- 1 -              Revd 1756/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 1756/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, te Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jasenke Žabčić članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja H. Č., OIB: …, Z.,  kojeg zastupa punomoćnik mr. sc. D. C., odvjetnik u Z., protiv I-tuženika Z. d.o.o., OIB: …, Z., kojeg zastupa punomoćnik S. T., odvjetnik u Z., i II-tuženika I. C., OIB: …, Z., kojeg zastupa punomoćnik M. S., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-869/2019-2 od 9. studenog 2020., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2136/2017-75 od 2. srpnja 2019., u sjednici održanoj 21. rujna 2021.

 

r i j e š i o  j e:

 

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-869/2019-2 od 9. studenog 2020. se odbacuje.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj H. Č. je podneskom od 23. prosinca 2020. predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-869/2019-2 od 9. studenog 2020. radi pravnih pitanja naznačenih u prijedlogu.

 

2. Prvotuženik nije odgovorio na prijedlog.

 

3. Drugotuženik I. C. je odgovorio na prijedlog i predložio odbaciti prijedlog kao nedopušten.

 

4. Prijedlog je nedopušten.

 

5. Postupajući sukladno odredbi čl. 385., čl. 385.a. i čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda RH je ocijenilo da nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost prijedloga prema odredbi čl. 387. u vezi s čl. 385.a. st. 1. ZPP. Naznačeno pitanje je važno za rješenje ovog spora, ali nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

6. Presuda je donesena u sporu radi naknade štete nastale tužitelju dana 27. studenog 2010. u Z., u D., na nogometnom turniru organiziranom od strane I-tuženika, kad je pao na utakmici između ekipa E. K. i N. U., dok je vodio loptu, a prema tvrdnjama tužitelja do štetnog događaja je došlo kad je na njega naletio protivnički igrač, ovdje II-tuženik I. C. i pri tome ga ozlijedio.

 

6.1. Tužbeni zahtjev je odbijen protiv oba tuženika.

 

6.2. Obrazloženje se u odnosu na odgovornost I-tuženika temelji na shvaćanju da nisu ispunjene pretpostavke za odgovornost I-tuženika kao organizatora turnira za štetu po odredbi čl. 1081. (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18). Prema toj odredbi Organizator okupljanja većeg broja ljudi u zatvorenom ili na otvorenom prostoru odgovara za štetu nastalu smrću ili tjelesnom ozljedom koju netko pretrpi zbog izvanrednih okolnosti koje u takvim prilikama mogu nastati, kao što je neuobičajeno gibanje masa, opći nered i slično. U okolnostima konkretnog slučaja nije bilo izvanrednih okolnosti, a nezgoda se dogodila kao posljedica uobičajenog događaja na nogometnoj utakmici.

 

6.3. Obrazloženje se u odnosu na odgovornost I-tuženika temelji na utvrđenju da je II-tuženik doista pao i ozlijedio se na utakmici, ali na način što je nakon udarca lopte prema golu pao, pri čemu II-tuženik nije uzrokovao ovaj pad.

 

7. Tužitelj je osporio činjenična utvrđenja i pravno shvaćanje na kojemu se temelji obrazloženje drugostupanjska presude te je predložio dopuštenje revizije radi više naznačenih pravnih pitanja. U prijedlogu je kao razlog važnosti tih pitanja navedeno da je riječ o pravnim pitanjima o kojima odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse revizijskog suda, konkretno u odluci Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-2299/97 od 21. studenog 2000.

 

8. Ovaj sud je utvrdio da se ukidna odluka revizijskog suda poslovni broj Rev-2299/97 temelji na pravnom shvaćanju da „Sudionik športske igre, kome drugi igrač u igri nanese tjelesnu ozljedu, nema pravo na naknadu štete nastale tom ozljedom, osim ako mu je ozljeda nanijeta namjerno ili grubim kršenjem pravila športske igre. Za štetu nastalu takvom ozljedom odgovara sudionik športske igre koji je namjerno ili grubim kršenjem pravila športske igre nanio tjelesnu ozljedu. Solidarno s njim za štetu odgovara i organizator, ako u pripremi i tijeku igre nije poduzeo odgovarajuće mjere da se igra odvija u športskom duhu i u skladu s pravilima igre.“

 

8.1. U ovom slučaju je presuda donesena na temelju utvrđenja da šteta tužitelju nije nanesena od strane drugog igrača namjerno ili grubim kršenjem pravila športske igre, pa samim time odluka revizijskog suda broj Rev-2299/97 od 21. studenog 2000. ne daje razlog važnosti naznačenim pitanjima.

 

9. Stoga nisu ispunjeni propisani kriteriji za dopuštenje revizije, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 1. i 5. ZPP riješiti kao u izreci.

 

Zagreb, 21. rujna 2021.