- 1 -              Rev 216/2019-6

 

 

 

 

 

Broj: Rev 216/2019-6

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika S. V. iz S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik Ž. Ž., odvjetnik u Š., protiv tuženika-protutužitelja S. N. G. iz A., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik Š. M., odvjetnik u Š., radi utvrđenja te ustupa i nepačanja, odlučujući o reviziji tuženika-protutužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici, poslovni broj Gž-537/17-2 od 23. kolovoza 2018., kojima je preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-744/14 od 29. prosinca 2016., u sjednici održanoj 21. rujna 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

I. Revizija tuženika-protutužitelja odbija se kao neosnovana.

 

II. Zahtjev tužitelja-protutuženika za naknadu troška odgovora na reviziju odbija se, kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I. Obija se tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika koji glasi:

 

"Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik dijela čest. zem. 7323 K.. O. Z. ( po staroj izmjeri) koji dio je površine 159 m2, i koji je na snimku mjesta očevida od 05.02.2016.g. izrađenom po sudskom vještaku mjerniku K. V. (zaveden na listu 106. spisa) označen slovima …, a koji dio predstavlja sastavni dio tužiteljeve zgrade i dvorišta z. k. oznake čest. zgr. 1074 K.O. Z., (po staroj izmjeri) odnosno čest. br. 8361/1 K.O. S. ( po novoj izmjeri )."

 

II. Prihvaća se tužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja, koji glasi:

 

"1.Nalaže se tužitelju-protutuženiku da odstupi sa dijela sa čest. zem. 7323 K.O. Z.- S. u vlasništvu tuženika -protutužitelja označeno slovima … sukladno snimku mjesta očevida od 05.02.2016.g. izrađenoj po sudskom vještaku K. V., geodetu, a koji snimak (zaveden na listu 106. spisa) je sastavni dio ove presude, te da ukloni izgrađeni betonski zid , kao i dio betonskih stepenica položenih uz točku G, te da uspostavi stanje kako je bilo prije izgradnje betonskog zida i stepenica, te mu se nalaže da se kani svakog daljnjeg uznemiravanja tuženika protutužitelja, i izvršenja vlasništvo pravnih ovlaštenja na predmetnoj nekretnini, u protivnom se ovlašćuje tuženik protutužitelj da učini isto o trošku tužitelja protutuženika , sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

 

III. Nalaže se tužitelju-protutuženiku da u roku od 15 dana naknadi tuženiku-protutužitelju troškove postupka u iznosu od 37.500,00 kn.“

 

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

„1. Uvažava se žalba tužitelja te se preinačuje presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-744/2014 od 29. prosinca 2016. godine i sudi se:

 

I. Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik dijela čest. zem. 7323 k.o. Z. (po staroj izmjeri) koji dio je površine 159 m2 i koji je na snimku mjesta očevida od 5. veljače 2016. godine izrađenom po sudskom vještaku mjerniku K. V. (zaveden na listu 106 spisa) označen slovima …, a koji dio predstavlja sastavni dio tužiteljeve zgrade i dvorišta z. k. oznake čest. zgr. 1074 k.o. Z., (po staroj izmjeri), odnosno čest. br. 8361/1 K.O. S. (po novoj izmjeri).

 

II. Obija se tužbeni zahtjev tuženika koji glasi:

 

„Nalaže se tužitelju-protutuženiku da odstupi sa dijela sa čest. zem. 7323 K.O. Z.- S. u vlasništvu tuženika -protutužitelja označeno slovima … sukladno snimku mjesta očevida od 05.02.2016.g. izrađenoj po sudskom vještaku K. V., geodetu, a koji snimak (zaveden na listu 106. spisa) je sastavni dio ove presude, te da ukloni izgrađeni betonski zid , kao i dio betonskih stepenica položenih uz točku G, te da uspostavi stanje kako je bilo prije izgradnje betonskog zida i stepenica, te mu se nalaže da se kani svakog daljnjeg uznemiravanja tuženika protutužitelja, i izvršenja vlasničko pravnih ovlaštenja na predmetnoj nekretnini, u protivnom se ovlašćuje tuženik protutužitelj da učini isto o trošku tužitelja protutuženika, sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

 

2. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužitelju troškove postupka u iznosu od 42.799,96 kn (slovima: četrdeset dvije tisuće sedamsto devedeset devet kuna i devedeset šest lipa).

