- 1 -              Rev 2367/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2367/2018-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. Č. iz Z., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Z., Građansko-upravni odjel, radi zaključenja ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-449/2018-2 od 13. srpnja 2018. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-51/17-11 od 23. veljače 2018., u sjednici održanoj 21. rujna 2021.,

 

r i j e š i o   j e :

 

I.              Prihvaća se revizija tuženice i ukidaju presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-449/2018-2 od 13. srpnja 2018. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-51/17-11 od 23. veljače 2018. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II.              O troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja nadomješta se Ugovor o najmu stana tužiteljice M. Č. i tuženice Republike Hrvatske čiji je sadržaj sadržan u izreci prvostupanjske presude.

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tuženica je podnijela reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

4. U odgovoru na reviziju tužiteljica se protivi navodima revizije te predlaže da se ista odbije kao neosnovana.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 392.a ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za donošenje presude koja nadomješta ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom.

 

8. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

- da je 29. prosinca 1988. Skupština Općine Č., Komisija za stambene odnose, donijela odluku na temelju koje je Z. b. imala pravo jednokratne dodjele stana u Z., svom radniku M. B., a s obzirom da je Z. b. novoizgrađeni stan u S. dodijelila B. V. V.

 

- da je Z. b. 24. ožujka 1989. donijela odluku o davanju stana na privremeno korištenje tužiteljici, u obrazloženju koje odluke stoji da je predmetni stan u ... ostao slobodan jer je M. B. dodijeljen stan u Z., uz navod (list 3 Odluke - list 24 spisa) da će se učiniti sve potrebne radnje radi dobivanja suglasnosti od Općine Č. kako bi tužiteljica mogla na istom steći stanarsko pravo,

 

- da je Skupština Općine Č., Komisija za stambene odnose 17. svibnja 1989. izmijenila dispozitiv odluke od 29. prosinca 1988. na način da umjesto "radi dodjele predmetnog stana radniku B. M." ispravno glasi "radi dodjele predmetnog stana radniku Č. M.", iz obrazloženja koje odluke proizlazi da M. B. kao stopostotni invalid nije uselio u predmetni stan na temelju odluke od 29. prosinca 1988.

 

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi zaključuju da je tužiteljica ispunjavala uvjete za stjecanje stanarskog prava na predmetnom stanu, a koje stanarsko pravo se prema odredbi čl. 59. Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine" roj 51/85, 42/86, 22/92 i 70/93 – dalje: ZSO) stjecalo danom useljenja u stan na osnovi pravomoćne odluke o davanju stana na korištenje ili druge valjane pravne osnove, ocijenivši pritom da je tužiteljica unatoč nepostojanju odluke Z. b. o davanju stana na trajno korištenje, već samo na privremeno korištenje tužiteljici, na predmetnom stanu stekla stanarsko pravo iz razloga što je Skupština Općine Č., Komisija za stambene odnose, kao društveno-politička zajednica svojom odlukom od 29. prosinca 1988., a koja je izmijenjena odlukom od 17. svibnja 1989. dala predmetni stan Z. b. u svrhu jednokratne dodjele tužiteljici kao djelatnici Z. b., kako bi na predmetnom stanu stekla stanarsko pravo.

 

9.1. Naime, drugostupanjski sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da je tužiteljica stekla stanarsko pravo faktičnim izvršavanjem sadržaja stanarskog prava nad predmetnim stanom, iako za takvo postupanje nema nikakav pravni temelj, jer je isti stan dodijeljen isključivo na privremeno korištenje odlukom Z. b. o davanju stana na korištenje broj ... od 29. ožujka 1989.

 

9.2. Naime, nije sporno da je predmetni stan dodijeljen tužiteljici isključivo na privremeno korištenje odlukom Z. b. o davanju stana na privremeno korištenje broj ... od 29. ožujka 1989., niti je sporno da je Skupština Općine Č. odlukom od 17. svibnja 1989., klasa ..., dala Z. b. pravo jednokratne dodjele stana tužiteljici, te da nakon ove odluke nikada nije donesena odluka Z. b. kojim se taj stan daje tužiteljici na trajno korištenje.

 

10. Stoga se ne može barem za sada prihvatiti ocjena drugostupanjskog suda da je Z. b. svojom izmijenjenom odlukom od 17. svibnja 1989. dala predmetni stan Z. b. u svrhu jednokratne dodjele tužiteljici kao djelatnici Z. b. kako bi na predmetnom stanu stekla stanarsko pravo obzirom da iz sadržaja navedene odluke to ne proizlazi.

 

11. Prema odredbi čl. 59. Zakona o stambenim odnosima stanarsko pravo se stječe danom useljenja u stan na osnovi pravomoćne odluke o davanju stana na korištenje ili druge valjane pravne osnove.

 

12. S obzirom na ocjenu nižestupanjskih sudova da je sporni stan dodijeljen tužiteljici na trajno korištenje za stjecanje stanarskog prava, a takav zaključak nižestupanjskih sudova ne može se barem za sada prihvatiti jer je suprotan stanju spisa s obzirom na odluku Z. b. od 17. svibnja 1989. jer iz sadržaja navedene odluke ne proizlazi da je tužiteljici predmetni stan dodijeljen radi stjecanja stanarskog prava.

 

13. Zbog pogrešnog pravnog pristupa zaključujući o ispravi od 17. svibnja 1989. za koju nižestupanjski sudovi tvrde da je Z. b. dodijelila tužiteljici stan radi stjecanja stanarskog prava, nižestupanjski sudovi su propustili raspraviti postojanje odlučne činjenice za stjecanje stanarskog prava odnosno propustili su ocijeniti postoji li pravna osnova za stjecanje stanarskog prava, a posljedično tome i za sklapanje ugovora sa zaštićenom najamninom.

 

14. Budući da zbog pogrešnog pravnog pristupa činjenično stanje nije dovoljno raspravljeno, nema uvjeta za preinaku presude u pogledu istaknutog tužbenog zahtjeva, slijedom čega je valjalo na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP prihvatiti reviziju i nižestupanjske presude ukinuti te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Zagreb, 21. rujna 2021.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Ivan Vučemil, v.r.