1

Poslovni broj: 2 UsI-710/2021-8

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 2 UsI-710/2021-8

 

             

 

U I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Osijeku, po sucu Berislavu Babiću, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužitelja P. R. iz O., kojeg zastupa opunomoćenik M. P., odvjetnik u N.,  protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Ulica grada Vukovara 49, Zagreb, radi imenovanja stalnog sudskog vještaka, 21. rujna 2021.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I          Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-710-06/21-01/08, URBROJ: 514-03-02-03/01-21-04 od 12. ožujka 2021.

 

II        Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

 

Obrazloženje

             

Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja predsjednika Županijskog suda u B., broj: 4 Su-330/2020-2 od 30. prosinca 2020., a kojim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja za imenovanje stalnim sudskim vještakom za građevinarstvo.

              Tužitelj u tužbi navodi da tuženik ne uzima u obzir pravno odlučne činjenice u svezi toga da ima 42 godine radnog iskustva te da je obavljao posao stalnog sudskog vještaka neprekidno više od 22 godine. Ističe da je njegov zahtjev za ponovnim imenovanjem odbijen s obrazloženjem da na području Županijskog suda u O. postoji odgovarajući sveučilišni studij i to Građevinski fakultet u O. Stoga smatra da je odluka prvostupanjskog tijela donesena na temelju diskrecijske procjene. Tužitelj smatra da je takva odluka neutemeljena i suprotna svim pozitivnim propisima. Tvrdi da su mu na ovaj način povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na jednakost svih pred zakonom te da je diskriminiran u smislu Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Ističe da ima mnogo stalnih sudskih vještaka koji imaju identične kvalifikacije, odnosno srednju stručnu spremu, kao i tužitelj. Predlaže da sud poništi osporavano rješenje tuženika te da mu se naknadi trošak upravnog spora.

              Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da ostaje pri ocjenama i navodima iz osporavanog rješenja. Ističe da se, sukladno Pravilniku o stalnim sudskim vještacima, stalnim sudskim vještakom može samo iznimno imenovati osoba koja ima završenu srednju školu i to kad za pojedinu struku nema odgovarajućeg stručnog ili sveučilišnog studija, a što procjenjuje predsjednik suda. Potvrđuje da tužitelj, koji ima srednjoškolsko obrazovanje, nije imenovan, budući da za područje građevinarstva postoji odgovarajući studij, a koji ne mora postojati na području nadležnosti županijskog suda koji odlučuje o zahtjevu.  Smatra neosnovanim prigovor tužitelja da je diskriminiran i da su mu povrijeđena ustavna prava, budući da tuženik na jedinstven način primjenjuje mjerodavne propise prema svima. Stoga predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu.

Dana 14. rujna 2021. kod ovog suda održana je javna rasprava kako bi se sukladno odredbi članka 6. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – Odluka Ustavnog suda RH i 29/17.) svakoj stranci dala mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

Na navedenu raspravu pristupili su tužitelj i njegov opunomoćenik, dok na istu nije pristupio nije pozvani tuženik pa je ista održana u njegovoj odsutnosti sukladno odredbi članka 39. stavka 2. ZUS.

Opunomoćenik tužitelja je na raspravio izjavio da ostaje kod tužbe i svih navoda iz iste te je predložio da se na raspravi izvede dokaz saslušanjem tužitelja

Tijekom dokaznoga postupka sud je izvršio uvid u spis, spis tuženika i sve priložene isprave te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja.

Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi iz članka 55. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

