- 1 -              Rev 637/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 637/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Lj. T. (OIB: ...) iz S., zastupane po punomoćniku Z. K., odvjetniku iz Z., protiv tuženice Republike Hrvatske (OIB: ...), koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-613/2020-2 od 19. listopada 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1414/2019-20 od 10. siječnja 2020., u sjednici održanoj 21. rujna 2021.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

Prihvaća se revizija tuženice, preinačuju se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-613/2020-2 od 19. listopada 2020. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1414/2019-20 od 10. siječnja 2020., te sudi:

 

1.) Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

 

I/ Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj (dalje u tekstu: tuženik), da tužiteljici Lj. T. iz S., OIB: ..., (dalje u tekstu: tužiteljica), isplati neto iznos od 15.798,72 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom i to na:

 

- iznos od 3.030,32 kuna od 1. siječnja 2015. pa do isplate,

- iznos od 3.030,32 kuna od 1. siječnja 2016. pa do isplate,

- iznos od 3.027,04 kuna od 1. siječnja 2017. pa do isplate,

- iznos od 3.027,04 kuna od 1. siječnja 2018. pa do isplate,

- iznos od 3.684,00 kuna od 1. siječnja 2019. pa do isplate,

 

po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

 

II/ Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 7.500,00 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na dosuđeni iznos teče počevši od 10. siječnja 2020. pa do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.“

 

2.) Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici troškove postupka u iznosu od 6.250,00 kn u roku od 8 dana.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 15.798,72 kn i naknadu troška postupka u iznosu od 6.500,00 kn, sve s pripadajućim zateznim kamatama.

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

3. Rješenjem ovog suda broj Revd-298/2021-2 od 27. siječnja 2021., tuženici je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-613/2020-2 od 19. listopada 2020, zbog sljedećih pravnih pitanja:

 

„1. Da li je tužitelj, s obzirom na opis poslova radnog mjesta koje obavlja, policijski službenik koji obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu, a imajući pri tome u vidu čl. 3. i čl. 13. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima (Narodne novine broj 76/09, 92/14) koji propisuje što su policijski poslovi i koje su policijske ovlasti, te Pravilnik o unutarnjem redu MUP-a, u kojem je naveden opis poslova radnog mjesta tužitelja?

 

2. Da li tužitelj može ostvariti pravo na građansko odijelo ako glavni ravnatelj policije nije odobrio popis policijskih službenika koji ostvaruju pravo na građansko odijelo, a imajući u vidu odredbu čl. 28. st. 5. Zakona o policiji (Narodne novine broj: 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16) koji propisuje da će način i uvjete za ostvarivanje prava na građansko odijelo propisati ministar pravilnikom, i čl. 2. i 3. Pravilnika o načinu i uvjetima za ostvarivanje prava policijskih službenika na građansko odijelo (Narodne novine broj: 64/11), koji propisuje način i uvjete za navedeno?“

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženica je protiv drugostupanjske presude podnijela je reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) zbog materijalnopravnih pitanja zbog kojih je revizija dopuštena. Predložila da preinačiti drugostupanjsku presudu na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti, a podredno je ukinuti i predmet vrati na ponovno suđenje. Potražuje trošak revizije u iznosu 1.250,00 kn.

 

5. U odgovoru na reviziju tužiteljica je osporila navode tuženice i predložila odbiti reviziju.

 

6. Revizija je osnovana.

 

7. Predmet spora je zahtjev za isplatu 15.798,72 kn s pripadajućim zateznim kamatama na ime nabave građanskog odijela za utuženo razdoblje od 2014. do 2018.

 

8. Nižestupanjski sudovi su u postupku koji je prethodio reviziji u bitnom utvrdili:

 

- da je tužiteljica zaposlena u Centru I. V. na mjestu policijskog službenika – glavnog vještaka za toksikološka vještačenja;

 

- da tužiteljica u okviru svoga posla obavlja određene policijske poslove, ima ovlaštenje za uvid u informacijski sustav MUP-a (što isključivo mogu koristiti policijski službenici) kao i u interne baze podataka te zadužuje policijsku značku i iskaznicu, dok oružje i streljivo nije fizički zadužila;

 

- da je tužiteljica u utuženom razdoblju obavljala policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu;

 

- da je zaštitnu opremu (kute i cipele) nosila samo prilikom rada u laboratoriju,

 

- da tužiteljica u upravnom postupku nije ishodila rješenje kojim bi joj bilo priznato pravo na troškove nabave građanskog odijela za utuženo razdoblje.

