1

Broj: Ppž-8053/2021

 

                                   

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. G. D., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 1. lipnja 2021., broj: 29.Pp J-3755/2019, u sjednici vijeća održanoj 21. rujna 2021.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

              I. Odbija se žalba okr. G. D. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okr. G. D. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 300,00 (tristo) kuna u roku 15 dana od primitka ove presude.

 

 

Obrazloženje

 

 

              1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 1. lipnja 2021., broj: 29.Pp J-3755/2019, proglašen je krivim okr. G. D. da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je izrečena kazna novčana kazna u iznosu 3.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku 15 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne. Istom presudom, odlučeno je da je okrivljenik obvezan naknaditi troškove postupka u iznosu 1.200,00 kuna.

 

              2. Protiv te presude, žalbu je podnio okr. G. D. osobno, ne naznačujući žalbenu osnovu, no iz sadržaja žalbe je vidljivo da se žali zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati.

 

              3. Žalba nije osnovana.

 

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

 

5. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, okrivljenik ističe da je boravio u Zagrebu na različitim adresama te da je žrtva nasilja znala za svaku tu adresu, ali da namjerno nije navela kamo da mu se dostavi poziv kako isti ne bi zaprimio. Time, iako to izrijekom u žalbi nije navedeno, okrivljenik očigledno smatra da mu je povrijeđeno pravo obrane i tako počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. Prekršajnog zakona.

 

5.1. Međutim, takvi navodi okrivljenika nisu osnovani. Prije svega treba navesti da okrivljenik neosnovano tvrdi da bi žrtva nasilja bila u obvezi dostavljati sudu točnu adresu na kojoj okrivljenik boravi. Naime, iz podataka u spisu proizlazi da je okrivljeniku, osobno u ruke, uručena obavijest iz čl. 109.a Prekršajnog zakona, čime je okrivljenik bio upoznat da će se protiv njega pokrenuti prekršajni postupak te je upoznat sa svojim temeljnim pravima i obavezama, između ostalog i da je do pravomoćnog završetka postupka dužan obavijestiti sud o svakoj promjeni adrese prebivališta i boravišta jer će mu se u protivnom sva pismena dostaviti putem oglasne ploče, kao i da se rasprava može održati i donijeti odluka o prekršaju i u njegovoj odsutnosti. Dakle, jasno je i nedvojbeno da je, primitkom obavijesti iz čl. 109.a Prekršajnog zakona, na kojoj je, kao adresa okrivljenikovog prebivališta, bila navedena adresa u H., H. L. xx, a kao adresa boravišta: Z., Z. c. xx (kod A.), okrivljenik bio upoznat sa svojom obvezom da obavijesti sud o svakoj promjeni adrese prebivališta i boravišta, a što okrivljenik u ovom postupku nije učinio.

 

5.2. Iz podataka u spisu proizlazi da je prvostupanjski sud u više navrata pokušao dostavu poziva okrivljeniku na obje adrese koje su navedene u obavijesti iz čl. 109.a Prekršajnog zakona, no iste su vraćene s naznakom „nije tražio“ (s adrese prebivališta) odnosno „nepoznat“ (s adrese boravišta), da je iz podneska II. Policijske postaje od 11. travnja 2021. vidljivo da okrivljenik od listopada mjeseca 2020. ne stanuje na adresi Z., Z. c. xx, da je, iako to nije njena obveza, žrtva nasilja M. M. iskazala na prvostupanjskom sudu da okrivljenik stanuje na adresi Z., M. R. x, na kojoj adresi policijski službenici, izvršavajući nalog za dovođenje, okrivljenika nisu zatekli. U takvoj procesnoj situaciji, kada je nesporno da okrivljenik ima saznanje da se protiv njega vodi prekršajni postupak te da mu se poziv nije mogao uručiti ni na adresu prebivališta, niti na adresu boravišta, osnovano je prvostupanjski sud postupio u skladu s čl. 145. st. 5. Prekršajnog zakona, istaknuvši poziv na oglasnu ploču. Kako je, dakle, u ovom prekršajnom postupku dostava poziva okrivljeniku uredno izvršena, to je prvostupanjski sud pravilno, sukladno čl. 167. st. 3. Prekršajnog zakona, proveo postupak bez njegove prisutnosti, osnovano zaključivši da ispitivanje okrivljenika nije potrebno i da to nije od utjecaja na zakonito i pravilno donošenje presude.

