00 kn (slovima: trideset tisuća kuna) u roku od 15 dana.“

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP) navevši da je pobija zbog bitne povrede odredaba parničnoga postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. toga Zakona i pogrešne primjene materijalnoga prava te je predložio ovome sudu da ukine obje nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili da preinači pobijanu presudu.

 

4. Tuženica nije podnijela odgovor na reviziju.

 

5. Revizija je djelomično osnovana, a djelomično nije dopuštena.

 

6. Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP ovaj je sud u povodu revizije pobijanu drugostupanjsku presudu ispitao samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Neosnovano je tužiteljevo pozivanje na revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, za koju tužitelj tvrdi da je počinjena stoga što pobijana drugostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, jer proturječi sama sebi u razlozima presude, da su u istoj razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i proturječni, odnosno da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima pobijane presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Suprotno navedenom, ovaj revizijski sud ne nalazi da se pobijana drugostupanjska presuda iz bilo kojeg razloga, pa i nekog od navedenih ne može ispitati. Revizijski sud smatra da je drugostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude dao jasne i neproturječne razloge na kojima je utemeljio svoju odluku o djelomičnom usvajanju tužbenog zahtjeva.

 

8. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog neutemeljenog određivanja pritvora koje je u ovom slučaju trajalo 59 dana.

 

9. U predmetnom slučaju tužitelj se nalazio u pritvoru 59 dana, da bi u kaznenom postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Rijeci u predmetu poslovni broj K-751/10, zbog kaznenog djela pronevjere iz čl. 345. st. 1. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 110/97, dalje: KZ) tužitelj pravomoćno oslobođen optužbe, budući je presuda prvostupanjskog suda od 26. travnja 2013. potvrđena presudom drugostupanjskog Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Kž-640/13 od 14. svibnja 2014. Zbog neutemeljenog određivanja pritvora, a i zbog naknade neimovinske štete tužitelj je zatražio novčanu naknadu u iznosu od 500.000,00 kn sa zateznom kamatom te objavu gore navedenih presuda na trošak tuženice u dnevnim novinama, portalima i na internetskim stranicama.

 

10. Prvostupanjski sud djelomično je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 160.000,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 3. travnja 2015. pa nadalje do isplate, dok je preostali dio novčanog tužbenog zahtjeva u iznosu od 340.000,00 kn odbijen, kao i zahtjev za objavu navedenih presuda u medijima. Prvostupanjski sud odbio je preostali dio tužbenog zahtjeva jer je utvrdio da je iznos od 160.000,00 kn adekvatan štetnim posljedicama koje su nastale uslijed neosnovanog pritvaranja tužitelja.

 

11. Drugostupanjski sud je smatrao, uzimajući u obzir trajanje lišenja slobode tužitelja od 59 dana i sve utvrđene okolnosti, da primjerena naknada koja pripada tužitelju zbog neosnovanog lišenja slobode iznosi upravo onoliko koliko je i sama tuženica priznala u odgovoru na tužbu, tj. 23.600,00 kn, dok je za preostali iznos tužbeni zahtjev pravomoćno odbijen. U pobijanoj odluci navodi se kako tužitelj nema pravo na naknadu štete od tuženice zbog dugotrajnosti vođenja kaznenog postupka, koji je trajao 11 godina, s obzirom na to da u kaznenom postupku koji je vođen nije bilo nezakonitog ili nepravilnog rada državnog odvjetnika ili suca, dakle nije bilo elemenata protupravnosti u smislu nezakonitog rada. Činjenica dužeg ili dugotrajnog vođenja kaznenog postupka sama po sebi ne može biti osnova za izvanugovornu odgovornost tuženice za naknadu štete. S obzirom da tuženica u sporu nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu, naloženo je tužitelju da tuženici naknadi cjelokupni parnični trošak u iznosu od 30.000,00 kn.

 

12. Tužitelj u reviziji navodi kako se njegov zahtjev za naknadom štete nije odnosio na duljinu vođenja kaznenog postupka, već isključivo na trajanje pritvora te na štetne posljedice koje su tužitelju nastale po njegovo tjelesno i duševno zdravlje zbog neutemeljenog uhićenja i trajanja pritvora. Također, u predmetnoj reviziji tužitelj navodi da se u istovrsnim predmetima protiv tuženice dosuđivala i osjetno viša naknada po danu neosnovanog pritvora te se poziva i na odluku Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžnš-409/13 od 17. travnja 2014. Zaključno, tužitelj pobija i odluku o troškovima postupka jer smatra da se u predmetnom slučaju nije radilo o klasičnom građanskopravnom sporu privatnih stranaka, već o sporu koji je nastao kao rezultat neutemeljenog uhićenja i određivanja pritvora. Slijedom navedenog, ističe kako pobijana odluka nije razmjerna legitimnom cilju na koje smjera pravilo u čl. 154. ZPP s obzirom da je njegova primjena u ovom predmetu rezultirala ograničenjem koje je umanjilo samu bit tužiteljevog prava na pristup sudu.

