- 1 -              Rev 1695/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1695/2016-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari I-tužiteljice T. B., OIB ... i II-tužitelja F. B., OIB ..., oboje iz C., R. S., koje zastupa punomoćnik M. J., odvjetniku u P., protiv tužene M. R., OIB ..., iz B., koju zastupa punomoćnica V. M., odvjetnica u P., radi smetanja posjeda, odlučujući o reviziji i dopuni revizije tuženice protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola br. Gž-2192/15-2 od 16. ožujka 2016., kojim je djelomično potvrđeno i djelomično preinačeno rješenje Općinskog suda u Puli-Pola br. P-1404/14-35 od 30. rujna 2015., u sjednici vijeća održanoj 21. rujna 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

 

Revizija i dopuna revizije tuženice odbacuju se kao nedopuštene.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Rješenjem suda prvoga stupnja odlučeno je:

 

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Tuženik M. R. iz H.,  B. smetala je tužitelje T. B. (OIB ...) iz C., S. i F. B. (OIB ...) iz C.,  S., u posljednjem, faktičnom i mirnom posjedu prava služnosti puta – pravo kolnika, koja služnost puta-pravp kolnika počinje od portuna širine 3,13 m, koji se nalazi na sjeverozapadnom dijelu kč.br. 124/2 ZGR., k.o. P., tik uz među s asfaltiranom javnom cestom označenom kao kč.br. 2775/18 k.o. P., te dalje prolazi uz zgradu tuženika sagrađenu na kč.br. 124/2 ZGR. I kč.br. 124/3 ZGR., k.o. P., na adresi ..., sve do nekretnine tužitelja označene kao kč.br. 125/ZGR., k.o. P., u dužini od oko 14,25 m i širini od 3,00 m, u „Elaborata mjerničkog vještaka“ broj: 14/2015, od 26.05.2015.g. izrađen od strane K. H. stalni sudski vještak mjerničke struke, prikazano i obojano crvenom bojom, tako što je:

1.točno neutvrđenog dana, ali svakako između 25.tog kolovoza i 06.tog rujna 2014. godine, što su tužitelji saznali 06. rujna 2014. lokotom zaključala veliku kapiju (portun), kroz koju su tužitelji motornim vozilima ulazili sa asfaltirane javne ceste označene kao kč.br. 2775/18 k.o. P., pa preko nekretnina tuženika označenih kao kč.br. 124/2 ZGR. I kč.br. 124/3 ZGR., sve k.o. P., dolazili do svoje kuće izgrađene na kč.br. 125/ZGR., k.o. P., na adresi ..., pa joj se nalaže da u roku od 8 dana uspostavi ranije posjedovno stanje na način da ukloni lokot na velikoj kapiji (portunu) koja se nalazi na međi asfaltirane javne ceste, označene kao k.o. kč.br. 2775/18, k.o. P. i nekretnine tuženika, označene kao kč.br. 124/2 ZGR., k.o. P., na adresi ... ili da tužiteljima preda ključ od predmetnog lokota, te joj se zabranjuje svako takvo i slično buduće smetanje.

