- 1 -              Revd 1913/2021-2

Broj: Revd 1913/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, te Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jasenke Žabčić članice vijeća, u parničnom predmetu tužiteljice-protutuženice S. G., OIB: …, Z., koju zastupa punomoćnica I. Ž. Š., odvjetnica u Z., protiv tuženika-protutužitelja B. G., OIB: …, Z., kojeg zastupa punomoćnik H. J., odvjetnik u Z., odlučujući o prijedlogu tužiteljice-protutuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-132/2021-2 od 9. veljače 2021., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-994/2019-18 od 22. prosinca 2020., u sjednici održanoj 21. rujna 2021.

r i j e š i o   j e:

Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-994/2019-18 od 22. prosinca 2020. se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužiteljica-protutuženica (dalje u tekstu: tužiteljica) je podneskom od 16. ožujka 2021. predložila da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-132/2021-2 od 9. veljače 2021. radi pravnih pitanja naznačenih u prijedlogu.

2. Tuženik je odgovorio na prijedlog te je predložio da revizijski sud odbije prijedlog kao neosnovan.

3. Prijedlog je nedopušten.

4. Postupajući sukladno odredbi čl. 385., čl. 385.a. i čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda RH je ocijenilo da nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost prijedloga prema odredbi čl. 387. u vezi s čl. 385.a. st. 1. ZPP. Naznačena pitanja nisu važna niti za rješenje ovoga spora, niti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

5. Presuda je donesena u sporu po tužbi radi utvrđenja da je nekretnina upisana u knjizi položenih ugovora Općinskog građanskog suda u Zagrebu u K. S., poduložak 3406, stan od 54,00 m2, bračna stečevina tužiteljice i naloga da je tuženik dužan trpjeti upis prava vlasništva tužiteljice u ½ suvlasničkog dijela, te po protutužbi radi utvrđenja da je stan u V., 12.219/10000 etažno vlasništvo, u zgradi sagrađenoj na z.k.č. broj 1693/4, površine 59,05 m2, bračna stečevina tužiteljice i i tuženika, pa da je tužiteljica dužna trpjeti upis prava vlasništva tužitelja u ½ suvlasničkog dijela.

6. Protutužbeni zahtjev tuženika je prihvaćen presudom na temelju priznanja.

6.1. Tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen na temelju utvrđenja drugostupanjskog suda da je stan u Z. bio u vlasništvu majke tužitelja A. G., da je vlasnica stana sklopila valjan ugovor o darovanju kojim taj stan daruje svojemu sinu, ovdje tuženiku B. G.. Stoga prema shvaćanju drugostupanjskog suda nije riječ o imovini koja čini bračnu stečevinu u smislu odredaba čl. 248., 249. st. 1. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 116/03, 17/04,136/04, 107/07, 57/11, dalje: ObZ) nego o posebnoj imovini tuženika u smislu odredbe čl. 253. st. 2. ObZ. Tvrdnje tužiteljice da je ugovor o darovanju bio fiktivni ugovor i da je prava volja svih sudionika (tužiteljice, tuženika i tuženikove majke) bila da tužiteljica i tuženik steknu pravo vlasništva na darovanom stanu u omjeru ½ sud je našao ne utemeljenom, jer je ocjenom svih dokaza utvrdio da je volja darodavca bila stjecanje prava vlasništva u korist ovdje tuženika.

7. Tužiteljica je osporila pravno shvaćanje drugostupanjskog suda te je predložila da joj revizijski sud dopusti podnošenje revizije radi pravnih pitanja kojima se osporavaju činjenična utvrđenja na temelju kojih je donesena presuda, te zaključak da je ugovor o darovanju valjani ugovor.

8. Pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za rješenje ovoga spora, jer nekretnina koja je stečena na temelju ugovora o darovanju za vrijeme trajanja braka već po svojoj prirodi nije bračna stečevina u smislu odredbe čl. 248. ObZ, odnosno nije imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine.

8.1. Nadalje, pitanja tužiteljice polaze od tvrdnje da je ugovor o darovanju kojim je tuženik stekao pravo vlasništva na stanu u Z. fiktivan, što je suprotno činjeničnim utvrđenjima na kojima se temelji presuda.

9. Podredno se napominje da sudska praksa na koju se pozvala tužiteljica ne daje naznačenim pitanjima razlog važnosti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer se radi o odlukama koje se temelje na utvrđenju da su tamo navedeni ugovori prividni ugovori.

10. Stoga nisu ispunjeni propisani kriteriji za dopuštenje revizije, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 1. i 5. ZPP riješiti kao u izreci.

Zagreb, 21. rujna 2021.