- 1 -

                                  Broj: Ppž-8399/2021

 

 

                              

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Goranke Ratković kao predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. I.B., koju brani M.V., odvjetnik u S., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17, 126/19 i 84/21), odlučujući o žalbama okrivljenice podnesenima osobno i putem branitelja, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj: 35. Pp-94/2021 od 1. lipnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 21. rujna 2021.,

 

p r e s u d i o  j e

 

 

I              Odbija se kao neosnovana žalba okr. I.B. i potvrđuje prvostupanjska presuda. 

 

              II               Na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18, dalje u tekstu: PZ), okr. I.B. se obvezuje naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka u iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna, u roku od 30 (trideset) dana, računajući od dana primitka ove presude, a u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom okr. I.B. proglašena je krivom zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci pobijane presude za koji je okrivljenici, na temelju tog propisa, uz primjenu odredbe o ublažavanju novčane kazne, izrečena novčana kazna u iznosu od 2.400,00 kuna, u koju kaznu je okrivljenici uračunato vrijeme provedeno u zadržavanju kao 300,00 kuna pa joj je ostalo za platiti 2.100,00 kuna novčane kazne, uz pogodnost dvotrećinskog plaćanja novčane kazne u roku od 30 dana te je okrivljenica dužna naknaditi trošak prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 200,00 kuna.

 

2. Protiv te presude okr. I.B. je osobno i putem branitelja podnijela žalbe zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući usvojiti žalbu i preinačiti pobijanu presudu te okrivljenicu osloboditi od optužbe.

 

3. Žalba je neosnovana.

 

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjska presuda, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

5. U odnosu na žalbene navode kojima se ističe bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. PZ-a, odnosno, nerazumljivost izreke te nedostatak razloga o odlučnim činjenicama, odnosno, nejasnoća iznesenih razloga, ukazuje se žalitelju da se ne radi ni o kakvim nedostacima presude koje bi imale karakter apsolutno bitne povrede odredaba prekršajnog postupka. Naprotiv, pobijana presuda sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu proturječni te je ovaj sud ocijenio da žalba zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana. Neosnovan je navod žalbe da je izostanak dokaza o ozljedi žrtve, okrivljeničinog supruga M.B., odlučna činjenica koju je sud propustio utvrditi, odnosno, dati razloge za ne postojanje iste. Naime, tjelesno nasilje, kao jedan od oblika nasilja u obitelji naveden u čl. 10. podst. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, predstavlja svaku primjenu fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda iz čega proizlazi da nastupanje ozljede kao posljedice primjene fizičke sile, nije odlučna činjenica koja čini biće prekršaja iz čl. 22. st. 3. istog zakona, a za koji se tereti okrivljenica. Stoga, prvostupanjski sud nije niti bio dužan utvrđivati tu činjenicu, odnosno, dati razloge za isto.

 

5.1. Nadalje, iz izreke pobijane presude jasno proizlazi zakonsko obilježje prekršaja za koji je okrivljenica proglašena krivom, te je prvostupanjski sud, postupajući sukladno odredbi čl. 183. st. 1. t. 1. PZ-a, u izreci jasno opisao samu radnju izvršenja okrivljenice i odlučne činjenice kojima je utvrđen identitet gore navedenog prekršaja pa presuda nije nerazumljiva kako to navodi žalitelj.

 

6. Suprotno žalbenim navodima, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i to nakon što je prethodno izveo potrebne dokaze koje je prihvatio i pravilno ocijenio.

 

7. Naime, žaleći se zbog pogrešno i nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja, žaliteljica u bitnome ponavlja svoju obranu, opisujući obiteljske okolnosti koje su prethodile predmetnom događaju, poričući da bi udarila supruga po glavi, ističući da nije niti dokazano da bi ona počinila nasilje u obitelji kao i da je iskaz njenog supruga nevjerodostojan i trebalo ga je promatrati u svijetlu okolnosti konkretnog slučaja jer je predmetni događaj iskonstruiran od samog supruga okrivljenice koji želi prikazati okrivljenicu kao nasilnicu i nevaljanu majku.

 

8. Međutim, prvostupanjski je sud opravdano na temelju iskaza svjedoka M.B., žrtve nasilja, koji je ocijenio kao neposredno uvjerljiv i vjerodostojan, a u kojem nije bilo nelogičnosti niti kontradiktornosti, imao dovoljno osnova za zaključak da se okrivljenica predmetne zgode nasilnički ponašala u obitelji prema suprugu u nazočnosti djeteta, čime je ostvarila zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Provedene dokaze prvostupanjski sud je, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. PZ-a, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji na strani okrivljenice. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio, suprotno navodima žalbe te dao o svemu prihvatljive razlog (str. 5, odlomak 2 i str. 6, odlomak 1., 2. i 3.), a koje prihvaća i ovaj sud.

 

8.1. Stoga, po ocjeni ovog suda, navodi žalbe, u kojima žaliteljica ne navodi nove činjenice i ne predlaže nove dokaze, u smislu odredbe čl. 193. st. 5. PZ-a, već bezuspješno pokušava diskreditirati i relativizirati iskaz ispitanog svjedoka – žrtve nasilja, ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku.

 

9. Iako žaliteljica uvodno u žalbi ističe i žalbenu osnovu povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, zapravo ju ističe kao tzv. posrednu povredu materijalnog prekršajnog prava, koja bi proizlazila iz počinjenog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa se ne radi o samostalnoj žalbenoj osnovi iz čl. 194. t. 2. PZ-a jer žaliteljica uopće ne iznosi razloge zbog kojih smatra da bi bile počinjene povrede materijalnog prekršajnog prava. Stoga, žalba ni u tom dijelu nije osnovana.

 

10. Razmotrivši odluku o novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljenici za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenice i svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. PZ-a. Po ocjeni ovog suda izrečena novčana kazna primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja jer je prvenstveno izrečena blaža vrsta kazne – novčana kazna i to u iznosu ispod posebno propisanom najnižeg novčanog iznosa za prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, s obzirom da je za taj prekršaj propisana novčana kazna u rasponu od 7.000,00 kuna do visine općeg maksimuma od 50.000,00 kuna, odnosno kao teža kazna, kazna zatvora u trajanju od najmanje 45 dana do najviše 90 dana pa je iz navedenog evidentno da je prvostupanjski sud uzeo u obzir i sve olakotne okolnosti na strani okrivljenice. Pravilno je prvostupanjski sud umanjio izrečenu novčanu za iznos od 300,00 kuna koliko se okrivljenici uračunava kao vrijeme oduzimanja slobode, te joj je ukazao na pogodnost plaćanja dvotrećinskog iznosa novčane kazne.

 

11. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3. c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenice.

 

12. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 203. st. 1. i čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

U Zagrebu, 21. rujna 2021.

 

Zapisničarka:                                                                                   Predsjednica vijeća:

 

Emina Bašić, v.r.                                                                                            Goranka Ratković, v.r.

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, Stalna služba u Sinju u 4 otpravka: za spis, okrivljenicu, branitelja, žrtvu i tužitelja.