REPUBLIKA HRVATSKA P-122/21 OPĆINSKI SUD U SPLITU

Split

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji mr. sc. Zrinki Tironi kao sucu pojedincu u
pravnoj stvari tužitelja Republika Hrvatska, Ministarstvo financija, OIB:
….., koji je zastupan po zakonskom zastupniku Općinskom državnom
odvjetništvu u S. (dalje: ODO S.), protiv tuženika pod 1. M. Č. iz S.,
OIB: …, pod 2. K. Č. R. iz S., OIB:…koja je zastupana po zakonskoj zastupnici majci T. R. Č., OIB: ……, oboje na adresi …. koji su zastupani po punomoćniku M. B., odvjetniku u S., radi pobijanja pravnih radnji dužnika na štetu vjerovnika, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene u nazočnosti punomoćnika stranaka te proglašenja presude od 21. rujna

2021.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da je bez učinka prema tužitelju ugovor o darovanju nekretnine od 2.
svibnja 2013. zaključen između M. Č. kao darovatelja i mldb. K. Č.
R. zastupane po majci i zz T. R. Č. kao daroprimateljice, a na
kojim je dana 20. svibnja 2013. pod poslovnim brojem Ov-4098/13 izvršena ovjera
potpisa darovatelja od strane I. B. javnog bilježnika iz S., kojim
M. Č. daruje svojoj kćeri nekretninu označenu kao 1/8 dijela čest. zem.
6414/15 ZU 13097, poduložak 66 k.o. S., u naravi zgrada E-615, stan na II.
(drugom) katu, označen br. 22, površine 47,44 m2, koji se sastoji od dvije sobe,
kuhinje, blagovaonice, kupaonice, hodnika i terase, sve u dijelu koliko
je potrebno za namirenje tužiteljevog potraživanja prema prvotuženiku M. Č.
u iznosu od 257.375,97 kn (glavnica 175.260,63 kn, kamata 82.115,34 kn) sa
zateznim kamatama koje na iznos od 175.260,63 kn teku od 21. prosinca 2010. do
isplate po stopi od 14% godišnje od 21. prosinca 2010. do 30. lipnja 2011., po stopi
od 12% godišnje od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do
isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne
kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, slijedom čega su tuženici dužni
dopustiti da tužitelj svoje potraživanje prema tuženicima u naprijed navedenom
iznosu namiri isplatom s računa K. Č. R. i to broj oročenog štednog
uloga 2508551833 kod Z. b. d.d., a koji je dobiven prodajom
predmetne nekretnine G. P. 29. studenog 2013. za iznos od 11.250,00

2 P-122/21

EUR-a, a koji ugovor je ovjeren kod javnog bilježnika M. R. pod brojem
116/13-1 29. studenog 2013.“

II. Nalaže se tužitelju, u roku 15 dana, naknaditi tuženima parnični trošak u
iznosu od 58.437,50 kn sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate
po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne
stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 13. svibnja 2016. podnio tužbu protiv tuženika, radi pobijanja
pravnih radnji dužnika na štetu vjerovnika. U tužbi se navodi da je tužitelj 2008.
pokrenuo ovršni postupak protiv tuženika te da je u prosincu 2010. ishođeno
pravomoćno rješenje o ovrsi radi naplate novčanog duga u ukupnom iznosu od

257.375,97 kn (glavnica 175.260,63 kn, kamata 82.115,34 kn). Međutim, tuženik da
je u cilju da osujeti naplatu tog duga 2013. ugovorom o darovanju predmetnu
nekretninu, pobliže opisanu u izreci presude, darovao svojoj kćerki drugotuženoj.
Iste godine nekretnina je prodana kupcu G. P. za iznos od 11.250,00
Eur koji se nalazi na štednom računu drugotužene. Tužbenim zahtjevom tužitelj
traži utvrđenje da predmetni ugovor o darovanju gubi pravni učinak prema tužitelju i
to u dijelu koji je potreban za namirenje tužiteljeve tražbine slijedom čega su
tuženici dužni trpjeti da se tužitelj namiri iz iznosa kupoprodajne cijene premetne
nekretnine, a sve na način kako je to specificirano u izreci presude.

2. U odgovoru na tužbu tuženici su osporili tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti
navodeći da u konkretnom slučaju nije bilo namjere izbjegavanja podmirenja
poreznog duga. Tuženici su istakli da je predmetni stan bio u suvlasništvu te da je
prodan na zahtjev ostalih suvlasnika radi provedbe diobe. U nastavku postupka
tuženicu su istakli da je predmetna porezna obveza u zastari.

