- 1 -              Rev-x 705/2017-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 705/2017-3

 

 

 

R e p u b l i k a H r v a t s k a

 

R J E Š E N J E

 

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja I. B. iz K., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici A. Š. i M. Š., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu u Z., protiv tuženika H., Z., OIB: …, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-3675/16 od 28. ožujka 2017. koja je ispravljena rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-3675/16 od 20. srpnja 2017., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-5591/04-74 od 30. lipnja 2016., u sjednici vijeća održanoj 21. rujna 2021.

 

 

r i j e š i o   j e :

 

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-3675/16 od 28. ožujka 2017. koja je ispravljena rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-3675/16 od 20. srpnja 2017. u dijelu u kojem je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-5591/04 od 30. lipnja 2016. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke i kojom drugostupanjskom presudom je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 27.200,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 30. lipnja 2016. do isplate te u odluci o parničnim troškovima kojom je tuženiku naloženo platiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 13.035,00 kuna te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

II. O troškovima postupka nastalim u povodu revizije odlučit će se konačnom odlukom.

 

Obrazloženje

 

1. Općinski građanski sud u Zagrebu presudom poslovni broj Pn-5591/04-74 od 30. lipnja 2016. pod točkom I. odbio je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 74.300,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 30. lipnja 2016. do isplate, pod točkom II. izreke naložio je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.380,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 30. lipnja 2016. do isplate u roku od 15 dana, dok je pod točkom III. izreke odbio zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 785,00 kuna kao neosnovan.

 

2. Županijski sud u Splitu presudom poslovni broj Gž-3675/16 od 28. ožujka 2017. koja je ispravljena rješenjem istog suda od 20. srpnja 2017. pod točkom I. izreke djelomično je uvažio žalbu tužitelja i preinačio je prvostupanjsku presudu pod točkom I. izreke i u odluci o parničnom trošku te je pod točkom 1. naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 27.200,00 kuna na ime nematerijalne štete i to iznos od 9.600,00 kuna na ime pretrpljenih fizičkih bolova, iznos od 11.200,00 kuna na ime pretrpljenih duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti, iznos od 6.400,00 kuna na ime pretrpljenog straha te iznos od 11.328,00 kuna na ime materijalne štete zbog tuđe pomoći i njege, sve sa zateznim kamatama tekućim od 30. lipnja 2016. do isplate, dok je odbio tužbeni zahtjev u iznosu od 35.772,00 kuna kao neosnovan. Pod točkom I.2. izreke naložio je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 13.035,00 kuna, dok je u preostalom iznosu odbio zahtjev za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

 

3. Protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem je preinačena prvostupanjska presuda tuženik je podnio reviziju pozivom na čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava i čl. 382. st. 2. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku zbog materijalnopravnih odnosno postupovnopravnih pitanja, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske reviziju prihvati i ukine drugostupanjsku presudu te odbije tužbeni zahtjev u cijelosti.

 

4. Tužitelj nije odgovorio na reviziju.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/2019), revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu materijalne i nematerijalne štete koju je pretrpio zbog ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći.

 

8. Među strankama je sporno je li do prometne nesreće odnosno slijetanja tužitelja s kolnika došlo zbog toga što je tužitelj izbjegavao nepoznato vozilo koje je krećući se iz suprotnog smjera prešlo na njegov dio kolnika.

 

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

 

- da je tužitelj ozlijeđen u prometnoj nesreći ... kada je upravljajući osobnim vozilom došao do uspornika, tzv. ležećih policajaca, pri čemu se njegovo vozilo zanijelo te je sletio lijevo u odvodni kanal,

 

- da je tužitelj tvrdio da je do nesreće došlo zbog izbjegavanja nepoznatog vozila marke V. koje je krećući se iz suprotnog smjera prešlo na njegovu stranu kolnika,

 

- da je prometni vještak u svom nalazu i mišljenju naveo da je pri brzini kretanja vozila tužitelja i svjedoka od oko 60 km/h, do slijetanja vozila tužitelja došlo 0,9 sekundi nakon što je tužitelj vozilom naišao na „ležeće policajce“ te se način kretanja vozila kako su ih opisali tužitelj i svjedok neposredno prije nesreće vrlo teško mogu uklopiti u prometnu situaciju koja se može utvrditi iz očevidne dokumentacije pri čemu je naveo i da se na temelju spisa ne može utvrditi mogući način kretanja koji je prethodio zbog čega je potrebno provesti rekonstrukciju na licu mjesta, a koja nije provedena zbog promijenjenog lica mjesta događaja,

 

- da je rješenjem Prekršajnog suda u Sesvetama broj: 024-2453-01 od 3. lipnja 2002. obustavljen prekršajni postupak koji je vođen protiv tužitelja.

 

10. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva, prvostupanjski sud je, cijeneći sve provedene dokaze, a posebno analizirajući iskaze tužitelja i svjedoka F. S., odbio tužbeni zahtjev u odnosu na zahtjev za naknadu nematerijalne štete za duševne boli zbog naruženja zbog nastupanja zastare prema čl. 376. st. 1. i 2.  Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91, 73/91,113/93,  3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO), a u preostalnom dijelu zbog nedostatka pasivne legitimacije i odgovornosti tuženika jer tužitelj nije dokazao da je do nesreće došlo zbog izbjegavanja nepoznatog vozila.

