1

 

Broj: Ppž-7681/2021

 

 

                                 

 

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. S. H., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17. i 126/19.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, IV Policijske postaje Zagreb, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2021., broj: 87. Pp-12324/2021, u sjednici vijeća održanoj 21. rujna 2021.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

              Odbija se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, IV Policijske postaje Zagreb kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

 

             

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2021., broj: 87. Pp-12324/2021, okr. S. H. je, na temelju čl. 161. st. 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), oslobođena od optužbe da bi, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinila prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Istom presudom, odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.

 

              2. Protiv te presude, žalbu je podnio tužitelj zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              3. Žalba nije osnovana.

 

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

 

5, Tužitelj u žalbi tvrdi da je činjenični opis prekršaja u optužnom prijedlogu bio dostatan za suđenje, jer je u konkretnom slučaju riječ o ekonomskom nasilju u obitelji, uništenjem imovine – osobnog automobila stečenog osobnim radom, kod kojeg uznemirenost žrtve nije biće djela prekršaja. Također, u žalbi se ističe da sud nije vezan za pravnu kvalifikaciju optužbe te da je sud ovakav činjenični opis mogao provesti pod ispravnu kvalifikaciju ekonomskog nasilja u obitelji iz čl. 10. t. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, što nije učinio.

 

6. Međutim, suprotno prigovorima tužitelja, prvostupanjski sud je, pravilno i osnovano, ispitujući optužni prijedlog na temelju čl. 161. Prekršajnog zakona, zaključio da djelo koje se okr. S. H. stavlja na teret nije prekršaj.

 

6.1. Naime, okrivljenici je optužbom stavljeno na teret da je metalnom drškom metle, u dva navrata, udarila i oštetila osobno vozilo u vlasništvu njenog brata i time počinila prekršaj nasilja u obitelji. I po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, citirani činjenični opis optužbe ne ispunjava obilježja ni jednog oblika nasilja u obitelji iz čl. 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, zbog čega je neosnovan žalbeni navod tužitelja da bi se radilo o ekonomskom nasilju.

 

6.2. Odredbom čl. 10. t. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji definiran je pojam nasilja u obitelji kao zabrana ili onemogućavanje korištenja zajedničke ili osobne imovine, raspolaganja osobnim prihodima ili imovine stečene osobnim radom ili nasljeđivanjem, onemogućavanje zapošljavanja, uskraćivanje sredstava za održavanje zajedničkog kućanstva i za skrb o djeci. Imajući na umu ovakvu definiciju ekonomskog nasilja, potpuno je jasno i nedvojbeno da činjenični opis, kojim se okrivljenici stavlja na teret da je metalnom drškom metle, u dva navrata, udarila i oštetila osobno vozilo u vlasništvu njenog brata, ne ispunjava biće djela ekonomskog nasilja u smislu odredbe čl. 10. t. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, čija se suština svodi na radnje kojima se sprječava ekonomska neovisnost žrtve.

 

6.3. U pravu je tužitelj kada u žalbi ističe da sud nije vezan za pravnu kvalifikaciju optužbe te je u pravu kada ističe da uznemirenost žrtve nije biće djela prekršaja ekonomskog nasilja, no u ovom konkretnom predmetu se radi o tome da činjenični opis, za koji je sud vezan, ne ispunjava obilježja ni jednog oblika nasilja u obitelji pa tako ni ekonomskog nasilja, kako se to neosnovano tvrdi u žalbi.

 

7. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je pravilno i osnovano, na temelju čl. 161. st. 6. Prekršajnog zakona, donio presudu kojom je okr. S. H. oslobodio od optužbe za prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, zbog čega je, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 21. rujna 2021.

 

 

 

             

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenicu, oštećenika i tužitelja.