3. U postupku su izvedeni dokazi čitanjem rješenja o ovrsi Ministarstva
financija – porezna uprava, Područni ured S. klasa: UP/I-415-02/2010-
001/01577 od 4. prosinca 2010., ugovora o darovanju nekretnine od 2. svibnja

2013., ugovora o kupoprodaji od 29. studenog 2013., ZU 13097 k.o. S., rješenja
Centra za socijalnu skrb S. klasa: UP/I-552-04/13-12/84 od 11. studenog 2013.,
ugovora o cool računu za mlade Z. b. od 24. listopada 2013., rodnog
lista za K. Č. R., podataka o podmirenju kupoprodajne cijene ,
zapisnika Centra za socijalnu skrb S. klasa: 551-03/16-01/235 od 19. travnja

2016., ugovora o dječjem osiguranju T. T. A. Z. d.d, izvatka o
oročenoj štednji, ugovora o oročenom štednom ulogu- favorit štednja, ovlaštenja za
raspolaganje sredstvima na računu, rješenja o ovrsi Ministarstva financija – porezna
uprava, Područni ured S. od 28. lipnja 2008., očevidnika po redoslijedu plaćanja
za prvotuženika, čitanjem cjelokupnog spisa Ministarstva financija – porezna
uprava, Područni ured S. klasa: UP/I-415-02/2010-001/1577, saslušanjem
provotuženika i zakonske zastupnice drugotužene T. R. Č., dopisa od

23. svibnja 2018., i rješenja o ovrsi od 28. lipnja 2008.

4. Presudom i rješenjem P-2509/16 od 31. prosinca 2018. sud je tužbeni zahtjev i prijedlog za određivanje privremene mjere prihvatio kao osnovane.

3 P-122/21

Presudom i rješenjem Županijskog suda u Splitu Gž-761/2019-3 od lipnja 2019. potvrđena je navedena prvostupanjska odluka u cijelosti.

Međutim, rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-4782/2019-2 od

24. studenog 2020. ukinuta je navedena prvostupanjska i drugostupanjska presuda
(ne i rješenje) te je predmet vraćen na ponovno suđenje.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. U postupku je potrebno raspraviti sve činjenice odlučne za odluku u ovoj pravnoj stvari.

7. Sukladno čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1., čl. 221.a i čl. 220. st. 2. Zakona o
parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05,
02/07, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14), dalje ZPP, u svezi s odredbom čl. 117.
st. 1. ZID ZPP, prema kojima je u našem pravnom sustavu dominantno raspravno
načelo u odnosu na prikupljanje činjenične osnove spora, te prikupljanje i izvođenje
dokaza, a teret inicijative za prikupljanje dokaza je na strankama, dok sud nema
inkvizitornih ovlaštenja, u postupku su izvedeni predloženi dokazi te su utvrđene
slijedeće činjenice:

- da na temelju konačnog i ovršnog rješenja Ministarstva financija - Porezna
uprava, Područni ured S., Klasa: UP/I-415-02/2010-001/01577 od 4. prosinca

2010. postoji nepodmireni porezni dug prvotuženika u iznosu 257.375,91 kn prema
tužiteljici,

- da su tuženici 2. svibnja 2013. sklopili ugovor o darovanju nekretnine, stana
u S., površine 47,44 m2, a kojim ugovorom prvotuženik kao
darovatelj dariva drugotuženoj svojoj malodobnoj kćerki svoj suvlasnički dio na
predmetnom stanu, a koji stan je potom prodan, a isplaćeni suvlasnički iznos od

11.250,00 EUR-a položen kao oročeni štedni ulog na račun drugotužene,
- da prvotuženik nema druge imovine iz koje bi se podmirio njegov porezni
dug tužiteljici, a

- da ostvareni iznos na ime otuđenog suvlasničkog dijela darovanog stana je
dovoljan za namirenje većeg dijela predmetnog poreznog duga,
- da je tužiteljica 13. svibnja 2016. podnijela predmetnu tužbu kojom pobija te
pravne radnje prvotuženika.

8. Rokovi za podnošenje paulijanskih tužbi prekluzivni su rokovi. To znači da
njihovim istekom prestaje samo pravo na tužbu. Nadalje, ti rokovi teku stalno, jer
kod njih nema ni prekida ni zastoja. Zbog prekluzivnosti, sud na njih pazi po
službenoj dužnosti. Stoga je najprije potrebno raspraviti je li predmetna tužba
podnesena unutar zastarnog roka.

Pregledom spisa razvidno je da je sporno darovanje bilo 20. svibnja 2013.
(tad je bila ovjera potpisa darovatelja, a to znači i potpisivanje ugovora pa je to
trenutak kad je ugovor sklopljen) te da je iste godine bila i uknjižba drugotužene na
darovanoj nekretnini pobliže opisanoj u izreci presude, što proizlazi iz priloženog
vlasničkog lista ZU 13097 k.o. S. od 21. studenog 2013. (str. 20. spisa).
Predmetna tužba podnesena je 13. svibnja 2016.

Za istaknuti je još i slijedeće. Sastoji li se pravna radnja dužnika od više
odvojenih akata, smatra se da je ona poduzeta u trenutku kad je poduzet posljednji
akt kojim se ta radnja okončava. Jednak pravni stav zauzima i pravna teorija
Gorenc, Belanić, Momčinović, Perkušić, Pešutić, Slakoper, Vukelić, Vukmir,
Komentar zakona o obveznim odnosima, Narodne novine, Zagreb, 2014., str. 1866.

4 P-122/21

i Vedriš, Klarić, Građansko pravo, Narodne novine, Zagreb, 1998., str. 516. Pod
pojmom pravne radnje u svijetlu pobijanja razumijevamo svaki postupak dužnika
zbog kojeg se njegova imovina u nečiju korist, a ne vjerovnikovu, materijalno
smanjuje, ili zbog kojeg dužnik dolazi u nepovoljni položaj u nekom pravnom
postupku, time da se izgledi njegovih vjerovnika na namirene umanjuju ili formalno
pravno pogoršavaju.