 

9. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud ocjenjuje da je tuženica dužna tužiteljici isplatiti naknadu za građansko odijelo za utuženo razdoblje na temelju odredbe čl. 28. st. 1., 2., 4. i 5. Zakona o policiji („Narodne novine” broj 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15 i 121/16 - dalje: ZOP) i čl. 2. Pravilnika o načinu i uvjetima za ostvarivanje prava policijskih službenika na građansko odijelo („Narodne novine“ broj 64/11 – dalje: Pravilnik), slijedom čega prihvaća tužbeni zahtjev kao osnovan u visini koja nije sporna. Pritom smatra neodlučnom činjenicu da o postojanju prava tužiteljice nije odlučeno u upravnom postupku.

 

10. Drugostupanjski sud prihvaća navedena utvrđenja i pravno shvaćanje prvostupanjskog suda jer smatra da je pravilno utvrđeno da je tužiteljica kao policijski službenik (čl. 2. st. 1. toč. 3. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima „Narodne novine“ broj 76/09 i 92/14 - dalje: ZPPO) obavljala policijske poslove primjenom policijskih ovlasti jer je obavljala posao u skladu s ovlastima koje propisuje zakon te po ocjeni tog suda tužiteljici pripada pravo na utuženu naknadu, i u smislu odredbe čl. 15. st. 1. ZOP-i koja propisuje da policijski službenici pod jednakim uvjetima ostvaruju prava iz ZOP-i.

 

11. Prema odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 - proč. tekst, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. tog zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

12. U reviziji prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

 

13. Sporno je ima li tužiteljica pravo na naknadu za nabavu građanskog odijela za utuženo razdoblje, s obzirom na poslove koje je u tom razdoblju obavljala.

 

14. Pozivajući se na pogrešnu primjenu materijalnog prava iz čl. 3. i čl. 13. ZPPO-a, čl. 28. st. 5. ZOP-i i čl. 3. Pravilnika analizira sadržaj poslova policijskog službenika –vještaka za toksikološka vještačenja, a koje je tužiteljica obavljala u utuženom razdoblju, te odredbu čl. 3. ZPPO-a i tuženica ističe da tužiteljica ne obavlja nikakve policijske poslove već poslove koji poslovi nisu policijski.

 

14.1. Uz navedeno poziva se i na jedinstvenu praksu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske koji je u nizu svojih odluka (primjerice poslovni broj Usž-1474/15-2 od 23. rujna 2015., poslovni broj Usž-1473/15-2 od 25. studenoga 2015. i dr.) pravomoćno utvrdio da neki (dakle, ne svi) policijski službenici prilikom obavljanja poslova svog radnog mjesta, sukladno opisu poslova, ne obavljaju poslove primjenom policijskih ovlasti na temelju ZPPO-a i ne ispunjavaju uvjete za ostvarivanje prava na građansko odijelo.

 

15. Pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova, ovaj sud ne može prihvatiti.

 

16. Odredbom čl. 28. st. 1. i 2. ZOP-i propisano je da policijski službenik zadužuje službenu značku, službenu iskaznicu, oružje i streljivo, službenu odoru te drugu propisanu opremu. Iznimno, službenu odoru ne zadužuje policijski službenik koji poslove svog radnog mjesta obavlja isključivo u građanskom odijelu.

 

17. Odredbom čl. 28. st. 4. i 5. ZOP-i propisano je da pravo na građansko odijelo ima policijski službenik koji obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti, isključivo u građanskom odijelu, a način i uvjete za ostvarivanje prava propisat će ministar pravilnikom.

 

18. Odredbom čl. 2. citiranog Pravilnika propisano je da pravo na građansko odijelo, prema odredbama Zakona o policiji i Pravilnika, ima policijski službenik koji sukladno opisu poslova radnog mjesta, tijekom kalendarske godine obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu.

