Baza je ažurirana 08.03.2026. zaključno sa NN 153/25 EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Rev 1045/2021-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1045/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. T. iz Z., OIB: ..., zastupane po punomoćniku T. B., odvjetniku u Z., protiv tuženika Klinički bolnički centar Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku B. J., mag. iur., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-846/2020-2 od 3. ožujka 2021., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj 10 Pr-380/2019-43 od 30. ožujka 2020., u sjednici održanoj 21. rujna 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

 

I. Djelomično se prihvaća revizija tuženika te se preinačava presuda Županijskog suda u Splitu broj Gž R-846/2020-2 od 3. ožujka 2021. u dijelu u kojem je prihvaćena žalba tužiteljice i naloženo tuženiku platiti tužiteljici 1.495,94 kn bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne iznose na način da se u tom dijelu odbija žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda kojom je taj dio tužbenog zahtjeva tužiteljice odbijen kao neosnovan.

 

II. Preinačavaju se presuda Županijskog suda u Splitu broj Gž R-846/2020-2 od 3. ožujka 2021. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj 10 Pr-380/2019-43 od 30. ožujka 2020. u odnosu na troškove parničnog postupka i u tom dijelu se sudi:

 

"Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka od 9.812,50 kn, u roku 15 dana."

 

III. U preostalom dijelu revizija tuženika se odbija kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku platiti tužiteljici na ime razlike plaće iznos od 53.125,19 kn bruto sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedinačne iznose, od dospijeća pa do isplate te u visini kako je to pobliže navedeno pod toč. I. izreke prvostupanjske presude, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu. U toč. II. izreke prvostupanjske presude djelomično je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice na ime isplate razlike manje isplaćenih plaća u iznosu od 1.495,94 kn s pripadajućom zateznom kamatom na pojedinačne iznose, od dospijeća pa do isplate te u visini kako je to pobliže navedeno pod toč. II. izreke prvostupanjske presude, a u toč. III. izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 10.750,00 kn zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate po stopi koja je pobliže navedena pod toč. III. izreke prvostupanjske presude.

 

2. Drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba tužiteljice, dok je žalba tuženika djelomično odbijena kao neosnovana, a djelomično prihvaćena te je prvostupanjska presuda potvrđena u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke, a preinačena u pobijanom dijelu pod toč. II. i III. izreke na način da je naloženo tuženiku da tužiteljici isplati na ime razlike plaće iznos od 1.495,94 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne iznose, od dospijeća pa do isplate te u visini kako je to pobliže navedeno pod toč. b) drugostupanjske presude, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu te je naloženo tuženiku da tužiteljici isplati trošak cjelokupnog postupka u iznosu od 10.203,13 kn u roku 15 dana, dok je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

 

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd 2593/2021-2 od 15. lipnja 2021. dopustio tuženiku izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude zbog slijedećih pravnih pitanja:

 

"Ubrajaju li se sati odrađeni prema redovnom rasporedu radnog vremena na blagdan i neradni dan u mjesečni fond radnih sati te evidentiraju li se kao redovan rad uzimajući u obzir odredbe čl. 51. i čl. 52. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj 143/13 i 96/15) te obvezujuća tumačenja Kolektivnog ugovora, posebice Zaključak 153. Zajedničkog povjerenstva za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 21. prosinca 2015. godine kojim je utvrđeno da mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati kao i da se sati rada blagdanom i neradnim danom i dan Uskrsa evidentiraju kao redovan rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu?

 

Jesu li radni dani koji ulaze u umnožak za izračun redovnog mjesečnog fonda radnih sati svi dani od ponedjeljka do petka obzirom je Zaključkom 153. Zajedničkog povjerenstva za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 21. prosinca 2015. godine utvrđeno da mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati ili se dan blagdana koji padne u radni dan izuzima iz izračuna?

 

Je li rad blagdanom automatski i prekovremeni rad čak i u uvjetima kada nije ostvaren redovni mjesečni fond radnih sati?