Da bi se vlasništvo nekretnine steklo na temelju pravnog posla, trebaju se
pored općih pretpostavki stjecanja prava vlasništva ispuniti i posebne pretpostavke
stjecanja prava vlasništva nekretnine na temelju pravnog posla, a to su pravni
temelj (pravni naslov stjecanja – titulus adguirendi) i način stjecanja (modus
adguirendi) tj. upis stjecateljeva prava vlasništva u zemljišnu knjigu. Dakle,
sukladno odredbi čl. 119. st. 1. i čl. 120. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim
pravima (Narodne novine 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01,
79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14), dalje ZV, nekretnine i
stvarna prava na njima stječu se na temelju pravnog posla činom upisa u zemljišnu
knjigu. Pravni posao kupnja je pravni osnov stjecanja prava vlasništva (titulus), a
upis u zemljišnu knjigu način stjecanja (modus). Kumulativnim ispunjenjem ta dva
uvjeta stječe pravo vlasništva nekretnina. (Jednak pravni stav zauzima i pravna
teorija Gavella, Nikola; Josipović, Tatjana; Gliha, Igor; Belaj, Vlado; Stipković,
Zlatan, Stvarno pravo, Svezak I., Narodne novine, Zagreb, 2007., str. 472. – 473.,
ali i mnogobrojna dosadašnja sudska praksa).

Stoga dakle, sklapanjem ugovora o darovanju 20. svibnja 2013. drugotužena
nije stekla vlasništvo predmetne nekretnine. Međutim, kasnije trenutkom uknjižbe

2013. drugotužena je postala vlasnik te je time tužitelj, kao vjerovnik, doveden u
nepovoljniji položaj tj. osujećena je mogućnost namirenja njegove tražbine iz
imovine dužnika (prvotuženika).

Dakle, iz navedenog proizlazi da je predmetna tužba podnesena unutar
prekluzivnog roka od 3 godine (čl. 71. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima
(Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO) koji se primjenjuje
na kvazipaulijansku tužbu kojom se pobijaju besplatne i s njima izjednačene pravne
radnje (čl. 67. st. 3. ZOO-a).

9. Sukladno uputi revizijskog suda, a za koju uputu je ovaj sud vezan, nadalje
je potrebno raspraviti osnovanost/neosnovanost istaknutog prigovora zastare
tužiteljičine tražbine s osnova nepodmirenog poreznog duga.

Kako to ističe revizijski sud za ocjenu osnovanosti ili ne istaknutog prigovora
zastare tužiteljičine tražbine s osnova nepodmirenog poreznog duga prvotuženika,
o čemu pak ovisi i ispunjenost pretpostavki na strani tužiteljice za pobijanje pravnih
radnji (ugovora o darovanju) poduzetih od strane tuženika u smislu odredbe čl. 66.
ZOO-a čini se potrebnim isti sagledati u svjetlu odredbi tada važećeg Općeg
poreznog zakona ("Narodne novine", broj 127/00, 86/01 i 152/02; dalje: OPZ/00), i
to baš čl. 90.-92., a koji uređuju pitanje zastarijevanja poreznog duga, a odredbe
kojeg zakona u ovom slučaju imaju značaj posebnog zakona (lex specialis) u
odnosu na odredbe ZOO-a kao općeg propisa (lex generalis).

10. Naime, u javnom pravu u koje spada i porezno pravo nastupom zastare prestaje i samo pravo (članak 24. st. 2. OPZ/00).

11. Odredbom čl. 90. OPZ/00, kao tad važećeg materijalnog prava, propisano je:

5 P-122/21

- (1) pravo poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata,
pokretanje prekršajnog postupka, naplatu poreza, kamata, troškova ovrhe i
novčanih kazni, te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata, troškova
ovrhe i novčanih kazni zastarijeva za tri godine računajući od dana kada je zastara
počela teći,

- (2) zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći
nakon isteka godine u kojoj je trebalo utvrditi porezne obveze i kamate,
- (3) zastara prava na pokretanje prekršajnog postupka počinje teći nakon
isteka godine u kojoj je počinjen prekršaj,

- (4) zastara prava na naplatu poreza, kamata, troškova ovrhe i novčanih
kazni počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu
obvezu ili nakon isteka godine u kojoj je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu,
kamate, troškove ovrhe i novčanu kaznu,

- (5) zastara prava na povrat poreza, kamata, troškova ovrhe i novčanih
kazni počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik stekao pravo na
povrat,

- (6) ako ovim Zakonom nije drukčije propisano na poreznu zastaru primjenjuje se Zakon o obveznim odnosima.

12. Odredbom čl. 91. OPZ/00 propisano je :

- (1) tijek zastare prekida se svakom službenom radnjom poreznog tijela
usmjerenom na utvrđivanje ili naplatu poreza, kamata, troškova ovrhe i novčanih
kazni, koja je dostavljena na znanje poreznom obvezniku,

- (2) tijek zastare prekida se svakom radnjom poreznog obveznika
dostavljeno na znanje poreznom tijelu radi ostvarenja prava na povrat poreza
naplaćenog bez pravne osnove ili više plaćenog poreza, kamata, troškova ovrhe i
novčanih kazni,

- (3) nakon poduzetih radnji iz stavka 1. ili 2. ovoga članka zastarni rok počinje ponovno teći.

