Poslovni broj: UsI-862/20-7

 

 

 

   REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

    Avenija Dubrovnik  6 i 8

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Hrvoju Miladinu, te zapisničarki Ines Mateša, u upravnom sporu tužitelja A. S. iz Z., kojeg zastupa opunomoćenik D. S., odvjetnik u Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi poreza na promet nekretnina, 21. rujna 2021.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I.               Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-20/18-01/2622, URBROJ: 513-04-20-2 od 20. siječnja 2020.

II.              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog spora.

 

Obrazloženje

 

Poreznim rješenjem ministarstva, KLASA: UP/I-410-20/2016-001/17767, URBROJ: 513-007-01-02-2018-0006 od 6. lipnja 2018. tužitelju, kao poreznom obvezniku, utvrđuje se osnovica poreza na promet nekretnina u iznosu od 450.063,96 kn. Na ovu osnovicu utvrđuje se porez na promet po stopi 5% u iznosu od 22.503,19 kn (točka 1.). Odbija se zahtjev poreznog obveznika za oslobođenjem od plaćanja poreza na promet nekretnina. Porezni obveznik dužan je platiti utvrđeni iznos poreza u roku od 15 dana od dana dostave rješenja, odnosno u roku 15 dana od isteka roka za žalbu u slučaju da žalba nije izjavljena, u korist određenog računa. Na nepravodobno uplaćeni porez na promet nekretnina obračunavaju se i plaćaju zatezne kamate (točka 2.).

Rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-410-20/18-01/2622, URBROJ: 513-04-20-2 od 20. siječnja 2020., odbijena je žalba tužitelja protiv uvodno citiranog prvostupanjskog rješenja.

Tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika te u tužbi ne spori da je sklopio ugovor o zakupu stana koji je predmet oporezivanja, međutim navodi kako je to bilo iz formalnih razloga. Ne spori da je temeljem zakupnine koju je primao po tom ugovoru plaćao porez na dohodak od imovine u minimalnom novčanom iznosu. Ukazuje kako nije uzeta u obzir činjenica da je supruga tužitelja naknadno prijavljena na tužiteljevu adresu, te da je u navedenu nekretninu preselila odmah po sklapanju kupoprodajnog ugovora i preuzimanja nekretnine u posjed, a prijava njenog prebivališta na adresu nekretnine nije učinjena odmah samo zbog propusta odnosno zakašnjenja. Nadalje, ukazuje da je tijekom postupka putem e-maila djelatnici tuženika slao traženu dokumentaciju o nekretninama koje je supruga tužitelja stekla ugovorom o darovanju, ali nije prenijela vlasništvo na sebe, a koje nekretnine nisu prikladne za stanovanje. Stoga smatra da je osporavano rješenje utemeljeno na pogrešno i nepotpuno utvrđenim činjenicama. Predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika uz naknadu troškova ovog spora.

Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda osporavanog rješenja. Predlaže da Sud riješi spor bez rasprave i odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

Ocjenjujući zakonitost rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis predmeta i uz odgovor na tužbu priloženi spis tuženika. Dana 16. rujna 2021. provedena je rasprava u prisutnosti opunomoćenika tužitelja te odsutnosti uredno pozvanog tuženika, čime je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10, 143/12, 152/14 i 29/17, dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

Na raspravi tužitelj ostaje kod tužbenog zahtjeva. Predaje sudu izvatke za nekretnine u k.o. L. i k.o. L., koje su u vlasništvu supruge tužitelja. Ne spori da je postojao ugovor o zakupu 6m2 nekretnine na koju je razrezan porez, međutim ističe da je riječ o tek formalnom ugovoru vezanim za udrugu, a kako bi udruga čiji je osnivač tužitelj, imala adresu. Ustraje u prijedlozima da se sasluša tužitelj i njegova supruga na okolnost korištenja nekretnine koja je predmet oporezivanja od strane Udruge za promicanje umjetničkog stvaralaštva i izražavanja, te na okolnost suvlasničkih odnosa u odnosu na nekretnine koje su darovane supruzi tužitelja, a za koje je dokumentacija predana uz tužbu i na današnjem ročištu te da se po potrebi provede očevid i vještačenje radi utvrđivanja vrijednosti nekretnina za koje danas tužitelj dostavlja izvatke. Predlaže usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova prema troškovniku koji predaje u spis, u ukupnom iznosu od 6.250,00 kn.

Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je, sukladno članku 55. stavak 3. ZUS-a, utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

Nije sporno da je tužitelj, temeljem ugovora o kupoprodaji nekretnine od 6.10.2016., kojeg je kao kupac sklopio sa R. Z., kao prodavateljem, stekao nekretninu upisanu u k.o. Č., zk. ul. broj 110220, zk.č.br. 3235, i to u naravi stan površine 54,52 m2, za ugovorenu kupoprodajnu cijenu u iznosu od 60.000 eura u kunskoj protuvrijednosti, koja cijena je prihvaćena kao porezna osnovica.

Spornim se ukazuje utvrđenje poreznog tijela da tužitelj ne ispunjava uvjete za oslobađanje plaćanja poreza na promet nekretnina. 

Po izvršenom uvidu u isprave spisa predmeta, te po provedenoj raspravi u ovom upravnom sporu, Sud nalazi da su upravna tijela na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenila materijalno pravo, te se tužbeni prigovori nisu mogli ocijeniti osnovanim.

Naime, tuženik je odbio žalbu uz obrazloženje da je tužitelj unutar 3 godine od kupovine predmetne nekretnine istu dao u zakup Udruzi za promicanje umjetničkog stvaralaštva i izražavanja, dakle pozivom na odredbu članka 11a. st. 1. toč. 6. Zakona o porezu na promet nekretnina (Narodne novine, broj: 69/97, 26/00, 153/02, 22/11 i 143/14, dalje: Zakon). Dodatno navodi kako tužitelj nije tijekom postupka dostavio potrebnu dokumentaciju, a isto tako supruga tužitelja nije bila prijavljena na adresi kupljene nekretnine.

Člankom 11.a st. 1. Zakona propisano je da porez na promet nekretnina ne plaćaju građani koji na temelju sklopljenog ugovora o kupoprodaji stječu prvu nekretninu (stan ili kuću) kojom rješavaju vlastito stambeno pitanje ako su kumulativno ispunjeni uvjeti iz iste zakonske odredbe.

Člankom 11.a. st. 6. toč. 1. Zakona propisano je da se porez na promet nekretnina iz stavka 1. ovoga članka, kojeg je građanin bio oslobođen, plaća naknadno, ako u roku od 3 godine od dana stjecanja građanin otuđi ili iznajmi nekretninu u cijelosti ili djelomično.

              Sud nalazi da spisu tuženika prileži Ugovor o zakupu poslovnog prostora, kojeg je tužitelj sklopio sa Udrugom za promicanje umjetničkog stvaralaštva i izražavanja dana 1.2.2018. (dakle u roku od 3 godine od stjecanja predmetne nekretnine), kojim je tužitelj predmetnoj Udruzi dao u zakup dio predmetnog stana,  za ugovorenu mjesečnu zakupninu u iznosu od 400,00 kuna. Kako Tužitelj ne dovodi u pitanje postojanje navedenog ugovora, kao i činjenicu da je po istom ugovoru na primljene iznose zakupnina plaćao porez na dohodak, to je primjenom citirane odredbe članka 11.a st. 6. toč. 1. Zakona, tuženik pravilno utvrdio da ne postoje uvjeti da se udovolji zahtjevu tužitelja.

              Stoga ovaj Sud nalazi da je pravilno tuženik odbio žalbu tužitelja, pri čemu se nije mogao cijeniti osnovanim prigovor tužitelja da je riječ o formalnom ugovoru sklopljenom samo da bi citirana udruga imala adresu. Naime, prema stanju spisa proizlazi da je isti ugovor ostvarivan, odnosno da je po istom tužitelj primao iznos ugovorene zakupnine, na koji je plaćao odgovorajući porez na dohodak od imovine.

              Slijedom navedenoga, Sud ocjenjuje kako je porezno tijelo pravilno odlučilo o zahtjevu tužitelja, dok tužitelj ničim nije doveo u sumnju utvrđenja poreznih tijela.

Stoga se prigovori tužitelja nisu mogli ocijeniti osnovanim, te nalazeći da su sve bitne činjenice za donošenje odluke u ovoj stvari utvrđene prema podacima spisa tuženika, Sud nije našao opravdanim izvoditi dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke i njegove supruge na okolnost korištenja predmetne nekretnine.

Polazeći od navedenog, na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbijen je kao neosnovan (točka I. izreke presude).

Hrvatske.HrvZahtjev tužitelja za naknadom troška ovog spora, Sud nije našao osnovanim, s obzirom da tužitelj nije uspio u ovom upravnom sporu, slijedom čega je isti zahtjev odbijen na temelju članka 79. stavak 4. i 6. ZUS-a (točka II. izreke presude).

 

 

U Zagrebu 21. rujna 2021.

 

     Sudac:

Hrvoje Miladin

 

 

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove Presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove Presude.

DNA:

1. Odvjetnik D. S., Z.
2. Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, Z.
3. U spis