2.točno neutvrđenog dana, ali svakako između 10.tog studenog i 14.tog studenog 2014. godine, što su tužitelji saznali 14. studenog 2014.g., najprije raskopala, a zatim „skinula“ gornji sloj betona na dijelu predmetnih nekretnina, koje su tužitelji koristili kao put-kolnik za dolazak vozilima do svoje kuće u ..., a nakon toga izvršila nasipavanje novim građevnim materijalom i popločavanje kamenom toga dijela nekretnine označenih kao k.č.br. 124/2 ZGR. I kč.br. 124/3 ZGR., sve k.o. P., a koji dio nekretnine, u širini od 3,00 m i dužini od 14,25 m, počevši od asfaltirane javne ceste označene kao kč.br. 2775/18, ko.o. P., pa do nekretnine označene kao kč.br. 125/ZGR., k.o. P., tužitelji koriste za pristup vozilima do svoje kuće sagrađene na kč.br. 125/ZGR., k.o. P., uslijed kojeg nasipavanja novim građevnim materijalom i popločavanjem kamenom je podignut nivo toga dijela nekretnina za 7 do 13 cm, tako da tužitelji, zbog takva nasipavanja novog građevnog materijala i novo postavljenih kamenih ploča i uslijed toga stvorene razlike u nivou-visini predmetnih nekretnina tužene i tužitelja, ne mogu više vozilima dolaziti do svoje kuće sagrađene na kč.br. 125/ZGR., k.o. P., na adresi ..., pa joj se nalaže da u roku od 8 dana uspostavi novo posjedovno stanje na način da ukloni sav novo rasut građevni materijal i sve novo postavljene kamene ploče na dijelu nekretnina tužene, počevši od međe asfaltirane javne ceste, označene kao kč.br. 2775/18 i nekretnine tužene, označene kao kč.br. 124/2 ZGR., sve k.o. P. i dalje preko nekretnine tužene označene kao kč.br. 124/2 ZGR. I kč.br. 124/3 ZGR., k.o. P., u visini od 7 do 13 cm, dužini od 14,25 m i širini od 3,00 m, sve do međe s nekretninom tužitelja označene kao kč.br. 125/ZGR., k.o. P., tako da nivo-visina na međi između nekretnine tužene označene kao kč.br. 124/3 ZGR. I nekretnine tužitelja označene kao kč.br. 125/ZGR., sve k.o. P., bude izjednačena-jednaka, te joj se zabranjuje svako takvo i slično buduće smetanje.

 

Tuženik je dužan nadoknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 8.924,25 kuna u roku od 8 dana, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate.“

 

II. Nalaže se tužiteljima T. B. iz C., R. S., OIB:... i F. B. iz C., R. S., OIB:..., da tuženici M. R. iz B., OIB:..., u roku od 8 dana isplate parnični trošak u iznosu od 2.654,72 kune zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ovog rješenja do isplate po kamatnoj stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dna nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tro postotna poena, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženice za naknadom parničnog troška odbija kao neosnovan.“

 

2. Rješenjem suda drugog stupnja djelomično je prihvaćena žalba tužitelja te je preinačeno rješenje suda prvog stupnja u dijelu pod točkom I.1. i točkom II. izreke na način da je prihvaćen kao osnovan tužbeni zahtjev u dijelu pod točkom I.1., te je tuženica dužna nadoknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 5.259,76 kuna sa zakonskom zateznom kamatom, dok je u preostalom dijelu odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška, a isto tako odbijen je zahtjev tuženice za nadoknadu parničnog troška u iznosu od 3.662,50 kuna (toč. I.). Ujedno je u preostalom dijelu odbijena žalba tužitelja te je potvrđeno rješenje suda prvog stupnja u preostalom dijelu pod t.I.2. izreke (toč. II.), te je naloženo tuženici da tužiteljima nadoknadi troškove žalbe u iznosu od 437,50 kuna, dok je u preostalom dijelu za iznos od 437,50 kuna odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe (toč. III.).

 

3. Protiv rješenja suda drugog stupanja tuženica je podnijela reviziju i dopunu revizije pozivom na odredbu iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP) jer smatra da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog i postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže da se reviziju prihvati, pobijanu odluku preinači u skladu s revizijskim navodima, podredno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija tuženice nije dopuštena.

 

6. Prema odredbi čl. 443. st. 3. ZPP protiv rješenja donesenih u parnicama zbog smetanja posjeda dopuštena je samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP, ako su ispunjeni uvjeti iz čl. 400. ZPP. Rješenje drugostupanjskog suda kojim je djelomično prihvaćen zahtjev tužitelja zbog smetanja posjeda je rješenje kojim se postupak pravomoćno završava.

 

7. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.