13. Odredbom čl. 92. OPZ/00 propisano je da apsolutni rok zastare prava
poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pokretanje prekršajnog
postupka, naplatu poreza, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni, te prava
poreznog obveznika na povrat poreza, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni
nastupa za šest godina računajući od dana kada je zastara počela prvi put teći.

14. Odredbe čl. 90.-92. OPZ/00 sadržajno u cijelosti odgovaraju odredbama
čl. 94.-96. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj 147/08).

15. Iz citiranih odredbi razvidno je da OPZ/00 i OPZ/08 razlikuju pojmove
relativne zastare i apsolutne zastare.

16. OPZ/00 propisuje u čl. 90. st. 1. da zastara prava iz porezno-dužničkog
odnosa nastupa istekom treće godine od dana kada je zastara počela teći.
U roku od tri godine zastarijeva:

- pravo poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, a rok počinje
teći istekom godine u kojoj je trebalo utvrditi porezne obveze i kamate,
- pravo poreznog tijela na pokretanje prekršajnog postupka, a rok počinje teći
nakon isteka godine u kojoj je prekršaj počinjen,

- pravo poreznog tijela na naplatu poreza, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni, a rok počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio

6 P-122/21

poreznu obvezu ili nakon isteka godine u kojoj je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu, kamate, troškove ovrhe i novčanu kaznu,

- pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata, troškova ovrhe i
novčanih kazni, a rok počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik stekao
pravo na povrat.

17. Za utvrđivanje početka tijeka zastare prava na utvrđivanje porezne
obveze i kamata bitno je razlikovati poreze čija se obveza utvrđuje za godinu dana
kao porezno razdoblje od ostalih poreza koji se utvrđuju i prijavljuju nastupom
određene činjenice odnosno razdoblja koje nije godišnje. Tako razlikujemo godišnje
poreze, odnosno poreze gdje je godina porezno razdoblje od ostalih poreza koji to
nisu. Godišnji porezi su: porez na dohodak, porez na dobit, porez na dodanu
vrijednost. Za ove poreze tijekom godine uplaćuju se predujmovi te se podnosi
godišnja prijava u kojoj se utvrđuje konačna obveza poreza za porezno razdoblje
odnosno za tu godinu. Svi ostali porezi nisu godišnji te se kod njih porez utvrđuje u
određenom trenutku ili za određeno razdoblje koje nije godišnje. Ovo je važno
napomenuti jer početak tijeka zastare je različit ovisno o tome radi li se o godišnjim
porezima ili ostalim.

Kod godišnjih poreza tj. kod poreza na dohodak, poreza na dobit i poreza na
dodanu vrijednost zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje
teći 01.01. iduće godine u odnosu na godinu u kojoj je porez trebalo utvrditi. Tako
npr. kod poreza na dohodak za 2002. godinu obvezu je trebalo utvrditi u 2003.
godini (jer je obveza podnošenja prijave do 29.02.2003. godine), a zastara počinje
teći od 01.01.2004. godine.

Kod drugih poreza koji nisu godišnji obvezu je trebalo utvrditi u 2002. godini
te je zastara počela teći od 01. 01. 2003. godine.

Kod početka tijeka roka za zastarijevanje važno je napomenuti i stajalište
Upravnog suda Republike Hrvatske prema kojem zastara ne može teći u slučaju
kada porezno tijelo nije znalo, niti je moglo znati, za postojanje obveze poreznog
obveznika koji je bio dužan utvrditi ( prijaviti) poreznu obvezu. To je najčešće slučaj
kod obveze poreza na promet nekretnina kada porezni obveznici ne prijave obvezu
plaćanja poreza na promet nekretnina pa porezno tijelo nije znalo a niti je moglo
znati za tu obvezu. U tom slučaju zastara počinje teći tek od momenta kada je
porezno tijelo saznalo za tu obvezu poreznog obveznika.

18. Prema odredbama čl. 90. st. 4. OPZ/00 zastara prava poreznog tijela na
naplatu porezne obveze, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni počinje teći
istekom godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili nakon
isteka godine u kojoj je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu, kamate, troškove
ovrhe i novčanu kaznu. Iz ove formulacije vidljivo je da je za utvrđivanje tijeka
zastare bitno razlikovati tko je utvrdio poreznu obvezu, sam porezni obveznik ili
porezno tijelo.

Kada je poreznu obvezu utvrdio sam porezni obveznik zastara počinje teći istekom godine u kojoj je porezna obveza utvrđena.

Kada je poreznu obvezu utvrdilo porezno tijelo zastara počinje teći istekom
godine u kojoj su obveze utvrđene, neovisno o godini za koju se utvrđuju, odnosno
o godini u kojoj ih je trebao utvrditi porezni obveznik.

Imajući u vidu naprijed navedeno rok za zastaru za poreznu obvezu koju je
porezni obveznik sam utvrdio, npr. porez na dohodak za 2003. godinu po podnijetoj
prijavi, počinje teći istekom godine u kojoj je porezna obveza utvrđena, tj. 01. 01.

2005. godine. Međutim zastara prava na naplatu poreza na dohodak za 2000.

