- 1 -              Revt 466/2016-2

Broj: Revt 466/2016-2

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Stečajna masa T. d.d. S., kojeg zastupa punomoćnik T. K., odvjetnik u S., protiv tuženika G. S., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž - 2515/2012-2 od 31. kolovoza 2016., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu broj P - 1110/2006 od 19. prosinca 2011., u sjednici održanoj 21. rujna 2021.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu 12.009.814,00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom.

2. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud preinači drugostupanjsku presudu shodno navodima iznijetim u reviziji, odnosno ukine.

3. Na reviziju nije odgovoreno.

4. Revizija nije osnovana.

5. Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP), u povodu revizije iz čl. 382. st. 1 ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

6. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u reviziji ukazuje tužitelj. Naime, suprotno tvrdnji tužitelja pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi imaju podlogu u izvedenim dokazima, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Drugostupanjski sud je u obrazloženju svoje presude odgovorio na žalbene navode relevantne za odluku u sporu, pa nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a na koju revident opisno ukazuje u reviziji. Daljnjim revizijskim prigovorima tužitelja istaknutim u pravcu pogrešne ocjene provedenih dokaza od strane nižestupanjskog suda faktično se prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, a o čemu u smislu odredbe čl. 385. ZPP-a u revizijskom stadiju postupka nije dopušteno raspravljati.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete po osnovu neispunjenja dospjele obveze.

8. Nižestupanjski sudovi u provedenom postupku utvrdili su: - da su prednici stranaka 26. svibnja 1982. sklopili ugovor o reguliranju međusobnih odnosa u pripremi zemljišta za izgradnju pogona za proizvodnju rashladnih uređaja na području B. M. u S., - da se temeljem navedenog ugovora tuženik obvezao izvršiti poslove pripreme građevinskog zemljišta, provesti postupke deposesije zemljišta radi formiranja građevinske čestice za izgradnju pogona prednika tužitelja, - da je po ispunjenju prethodno navedenog od strane tuženika donijeto rješenje Komisije za imovinsko – pravne poslove S. S. od 12. listopada 1982. kojim se zemljište označeno kao čest. zem. 4402/6 k.o. S., površine 14. 948 m2 dodjeljuje na korištenje tužitelju, - da je prema navedenom rješenju tužitelj bio u obvezi sklopiti ugovor o međusobnim pravima i obvezama između G. S. i novog korisnika po osnovu dodijeljenog zemljišta, kao pravni osnov za stjecanje prava korištenja građevinskog zemljišta u smislu odredbe čl. 51. Zakona o građevinskom zemljištu ("Narodne novine" broj 54/80 i 42/86 – dalje ZGZ), - da pravni prednik tužitelja nije ispunio prethodno navedenu obvezu, - da zemljište nije privedeno namjeni u skladu s navedenim rješenjem, - da je tužitelj zatražio od tuženika predaju 7.507 m2 predmetnog zemljišta u posjed koje je pravni prednik tužitelja unio u temeljni kapital društva prilikom pretvorbe, što tuženik nije učinio već je navedeno zemljište prethodno predao E. K. zaljevu koje je na tom zemljištu izgradilo crpnu stanicu.

9. Kako revident dijelom navoda iznesenih u okviru revizijskih razloga pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka osporava i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, valja reći da shodno odredbi čl. 385. st. 1. ZPP-a reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tako se navodi revidenta kojima osporava utvrđeno činjenično stanje nisu mogli uzeti u razmatranje.

10. Temeljem prethodno utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili zahtjev tužitelja. Naime, kod okolnosti da tužitelj nije s prednikom tuženika sklopio ugovor o međusobnim pravima i obvezama po osnovu dodijeljenog zemljišta u skladu s uvjetima utvrđenim rješenjem Komisije za imovinsko – pravne poslove S. S. od 12. listopada 1982. (kako je to nalagala odredba čl. 51. ZGZ-a), da zemljište nije privedeno namjeni u skladu s navedenim rješenjem, niti je tužitelj, odnosno njegov prednik, stupio u posjed ovog zemljišta, tužitelj nije ostvario trajno pravo korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta, kao jednu od pretpostavki koje kumulativno trebaju biti ispunjene da bi došlo do pretvaranja prava korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta u pravo vlasništva nositelja prava korištenja. Navedeno iz razloga što je prema odredbi čl. 390.a Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14) trgovačko društvo kao pravni sljednik društvenog poduzeća, po završenoj pretvorbi društvenoga vlasništva stjecalo vlasništvo nekretnina koje su na dan procjene vrijednosti temeljnog kapitala u postupku pretvorbe ili privatizacije bile: - društveno vlasništvo s pravom upravljanja, korištenja i raspolaganja društvenog poduzeća i koje su mogle biti predmet stjecanja prava vlasništva, te - čija je vrijednost procijenjena u kapital društva i koje su po nadležnom tijelu iskazane u kapitalu društva.

11. S obzirom na daljnje navode tužitelja treba reći da je u primjeni odredbe čl. 53. st. 1. ZGZ-a prema shvaćanju ovog suda (Gž – 89/93 od 29. svibnja 1984. i Rev – 844/2009 od 10. srpnja 2013.), do prestanka pravo korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta dolazilo po samom zakonu u okolnostima kada korisnik nije u određenom roku izgradio predviđenu građevinu ili nije na njoj izveo znatnije radove. Prestankom prava korištenja raskida se po samom zakonu i ugovor o međusobnim pravima i obvezama koji su općina i korisnik kojem je odnosno zemljište dano na korištenje prethodno sklopili.

12. Kako tužitelj nije dokazao postojanje pravnog osnova u kojem bi mu tuženik bio u obvezi predati u posjed nekretninu na koju se poziva u činjeničnom osnovu tužbe, to nisu ispunjene niti pretpostavke u kojima bi tuženik odgovarao tužitelju za štetu zbog neispunjenja ili zakašnjenja s ispunjenjem navedene obveze u smislu odredbe čl. 262. – 269. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01), odnosno odredbi čl. 342. – 349. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08 i 125/11).

13. Isto tako, kako tužitelj nije dokazao postojanje tražbine prema tuženiku, to nisu od značaja za odluku u ovom sporu revizijski navodi koji se odnose na zastaru tražbine.

14. Slijedom izloženog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju kao neosnovanu, čime je odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 21. rujna 2021.