Republika Hrvatska Općinski sud u Splitu

ex. vojarna Sv.Križ, Dračevac

21000 Split P-939/2018-9

U I M E R E P U B L I K E H R VA T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu tog suda Dunji Ljubičić, u pravnoj stvari tužitelja
P. S., d.o.o. u S., 8 O.:…,
zastupanog po punomoćniku I. M., odvjetniku u S., protiv tuženika P.
D. iz S., O.:…, zastupanog po punomoćnici V.
V., odvjetnici u S., zbog isplate, nakon održane glavne i javne rasprave
zaključene dana 09. rujna 2021., u nazočnosti stranaka, pozivom na odredbu
čl.335.st.6. i 12. Z. o parničnom postupku ("Z. Narodne novine" broj 53/91, 91/92,
112/99, 88/01, 117/03, 88/05, Odluka Ustavnog suda RH u 2/07, 84/08, 96/08-
Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, nadalje u tekstu: ZPP)
dana 21. rujna 2021.,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja a koji glasi:

"Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 17.434,55 kn
sa zakonskom zateznom kamatom po stopi propisanoj odredbom čl.29.st.2. ZOO-a i
to počevši od dana 12. travnja 2014. pa do isplate, te mu u istom roku nadoknaditi
parnični trošak također sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja
pa do isplate po stopi određenoj čl.29.st.2. ZOO-a.".

II. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana naknadi tuženiku parnični trošak u
iznosu od 4.012,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos
teče od presuđenja pa do konačne isplate po stopi za svako polugodište uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine
dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Dana.22. veljače 2018. tužitelj je ustao tužbom kod ovog suda protiv
tuženika navodeći da je istome isplatio otpremninu prilikom otkazivanja ugovora o
radu zbog poslovnih uvjeta i to u utuženoj visini. Tuženik je zbog donesene odluke o
otkazu pokrenuo radni spor koji je završen u njegovu korist te je odluka tužitelja
utvrđena nedopuštenom a tuženik je ostvario pravo vratiti se na posao. Tužitelj
smatra da ima pravo tražiti da mu tuženik vrati isplaćeni iznos otpremnine i to sa
kamatom od dana izvršene isplate iste temeljem odredbe čl.1111. ZOO-a pa je stoga

2 P-939/2018-9

i predložio da sud provede raspravu i potom donese odluku kojom će tuženika
obvezati na isplatu kao i naknadu parničnog troška

2. Dana 07. lipnja 2021. tuženik je odgovorio na tužbu navodeći da svoje
traženje i osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelj temelji na odredbi čl.1111. Zakona o
obveznim odnosima odnosno stavku 3. citirane odredbe kojim je propisano da
obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s
obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala .Naime, tužitelj da u
konkretnom slučaju polazi od potpuno pogrešnih i nezakonitih zaključaka i tumačenja
odredbe ZOO-a. U konkretnom slučaju se radi o radnopravnom odnosu u kojem je
tuženik ostvario pravo na otpremninu temeljem Zakona o radu a uslijed prestanka
radnog odnosa kod tužitelja. Nesporno je da je tužitelj tuženiku dao otkaz te da mu
temeljem Zakona o radu pripada otpremnina zbog prestanka radnog odnosa.
Navedenu otpremninu je tužitelj isplatio tuženiku iako je isti znao da tuženik može
ostvariti svoje pravo prigovora na odluku o otkazu te potom i pravo na sudsku zaštitu.
Tako da je i bilo, tužitelj je tuženiku isplatio zakonom propisanu otpremninu dana

11.04.2014. a tuženik je dana 17.04.2014. podnio tužbu naslovnom sudu s tim da je
odluka o otkazu data 11.03.2014. Tuženik da je u roku od 15 dana od dana
dobivanja otkaza uložio zahtjev za zaštitu prava a tužitelj mu je u daljnjem roku od 15
dana odbio zahtjev sa konstatacijom da je otkaz zakonit te da bi tuženik potom
podnio tužbu 17.04.2014. Tužitelj je tuženiku isplatio otpremninu i pored saznanja da
je isti uložio prigovor i da će ustati tužbom za ostvarenje svojih prava .Dakle, tužitelj
je svjesno postupio u skladu sa Zakonom i tužitelju isplatio otpremninu koja mu
temeljem Zakona o radu i pripada. Tužitelj se stoga neosnovano poziva na stavak 3.
ćl.1111. Zakona o obveznim odnosima te kao osnov svog tužbenog zahtjeva navodi
obvezu vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti iz razloga što je tuženik primio
navedenu otpremninu s osnova koji se kasnije nije ostvario ili je otpao a što ne
odgovara istini te je navedeno tumačenje odredbi ZOO_a u suprotnosti sa pravima
koje je tuženik ostvario temeljem Zakona o radu. Tuženiku je prestao radni odnos
kod tužitelja te se je ostvario osnov temeljem kojega je otpremnina i primljena a taj
osnov nije kasnije otpao. Temeljem svega naprijed navedenog tuženik navedenu
tužbu smatra u cijelosti neosnovanom te je predložio da ista bude odbijena uz
obavezu tužitelja da tuženiku naknadi troškove postupka .

3. Tijekom postupka sud je pregledao nalog za plaćanje od 11.04.2014.,
presudu Općinskog suda u Splitu Pr-291/14 od 15.04.2016., presudu i rješenje
Županijskog suda u Zagrebu 75 Gž R-1789/16-2 te je pregledan spis ovog suda Ovr-
1951/2017.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan. 5. Stranke su zatražile parnični trošak.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik "vrati" iznos od 17.434,55
kn kao iznos stečen bez osnove.