Prilikom saslušanja na raspravi, tužitelj je istaknuo kako je krajem 2016. godine, mjesec dana prije isteka roka imenovanja, podnio zahtjev kod Županijskog suda u O. Međutim, donijeto je rješenje o odbijanju zahtjeva, koje mu nije osobno uručeno, već mu je dostavljeno putem oglasne ploče, jer se jedno vrijeme nalazio na V. Nakon što je to utvrdio otišao se interesirati na Županijski sud te mu je rješenje naknadno dostavljeno, a iz istoga je proizlazilo da ne može obavljati poslove vještaka, budući ima srednju stručnu spremu, dok na području Osječko-baranjske županije postoji Građevinski fakultet u O., gdje se može postići odgovarajuće obrazovanje. On se s tim obrazloženjem složio te nije poduzimao daljnje pravne korake. Nakon toga je promijenio prebivalište te preselio u Orahovicu, koja se nalazi u Virovitičko-podravskoj županiji i koja spada pod nadležnost Županijskog suda u B. Stoga je podnio zahtjev kod Županijskog suda u B. te je ponovno odbijen, ali s drugačijim obrazloženjem i to na način da mu je rečeno kako nije relevantno da li fakultet postoji na području određene županije, već je relevantno da li postoji u Republici Hrvatskoj. Dakle, radilo se o potpuno drugačijem obrazloženju zbog čega je izjavio žalbu Ministarstvu, koje je žalbu odbilo i zauzelo istovjetan stav. Zbog toga je i pokrenuo upravni spor, obzirom da mu je poznato, o čemu je dostavio i odgovarajuće dokaze, kako na županijskom sudovima u O. i B. i dalje rade vještaci sa srednjom stručnom spremom. Stoga smatra da je doveden u nepovoljniji položaj, iako imam 22 godine iskustava kao vještak te je bio i mentor dvojici građevinskih vještaka, koji danas uredno rade. Uredno je obavljao sve tražene edukacije tijekom karijere i ispunio sve obveze koje su od njega tražene. Na pitanje opunomoćenika izjavio je kako u dosadašnjoj karijeri nikada nije imao primjedbi u svezi stručne spreme i znanja uopće, a obavio  je između 500 i 600 vještačenja te naglašava kako je vještačio i u sudskim postupcima gdje se radilo o privatnoj imovini sudaca navedenih sudova.

              Iz stanja spisa proizlazi da je rješenjem predsjednika Županijskog suda u B., broj: 4 Su-330/2020-2 od 30. prosinca 2020. odbijen zahtjev tužitelja za ponovno imenovanje stalnim sudskim vještakom za građevinarstvo.

              Nadalje, nije sporno da je tužitelj stalni sudski vještak za građevinarstvo od 2. svibnja 1995. i da je od tada 22 godine, sve do 22. siječnja 2017., neprekidno obavljao posao sudskog vještaka. Međutim, nakon što je posljednji put imenovan stalnim sudskim vještakom, rješenjem Županijskog suda u O., broj: 4-Su-845/12-4 od 22. siječnja 2013., po isteku četiri godine, zahtjev za ponovno imenovanje tužitelja stalnim sudskim vještakom odbijen je rješenjem istog prvostupanjskog tijela, broj 4-Su-780/2016-4 od 10. veljače 2017.

Prema ocjeni ovoga suda, tužitelj je mogao osporavati navedeno rješenje od 10. veljače 2017. pozivajući se na pravnu sigurnost i stečena prava, a što nije učinio, kako to proizlazi iz spisa i što tužitelj u svom iskazu niti ne spori. Stoga proizlazi da kod tužitelja nije prisutan kontinuitet u obavljanju poslova stalnog sudskog vještaka pa nije riječ o zahtjevu za ponovnim imenovanjem (jer je protekao rok za podnošenje tog zahtjeva propisan člankom 12. Pravilnika o stalnim sudskim vještacima), zbog čega se ne može govoriti niti o legitimnim očekivanjima tužitelja odnosno stečenim pravima.

Odredbom članka 126. stavka 2. Zakona o sudovima (Narodne novine, broj: 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18. i 126/19.) propisano je da se za stalnog sudskog vještaka može imenovati fizička osoba sa završenim odgovarajućim stručni studijem, preddiplomskim ili diplomskim sveučilišnim studijem. Stalnim sudskim vještakom iznimno se može imenovati i fizička osoba sa završenom srednjom školskom spremom odgovarajuće struke.

