- 1 -              Rev 2692/2015-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2692/2015-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća,  Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. V. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik K. Š., odvjetnik u Z., protiv tuženika C. o. d.d., Z., OIB: ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-2170/14-2 od 21. travnja 2015., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-4728/12-26 od 11. srpnja 2014., u sjednici vijeća održanoj 21. rujna 2021.

 

p r e s u d i o   j e :

 

              Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

              "I Nalaže se tuženiku, C. o. d.d. Z., isplatiti tužitelju S. V. iz Z., iznos od 283.190,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos tekućom od 15. listopada 2012. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.

 

              II Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom u iznosu 120.650,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos tekućom od 15. listopada 2012. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena.

 

              III Tuženik je dužan platiti tužitelju iznos od 1.066,95 kn sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos tekućom od 17. prosinca 2012. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.

 

              IV Tuženik je dužan tužitelju plaćati mjesečnu rentu počevši od 19. studenoga 2012. pa ubuduće, u iznosu od 1.800,00 kn mjesečno, do svakog 20-og u mjesecu, dospjele obroke odjednom, sa zakonskom zateznom kamatom na dospjele, a neisplaćene mjesečne obroke, tekućom od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog obroka pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.

             

              V Odbija se  tužitelj sa zahtjevom za mjesečnom rentom za tuđu pomoć i njegu u iznosu 3.000,00 kn mjesečno povevši od 19. studenoga 2012. pa ubuduće, do svakog 20-og u mjesecu, dospjele obroke odjednom, sa zakonskom zateznom kamatom na dospjele, a neisplaćene mjesečne obroke, tekućom od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog obroka pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, kao neprimjerenim.

 

              VI Tuženik je dužan platiti tužitelju iznos od 200.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos tekućom od 30. listopada 2012. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.

 

              VII Tuženik je dužan platiti tužitelju iznos od 9.023,63 kn sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 181,13 kn, tekućom od 11. siječnja 2011. pa do isplate, na iznos od 1.538,05 kn tekućom od 8. veljače 2011. pa do isplate, na iznos od 771,91 kn tekućom od 8. ožujka 2011. pa do isplate, na iznos od 1.674,67 kn tekućom od 8. travnja 2011. pa do isplate, na iznos od 1.671,19 kn tekućom od 6. svibnja 2011. pa do isplate, na iznos od 1.623,00 kn tekućom od 7. lipnja 2011. do isplate, te na iznos od 1.563,68 kn tekućom od 6. srpnja 2011. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.

 

              VIII Tuženik je dužan tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu 66.170,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, dana 11. srpnja 2014. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, u roku od 15 dana."

 

2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

 

              "I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-4728/12-26 od 11. srpnja 2014. u toč. II izreke u dijelu kojim je odbijen tužitelj sa tužbenim zahtjevom u iznosu od 49.650,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom, kao i u toč. V izreke.

 

              II. Preinačava se navedena presuda u toč. II izreke u dijelu u kojem je tužitelj odbijen sa iznosom od 71.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom, kao i u dijelu u kojem nije uspio sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 12.273,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom i sudi:

 

              Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju daljnji iznos od 71.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena, koja teče od 28. siječnja 2014. do isplate, kao i naknaditi mu daljnji parnični trošak u iznosu od 12.273,00 kn sa zateznom kamatom prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena, koja teče od 11. srpnja 2014. do isplate, sve u roku od 15 dana.

 

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbe u iznosu od 1.796,87 kn, u roku od 15 dana."

 

3. Protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev reviziju je podnio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud prihvati reviziju, preinači pobijanu presudu i presudu prvostupanjskog suda, na način da u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev te da obveže tuženika na naknadu troškova sastava revizije.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Revizijski sud je u povodu revizije iz odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 43/13, 89/14 - dalje: ZPP) ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a ZPP).

 

7. Neosnovan je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske i neimovinske štete nastale u štetnom događaju – prometnoj nezgodi koja se dogodila 26. prosinca 2010., u kojoj je stradao tužitelj kao suputnik u vozilu (čl. 19. st. 2., čl. 1095. st. 2., čl. 100. Zakona o obveznim odnosima  - "Narodne novine" broj 35/05 i 41/08, 125/11, 78/15 – dalje: ZOO)

 

9. Sudovi prvog i drugog stupnja utvrdili su sljedeće odlučne činjenice:

-          da je 26. prosinca 2010. u prometnoj nezgodi na cesti D1, dionica 15, kod 19,450 km, tužitelj kao putnik u osobnom vozilu reg. oznake ..., kojim prilikom je upravljao A. V. iz Z., stradao tužitelj na način da je došlo do sudara s osobnim vozilom reg. oznake ..., kojom je tom prilikom upravljao R. R. iz I., R. B.;

-          da je u vrijeme prometne nezgode osobno vozilo u kojem se nalazio tužitelj bilo osigurano kod tuženika policom osiguranja AO br. ...;

-          da je tužitelj u navedenoj prometnoj nezgodi zadobio višestruke tjelesne povrede i to trzajnu ozljedu vratne kralježnice, natečenje i krvarenje vratne kičmene moždine;

-          da mu je po ozljeđivanju pružena medicinska pomoć te su izvršene operacije kralježnice;

