- 1 -              Rev 2535/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2535/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z.-T. d.d. iz V., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku D. C., odvjetniku u V., protiv tuženice REPUBLIKE HRVATSKE, Ministarstvo zdravstva, Z., OIB: ..., zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2216/2017-5 od 29. siječnja 2019., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-40/12-40 od 13. veljače 2017., u sjednici održanoj 21. rujna 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2216/2017-5 od 29. siječnja 2019. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-40/12-40 od 13. veljače 2017. kojom je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos 3.028.300,15 kn sa pripadajućim zateznim kamatama počev od dospijeća svakog pojedinog iznosa naznačenog u točki I. izreke te presude, pa do isplate, a za više traženo u iznosu 2.536.861,80 kn sa pripadajućim zateznim kamatama tužbeni zahtjev odbijen, te naloženo tuženici isplatiti tužitelju na ime troškova postupka iznos 211.493,79 kn, a za više traženo stoga osnovan zahtjev odbijen.

 

2. Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u njezinom odbijajućem dijelu, tužitelj je podnio reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši njezino preinačenje prihvaćanjem čitavog tužbenog zahtjeva tužitelja te naknadu mu svih zatraženih troškova postupka.

 

3. Na reviziju nije odgovoreno.

 

4. Revizija nije osnovana.

 

5. Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi s odredbom čl. 78. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 70/19 – dalje: ZID ZPP) primjenjuje na ovaj spor, Vrhovni sud Republike Hrvatske u povodu revizije tužitelja ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

6. Neosnovano se u reviziji prigovara da bi drugostupanjska presuda u pobijanom odbijajućem dijelu zahtjeva tužitelja bila opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer suprotno tome pobijana presuda sadrži razloge o svim činjenicama odlučnim za ovaj spor, uključujući i one zašto je taj sud ocijenio da ugovor nadnevka 25. studenog 2008. u kome su kao ugovorne stranke bili naznačeni: tužitelj, tuženica i grad S., nije sklopljen niti proizveo pravne učinke, jer ga grad S., jedna od stranaka iz tog trostranog ugovora nije potpisala.

 

To što je drugostupanjski sud u obrazloženju takve svoje pravilne ocjene glede izostanka pravnih učinaka ugovora od 25. studenog 2008. propustio pozvati se na mjerodavne materijalnopravne odredbe i baš odredbu čl. 247. u vezi s odredbom čl. 620. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO) ne čini pobijanu presudu nerazumljivom, a time nema ni bitne povrede odredaba parničnog postupka na koju se revident poziva.

 

7. Odbijanjem dijela tužbenog zahtjeva materijalno pravo je pravilno primijenjeno.

 

8. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja – izvođača radova na izgradnji Klinike za ženske bolesti i porode u S., prema tuženici – naručitelju tih radova, za isplatu troškova održavanja i čuvanja izvedenih radova na građevini, nastalih u razdoblju njihovog prekida, sve zbog neizgrađene pristupne ceste, a čija izgradnja je bila obveza grada S., i s tim u vezi trošak produženja bankovnog jamstva u iznosu 120.161,95 kn, ukupno 5.565.161.95 kn.

 

9. Nižestupanjski sudovi su, polazeći od nespornih te u postupku utvrđenih činjenica, a prema kojima:

 

- tužitelj na temelju ugovora o javnim radovima broj 26/06 sklopljenog 15. ožujka 2006. sa Ministarstvom zdravstva i socijalne skrbi Republike Hrvatske kao naručiteljem, kao izvoditelj se obvezao izgraditi građevinu – Kliniku za ženske bolesti i porode KBC S., te uz ostalo ugovoreno (čl. 11. toč. 3.) da za sve međusobne odnose ugovornih stranaka koji nisu određeni tim ugovorom vrijede i primjenjuju se Posebne uzance o građenju;

- u razdoblju od 1. kolovoza 2008. do 26. listopada 2009. došlo je do zastoja u radovima na izgradnji bolničkog objekta, a zbog neizgrađene pristupne ceste, što je bila obveza grada S., zbog čega je tužitelj u tom razdoblju imao opravdane troškove čuvanja i održavanja gradilišta u ukupnom iznosu 2.908.138,40 kn, te daljnji trošak produženja bankovnog jamstva u iznosu 120.161,95 kn, ukupno 3.028.300,15 kn;

 

