- 1 -              Rev 542/2016-2

Broj: Rev 542/2016-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. B. iz K., OIB: …, koju zastupa punomoćnica I. Z., odvjetnica u K., protiv tuženika: 1. Z. B. iz K., kojeg zastupa punomoćnik Z. Ž., odvjetnik u K. i punomoćnici J. J., M. B., D. B. i T. H., odvjetnici u K. i 2. M. G. iz K., kojeg zastupaju punomoćnici J. J., M. B., D. B. i T. H., odvjetnici u K., radi utvrđenja i dr., odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Karlovcu broj Gž - 2159/2014-3 od 28. listopada 2015., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu broj P - 1082/12-43 od 11. rujna 2014., u sjednici održanoj 3. veljače 2021.,

r i j e š i o   j e:

Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice na utvrđenje prava vlasništva nad nekretninom označenom kao čest. zem. 160/60 z.u. 291. k.o. K., što su tuženici dužni priznati, te u dijelu kojim se nalaže provedba upisa stečenog prava vlasništva u zemljišne knjige, dok je preinačena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je naloženo izdavanje tabularne isprave pogodne za upis u zemljišne knjige i u ovom dijelu zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan. Odlukom o troškovima postupka obvezani su tuženici naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 5.913,00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom.

Protiv drugostupanjske presude tuženici su podnijeli reviziju iz odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP), s prijedlogom da revizijski sud prihvati reviziju i preinači pobijanu presudu shodno navodima iznijetim u reviziji, odnosno ukine pobijanu presudu.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija je nedopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a, u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, mogu je podnijeti protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice: - ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, - ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, te – ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

U smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP-a, u reviziji iz st. 2. ovog članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Dakle, revizija u ovom slučaju treba sadržavati tri elementa, i to određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U okolnostima kada u reviziji izostane bilo koji od navedenih elemenata nisu ispunjene pretpostavke za razmatranje osnovanosti revizije. Naime, prema odredbi čl. 392.b ZPP-a revizija se odbacuje kao nedopuštena ako u njoj nije određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojega se podnosi uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, kao i zato što u njoj nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih podnositelj smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (st. 2.), te ako pravno pitanje zbog kojega je ona izjavljena nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (st. 3.).

Tuženici pozivom na pravna shvaćanja revizijskog suda (Rev – 2429/2010) postavljaju pitanje: „...može li se derivativnim putem vlasništvo stjecati bez upisa u zemljišnim knjigama?“

Međutim, u konkretnom slučaju pobijanom presudom prihvaćen je zahtjev tužiteljice prema stečenom pravu vlasništva temeljem zakona – dosjelošću, tako da se pitanje koje se odnosi na derivativno stjecanje prava vlasništva (temeljem pravnog posla) kako su ga u reviziji postavili tuženici ne može cijeniti kao pitanje o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a.

Isto tako, s obzirom na revizijske navode tuženika koji se odnose na načelo povjerenja u zemljišne knjige, treba reći da je pobijanom presudom prihvaćen zahtjev tužiteljice na činjeničnom utvrđenju da tuženik pod 2. s trenutkom sklapanja kupoprodajnog ugovora s tuženikom pod 1. i u trenutku kada je zahtijevao upis vlasništva, nije postupao u dobroj vjeri, jer mu je jednako kao i tuženiku pod 1. bilo poznato da prodavatelj nije stvarni vlasnik. Glede revizijskih navoda tuženika koja se odnose na činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova koje tuženik smatra pogrešnim, treba reći da u revizijskom postupku Vrhovni sud polazi od činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova, a pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nije dopušten revizijski razlog.

S druge strane, shodno odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP-a, u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose. Tako ovaj sud povodom revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP-a nije ovlašten ispitivati pobijanu presudu izvan u reviziji određeno naznačenog pitanja.

Slijedom navedenog temeljem odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP-a reviziju je trebalo odbaciti, čime je odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 3. veljače 2021.