Baza je ažurirana 12.03.2026. zaključno sa NN 157/25 EU 2024/2679
- 1 - Rev 859/2021-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. B. iz V., E. Š. 17, OIB …, zastupanog po punomoćniku mr. sc. K. L., odvjetniku u V., protiv tuženika H. – O. d. s. d.o.o. za d. i o. e. e. iz Z., U. g. V. 37, OIB …, zastupanog po punomoćnici V. S. P., odvjetnici u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-197/2021-2 od 11. ožujka 2021., kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1118/2019-79 od 27. prosinca 2019., u sjednici održanoj 21. rujna 2021.,
r i j e š i o j e :
I Ukida se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-197/2021-2 od 11. ožujka 2021. te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje i to pred drugim vijećem.
II Odluka o zahtjevu tužitelja za naknadu troška podnošenja revizije ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I. Utvrđuje se da su nezakonite Odluka tuženika broj O-390/15 od 10. veljače 2015. godine o otkazu ugovora o radu i Odluka tuženika broj O-393/15 od 20. veljače 2015. godine, da otkaz tuženika tužitelju nije dopušten i da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao 19. veljače 2015. već 31. listopada 2016.
II. Nalaže se tuženiku H.-O. d. s. d.o.o., Z., U. g. V. 37, OIB: … da tužitelju P. B., OIB: … iz V., E. Š. 17, u roku od 8 dana prizna radni staž i sva prava iz radnog odnosa od otkaza ugovora o radu do 31. listopada 2016., da mu u roku od 8 dana isplati naknadu bruto plaće u vremenu od 19. veljače 2015. do 31. listopada 2016. u iznosu od 536.998,87 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama (izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak) po zakonom propisanoj stopi od 31.7.2015., a od 1.8.2015. pa nadalje po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućim na iznos od:
- 7.647,08 kn od 15.03.2015. do isplate
- 25.490,31 kn od 15.4.2015. do isplate
- 25.490,31 kn od 15.5.2015. do isplate
- 25.490,31 kn od 15.6.2015. do isplate
- 25.636,23 kn od 15.7.2015. do isplate
- 26.636,23 kn od 15.8.2015. do isplate
- 26.636,23 kn od 15.9.2015. do isplate
- 26.636,23 kn od 15.10.2015. do isplate
- 26.636,23 kn od 15.11.2015. do isplate
- 26.636,23 kn od 15.12.2015. do isplate
- 26.636,23 kn od 15.1.2016. do isplate
- 26.781,11 kn od 15.2.2016. do isplate
- 26.781,11 kn od 15.3.2016. do isplate
- 26.781,11 kn od 15.4.2016. do isplate
- 26.781,11 kn od 15.5.2016. do isplate
- 26.781,11 kn od 15.6.2016. do isplate.
- 26.504,34 kn od 15.7.2016. do isplate.
- 26.504,34 kn od 15.8.2016. do isplate.
- 26.504,34 kn od 15.9.2016. do isplate.
- 26.504,34 kn od 15.10.2016. do isplate.
- 26.504,34 kn od 15.11.2016. do isplate.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatom zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u dosuđenom bruto iznosu razlika plaća iz točke II. izreke.
IV. Odbija se zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi:
„Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 8 dana na ime povrede prava osobnosti plati iznos od 30.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po zakonom propisanoj stopi do 31.7.2015., a od 1.8.2015. pa nadalje po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućim od donošenja presude do isplate.“
V. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 87.156,81 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. prosinca 2019. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 8 dana.
VI. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom parničnih troškova u preostalom dijelu s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.".
1.1. Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. I. toč. II. i toč. V. izreke tako da se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija kao neosnovan. Nadalje, tom presudom naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak od 31.250,00 kn s pripadajućim kamatama sve u roku od 8 dana.
2. Protiv drugostupanjske presude reviziju je u smislu odredbe čl. 382.a st. 1., al. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) podnio tužitelj iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava.