7. Odredbom čl.1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj
53/91, 73/91, 3/94,7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05, 41/08, 125/11,78/15 i 29/18 u
daljnjem tekstu: ZOO) propisano je da (1) kad dio imovine neke osobe na bilo koji
način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom
poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti
ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. (2) Pod
prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. (3) Obveza
vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na
osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

8. Analizom provedenog dokaznog postupka utvrđeno je slijedeće:

3 P-939/2018-9

-tužitelj je tuženiku dao poslovno uvjetovani otkaz te mu je isplatio otpremninu u iznosu od 17.434,55 kn dana 11. travnja 2014. i

-protiv te odluke tužitelja tuženik je vodio sudski spor kojim je pravomoćno
utvrđeno da je odluka tužitelja o otkazu tuženikovog ugovora o radu nedopuštena.
Također je utvrđeno da je ovršni postupak koji je vođen kod Općinskog suda u
Splitu pod poslovnom oznakom i brojem Ovr-1951/2017 obustavljen jer je tužitelj u
međuvremenu tuženiku dao i izvanredni otkaz protiv kojega ovaj nije pokrenuo sudski
postupak. Ovršni se postupak vodio zbog vraćanja na rad P. D. a kod, ovdje
tužitelja.

9. Otpremnina koju radnik dobiva od poslodavca za slučaj otkazivanja ugovora
o radu zbog neskrivljenog ponašanja radnika je iznos kojeg radnik dobiva kao vid
ekonomske sigurnosti koja mu je otkazivanjem ugovora o radu uzdrmana. Reklo bi
se da je to financijska pomoć radniku koji poslodavcu nije ništa skrivio no poslodavac
ga ne može zadržati na poslu uslijed nekih drugih poremećaja u poslovanju
poslodavca, često uzrokovano poremećajima na tržištu dobara i rada. Otpremnina
nije nagrada već iznos kojim se radnika štiti od propasti. Da je tome tako najbolje u
prilog govori činjenica da bez obzira na primitak otpremnine radnik zadržava pravo
zaštititi se pred poslodavcem i kasnije sudskim putem.

10. Iz odluka Europskog suda za ljudska prava (nadalje u tekstu: ESLJP)
Čakarević protiv RH i Solomun protiv RH (48921/13 (Čakarević protiv Hrvatske) od

26. travnja 2018. te 679/2011 (Solomun protiv Hrvatske) od 02. travnja 2015.)
proizlazi da odluke domaćih tijela kojima se u opisanim okolnostima traži vraćanje
onoga što je već isplaćeno predstavlja miješanje u pravo na mirno uživanje
vlasništva. ESLJP zaključio da nije postojao razuman odnos razmjernosti između
mjere miješanja u pravo na mirno uživanje vlasništva i cilja koji se tim miješanjem
htio postići. Ovim pravnim shvaćanjima se povećava razina pravne sigurnosti jer
osoba koja je nešto primila može smatrati da je to primitkom postalo zaista njeno.
11. Kod takvog stanja stvari sud nije mogao pružiti zaštitu tužitelju
prihvaćanjem njegovog tužbenog zahtjeva jer sa u konkretnom slučaju ne bi radilo o
tome da se vraća nešto što je isplaćeno po osnovi koja je kasnije otpala. Tuženik je
svoje pravo na isplatu otpremnine ostvario na temelju odredbi Zakona o radu kao lex
specialisa a koji određuje i propisuje prava radnika u odnosu na poslodavca, i
obrnuto, i nigdje u tom zakonu ne stoji da će radnik kojem je poslodavac poslovno
uvjetovano dao otkaz ugovora o radu u slučaju da se takva odluka utvrdi
nedopuštenom biti u obvezi vratiti primljeni iznos što opet dovoljno svjedoči o tome
da je otpremnina propisana kao zakonska obveza poslodavca u slučaju otkazivanja
ugovora o radu uslijed ne-skrivljenog postupanja radnika odnosno bez njegovog
utjecaja. Slijedom svega naprijed iznijetog odlučeno je kao u točki I. izreke presude.
12. Odluka suda o zahtjevu na naknadom parničnog troška temelji se na
odredbi čl.154 st.2 ZPP-a dok je visina određena pozivom na Tarifu o nagradama i
naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 69/93, 87/93, 16/94,
11/96, 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) i kod vrijednosti
predmeta spora od 17.434,55 kn. Tuženiku, koji je u postupku uspio u cijelosti trošak
je priznat za sastav odgovora na tužbu te pristupe i zastupanja na ročištima od 01.
srpnja te 09. rujna 2021. – svaka radnja po 100 bodova ili ukupnih 300 bodova.
Ukupan zbir bodova pomnožen je sa iznosom od 10,00 kuna koliko iznosi vrijednost
jednog boda te je tako dobiven iznos od 3.000,00 kn. Ovom iznosu pribrojen je još i
iznos 25 % PDV-a ili iznos od 750,00 kuna kao i iznos sudske pristojbe na odgovor
na tužbu u iznosu od 262,00 kuna, što ukupno zbrojeno daje iznos od 4.012,00 kn,

4 P-939/2018-9

koliko će tužitelj na ime naknade parničnog troška morati isplatiti tuženiku i to kao
osoba koja u postupku nije uspjela odnosno odbijena je sa zahtjevom u cijelosti..
13. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

U Splitu, 21. rujna 2021.

SUDAC

Dunja Ljubičić

Pravna pouka: Protiv ove je presude dopuštena žalba višem, drugostupanjskom,
županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15
dana od dana objave ove odluke.

DNA: - pun. tužitelja
- pun. tuženika
- u spis

Broj zapisa: eb2ff-d8a7e

Kontrolni broj: 00b52-ae104-e8a15

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=DUNJA LJUBIČIĆ, L=SPLIT, O=OPĆINSKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.