7 P-122/21

godinu koji je u postupku nadzora utvrdilo porezno tijelo poreznim rješenjem koje je
postalo ovršno 24. 11. 2003. godine, počinje teći istekom godine u kojoj je utvrđena
porezna obveza, tj. 01.01.2004. godine. Kada se desi da je nadzor trajao do kraja

2003. godine, te izdano porezno rješenje koje je postalo ovršno početkom 2004.
godine npr. 05.01. 2004. godine, tada zastara prava na naplatu počinje teći od

01.01.2005. godine, iz razloga što što se porezna obveza smatra utvrđenom onoga
trenutka kada se porezno tijelo ima pravo zahtijevati naplatu, a to pravo porezno
tijelo stiče ovršnošću rješenja.

19. Zastara prava na naplatu tražbina po osnovu poreza, kamata i troškova
ne nastupa ako je tražbina osigurana založnim pravom ili hipotekom koji su upisani
u javnu knjigu. U tom slučaju tražbina će se naplatiti iz opterećenih stvari (čl. 94. st.

7. OPZ/08).

20. Tijek zastare prekida se svakom službenom radnjom poreznog tijela
usmjerenom na utvrđivanje ili naplatu koja je dostavljena na znanje poreznom
obvezniku. Isto tako zastara se prekida svakom radnjom poreznog obveznika
dostavljenom na znanje poreznom tijelu radi ostvarenja prava na povrat poreza
naplaćenog bez pravne osnove ili više plaćenog poreza, kamata, troškova ovrhe i
novčanih kazni.

Tijek zastare prekida se svakom radnjom obveznika doprinosa dostavljenom
na znanje tijelu nadležnom za obračunavanje i naplatu doprinosa, koja je poduzeta
radi ostvarenja prava na povrat doprinosa naplaćenih bez pravne osnove ili više
plaćenih doprinosa, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni.

Nakon prekida zastarni rok počinje ponovo teći.

Koje su to službene radnje koje prekidaju tijek relativne zastare? Navest ćemo neke primjere:

- zastara prava na naplatu poreza na dobit za 1998. godinu koju je utvrdio
porezni obveznik u svojoj prijavi poreza na dobit koju je podnio u 1999. godini
počela je teći 01. 01. 2000. godine te bi nastupila 01.01.2003. godine. Dostavom
rješenja o ovrsi koje je uručeno npr. 15.03.2002. tijek zastare je prekinut i počinje
ponovo teći od 16.03.2002. godine,

- isto tako tijek zastare se prekida danom kada je poreznom obvezniku
uručena obavijest o poreznom nadzoru. U tom slučaju je porezno tijelo službenom
radnjom izvršilo prekid zastare prava na utvrđivanje porezne obveze te od dana
uručenje naloga za nadzor tijek zastare počinje ponovo teći.

21. Apsolutna zastara nastupa kada istekne posljednji dan zakonom
određenog roka. Znači, porezna obveza je zastarjela ako porezno tijelo u zakonom
propisanom roku koristeći sva dopuštena sredstva ne naplati porezni dug. OPZ/00
propisuje u čl. 92. rok od šest godina.

Protekom roka od šest godina računajući od dana kada je zastara počela prvi
puta teći nastupa apsolutna zastara. Za nastupanje apsolutne zastare prekidanje
tijeka zastare nema pravnog učinka, odnosno apsolutna zastara nastupa neovisno
od toga kada je zadnji put prekinut tijek zastare, ako je od trenutka kada je zastara
počela prvi put teći prošlo šest godina.

(Jednako i: „Porezni postupak“, Porezni vjesnik – službeno glasilo porezne uprave Republike Hrvatske, Institut za javne financije, Zagreb, 2009., str. 62.-73.).

22. Za istaknuti je da je Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci U-III-
3552/2016

8 P-122/21

od 9. srpnja 2019. naveo: „…da se pravo utvrđivanja porezne obveze ne odnosi
samo na prvostupanjsko već i na drugostupanjsko tijelo pa je samim time i ono
vezano institutom zastare, odnosno svoju odluku mora donijeti unutar zakonom
propisanog roka kako predviđenog za relativnu, tako i onog za apsolutnu zastaru. U
suprotnom, smisao pravnog instituta zastare izgubio bi se na način da
drugostupanjsko tijelo ne bi bilo ni na koji način vezano rokom donošenja svoje
odluke što bi bilo u suprotnosti s legitimnim očekivanjima pojedinca da se o
njegovim pravima i obvezama odluči unutar zakonom utvrđenim rokom…“ (odluka
dostupna na Internet stranici Ustavnog suda RH).

23. Čitanjem cjelokupnog spisa Ministarstva financija – Porezna uprava,
Područni ured S. klasa: UP/I-415-02/2010-001/1577, sud je utvrdio:
- da je u konkretnom slučaju navedeno porezno tijelo za svaku godinu svojim
rješenjima utvrdilo porezne obveze, i to obveze poreza za plovila, obveze za porez
na dohodak, obveze poreza na dohodak po godišnjoj poreznoj prijavi, obveze
doprinosa za mirovinsko osiguranje temeljem individualne kapitalizirane štednje,
obveze mirovinskog osiguranja, obveze doprinosa za zdravstveno osiguranje,
obveze doprinosa za zaštitu na radu,

- da su ta rješenja postala ovršna,

- da je na prijedlog poreznog tijela Porezna uprava, Područni ured S. 28.
lipnja 2008. pokrenula ovršni postupak za naplatu navedenih poreznih obveza te da
je 4. prosinca 2010. doneseno rješenje o ovrsi koje je postalo ovršno 21. prosinca

2010.,

- da prema navedenom rješenju o ovrsi klasa: UP/I-415-02/2010-001/1577
od 4. prosinca 2010. postoji nepodmireni porezni dug prvotuženika u iznosu

257.375,91 kn prema tužiteljici (glavnica 175.260,63 kn i 82.115,34 kn),
- da u spisu UP/I-415-02/2010-001/1577 priliježu sva rješenja o utvrđivanju
porezne obveze kao ovršne isprave na temelju kojih je određena ovrha, kao i da su
sva ta rješenja pobliže specificirana u obrazloženju predmetnog rješenja o ovrsi (str.