 

19. Sukladno čl. 3. Pravilnika, popis policijskih službenika iz čl. 2. Pravilnika sastavlja se na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja, a odobrava ga glavni ravnatelj policije. Navedenim policijskim službenicima Ministarstvo unutarnjih poslova jednom godišnje osigurava pravo na građansko odijelo.

 

20. S obzirom da prema odredbi čl. 28. st. 5. ZOP-i način i uvjete za ostvarivanje prava na građansko odijelo propisuje ministar pravilnikom, da je predmetnim Pravilnikom, koji je donio ministar u čl. 3. st. 1. izričito određeno da se popis policijskih službenika iz čl. 2. Pravilnika, (a to su i policijski službenici koji sukladno opisu poslova radnog mjesta, tijekom kalendarske godine obavljaju policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odjelu), sastavlja na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja, a odobrava ga glavni ravnatelj policije, tumačenjem domašaja i značenja odredbe čl. 28. st. 5. ZOP-i dolazi se do zaključka da tim odredbama nije propisan automatizam u priznavanju prava na građansko odijelo svim policijskim službenicima koji obavljaju policijske poslove i primjenjuju policijske ovlasti jer se prethodno mora utvrditi (što je uvjet) da se radi o policijskom službeniku koji sukladno opisu poslova radnog mjesta tijekom kalendarske godine obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti i isključivo u građanskom odjelu. Zato se i popis takvih policijskih službenika sastavlja se na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja, a odobrava ga glavni ravnatelj policije. To znači da isključivo glavni ravnatelj policije određuje koji policijski službenik iz čl. 28. st. 4. ZOP-i ima pravo na građansko odijelo, te se, prema pravnom shvaćanju ovoga suda, o navedenom pravu ne može raspravljati kao o prethodnom pitanju u smislu čl. 12. ZPP-a.

 

21. Stoga je pogrešno shvaćanje nižestupanjskih sudova prema kojem tužiteljica ima pravo na građansko odijelo temeljem samog zakona, a da odobrenje popisa policijskih službenika koji imaju pravo na građansko odijelo ima samo deklaratorni značaj, već ono, suprotno tvrdnji tužitelja, kako je navedeno, ima konstitutivni značaj jer je to uvjet za priznavanje i ostvarivanje navedenog prava.

 

22. S obzirom da tužiteljica i ne tvrdi da je stavljena na takav potpis, očito je da glavni ravnatelj policije ne smatra da poslovi koje konkretno obavlja tužiteljica predstavljaju policijske poslove u smislu čl. 28. st. 4. ZOP-i slijedom čega joj nije ni priznato pravo na građansko odijelo.

 

23. Budući da su slijedom iznesenog nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su unatoč činjenici da o pravu tužiteljice na troškove nabave građanskog odijela nije odlučeno u upravnom postupku za utuženo razdoblje, dosudili joj te troškove, valjalo je na temelju čl. 395. st. 1. ZPP-a preinačiti obje nižestupanjske presude i tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

 

24. Kako je preinačenjem presude izmijenjen uspjeh stranaka u parnici valjalo je na temelju čl. 166. st. 2., čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, preinačiti i odluku o troškovima postupka i tuženici dosuditi troškove prvostupanjskog postupka sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine” broj 142/12, 103/14 i 118/14 – dalje: OT), prema vrijednosti predmeta spora (15.798,72 kn) i to trošak odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 kn, trošak zastupanja na ročištima od 1. listopada 2019. i 12. studenog 2020. u iznosima od po 1.000,00 kn, trošak podnesaka 3. lipnja 2019. u iznosu od 1.000,00 kn te trošak žalbe (Tbr. 10/1) u iznosu od 1.250,00 kn, kao i trošak sastava revizije u iznosu od 1.250,00 kn, odnosno ukupno 6.500,00 kn.

 

24.1. Tuženici nije dosuđen trošak za sastav podneska od 12. prosinca 2019. jer iz sadržaja podneska ne proizlazi što navedenim podneskom predlaže, pa je isti ocijenjen kao nepotreban.

 

Zagreb, 21. rujna 2021.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Ivan Vučemil, v.r.