 

3. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 5.893,79 kn (slovima: pet tisuća osamsto devedeset tri kune i sedamdeset devet lipa).“

 

3. Protiv drugostupanjske presude tuženik-protutužitelj podnosi reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika odbije kao neosnovan, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

4. U odgovoru na reviziju tužitelj-protutuženik osporava istaknute navode tuženika-protututužitelja, s prijedlogom da se revizija odbije kao neosnovana.

 

5. Revizija je neosnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu kojim se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Ispitujući pobijanu odluku zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka sud je utvrdio da u istoj nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, suprotno tvrdnji tuženika-protutužitelja, izreka odluke je potpuno razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, a odluka sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama koji međusobno nisu u proturječju, a niti postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude i rješenja navodi u sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

8. Revident je u reviziji naveo da reviziju protiv drugostupanjske presude podnosi i zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a, ali u reviziji nije određeno naveo niti obrazložio razloge zbog kojih je reviziju podnio zbog tog revizijskog razloga, odnosno u čemu se sastoji bitna povreda, a to je bio dužan učiniti sukladno izričitoj odredbi čl. 386. st. 1. ZPP-a.

 

Budući da tuženik-protutužitelj u reviziji nije određeno naveo niti obrazložio razloge podnošenja revizije protiv drugostupanjske presude zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a, ovaj sud, postupajući u smislu odredbe čl. 386. st. 2. ZPP-a, taj neobrazložen revizijski razlog nije uzeo u obzir.

 

9. Kako tuženik-protutužitelj dijelom navoda iznesenih u okviru revizijskih razloga pogrešne primjene materijalnog prava te bitne povrede odredaba parničnog postupka, osporava i pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog tijekom postupka, valja reći da shodno odredbi čl. 385. st. 1. ZPP-a reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tako navodi tuženika-protutužitelja kojima se osporava utvrđeno činjenično stanje nisu mogli biti uzeti u razmatranje.

 

10. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika na utvrđenje da je vlasnik dijela nekretnine pobliže opisane u izreci prvostupanjske presude. Protutužbenim zahtjevom tuženik-protutužitelj traži da se naloži tužitelju-protutuženiku da odstupi sa dijela predmetne nekretnine odnosno da ukloni izgrađeni betonski zid i betonske stepenice i uspostavi stanje koje je bilo prije izgradnje betonskog zida i stepenica. Ujedno traži da se tužitelju-protutuženiku naloži da se kani svakog daljnjeg uznemiravanja tuženika u izvršavanju vlasničkopravnih ovlaštenja na toj nekretnini.

 

11. Ocjenom provedenih dokaza prvostupanjski sud odbio je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika zaključivši u bitnom da tužitelju-protutuženiku nedostaje element poštenja posjeda kao jedna od pretpostavki za stjecanje vlasništva dosjelošću, uz obrazloženje:

 

- da je zid za koji tužitelj tvrdi da je međa između nekretnina sagrađen 1982. i nije napravljen na mjestu ranije "griblje" kao stvarne granice između kčbr. 7323 u vlasništvu tuženika i sadašnje kčbr. 1704 K.O. Z. u vlasništvu tužitelja,

 

- da se tužitelj kao vlasnik kčbr. 1074 K.O. Z. u zemljišne knjige suda upisao na temelju Ugovora o darovanju od 22. ožujka 2010. sklopljenim sa svojim ocem Z. V., a predmet tog ugovora bila je jedino i isključivo ta čest. zgr.,

 

- da su Ugovorom o ortakluku prednik tužitelja i tuženik utvrdili da su vlasnici svaki svoje nekretnine prema staroj izmjeri,

 

- da "nova izmjera" nikada nije postala službena,

 

- da se vještak prilikom davanja nalaza i mišljenja i izrade Snimka i Dopunjenog Snimka služio isključivo službenim podacima u katastru, poput skice premjeravanja i elaborata usklađenja međa,

 

- da su prednici tužitelja bili nepošteni posjednici spornog dijela nekretnine te da sve i da je tužitelj pošteni posjednik od 2010., kada je stekao kčbr. 1074 od svog pravnog prednika Z. V., nije protekao rok od 20 godina potreban da bi stekao vlasništvo dosjelošću.