 

13. Odredbom čl. 480. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 110/97, dalje: ZKP) propisano je pravo na naknadu štete koje pripada osobi koja je bila u pritvoru, a nije došlo do kaznenog postupka ili je postupak obustavljen pravomoćnim rješenjem ili je pravomoćnom presudom oslobođena optužbe ili je optužba odbijena. Prema shvaćanju revizijskog suda tužitelju povodom neutemeljenog pritvaranja u trajanju od 59 dana ne pripada 23.600,00 kn, već 35.000,00 kn u svojoj ukupnosti, pri čemu je trebalo imati na umu da je neutemeljeno uhićenje gruba povreda slobode i prava čovjeka i građanina zaštićena i Ustavom Republike Hrvatske, kojim se također jamči pravo na naknadu štete, kao i međunarodnim dokumentima te je osim toga ujedno riječ i o povredi prava osobnosti na ugled, čast i dostojanstvo koja je uključena u navedeni jedinstveni oblik prava na zaštitu prava osobnosti. Zbog toga je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP valjalo u navedenom dijelu preinačiti nižestupanjske presude i tužitelju dosuditi daljnjih 11.400,00 kn pa je odlučeno kao u toč. I. izreke presude.

 

14. Za preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 465.000,00 kn valjalo je odbiti reviziju s obzirom na to visina dosuđenog iznosa ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja te se ne može određivati jednostavnim matematičkim izračunima i usporedbama s drugim predmetima, a na što je tužitelj ukazivao u svojoj reviziji. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u toč. II. izreke presude.

 

15. Iako je tužitelj u ovoj parnici uspio u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, ovaj revizijski sud smatra da tužitelj osnovano u reviziji ističe da bi primjena čl. 154. st. 3. ZPP u ovom predmetu rezultirala ograničenjem koje bi umanjilo samu bit tužiteljevog prava na pristup sudu. Naime, potraživanje tužitelja za naknadu štete u konačnici je u ukupnosti utvrđeno ovom revizijskom presudom te se može kvalificirati kao imovina zaštićena čl. 1. Protokola br. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ br. 18/97) te djelomični uspjeh tužitelja ne može u ovom slučaju imati za posljedicu njegovu obvezu plaćanja parničnih troškova tuženice, jer bi to u konačnici predstavljalo miješanje u pravo tužitelja na mirno uživanje vlasništva (u tom smislu i presuda Europskog suda za ljudska prava u predmetu K. protiv Hrvatske po zahtjevu broj ... od 18. srpnja 2013.) Slijedom navedenog, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka te je odbijen i zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava revizije, pa je odlučeno kao u toč. I i III izreke presude.

 

16. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva tužitelja kojim bi se naložilo tuženici da ista na svoj trošak objavi u dnevnim novinama, portalima i na internetskim stranicama presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj K-751/10 od 26. travnja 2013. i Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Kž-640/2013-4 od 14. svibnja 2014., valja reći da tužitelj ni sud tijekom trajanja predmetnog postupka nisu u odnosu na navedeni zahtjev odredili vrijednost predmeta spora. S obzirom na to da tužitelj u tužbi nije označio vrijednost predmeta spora glede navedenog zahtjeva, a niti je prvostupanjski sud do zaključenja glavne rasprave utvrdio vrijednost predmeta spora na način propisan čl. 40. st. 4. ZPP, to se u smislu odredbe čl. čl. 40. st. 5. ZPP ima smatrati da je vrijednost predmeta spora tog zahtjeva 50.000,00 kn.

 

16.1. Prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn, ako je presuda donesena u sporu protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno o prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa te ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b ZPP.

 

16.2. Suprotno navodima iz revizije, u ovom predmetu drugostupanjska presuda nije donesena primjenom odredbe čl. 373.a ili 373.b ZPP, već kako je to pravilno naveo drugostupanjski sud, na temelju odredbe čl. 373. st. 1. toč. 3. ZPP, pa se samim time ne radi o slučaju iz čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP.

 

16.3. Kako dakle vrijednost predmeta spora glede navedenog zahtjeva iznosi 50.000,00 kn, dakle ne prelazi 200.000,00 kn, a što je pretpostavka za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP, revizija tužitelja nije dopuštena u odnosu na taj dio pobijane presude s obzirom da se ne može razmatrati ni kao izvanredna revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP. Naime, u reviziji koju podnosi na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).

 

16.4. Predmetna je revizija u cijelosti sastavljena kao (redovna) revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP te nema sadržaj propisan odredbom čl. 382. st. 2. ZPP pa je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP valjalo riješiti kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 21. rujna 2021.

 

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.