- 1 -              Rev 916/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 916/2017-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. P. iz S., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik V. G., odvjetnik u B., protiv tuženice mlljt. I. P. iz S., OIB ..., koju zastupa majka i zakonska zastupnica B. P., a koju zastupa punomoćnik K. T., odvjetnik u S., te tuženika J. P., OIB ... i D. P., OIB ..., oboje iz S., radi utvrđenja ništavosti ugovora i uspostave prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-770/2015-3 od 1. prosinca 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slatini, Stalna služba u Orahovici broj P-307/13-18 od 14. travnja 2014., u sjednici održanoj 21. rujna 2021.

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija se odbija kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom na temelju priznanja prihvaćen je tužbeni zahtjev u odnosu na tuženike J. i D. P., dok je prvostupanjskom presudom odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na tuženicu mlljt. I. P..

 

2. Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači prvostupanjsku presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev i u odnosu na tuženicu I. P., podredno da ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

 

4. Na reviziju nije odgovoreno.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništavosti ugovora o darovanju od 5. svibnja 2004., kojim je tužitelj nekretnine pobliže navedene u izreci presude darovao svojoj supruzi J. P. i sinovima sada pokojnom D. P. (ocu tuženice mlljt. I. P.) i D. P., na jednake dijelove, temeljen na tvrdnji o prividnosti tog ugovora, zbog izbjegavanja naplate poreznih obveza.

 

7. Prvostupanjski sud, u odnosu na tvrdnju tužbe o prividnosti ugovora nije izrazio jasno shvaćanje, međutim je zaključivši da je tuženica mlljt. I. P. savjesna stjecateljica, prema kojoj se prema odredbi čl. 66. st. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96,112/99 i 88/01 - dalje: ZOO) ne može isticati prividnost ugovora, tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

 

8. Drugostupanjski sud nije prihvatio izraženo pravno shvaćanje prvostupanjskog suda o primjeni čl. 66. st. 3. ZOO u konkretnoj situaciji (da bi tuženica mlljt. I. P. bila treća savjesna osoba), međutim je ocjenom izvedenih dokaza zaključio da sporni ugovor nije prividan.

 

9. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

10. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

 

11. Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava tužitelj izrijekom temelji na tvrdnji o pogrešnoj primjeni odredbe čl. 107. ZOO kojom je propisano da ništav ugovor ne postaje pravovaljan kad zabrana ili koji drugi uzrok ništetnosti naknadno nestane.

 

12. Suprotno pretpostavci od koje polazi tužitelj, drugostupanjski sud nije zaključio, niti je na zaključku o konvalidaciji spornog ugovora utemeljio presudu. Naime, drugostupanjski sud je ocjenjujući izvedene dokaze u smislu čl. 8. ZPP (svakog zasebno i u njihovoj povezanosti, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka), cijeneći između ostalog činjenicu da su porezne obveze tužitelja, izbjegavanje kojih su prema tvrdnji tužbe bile motiv za sklapanje spornog prividnog ugovora, otpale još 2009., a da stranke ugovora po prestanku tog motiva sve do smrti D. P. (2012.) nisu uspostavile ranije zemljišnoknjižno stanje, zaključio da ugovor nije nastao suglasnošću volja stranaka da se sklopi privid o sklapanju ugovora, već da je predstavljao pravu volju ugovornih stanaka.

 

13. Stoga je neodlučna tvrdnja revidenta o pogrešnoj primjeni materijalnog prava iz čl. 107. ZOO.

 

14. Sadržajno, osporavajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, tužitelj ističe i tvrdnju o pogrešnoj primjeni čl. 66. ZOO.

 

15. Budući da se reviziju ne može podnijeti zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 385. st. 1. ZPP) to pretežni revizijski razlozi kojima se osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, kao nedopušteni nisu ocjenjivani.

 

16. Ne postoji stoga revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

17. Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka tužitelj temelji na tvrdnji o postojanju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer da su razlozi presude nedostatni i proturječni, a i sama izreka presude da proturječi razlozima presude.

 

18. Suprotno tvrdnji revidenta pobijana presuda ima jasne, dostatne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama i o izvedenoj ocjeni dokaza te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

 

19. Odredbom čl. 201. ZPP propisano je da ako se prema zakonu ili zbog prirode pravnog odnosa spor može riješiti samo na jednak način prema svim suparničarima (jedinstveni suparničari), smatraju se oni kao jedna parnična stranka, tako da se u slučaju ako pojedini suparničari propuste koju parničnu radnju učinak parničnih radnji što su ih poduzeli drugi suparničari proteže i na one koji te radnje nisu poduzeli.

 

20. Tuženici nisu jedinstveni suparničari jer, iako je sporno darovanje izvršeno jednim pismenom („ugovorom od 5. svibnja 2004.“) to pismeno u osnovi sadrži tri darovna ugovora koji imaju svoju samostalnu pravnu sudbinu te se spor u odnosu na svakog od daroprimca može riješiti različito.

 

21. Posljedično pogrešnom shvaćanju revidenta da su tuženici jedinstveni suparničari, neosnovana je tvrdnja revidenta o proturječnosti izreke presude i njenog obrazloženja koja da je ostvarena po prvostupanjskom sudu  time što se u odnosu na jedne tuženike (presudom na temelju priznanja) tužbeni zahtjev prihvaća, a u odnosu na drugu tuženicu da se tužbeni zahtjev odbija.

 

22. Slijedom iznesenog pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP niti postoji revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

23. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb 21. rujna 2021.

 

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.