 

12. Drugostupanjski sud je ocijenio zaključak prvostupanjskog suda pogrešnim te je zaključio na temelju utvrđenih činjenica da je tužitelj-protutuženik predmetni dio nekretnine stekao dosjelošću, posljedično čemu je preinačio prvostupanjsku presudu i prihvatio tužbeni zahtjev, dok je odbio protutužbeni zahtjev kao neosnovan, uz obrazloženje:

 

- da je tužitelj sa svojim prednicima posjedovao predmetnu nekretninu do zida koji je, prema utvrđenju prvostupanjskog suda, izgrađen 1982.,

 

- da iz iskaza svjedoka Z. V., tužiteljevog oca, proizlazi, a navedeno niti nije sporno, da je taj zid radio tužiteljev djed (svjedokov otac T. V.) i da je prilikom gradnje zida pozvao N. S. kao najbližeg tuženikovog rođaka da se suglasi sa gradnjom zida,

- da ta činjenica pokazuje da tužiteljev djed nije skrivao gradnju zida niti potajno prisvajao dio tuženikove parcele i upućuje na zaključak da je još tužiteljev djed držao da se njegova, a sada tužiteljeva, parcela proteže do navedenog zida,

 

- da je tužitelj upisani vlasnik kčbr. 1074 k.o. Z., a tuženik kčbr. 7323 k.o. Z.,

 

- da tuženik nakon povratka iz A. u R. H. kada je došao vidjeti svoju parcelu sve do podnošenja tužbe 2014. među nije smatrao spornom,

 

- da je u vrijeme kada je prvi puta bio na svojoj parceli i u vrijeme kada je sa tužiteljem sklapao ugovor o ortakluku zid već bio sagrađen i to je tuženiku bilo poznato,

 

- da je tuženik tek 2011. angažirao geometra da izmjeri njegovo zemljište tj. kčbr. 7323 k.o. Z. te, unatoč tome da je saznao od geometra da se zid ne nalazi na međi prema katastarskom planu, nije osporio tužitelju njegovo pravo na posjed,

 

- da tužitelj ima valjani pravni temelj posjedovanja tj. pravo na posjed kčbr. 1074 k.o. Z. od upisa u zemljišnu knjigu 2010. s obzirom na to da mu je njegov otac Z. V. darovao predmetnu nekretninu koju je stekao ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju sa djedom tužitelja T. V. koji je pak tu nekretninu oporučno dobio od svog djeda C. V.,

 

- da prednicima tužitelja od 1982. kada je izgrađen betonski zid nitko nije osporio pravo na posjed spornog dijela kčbr. 7323 k.o. Z. kao dijela kčbr. 1074 k.o. Z. pa nisu imali razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed,

 

- da je na temelju činjenice da sporni dio kčbr. 7323 k.o. Z. pripada omeđenom dijelu kčbr. 1074. k.o. Z., tužitelj je po svojim prednicima u smislu čl. 160. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – dalje: ZVDSP), više od 20 godina pošteni posjednik te su stoga ispunjeni uvjeti iz čl. 159. st. 3. ZVDSP-a za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću.