-          da su, unatoč primjerenom liječenju, ozljede rezultirale trajnim tjelesnim posljedicama za tužitelja, koje se manifestiraju kao prisilan položaj vratne kralježnice, a nakon spondilodeze i korpektomije da je nastalo oštećenje u vidu spastičke tetrapareze s postojećom slabošću muskulature gornjih i donjih udova; otežani hod uz pomoć štaka, tremor ruku, hipotrofija mišića te slabija kontrola uriniranja i defekacije; da su navedene ozljede ostavile trajne posljedice, na temelju kojih je smanjena opća životna i radna sposobnost tužitelja za 75%, u kojem omjeru će morati trpjeti posebne pojačane napore u svakodnevnom životu i radu;

-          da je tužitelj pretrpio primarni strah koji se javlja za vrijeme neposredne ugroženosti, koji je bio jakog intenziteta i kratkog trajanja, sekundarni strah (strah koji se javlja radi tjelesne ozljede i brige za ishod liječenja, kao i povezano sa strahom uslijed operacija – kumulativno) u jakom intenzitetu od 15 dana, u srednjem intenzitetu od 50-ak dana, a u manjem oko šest mjeseci;

-          da je tjelesna bol jakog intenziteta trajala 20 dana, srednjeg intenziteta oko dva mjeseca, a manjeg još oko šest mjeseci;

-          da je kod tužitelja zaostala naruženost u teškom stupnju;

-          da je tuđa pomoć druge osobe bila potrebna za vrijeme provedenog liječenja i mirovanja kod kuće od 18. veljače 2011. u opsegu od 6 sati dnevno u trajanju od drugog dana pa sve do hospitalizacije 16. siječnja 2012., i to 4 sata dnevno; nakon hospitalizacije za 2012., točnije od 3. kolovoza 2012. tuđa pomoć tužitelja je bila potrebna u opsegu od 4 sata dnevno, izuzev za razdoblje od 22. do 29. kolovoza 2012. kada je boravio u bolnici radi operativnog zahvata; opseg tuđe pomoći od 4 sata dnevno tužitelju je potrebno trajno; pomoć je potrebna u vidu održavanja osnovne higijene, oblačenja, hranjenja, probavljanja hrane i drugih svakodnevnih potreba; liječenje je završeno 3. kolovoza 2012.;

-          da prema tablicama ugovornog osiguranja tuženice invaliditet s naslova ozljede vratne kralježnice s tetraparezom prema točki XII 78 iznosi 50%.

 

10. Sudovi prvog i drugog stupnja su ocijenili da među strankama nije sporna pasivna legitimacija tuženika za štetu, štetni događaj i odgovornost, već je sporna visina postavljenog tužbenog zahtjeva.

 

11. Pravilno su sudovi prvog i drugog stupnja, cijeneći sve kvalifikatorne okolnosti i pretrpljenu neimovinsku štetu u smislu odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO, utvrdili na ime neimovinske štete naknadu u iznosu od 267.000,00 kn, odnosno, s obzirom da je 17.000,00 kn isplaćeno, dosudili iznos od 250.000,00 kn, kao i naknadu 81.000,00 kn koja se ukazuje osnovanom i primjerenom za povredu prava osobnosti predviđenu odredbom čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO.

 

12. S obzirom na obrazloženje drugostupanjskog suda, materijalno pravo sadržano u odredbi čl. 1095. i čl. 1100. čl. 1. i 2. ZOO je pravilno primijenjeno, s obzirom na težinu povrede prava osobnosti i povrede prava na tjelesno zdravlje, koje je u okolnostima konkretnog slučaju trajno nepromijenjeno, te su pravilno tužitelju dosudili naknadu pretrpljene neimovinske štete u iznosu navedenom u izreci drugostupanjske presude, a odbili tužbeni zahtjev za iznos od 49.650,00 kn s kamatom.

 

13. Nadalje, tužitelju je dosuđena renta s osnova tuđe pomoći i njege u mjesečnom iznosu od 1.800,00 kn (4 sata dnevno x 15,00 kn/h), a isti je odbijen s iznosom od 3.000,00 kn, što je po ovom revizijskom sudu ispravna i pravilna odluka.

 

14. U reviziji tužitelj navodi da mu je trebalo priznati na ime tuđe pomoći i njege naknadu štete u visini cijene sata usluge pružanja pomoći koju pružaju ustanove, odnosno trgovačka društva u mjestu prebivališta.

 

15. Sud je dao valjane i jasne razloge zašto nije prihvatio dokaze tužitelja o visini cijene sata tuđe pomoći i njege, koji je isti priložio, te je primjenjujući načelo otvorenog pravosuđenja predložio da tužitelj predloži provođenje financijskog vještačenja, na okolnost visine naknade tuđe pomoći i njege, što tužitelj nije prihvatio, pa je u tom smislu zbog teškoća u utvrđivanju visine cijene sata tuđe pomoći i njege sud pravilno primijenio odredbu čl. 223. ZPP, te je utvrdio cijenu sata od 15 kn/h tuđe pomoći i njege te dosudio rentu kako je to navedeno u izreci.

 

16. Iznošenjem revizijskih navoda u pogledu utvrđivanja visine tuđe pomoći i njege revident pokušava osporiti činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova, što nije dopušteno isticati i kao takvo smatra se da je obrazloženjem revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava tužitelj (u jednom dijelu) obrazlagao i revizijski razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što nije dopušteno (čl. 385. ZPP).

 

17. S obzirom na naprijed navedeno, tj. da se nije ostvario revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, valjalo je reviziju tužitelja na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti kao neosnovanu i presuditi kao u izreci.

 

Zagreb, 21. rujna 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.