 

8. Tuženica u reviziji postavlja sljedeća pitanja:

 

„Ukoliko su tužitelji nakon opoziva prekarističkog posjeda prava služnosti kolnika, samo par puta, silom i bez odobrenja tuženice koristili pravo kolnika, a pri tome nisu uspostavili slobodan prolaz kroz sporni portun (ulazna dvorišna vrata) i preko predmetnog dvorišta da li se na taj način opozvani posjed služnosti može ponovno uspostaviti i da li se na taj način posjed može umiriti u odnosu na tuženicu?

 

Da li tužitelji kod djelomičnog uspjeha u sporu imaju pravo na naknadu parničnog troška u cijelosti, odnosno ako su tužitelji u istom postupku postavili dva sasvim odvojena i različita tužbena zahtjeva i u istom postupku postavili prijedlog za privremenu mjeru, pa su s jednim zahtjevom uspjeli u cijelosti, a drugi je odbijen u cijelosti i odbijen je prijedlog za izdavanje privremene mjere, imaju li tužitelji pravo na parnični trošak u cijelosti ili pak razmjerno uspjehu u sporu, odnosno ako je tuženica uspjela u sporu u odnosu na jedan tužbeni zahtjev da li joj u tom dijelu pripada pravo na naknadu troška kao i u dijelu koji se odnosi na izdavanje privremene mjere jer je takav prijedlog tužitelja odbijen i da li je sud s obzirom na uspjeh stranaka u postupku trebao utvrditi i trošak tuženice pa konačno odlučiti s obzirom na uspjeh obje stranke?“

 

9. Tuženica u odnosu na prvo postavljeno pitanje kao razlog zbog kojeg postavljeno pitanje smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni navodi odluku Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1660/10 od 25. studenog 2010., dok u odnosu na drugo pitanje navodi odluke revizijskog suda broj Rev-1389/09 i Rev-832/05.

 

10. U odnosu na prvo postavljeno pitanje valja reći da se u odluci Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1660/10, na koju se revidentica poziva u reviziji, nije radilo o istoj činjeničnoj niti pravnoj situaciji kao u ovom postupku, pa se samim time pozivanje revidentice na navedenu odluku ne može ocijeniti kao navođenje razloga zbog kojeg je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Naime, u odluci Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1660/10 tužitelji kao korisnici sadržaja prava stvarne služnosti, nisu vratili posjed prava služnosti putem dopuštene samopomoći, niti su ostvarili njegovu sudsku zaštitu unutar zakonom propisanog roka, pri čemu je iskazan stav da ako nije uspostavljen slobodan prolaz spornim putem tada oduzet posjed prava služnosti putnog prolaza nije ni vraćen dopuštenom samopomoći, dok je u predmetnom postupku riječ o situaciji u kojoj je tužiteljev posjed prava služnosti kolnika postao miran, prema shvaćanju drugostupanjskog suda, sukladno odredi čl. 21. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( „Narodne novine„ broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01,117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 dalje:ZVDSP), a tuženica je propustila sukladno čl. 21. st. 3. ZVDSP u predviđenom roku ostvariti sudsku zaštitu posjeda.

 

Slijedom navedenog prvo pravno pitanje zbog kojeg je revizija izjavljena nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te je u odnosu na to pitanje valjalo odbaciti reviziju i dopunu revizije na temelju odredbe čl. 392. b st. 3. ZPP kao nedopuštenu.

 

11. Revizija tuženice također nije dopuštena niti u odnosu na drugo postavljeno pitanje koje se odnosi na troškove parničnog postupka.

 

12. Naime, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

 

Pri zauzimanju navedenog pravnog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom "postupak" iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora, te da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, te da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP), slijedom čega odluka o njima nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na koji bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP.

 

Obzirom na navedeno, valjalo je na temelju odredbe čl. 400. st. 1. ZPP reviziju tuženice odbaciti i glede drugog postavljeno pitanja.

 

 

Zagreb, 21. rujna 2021.

 

 

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.