- 1 -              Rev 1022/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1022/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. B. iz B., R. 29, OIB …, zastupanog po punomoćniku I. K., odvjetniku u V., protiv tuženika T. o. d.d. iz Z., R. A. 1, OIB …, zastupanog po punomoćniku T. G., odvjetniku u Z., radi nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i dr., odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-919/2020-2 od 15. travnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-147/2019-15 od 28. listopada 2020., u sjednici održanoj 21. rujna 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

              Revizija se odbija kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

              "I/ Utvrđuje se da je Odluka o otkazu Ugovora o radu od dana 21. ožujka 2007. kojom je tuženik T. O. d.d. Z., R. A. 1, OIB: …, otkazao tužitelju S. B. iz B., R. 29, OIB: …, Ugovor o radu od 11. siječnja 2007., nezakonita i nedopuštena.

              II/ Nalaže se tuženiku da tužitelju prizna i uspostavi kontinuitet radnog odnosa od dana 28. ožujka 2007. pa do 1. svibnja 2007., te da mu prizna sva prava iz radnog odnosa za isti period, uključujući isplatu neisplaćene plaće za mjesec travanj 2007. u mjesečnom bruto iznosu od 2.298,00 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana dospijeća plaće (15. dana u mjesecu za prethodni mjesec), pa do konačne isplate, osim u dijelu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenom bruto iznosu, sve u roku od 15 dana,

              III/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji se odnosi na isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenom bruto iznosu, kao neosnovan.

              IV/ Sudski se raskida ugovora o radu sklopljen dana 11. siječnja 2007. između tužitelja i tuženika i to s danom 1. svibnja 2007., kao danom zasnivanja radnog odnosa kod drugog poslodavca.

              V/ Nalaže se tuženiku T. o. d.d. Z., R. A. 1, OIB: …, da tužitelju S. B. iz B., R. 29, OIB: …, na ime naknade štete zbog nezakonitog otkaza, isplati iznos štete u visini tri prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca rada, odnosno iznos od 6.894,00 kuna (slovima: šesttisućaosamstotinadevedesetčetirikune), u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

              VI/ Nalaže se tuženiku T. O. d.d. Z., R. A. 1, OIB:…, da tužitelju S. B. iz B., R. 29, OIB: …, naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.000,00 kn, u roku od 15 dana.".

 

1.1. Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tuženika te je potvrđena prvostupanjska presuda.

 

2. Protiv drugostupanjske presude reviziju je u smislu odredbe čl. 382.a st. 1. al. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) podnio tuženik iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava.

 

2.1. Tužitelj nije podnio odgovor na reviziju tuženika.

 

3. Revizija tuženika nije osnovana.

 

4. Postupajući sukladno odredbi čl. 391. st. 2. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382.a toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

5. Suprotno revizijskim navodima tuženika u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Pobijana drugostupanjska presuda nema nedostatke radi kojih se ne bi mogla ispitati. Izreka te presude je razumljiva i nije u proturječnosti sa jasno i potpuno navedenim razlozima o svim činjenicama odlučnim za ishod spornog odnosa među strankama.

 

6. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja pobliže naveden u izreci prvostupanjske presude.

 

7. Nižestupanjski sudovi utvrdili su slijedeće činjenice:

              - da je tužitelj kao radnik bio u radnom odnosu kod tuženika kao poslodavca,

              - da je tuženik dana 21. ožujka 2007. donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju,

              - da je ta odluka istog dana potpisana po B. T., predsjedniku uprave tuženika i U. K., članu uprave tuženika te da je istog dana tada odluka ovjerena pečatom tuženika,

              - da je tuženik tek nakon donošenja te odluke dana 22. ožujka 2007. tu odluku dostavio Sindikalnom povjereniku u ulozi Radničkog vijeća Ž. D. (radi savjetovanja) te,

              - da se Ž. D. na tu odluku očitovao 23. ožujka 2007.

 

8. Na utvrđeno činjenično stanje drugostupanjski sud pravilno je primijenio materijalno pravo kada je potvrdio prvostupanjsku presudu kojom je prihvaćen predmetni tužbeni zahtjev.

 

8.1. Odredbom čl. 145. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 30/04, 137/04 i 68/05 - dalje: ZR) određeno je da prije donošenja odluke važne za položaj radnika, poslodavac se mora sa Radničkim vijećem savjetovati o namjeravanoj odluci te mora Radničkom vijeću priopćiti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika. Prema stavku 2. istog zakonskog članka važnom odlukom u smislu stavka 1. toga članka između ostalog smatra se i odluka o otkazu ugovora o radu. Prema stavku 3. istog zakonskog članka podaci o namjeravanoj odluci moraju se dostaviti Radničkom vijeću potpuno i pravovremeno, tako da mu se omogući da daje primjedbe i prijedloge kako bi rezultati rasprave stvarno mogli utjecati na donošenje odluke. Konačno, prema stavku 11. istog zakonskog članka odluka poslodavca donesena protivno odredbama ZR o obvezi savjetovanja sa Radničkim vijećem, ništava je.

 

8.2. Kada je tuženik već donesenu odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu kasnije dostavio sindikalnom povjereniku u ulozi Radničkog vijeća, on time nije proveo postupak savjetovanja sa Radničkim vijećem odnosno sa sindikalnim povjerenikom u ulozi Radničkog vijeća sukladno odredbama čl. 145. st. 1. do st. 3. ZR. Takvom dostavom već donesene odluke tuženik nije omogućio sindikalnom povjereniku da daje primjedbe i prijedloge kojima bi se prethodno moglo utjecati na donošenje odluke.

 

9. Dakle, nije u pravu tuženik niti kada smatra da je ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

10. Revizijski navodi tuženika kojima pokušava dovesti u sumnju pravilnost zaključaka nižestupanjskih sudova o postojanju pravno odlučnih činjenica (u čemu se revizija znatnim dijelom sadržaja iscrpljuje) nisu uzeti u razmatranje. Ovo stoga što se revizijom ne može pobijati drugostupanjska presuda iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 386. st. 1. ZPP).

 

11. Kako ne postoje razlozi radi kojih je revizija podnesena, istu je valjalo odbiti kao neosnovanu i to na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP.

 

Zagreb, 21. rujna 2021.

 

                            Predsjednica vijeća:

                            Katarina Buljan, v.r.