- ugovorom o naknadi troškova izvoditelju radova, nadnevka 25. studenog 2008. i u njemu naznačenih ugovornih stranaka: Republika Hrvatska – Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, grad S. i Z.-T. d.d., naznačeno je da troškove čuvanja i zaštite izvedenih radova i gradilišta do trenutka dok se ispune uvjeti za nastavak radova u iznosu 363.500,00 kn mjesečno snosi grad S., a koji ugovor grad S. nije potpisao,

 

dosudili tužitelju na ime troškova čuvanja i održavanja gradilišta iznos 2.908.138,40 kn, sve sukladno nalazu vještaka, te trošak produženja bankovnog jamstva za dobro izvršenje poslova iznos od 120.161,95 kn, ukupno 3.028.300,15 kn, a za daljnji iznos 2.536.861,80 kn s osnova troška čuvanja i održavanja gradilišta zahtjev odbijen, ocijenivši da ugovor o naknadi troškova izvoditelju radova nadnevka 25. studenog 2008., a kojeg grad S. kao jedna od ugovornih stranaka nije potpisao, nije ni sklopljen, a time nije ni proizveo pravne učinke u smislu nastanka obveze plaćanja tužitelju s osnova troškova čuvanja gradilišta za vrijeme zastoja radova, mjesečno u iznosu 363.500,00 kn, a kojeg je tužitelj potraživao pozivom na taj ugovor, zbog čega da ga s te osnove, a uz primjenu odredbe čl. 72. Posebnih uzanci o građenju, pripada naknada u visini troškova prema nalazu vještaka procijenjenih kao opravdanih.

 

10. Osporavajući pravilnost takvog pravnog shvaćanja, tužitelj u reviziji i dalje ustraje u ocjeni kako ga s osnova troškova čuvanja gradilišta zbog zastoja u gradnji, a za koji je odgovoran grad S., njega pripada naknada određena ugovorom o naknadi troškova izvoditelju radova nadnevka 25. studenog 2008., jer da su istog potpisali tužitelj i tuženica, a na temelju njega stranke sklopile IV. aneks ugovora za izvođenje radova na izgradnje građevine Klinike za ženske bolesti i porode u S. 25. studenog 2008., a kojim je također utvrđena obveza plaćanja mu troškova predviđenih ugovorom o naknadi troškova izvoditelju radova.

 

11. Ugovor o naknadi troškova izvoditelju radova nadnevka 25. studenog 2008., obzirom na ugovorne stranke naznačene u istom je trostrano obvezujući ugovor, koji se naslanja na prethodno sklopljen ugovor o izgradnji Klinike za ženske bolesti i porode KBC S., kao ugovor o građenju i kao takav je sklopljen tek kada su ga u znak suglasnosti potpisale sve 3 ugovorne stranke. To je u ovom slučaju izostalo, jer grad S. taj ugovor nije potpisao, posljedica čega je da taj ugovor nije ni proizveo pravne učinke.

 

12. Dakle, bez obzira što su taj ugovor potpisali tužitelj i tuženica, kada je izostao potpis grada S. kao treće ugovorne stranke, a iz kojeg ugovora bi proizašla daljnja obveza grada S. i tuženice prema tužitelju, onda je pravilno ocijenjeno da taj ugovor nije sklopljen, sve u smislu odredbe čl. 247. u vezi sa odredbom čl. 620. ZOO, a time niti nastala obveza plaćanja tužitelju iznosa 363.500,00 kn mjesečno s osnova čuvanja gradilišta za vrijeme zastoja u radovima na izgradnji građevine.

 

13. U postupku je, a na temelju nalaza vještaka utvrđeno da su opravdani troškovi čuvanja gradilišta u spornom razdoblju mjesečno iznosili 193.875,00 kn, na temelju kojeg je tužitelju za utuženo razdoblje i dosuđeno nižestupanjskim presudama ukupno 2.908.138,40 kn, uz daljnji nesporni iznos 120.161,95 kn s osnova troška produženja bankarskog jamstva, dok je za daljnjih 2.536.861,80 kn s tog osnova pravilno zahtjev odbijen uz ocjenu da tužitelj visinu tih troškova nije dokazao.

 

14. Slijedom navedenog, reviziju je trebalo odbiti, sve na temelju odredbe čl. 393. ZPP, a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi s odredbom čl. 80. ZID ZPP primjenjuje na ovaj spor.

 

Zagreb, 21. rujna 2021.

 

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.