3. Tuženik nije podnio odgovor na reviziju tužitelja.
4. Revizija tužitelja je osnovana.
5. Postupajući pak sukladno odredbi čl. 391. st. 2. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382.a toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
6. U postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Pobijana drugostupanjska presuda ima nedostatke radi kojih se ne može ispitati jer ne sadrži jasne i potpune razloge o svim činjenicama odlučnim za ishod spornog odnosa među strankama.
6.1. Naime, drugostupanjski sud zaključuje da ugovor o pravima i obvezama stranaka od 31. listopada 2012. ima značaj ugovora o radu za obavljanje poslova izvršnog direktora (gdje bi tužitelj bio ovlašten voditi poslove tuženika) (čl. 4. st. 3. Zakona o radu - „Narodne novine“, broj 93/14 - dalje: ZR) te da se uslijed toga na taj ugovor ne primjenjuju odredbe ZR o prestanku ugovora o radu (čl. 4. st. 4. ZR). Nije jasno na čemu drugostupanjski sud temelji takav zaključak. Da bi se moglo zaključiti da je tužitelj sa tuženikom sklopio ugovor o radu za poslove izvršnog direktora bilo je potrebno, između ostalog, ispitati i utvrditi status tuženika, ustroj upravljačke strukture tuženika te organizacijski ustroj tuženika. Drugostupanjski sud je navedeno propustio učiniti, a posljedično čemu nije iznio razloge o predmetnim odlučnim činjenicama. Time je dakle u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
6.2. Ista bitna povreda odredaba parničnog postupka počinjena je u postupku pred drugostupanjskim sudom i iz razloga što se pobijana drugostupanjska presuda ne može ispitati niti u dijelu u kojem drugostupanjski sud ocjenjuje da nedostaci u obrazloženju razloga za opoziv (i otkaz predmetnog ugovora) te eventualni nedostatak prethodnog upozorenja, nemaju utjecaj na zakonitost opoziva. Drugostupanjski sud ispušta iz vida odredbu čl. 13. st. 2. predmetnog Ugovora kojim je određeno "Otkaz ovog ugovora od strane društva mora biti obrazložen" te odredbu st. 3. istog članka kojom je određeno "Prije opozivanja i otkazivanja iz stavka 1. al. 2. i 3. ovoga članka, društvo je dužno Direktora pismeno upozoriti na obveze iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza za slučaj nastavka navedenih okolnosti i aktivnosti". Ovdje je za ukazati da navedene odredbe upućuju na obvezu tuženika da obrazloži otkaz ugovora o radu te da prethodno pismeno upozori tuženika na obveze iz radnog odnosa i ukaže mu na mogućnost otkaza, pa i u situaciji kada bi predmetni ugovor imao značaj ugovora o radu iz čl. 4. st. 3. ZR.
7. Radi iznesenog valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. i st. 2. i odredbe čl. 399. st. 1. u vezi s odredbom čl. 371. ZPP, ukinuti pobijanu drugostupanjsku presudu te predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje i to pred drugim vijećem. Ovdje je za ukazati da je rješenjem ovog revizijskog suda broj Rev 1034/2020-2 od 3. studenoga 2020. bilo određeno da se ponovno suđenje održi pred drugim vijećem te da drugostupanjski sud nije poštivao tu odluku.
8. U ponovnom postupku drugostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem, te će ponovno odlučiti o žalbi tuženika protiv prvostupanjske presude, a u kojoj odluci će iznijeti jasne i potpune razloge o svim činjenicama odlučnim za ishod spornog odnosa među strankama. Pri tome drugostupanjski sud imat će u vidu zakonom propisane granice ispitivanja prvostupanjske presude iz čl. 365. st. 1. i st. 2. ZPP.
9. Odluka o zahtjevu tužitelja za naknadu troška podnošenja revizije osniva se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.
Katarina Buljan, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.