5.-9. spisa).

24. Iz rješenja Ministarstva financija, Porezna uprava, I. T. klasa:
UP/I-410-13/2007-001/156, UP/I-410-13/2008-001/151, UP/I-410-13/2009-001/142,
UP/I-410-13/20010-001/154, sud je utvrdio da je:

- za poreznu obvezu za plovila za 2007. zastara prava na naplatu počela teći 01.01.2008. te da je apsolutna zastara nastupila 01.01.2014.,

- za poreznu obvezu za plovila za 2008. zastara prava na naplatu počela teći 01.01.2009. te da je apsolutna zastara nastupila 01.01.2015.,

- za poreznu obvezu za plovila za 2009. zastara prava na naplatu počela teći 01.01.2010. te da je apsolutna zastara nastupila 01.01.2016.,

- za poreznu obvezu za plovila za 2010. zastara prava na naplatu počela teći 01.01.2011. te da je apsolutna zastara nastupila 01.01.2017.

25. Iz rješenja Ministarstva financija, Porezna uprava, Ispostava S., klasa: UP/I-410-23/2000-11/856, sud je utvrdio da je:

- za predujam poreza na dohodak za 2010. zastara prava na naplatu počela teći 01.01.2011. te da je apsolutna zastara nastupila 01.01.2017.,

26. Iz rješenja Ministarstva financija, Porezna uprava, Ispostava S., klasa: UP/I-410-23/00-11/856 sud je utvrdio da je:

9 P-122/21

- za obvezu poreza na dohodak za 2002. zastara prava na naplatu počela
teći 01.01.2003. te da je apsolutna zastara nastupila 01.01.2009.,
- za obvezu poreza na dohodak za 2003. zastara prava na naplatu počela
teći 01.01.2004. te da je apsolutna zastara nastupila 01.01.2010.,
- za obvezu poreza na dohodak za 2004. zastara prava na naplatu počela
teći 01.01.2005. te da je apsolutna zastara nastupila 01.01.2011.,
- za obvezu poreza na dohodak za 2005. zastara prava na naplatu počela
teći 01.01.2006. te da je apsolutna zastara nastupila 01.01.2012.,
- za obvezu poreza na dohodak za 2006. zastara prava na naplatu počela
teći 01.01.2007. te da je apsolutna zastara nastupila 01.01.2013.,
- za obvezu poreza na dohodak za 2007. zastara prava na naplatu počela
teći 01.01.2008. te da je apsolutna zastara nastupila 01.01.2014.,
- za obvezu poreza na dohodak za 2008. zastara prava na naplatu počela
teći 01.01.2009. te da je apsolutna zastara nastupila 01.01.2015.,
- za obvezu poreza na dohodak za 2009. zastara prava na naplatu počela
teći 01.01.2010. te da je apsolutna zastara nastupila 01.01.2016.

27. Iz rješenja Ministarstva financija, Porezna uprava, Ispostava S., klasa:
UP/I-411-01/2004-02/549, UP/I-411-01/2005-02/531, UP/I-411-01/2006-02/545,
UP/I-411-01/2007-02/534, UP/I-411-01/2008-02/485, UP/I-411-01/2010-02/436, sud
je utvrdio da je:

- za obvezu za mirovinsko osiguranje temeljem individualne kapitalizirane
štednje za 2004. zastara prava na naplatu počela teći 01.01.2005. te da je
apsolutna zastara nastupila 01.01.2011.,

- za obvezu za mirovinsko osiguranje temeljem individualne kapitalizirane
štednje za 2005. zastara prava na naplatu počela teći 01.01.2006. te da je
apsolutna zastara nastupila 01.01.2012.,

- za obvezu za mirovinsko osiguranje temeljem individualne kapitalizirane
štednje za 2006. zastara prava na naplatu počela teći 01.01.2007. te da je
apsolutna zastara nastupila 01.01.2013.,

- za obvezu za mirovinsko osiguranje temeljem individualne kapitalizirane
štednje za 2007. zastara prava na naplatu počela teći 01.01.2008. te da je
apsolutna zastara nastupila 01.01.2014.,

- za obvezu za mirovinsko osiguranje temeljem individualne kapitalizirane
štednje za 2008. zastara prava na naplatu počela teći 01.01.2009. te da je
apsolutna zastara nastupila 01.01.2015.,

- za obvezu za mirovinsko osiguranje temeljem individualne kapitalizirane
štednje za 2009. zastara prava na naplatu počela teći 01.01.2010. te da je
apsolutna zastara nastupila 01.01.2016.,

- za obvezu za mirovinsko osiguranje temeljem individualne kapitalizirane
štednje za 2010. zastara prava na naplatu počela teći 01.01.2011. te da je
apsolutna zastara nastupila 01.01.2017.