 

Je li je sud u primjeni Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj 143/13 i 96/15) vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora obzirom na odredbe čl. 18. i 19. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj 143/13 i 96/15)?"

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju protiv navedene drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) zbog materijalnopravnih pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena te u reviziji predlaže da ovaj sud prihvati reviziju te preinači nižestupanjske presude na način da odbije u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice, a podredno da ukine nižestupanjske presude u pobijanom dijelu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

5. Tužiteljica nije podnijela odgovor na reviziju.

 

6. Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće koji tužitelj temelji na činjeničnoj osnovi iz koje bi proizlazilo da je tuženik pogrešno primijenio odredbu čl. 51. st. 10. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj 143/13 i 96/15 – dalje: KU/13) i čl. 49. st. 10. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj 29/18 – dalje: KU/18), slijedom čega je pogrešno obračunat mjesečni fond radnih sati, a posljedično tome i broj prekovremenih sati.

 

7. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojih je revizija dopuštena proizlazi da je u revizijskom stadiju postupka sporan način utvrđivanja mjesečnog fonda radnih sati, jer prema tvrdnji tužiteljice, a što prihvaća drugostupanjski sud, u mjesečni fond radnih sati računaju se svi dani u tjednu, osim subote, nedjelje i blagdana, dok se prema tvrdnji tuženika, a što prihvaća prvostupanjski sud, mjesečni fond sati računa na način da se od dana u tjednu odbije subota i nedjelja, a ne i blagdan koji eventualno pada u tjednu.

 

8. Odredbom čl. 51. st. 10. KU/13 i čl. 49. st. 10. KU/18 određeno je da redovni mjesečni fond radnih sati čine sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-tnog radnog tjedna, a mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati.

 

9. Tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima postavilo se i pitanje tumačenja odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 i čl. 49. st. 10. KU/18 i domašaja tog tumačenja po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnog ugovora.

 

10. Prema shvaćanju ovog suda, s obzirom na odredbu čl. 19. st. 6. KU/13 prema kojem tumačenju povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora, sud je u primjeni KU/13 vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/13 (tako i ovaj sud u odlukama broj Revr-630/2017, Revr-676/2013, Revr-793/2013, Revr-1515/2013 i dr.). Pritom nije isključena mogućnost da sud prema općim odredbama obveznog prava, otkloni primjenu inače obvezujućeg tumačenja, ali kao sastavnog dijela Kolektivnog ugovora iz razloga što je tumačenje nemoralno, pretjerano strogo ili slično.

 

11. Odredbu čl. 51. st. 10. KU/13 Zajedničko povjerenstvo za tumačenje dva puta je tumačilo. Tako su na 23. sjednici održanoj 1. srpnja 2015., s obzirom na veliki broj upita vezanih uz mjesečni broj radnih sati kada blagdan pada u radni dan, članovi povjerenstva odlučili na sve upite odgovoriti općenitim tumačenjem te su donijeli Zaključak broj 148. prema kojem u bitnome redovni mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati.

 

12. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na sjednici 21. prosinca 2015. donijelo je Zaključak broj 153. kojim je stavljen izvan snage Zaključak broj 148. i gdje je navedeno da redovni mjesečni fond radnih sati koje je radnik trebao odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati.

 

13. Ovaj sud ne nalazi da obzirom na opće odredbe obveznog prava trebalo otkloniti primjenu navedenih tumačenja kao sastavnog dijela KU/13 te se Zaključak broj 153. u bitnom razlikuje od Zaključka broj 148. prema načinu obračuna redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

 

14. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na 30. sjednici donijelo je Zaključak broj 169. kojim je navedeno da zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora, a izmijenjeni zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene.

 

15. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja stupio je na snagu 1. prosinca 2013. te se tumačenje odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 donesene po povjerenstvu pod brojem 148., prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati primjenjuje od njegova stupanja na snagu.