5.3. Stoga, nije osnovana žalba okrivljenika zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka.

 

6. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenik navodi da poriče sve navode koje je iznijela žrtva nasilja, da se radi o izmišljenim ili krivotvorenim navodima, da ni u jednom trenutku nije provodio nasilje, da mu se žrtva nasilja osobno, pred njenim ocem i bratom, ispričala zbog lažne prijave, da je ona provodila nasilje nad njim uz detaljno opisivanje tih događaja te moli da se provede suočenje i da se u svojstvu svjedoka ispitaju T. M. i I. M., otac i brat žrtve nasilja.

 

6.1. Međutim, suprotno takvim žalbenim navodima, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica. Neosnovano se okrivljenik poziva na neke događaje za koje tvrdi da je njegova bivša supruga M. M. vršila nasilje prema njemu, jer ti događaji nisu predmet ovog postupka, niti imaju bilo kakav utjecaj na pravilnost utvrđenja odlučnih činjenica u ovom prekršajnom postupku, a ni na vjerodostojnost iskaza M. M. Po ocjeni ovog suda, bezuspješan je pokušaj okrivljenika da obezvrijedi iskaz žrtve nasilja M. M., koja je i prilikom ispitivanja u VII. PP Zagreb i prilikom ispitivanja na prvostupanjskom sudu iskazivala identično. Upravo ta dosljednost u iskazivanju žrtve nasilja kroz cijeli tijek postupka ukazuje na vjerodostojnost njenog iskaza. Stoga je ocjena ovog suda da provedeni dokazi ne ostavljaju nikakvu dvojbu u pogledu odlučnih činjenica, pa nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

6.2. U odnosu na žalbene navode kojima se ističe da je potrebno provesti suočenje između okrivljenika i žrtve nasilja te da je potrebno kao svjedoke ispitati T. M. i I. M., okrivljenik se upućuje na odredbu čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona, kojom je propisano da se nove činjenice i dokazi u žalbi mogu iznositi samo ako nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka ili ako podnositelj žalbe za njih nije znao, a koji uvjet u ovom konkretnom predmetu očigledno nije ostvaren. Naime, ove dokazne prijedloge okrivljenik nije iznio u tijeku prvostupanjskog postupka, pa sukladno odredbi čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona, takav dokazni prijedlog ne može biti s uspjehom istican u žalbenom postupku, s obzirom da se očigledno radi o dokazima koji su postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka odnosno o dokazima za koje je okrivljenik znao u vrijeme prvostupanjskog postupka.

 

6.3. Slijedom navedenog, nije osnovana ni žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

7. Iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o izrečenoj novčanoj kazni, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

 

7.1. Razmatrajući odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona. Pritom treba naglasiti da je za prekršaj za koji je okrivljenik proglašen krivim zakonom propisana novčana kazna u iznosu od najmanje 1.000,00 kuna odnosno kazna zatvora do 90 dana pa je okrivljeniku, prije svega, izrečena blaža vrsta kazne, a osim toga i novčana kazna vrlo blizu zakonom propisanog posebnog minimuma. U konkretnom slučaju, nema osnove za izricanje blaže kazne, jer se, s obzirom na težinu protupravnog ponašanja (vrlo prijeteći sadržaj upućenih riječi) opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

 

8. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenik bio nesposoban za rad, pa ovaj sud smatra da plaćanjem troškova žalbenog postupka u iznosu 300,00 kuna, dakle doista vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika. 

 

9. Stoga je, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 21. rujna 2021.

 

 

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 4 otpravka za spis, okrivljenika, žrtvu nasilja i tužitelja.