28. Iz rješenja Ministarstva financija, Porezna uprava, Ispostava S., klasa:
UP/I-411-01/2003-02/35, UP/I-411-01/2004-02/549, UP/I-411-01/2005-02/531,
UP/I-411-01/2006-02/545, UP/I-411-01/2007-02/534, UP/I-411-01/2008-02/485,
UP/I-411-01/2010-02/436, UP/I-411-01/2003-02/35, sud je utvrdio da je:

- za obvezu doprinosa za zdravstveno osiguranje za 2003. zastara prava na
naplatu počela teći 01.01.2004. te da je apsolutna zastara nastupila 01.01.2010.,
- za obvezu doprinosa za zdravstveno osiguranje za 2004. zastara prava na
naplatu počela teći 01.01.2005. te da je apsolutna zastara nastupila 01.01.2011.,

10 P-122/21

- za obvezu doprinosa za zdravstveno osiguranje za 2005. zastara prava na
naplatu počela teći 01.01.2006. te da je apsolutna zastara nastupila 01.01.2012.,
- za obvezu doprinosa za zdravstveno osiguranje za 2006. zastara prava na
naplatu počela teći 01.01.2007. te da je apsolutna zastara nastupila 01.01.2013.,
- za obvezu doprinosa za zdravstveno osiguranje za 2007. zastara prava na
naplatu počela teći 01.01.2008. te da je apsolutna zastara nastupila 01.01.2014.,
- za obvezu doprinosa za zdravstveno osiguranje za 2008. zastara prava na
naplatu počela teći 01.01.2009. te da je apsolutna zastara nastupila 01.01.2015.,
- za obvezu doprinosa za zdravstveno osiguranje za 2009. zastara prava na
naplatu počela teći 01.01.2010. te da je apsolutna zastara nastupila 01.01.2016.,
- za obvezu doprinosa za zdravstveno osiguranje za 2010. zastara prava na
naplatu počela teći 01.01.2011. te da je apsolutna zastara nastupila 01.01.2017.

29. Iz rješenja Ministarstva financija, Porezna uprava, Ispostava S., klasa:
UP/I-411-01/2004-02/549, UP/I-411-01/2005-02/531, UP/I-411-01/2006-02/545,
UP/I-411-01/2007-02/534, UP/I-411-01/2008-02/485, UP/I-411-01/2010-02/436,
UP/I-411-01/2003-02/35, sud je utvrdio da je:

- za obvezu doprinosa za zaštitu na radu za 2003. zastara prava na naplatu
počela teći 01.01.2004. te da je apsolutna zastara nastupila 01.01.2010.,
- za obvezu doprinosa za zaštitu na radu za 2004. zastara prava na naplatu
počela teći 01.01.2005. te da je apsolutna zastara nastupila 01.01.2011.,
- za obvezu doprinosa za zaštitu na radu za 2005. zastara prava na naplatu
počela teći 01.01.2006. te da je apsolutna zastara nastupila 01.01.2012.,
- za obvezu doprinosa za zaštitu na radu za 2006. zastara prava na naplatu
počela teći 01.01.2007. te da je apsolutna zastara nastupila 01.01.2013.,
- za obvezu doprinosa za zaštitu na radu za 2007. zastara prava na naplatu
počela teći 01.01.2008. te da je apsolutna zastara nastupila 01.01.2014.,
- za obvezu doprinosa za zaštitu na radu za 2008. zastara prava na naplatu
počela teći 01.01.2009. te da je apsolutna zastara nastupila 01.01.2015.,
- za obvezu doprinosa za zaštitu na radu za 2009. zastara prava na naplatu
počela teći 01.01.2010. te da je apsolutna zastara nastupila 01.01.2016.,
- za obvezu doprinosa za zaštitu na radu za 2010. zastara prava na naplatu
počela teći 01.01.2011. te da je apsolutna zastara nastupila 01.01.2017.

30. Dakle, iz navedenih utvrđenja proizlazi da je u trenutku sklapanja
predmetne darovnice (20. svibnja 2003.) za dio poreznih potraživanja nastupila
apsolutna zastara, dok je za dio obveza je nastupila relativna zastara, a za dio
obveza u tom trenutku nije bila relativna zastara.

S obzirom da se u konkretnom slučaju radi o poreznim obvezama utvrđenim
od strane poraznog tijela trogodišnji rok za relativnu zastaru potrebno je računati
istekom godine u kojoj su obveze utvrđene, kako je to naprijed objašnjeno.
U pogledu onih obveza za koje nije nastupila relativna zastara prije
pokretanja ovršnog postupka i donošenja rješenja o ovrsi (4. prosinca 2010.),
relativna zastara je prekinuta donošenjem rješenja o ovrsi i počela ponovno teći
nakon dostave rješenja o ovrsi ovršeniku. Stoga dio utvrđenih obveza u trenutku
spornog darovanja (20. svibnja 2013.) nije bio u zastari.

Međutim, kako je naprijed utvrđeno i navedeno u konkretnom slučaju radi se
o poreznim obvezama za koje OPZ/00 i OPZ/08 poznaje pojam relativne i apsolutne
zastare.