 

11. Odlučujući o žalbi tužitelja, drugostupanjski sud je pozivom na čl. 373.a i čl. 221.a ZPP-a te primjenom čl. 200. ZOO-a djelomično prihvatio tužbeni zahtjev zaključujući da je do nesreće došlo upravo zbog izbjegavanja nepoznatog vozila koje je prešlo na tužiteljev dio kolnika pri čemu je sud utvrdio suodgovornost tužitelja za nastanak prometne nesreće u omjeru od 20% u smislu čl. 192. st. 1. ZOO-a zbog postupanja suprotno čl. 26. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 84/92, 5/93, 6/93, 26/93, 29/94, 43/96, 46/96, 54/96 i 59/96, dalje ZOSPC) odnosno zbog neprilagođene brzine stanju i uvjetima na cesti.

 

12. Revident u reviziji ukazuje na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a ukazujući na proturječnosti između izjave koju su tužitelj i svjedok F. S. dali policiji o nastanku prometne nesreće i iskaza u prekršajnom i ovom parničnom postupku. Nadalje, tvrdi da proturječnosti postoje u odnosu na javne isprave, da sud nije cijenio prometno vještačenje kao i da je izostala ocjena i analiza svih provedenih dokaza, svakog zasebno i svih dokaza zajedno čime sadržajno ukazuje i na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a.

 

13. Drugostupanjski sud je svoju odluku temeljio prvenstveno na iskazima tužitelja i svjedoka F. S. o postojanju nepoznatog vozila koje je krećući se iz suprotnog smjera od onog kojim se kretao tužitelj, prešao na tužiteljev dio kolnika.

 

14. Međutim, drugostupanjski sud je nekritički prihvatio iskaze tužitelja i svjedoka, a da ih pri tome nije analizirao niti je dao razloge o tome zbog čega im je povjerovao, a nije ih niti doveo u vezu s ostalim provedenim dokazima (službena bilješka policije, prometno vještačenje).

 

15. Nadalje, navod drugostupanjskog suda da službene bilješke policije nisu javne isprave iz čl. 230. ZPP-a te da se one sačinjavaju kratko i jednostavno na čiji sadržaj ispitane osobe ne mogu utjecati nije dovoljan da bi se otklonio značaj tih isprava koje također imaju dokaznu snagu posebice jer se one sastavljaju na temelju iskaza svjedoka koji su dani neposredno nakon samog štetnog događaja (za razliku od svjedočenja na sudu nakon proteka duljeg perioda vremena) pa je sadržaj tih bilješki potrebno cijeniti kao i ostale provedene dokaze.

 

16. Nejasan je i proturječan navod drugostupanjskog suda da, s jedne strane ne prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da je svjedok S. propustio pratiti kretanje vozila iz suprotnog smjera i nakon što se s njim mimoišao, dok s druge strane navodi da je svakom „prosječnom vozaču jasno da upravljajući vozilom obrati pažnju prije svega na tijek prometa ispred sebe, a tek iznimno na događanja iza svog vozila“ iz čega bi zapravo proizlazilo da drugostupanjski sud smatra da je logično upravo da je vozač trebao pratiti promet ispred sebe, a u tom slučaju je nelogičan daljnji zaključak drugostupanjskog suda da je svjedok S. pratio kretanje vozila iza sebe i vidio nesreću koja se dogodila iza njega.

 

17. Nadalje, drugostupanjski sud nalaz i mišljenje prometnog vještaka smatra neuvjerljivim jer je isti izrađen 10 godina nakon štetnog događaja i to u situaciji kada je vještak nalaz i mišljenje izradio na temelju parničnog spisa u kojem se nalazilo nekoliko fotografija, zapisnik  o očevidu i iskazi svjedoka i tužitelja

 

18. Činjenica da je nalaz i mišljenje vještaka dan 10 godina nakon štetnog događaja nije odlučan za ocjenu da je nalaz neuvjerljiv jer su nalaz i mišljenje dani na temelju fotografija, skice lica mjesta nesreće i zapisnika o očevidu (što je i uobičajeno) kao iskaza tužitelja i svjedoka.

 

19. Slijedom navedenog, budući da je drugostupanjski sud svoju odluku o odlučnoj činjenici postojanja nepoznatog vozila donio na temelju iskaza tužitelja i svjedoka koje nije ocijenio niti svaki od njih zasebno niti u kontekstu ostalih provedenih dokaza, drugostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a te čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a.

 

20. Zbog navedenog je valjalo na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

21. U ponovljenom postupku sud će postupiti u skladu s iznijetim shvaćanjem te ocijeniti sve provedene dokaze i dati jasne razloge o odlučnim činjenicama nakon čega će donijeti novu na zakonu osnovanu odluku.

 

22. Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

 

Zagreb, 21. rujna 2021.