Odredbom članka 2. stavka 1. točke 3. Pravilnika o stalnim sudskim vještacima (Narodne novine, broj: 38/14.,123/15., 29/16. i 61/19.; dalje - Pravilnik) propisano je da za stalnog sudskog vještaka može biti imenovana osoba za koju se u postupku imenovanja utvrdi da je nakon završenog odgovarajućeg studija odnosno odgovarajuće škole radila na poslovima u struci, i to najmanje 8 godina - ako je završila diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij, najmanje 10 godina - ako je završila odgovarajući preddiplomski sveučilišni studij ili preddiplomski stručni studij, odnosno najmanje 12 godina - ako je završila odgovarajuću srednju školu, a za pojedinu struku nema odgovarajućeg preddiplomskog sveučilišnog studija ili preddiplomskog stručnog studija odnosno diplomskog sveučilišnog studija ili specijalističkog diplomskog stručnog studija.

Prema odredbi članka 5. stavka 5. Pravilnika, predsjednik suda procijenit će kada se za sudskog vještaka može imenovati osoba iz članka 2. stavka 1. točke 3. podstavka 3. ovog Pravilnika.

Dakle, nakon prvog imenovanja stalnim sudskim vještakom, o svakom sljedećem zahtjevu za ponovno imenovanje stalnim sudskim vještakom potrebno je zasebno odlučiti, ispitujući ispunjava li podnositelj zahtjeva propisane uvjete za imenovanje stalnim sudskim vještakom u trenutku odlučivanja o njegovom zahtjevu. Pritom, moguće je da, uslijed promjene propisa kojima je regulirana navedena materija, osoba koja je u trenutku imenovanja stalnim sudskim vještakom ispunjavala za to potrebne uvjete, u trenutku odlučivanja o zahtjevu za ponovnim imenovanjem, u ovom slučaju novim imenovanjem, iste više ne ispunjava, zbog čega takav zahtjev za imenovanje treba odbiti.

U konkretnom slučaju, dakle pri odlučivanju o primjeni članka 2. stavka 1. točke 3. podstavka 3. Pravilnika, dana je diskrecijska ovlast predsjedniku suda da procjeni ima li mjesta primjeni ove odredbe i hoće li se iznimno imenovati osoba koja ima završenu srednju školu. No, budući da za područje građevinarstva postoji odgovarajući studij, a koji ne mora postojati na području nadležnosti županijskog suda koji odlučuje o zahtjevu, zakonito je prvostupanjsko tijelo odbilo zahtjev tužitelja. 

Također tužitelj svojim navodima nije dokazao osnovanost o diskriminatornom postupanju tuženika te sud ne nalazi niti da bi osporavanim rješenjem tužitelju bilo povrijeđeno ustavno pravo na jednakost svih pred zakonom. Isto tako, za ovu pravnu stvar, relevantno je činjenično stanje iz predmetnog postupka, koji je predmet ocjene zakonitosti te na isti nemaju utjecaja činjenice i okolnosti drugih postupaka na koje se tužitelj poziva.

Preostali tužbeni navodi (o stručnosti tužitelja u obavljanju poslova procjene) nisu od utjecaja na odlučivanje u ovoj upravnoj stvari, obzirom da je u ovoj upravnoj stvari odlučna primjena odredbe članka 2. stavka 1. točke 3. podstavka 3. i članka 5. stavka 5. Pravilnika.

Sud smatra da je tuženik pravilnom primjenom materijalnog prava i na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja donio osporavanu odluku, pri čemu nije povrijedio zakon na štetu tužitelja.

Slijedom iznesenoga, sud osporavano rješenje ocjenjuje zakonitim te je stoga primjenom odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučio kao u točki I. izreke ove presude.

Naknadu troška u ovom upravnom sporu zatražio je opunomoćenik tužitelja u ukupnom iznosu od 6.250,00 kn i to za trošak sastava tužbe (u iznosu od 2.500,00 kn uz pripadajući iznos PDV-a) i za trošak zastupanja na raspravi održanoj 14. rujna 2021. (u iznosu od 2.500,00 kn uz pripadajući iznos PDV-a), sukladno Tbr. 23 i Tbr. 50 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15).

Kako je tužitelj izgubio upravni spor u cijelosti, valjalo je primjenom odredbe članka 79. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u točki II. izreke ove presude.

 

U Osijeku, 21. rujna  2021.

 

Sudac

Berislav Babić v.r.

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:  Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba protiv presude odgađa izvršenje presude (članak 66. stavak 5. Zakona o upravnim sporovima).