Apsolutna zastara dovodi do prestanka same obveze. Kako je naprijed utvrđeno i navedeno sve utvrđene porezne obveze prvotuženika su u apsolutnoj

11 P-122/21

zastari. Za neke porezne obveze apsolutna zastara nastupila je već u trenutku
darovanja, a za ostale obveza apsolutna zastara je nastupila do zaključenja glavne
rasprave u ovom postupku na način kako je to naprijed utvrđeno i objasnjeno. Stoga
dakle, porezno tijelo ne može naplatiti te obveze te se postupak ovrhe mora
obustaviti. Kod takvog stanja stvari tužbeni zahtjev nije osnovan, jer u ovom
trenutku zbog nastupa apsolutne zastare tužitelj nema dospjelu tražbinu prema
prvotuženiku.

Naime, odredbom čl. 66. st. 1., 2. i 3. ZOO-a, propisano je da svaki vjerovnik
čija je tražbina dospjela za isplatu, i bez obzira kad je nastala može pobijati pravnu
radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika. Smatra se da je pravna
radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava
za ispunjenje vjerovnikove tražbine. Pod pravnom radnjom razumijeva se i
propuštanje zbog kojega je dužnik izgubio kakvo materijalno pravo ili kojim je za
njega nastala kakva materijalna obveza.

31. Iz citirane odredbe proizlazi da su opće pretpostavke za pobijanje
dužnikovih pravnih radnji: 1. dospjelost tražbine vjerovnika prema dužniku (traži se
dospjelost, ne ovršnost), 2. pravna radnja dužnika poduzeta na štetu vjerovnika, 3.
insolventnost dužnika i 4. postojanje oštećenja vjerovnika s time da pobijanje
omogućuje vjerovnikovo namirenje. Te opće pretpostavke moraju biti kumulativno
ispunjene, a zajedno s njima mora biti ispunjena i jedna od posebnih pretpostavki iz
odredbe čl. 67. ZOO-a. (Jednako i Ivica Crnić, Zakon o obveznim odnosima,
napomene, komentari, sudska praksa i abecedno kazalo pojmova, Organizator,
Zagreb, 2012., str. 163.)

32. Za istaknuti je i to da, iz u spis priloženog vlasničkog lista, ali i povijesnog
izvatka iz zemljišne knjige za ZU 13097 k.o. S., koji se dostupan na službenoj
internet stranici Ministarstva pravosuđa, proizlazi da zakonsko založno pravo koje
se stječe donošenjem rješenja o ovrsi nije bilo upisano u zemljišnoj knjizi.
Podaci odstupni na internetu su opće dostupni podaci, a time i opće poznati
pa ih nije potrebno posebno dokazivati.

33. Iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da je vjerovnikova tražbina u
apsolutnoj zastari. To za posljedicu ima prestanak tražbine odnosno obveze
poreznog dužnika.

Čl. 24. st. 2. OPZ/00-a propisano je da prava iz porezno-dužničkog odnosa
prestaju zastarom. To znači da nastupom zastare porezno tijelo gubi pravo na
utvrđivanje porezne obveze, na naplatu iste kao i na pokretanje prekršajnog
postupka, odnosno da je sama obveza prestala. Tu je razlika između odredaba
OPZ-a i ZOO-a gdje obveza ne prestaje nego postaje tzv. naturalna obveza
(naturalis obligatio).

Stoga tužbeni zahtjev nije osnovan, jer vjerovnik (tužiteljica) prema dužniku
(prvotuženiku) nema tražbinu dospjelu na isplatu. Time nisu kumulativno ispunjene
sve opće zakonske pretpostavke za pobijanje dužnikovih pravnih radnji propisane
čl. 66. st. 1., 2. i 3. ZOO-a.

34. Slijedom svega navedenog tužbeni zahtjev nije osnovan zbog čega je sud odlučio kao u točki I. izreke presude.

12 P-122/21

35. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a i
Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Tarifi o nagradama i
naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/12, 103/14, 118/14).
Tuženima je obistinjen trošak zastupanja po punomoćniku: za sastav
odgovora na tužbu iznos od 5.000,00 kn, za zastupanje na 5 ročišta (05.02.18.,

30.05.18., 20.09.18., 06.11.18., 26.04.21.) na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari
ili su se izvodili dokazi iznos od po 5.000,00 kn, za sastav jednog obrazloženog
podneska od 07.04.21. iznos od 5.000,00 kn, za sastav revizije 7.500,00 kn, što
ukupno iznosi 42.500,00 kn. Tom iznosu pridodan je iznos od 10.625,00 kn na ime
PDV-a, što ukupno iznosi 53.125,00 kn. Taj iznos uvećan je za 10% zbog
zastupanja dvije osobe, što iznosi 58.437,50 kn. Trošak pristojbe odgovara na tužbu
nije priznat jer u spisu ne priliježe uplatnica kao dokaz da je tuženik doista snosio taj
trošak.

Zbog navedenog sud je odlučio kao u točki II. izreke presude.

U Splitu 21. rujna 2021.

SUTKINJA Mr. sc. Zrinka Tironi

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od
dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba se podnosi Županijskom sudu u
Splitu putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je
uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava
presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda
objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda
objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog
otpravka iste (čl. 335. st. 11. ZPP-a).

DNA: zz tužitelja
pun. tuženika
u spis