 

16. Budući da je tumačenje broj 148. izmijenjeno i stavljeno izvan snage tumačenjem broj 153. dana 21. prosinca 2015., a prema kojem tumačenju redovni mjesečni fond radnih sati bi činio umnožak radnih dana bez subota i nedjelja i 8 sati, od dana izmjene tumačenja, dakle od 21. prosinca 2015. primjenjuje se to novo tumačenje. Kod toga treba napomenuti da takav zaključak ne dovodi u pitanje niti odredba čl. 1. st. 1. i 2. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 33/96, 96/01, 13/02, 136/02, 112/05, 59/06, 55/08, 74/11 i 130/11 – dalje: Zakon o blagdanima) i gdje je određeno da se u dane blagdana u Republici Hrvatskoj ne radi. Naime, pogrešno drugostupanjski sud smatra da te odredbe isključuju tumačenja Kolektivnog ugovora po Zajedničkom povjerenstvu.

 

17. S obzirom na obvezujući karakter tumačenja Kolektivnog ugovora po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnog ugovora koji predstavlja sastavni dio Kolektivnog ugovora (čl. 19. st. 6. KU/13)  djelomično je osnovana tvrdnja tuženika da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da je tuženik u cijelom utuženom razdoblju pogrešno računao mjesečni fond radnih sati, propuštajući taj fond umanjiti za dane blagdana u tom mjesecu. Suprotno tome pravilno je prvostupanjski sud, sukladno i pravnom shvaćanju ovoga suda, primijenio tumačenje Zajedničkog povjerenstva broj 148. do dana donošenja tumačenja broj 153. 21. prosinca 2015., a prema kojem tumačenju je izmijenjeno ranije tumačenje.

 

 

18. Odredbom čl. 52. KU/13 i čl. 50. KU/18 određeno je da se sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu.

 

 

19. Ovisno o tome jesu li stvarno odrađeni radni sati odrađeni kroz rad u turnusima, smjenskom radu i na blagdan ili neradni dan i dr. ti sati uvećavaju se u postotcima navedenim u čl. 51. KU/13, odnosno čl. 49. KU/18.

 

 

20. Ako tako obračunati mjesečni fond odrađenih sati prelazi redoviti mjesečni fond sati (koji je jednak za sve radnike) tek tada ti sati predstavljaju prekovremeni rad u smislu odredbe čl. 51. st. 9. KU/13 i čl. 49. st. 9. KU/18.

 

21. Budući da tužiteljica tužbeni zahtjev za isplatu razlike plaće temelji na djelomično neosnovanoj tvrdnji o pogrešno obračunatim mjesečnim fondovima radnih sati, a time i postojanju razlike između tako utvrđenih fondova sati na temelju utvrđenih mjesečnih odrađenih fondova sati, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je do 21. prosinca 2015. prosuđivao osnovanost tužbenog zahtjeva na temelju Zaključka broj 148., a nakon toga primjenom Zaključka broj 153., odnosno pogrešno je pravno shvaćanje drugostupanjskog suda da se tumačenje broj 153. ne primjenjuje jer je isto u suprotnosti sa Zakonom o blagdanima.

 

22. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 395. st. 1. ZPP djelomično prihvatiti reviziju tuženice te presuditi kao u toč. I. izreke. Ujedno je temeljem odredbe čl. 393. st. 1. ZPP u toč. III. izreke valjalo u preostalom dijelu reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu iz razloga što je tuženik revizijom pobijao u cijelosti drugostupanjsku presudu.

 

23. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP te je u toč. II. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka od 9.812,50 kn i to iznos koji je drugostupanjski sud dosudio tužiteljici na ime troškova parničnog postupka umanjen za iznos troškova sastava žalbe na prvostupanjsku presudu, obzirom da tužiteljica u tom dijelu nije uspjela sa žalbom i tužbenim zahtjevom, pri čemu ovaj sud nije dosudio zakonsku zateznu kamatu od dana donošenja presude pa do isplate iz razloga što isto nije učinio drugostupanjski sud, a tužiteljica nije tražila donošenje dopunske odluke u vezi zakonskih zateznih kamata.

 

Zagreb, 21. rujna 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu