- 1 -              Revd 3648/2020-2

Broj: Revd 3648/2020-2

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Viktorije Lovrić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja STEČAJNA MASA T. E. Ž. d.d. u stečaju, OIB ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika GRADA ZAGREBA, OIB …, Z., kojeg zastupa punomoćnik V. K., odvjetnik u Z., radi utvrđenja osnovanosti osporavanja tražbine, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5879/2018-3 od 18. lipnja 2020. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2123/2015 od 11. srpnja 2018., u sjednici održanoj 21. rujna 2021.,

r i j e š i o   j e :

              Tužitelju se dopušta podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5879/2018-3 od 18. lipnja 2020. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2123/2015 od 11. srpnja 2018. u dijelu koji se odnosi na tražbinu temeljenu na rješenju tuženika o određivanju komunalnog doprinosa Klasa: UP-I-363-03/2000-80/1705 od 8. lipnja 2000. u odnosu na pitanja:

              Primjenjuju li se u slučaju prisilnog izvršenja rješenja novčanih obveza donesenih u upravnom postupku odredbe o prekidu zastare sadržane u Zakonu o obveznim odnosima, te može li uopće u konkretnom slučaju doći do primjene instituta zastare iz privatnopravnog odnosa regulirane Zakonom o obveznim odnosima ili se u tom slučaju radi o gubitku samog prava iz javnopravnog odnosa?

              Primjenjuje li se na "zastaru" izvršenja rješenja kojim je utvrđena obveza komunalnog doprinosa odredbe Općeg poreznog zakona o apsolutnoj zastari (koja nastupa nakon proteka 6 godina)?"

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5879/2018-3 od 18. lipnja 2020. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2123/2015 od 11. srpnja 2018.

2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da je u prijedlogu za dopuštenje revizije postavljeno pet pravnih pitanja za koje predlagatelj smatra da su važna, a odnose se na prva tri upravna rješenja tuženika (rješenja od 3. kolovoza 1998., 29. travnja 1999. i 8. lipnja 2000.) kojima je tužitelju kao obvezniku plaćanja komunalnog doprinosa utvrđena visina komunalnog doprinosa.

3. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

4. Prema ocjeni ovoga suda prvo postavljeno pitanje u odnosu na upravna rješenja tuženika od 3. kolovoza 1998. i 29. travnja 1999. (može li se rješenje kojim je utvrđena obveza komunalnog doprinosa u upravnom postupku izvršiti nakon proteka roka od pet godina od izvršnosti) nije važno za odluku u ovom sporu, jer je u pobijanoj odluci u odnosu na navedena upravna rješenja suđeno sukladno pravnom shvaćanju zauzetom u relevantnim odlukama na koje se poziva predlagatelj (odluka Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Us-660/2011-9 od 9. travnja 2014., odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-8020/2014 od 25. svibnja 2016. te zaključak Visokog upravnog suda Republike Hrvatske zauzet na sjednici Imovinsko-pravnog odjela od 25. rujna 2015. broj IUS-25-09/2015-10). To stoga, jer je u konkretnoj situaciji zahtjev za prisilno izvršenje podnesen unutar roka od pet godina sukladno odredbi čl. 270. st. 7. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 103/96, dalje: ZUP/96) kao mjerodavnom postupovnom propisu važećem u vrijeme donošenja navedenih rješenja tuženika.

5. Za treće postavljeno pitanje (u prijedlogu označeno kao 2b) predlagatelj nije određeno izložio razloge zbog kojih smatra da je pitanje važno u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP, dok u odnosu na peto postavljeno pitanje (u prijedlogu označeno kao d) tužitelj nije ukazao na različitu sudsku praksu, jer odluka na koju se poziva (Županijskog suda u Puli Gž-2624/14-3 od 18. studenoga 2016.) nije pravomoćna odluka kojom se postupak završava pa stoga takva odluka nema značaj različitog pravnog shvaćanja na razini drugostupanjskog suda, a time ni potrebe za usuglašavanjem sudske prakse, a radi osiguranja jedinstvene primjene prava.

6. Prema utvrđenjima ovoga suda drugo i četvrto postavljena pitanja navedena u izreci ovoga rješenja su u odnosu na upravno rješenje od 8. lipnja 2000. važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanjima glede kojih pobijana odluka odstupa od ustaljenog pravnog shvaćanja revizijskog suda iznesenog u odlukama poslovni broj Rev-2369/17 od 8. siječnja 2020. i Revt-339/2013-2 od 25. ožujka 2014. ("da se na utvrđivanje nastupanja zastare naplate potraživanja s osnove komunalnog doprinosa primjenjuju odredbe Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" broj 127/00, 86/01 i 150/02 - dalje: OPZ) te da su prekidi zastare irelevantni jer iz odredbe čl. 92. OPZ jasno proizlazi da za nastupanje apsolutne zastare prekidanje tijeka zastare nema pravnog učinka) te odluku Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-2616/2013-2 od 3. svibnja 2016. na koju se pozvao predlagatelj u kojoj su izražena navedena pravna shvaćanja ovoga suda.

7. Kako su u ovoj pravnoj stvari vezano za navedena pitanja ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. podst. 1., u svezi čl. 387. st. 6. ZPP-a, riješeno kao izreci.

Zagreb, 21. rujna 2021.