 

13. Razlog pogrešne primjene materijalnog prava revident nalazi u pogrešnom pravnom shvaćanju drugostupanjskog suda da su ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Poštenje tužitelja osporava činjeničnim tvrdnjama da niti tuženik niti njegov otac nisu sudjelovali u određivanju međe; da je otac tužitelja Z. V. vodio parnicu P-1429/09 u kojoj je tražio utvrđenje prava vlasništva kčbr. 7325 k.o. Z. i ustanovio da se njegova kuća sa dvorištem sastoji od kčbr. 1074 i od kčbr. 7325 k.o. Z., a nigdje ne spominje utuženu kčbr. 7323 k.o. Z.; da je prednik tužitelja prijavnim listom iz 1994. prilikom ucrtavanja svoje kčbr. 1074 k.o. Z. poštivao granicu kčbr. zem. 7323 k.o. Z. (sukladno "staroj izmjeri") te u njemu navodi da su međe vidno označene i da sporova nema; - da je predmet Ugovora o darovanju koji je tužitelj sklopio sa svojim ocem Z. V. bila isključivo kčbr. 1074 K.O. Z.; da iz ortačkog ugovora od 16. kolovoza 2007. (čl. 2.) kojeg su sklopili prednik tužitelja i tuženik, a koji nije realiziran, proizlazi da je prednik tužitelja, priznao "staru izmjeru" jer su ugovorne strane isključivo konstatirale da je prednik tužitelja vlasnik kčbr. 1074 K.O. Z., a tuženik kčbr. 7323 K.O. Z. (po "staroj izmjeri"). Međutim, predmetni činjenični navodi kojima se osporava utvrđenje drugostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju radi o poštenom posjedu zapravo se svode na prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što ne može biti predmetom ispitivanja u revizijskom stupnju postupka.

 

14. Prema odredbi čl. 159. st. 2. ZVDSP-a samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, a prema st. 3. istog članka samostalni posjednik čiji posjed barem pošten stječe dosjelošću u vlasništvo nekretninu protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

 

Sukladno odredbi čl. 18. st. 5. ZVDSP-a posjed se smatra poštenim, osim ako se ne dokaže suprotno.

 

15. Drugostupanjski sud je pošavši od utvrđenja da su prednici tužitelja-protutuženika (kao posredni posjednici) i tužitelj-protutuženik (kao neposredni posjednik) u samostalnom posjedu predmetne nekretnine više od dvadeset godina (rok je najkasnije počeo teći od izgradnje zida 1982., a tužba je podnesena 2014.), pri čemu tuženik-protutužitelj nije dokazao da je u vrijeme stjecanja posjeda tužitelj-protutuženik imao, niti da je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, dakle, nije dokazao nepoštenje posjeda tužitelja-protutuženika, pravilno po ocijenio da su ispunjeni uvjeti iz čl. 159. st. 3. ZVDSP-a prema kojem samostalni posjednik čiji posjed barem pošten stječe dosjelošću u vlasništvo nekretninu protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

16. Na daljnje revizijske prigovore tuženika-protutužitelja valja odgovoriti da se u konkretnom slučaju radi o deklaratornoj tužbi (čl. 187. st. 1. ZPP-a) kojom tužitelj-protutuženik traži utvrđenje postojanja prava (prava vlasništva dijela nekretnine koja je pobliže opisana u izreci prvostupanjske presude, a u skladu sa snimkom očevida od 5. veljače 2016., izrađenom po sudskom vještaku mjerniku K. V.), a ne utvrđenje činjenice, niti se u postupku odlučivalo o granicama parcela, kako to pogrešno ističe revident.

 

17. Konačno, s obzirom na to da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na temelju zakona (dosjelost), suglasno činjeničnom osnovu tužbenog zahtjeva, nisu od značaja revizijski navodi kojima tuženik-protutuženik problematizira pravni osnov tužbenog zahtjeva odnosno kojima problematizira ispunjenje pretpostavki za stjecanje prava vlasništva na temelju pravnog posla.

 

18. Slijedom navedenog, a budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju tuženika-protutužitelja kao neosnovanu.

 

 

 

 

19. Zahtjev tužitelja-protutuženika za naknadu troška sastava odgovora na reviziju odbijen je kao neosnovan jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a.

 

Zagreb, 21. rujna 2021.