- 1 -              I Kž-Us 22/2019-6

 

 

 

 

 

 

Broj: I Kž-Us 22/2019-6

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Zdenka Konjića, predsjednika vijeća te Perice Rosandića i Žarka Dundovića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika Š. S. i drugih zbog kaznenog djela iz članka 291. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak; - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama optuženika Š. S. i optuženika M. K. podnesenima protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 24. listopada 2018. broj K-Us-32/2016., u sjednici vijeća održanoj 21. rujna 2021., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice branitelja optuženika M. K., R. D., odvjetnika iz Č.,

 

 

p r e s u d i o   i   r i j e š i o   j e :

 

 

I. Prihvaćaju se djelomično žalba optuženika Š. S. te u cijelosti žalba optuženika M. K., ukida se pobijana presuda u odnosu na optuženika Š. S. i kazneno djelo iz članka 246. stavka 1. KZ/11. u vezi s člankom 37. KZ/11., opisano u točki 2. izreke te u odnosu na optuženika M. K. i kazneno djelo iz članka 246. stavka 1. KZ/11., opisano u točki 2. izreke te se u tom dijelu predmet upućuje nadležnom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

              II. Uslijed odluke pod I. te djelomičnim prihvaćanjem žalbe optuženika Š. S., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženik Š. S. za kazneno djelo iz članka 291. stavka 1. KZ/11. opisano u točki 1. izreke, na temelju navedene zakonske odredbe, osuđuje na kaznu zatvora od 10 (deset) mjeseci, a na temelju članka 56. KZ/11. optuženiku Š. S. se izriče uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako optuženik Š. S. u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kaznenog djelo.

 

III. U ostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba optuženika Š. S. te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom i neukinutom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Zagrebu, optuženik Š. S. u točki 1. izreke je proglašen krivim da je počinio kazneno djelo protiv službene dužnosti, zlouporabu položaja i ovlasti iz članka 291. stavka 1. KZ/11. te mu je za to djelo utvrđena kazna zatvora od deset mjeseci, a u točki 2. izreke je proglašen krivim da je počinio kazneno djelo protiv gospodarstva, poticanje na zlouporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 1. u vezi s člankom 37. KZ/11. te mu je za to djelo utvrđena kazna zatvora od deset mjeseci pa je optuženik Š. S. za navedena djela i uz primjenu članka 51. KZ/11., osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od jedne godine, a na temelju članka 56. KZ/11. optuženiku Š. S. izrečena je uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako optuženik Š. S. u vremenu provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo.

 

2. Istom je presudom optuženik M. K. u točki 2. izreke proglašen krivim da je počinio kazneno djelo protiv gospodarstva, zlouporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 1. KZ/11. te je osuđen na kaznu zatvora od deset mjeseci, a na temelju članka 56. KZ/11. optuženiku M. K. je izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako optuženik M. K. u vremenu provjeravanja od dvije godine ne počini novo kazneno djelo.

 

3. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkama 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje: ZKP/08-17) naloženo je optuženiku Š. S. da u roku 15 dana po pravomoćnosti presude nadoknadi troškove građevinskog vještačenja od 3.047,00 kuna, optuženicima Š. S. i M. K. da nadoknade troškove provedenog prometnog vještačenja od 800,00 kuna solidarno te troškove svjedoka od 1.263,00 kune solidarno, kao i paušalnu svotu po 1.000,00 kuna svaki.

 

4. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik Š. S. po branitelju Z. V., odvjetniku iz B., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kaznenopravnoj sankciji. Žalbom se predlaže „da Vrhovni sud Republike Hrvatske uvaži ovu žalbu te pobijanu presudu ukine i predmet vrati sudu na ponovni postupak, a podredno da presudu preinači i oslobodi optuženika od optužbe“. U žalbi je zatraženo da se optuženika Š. S. i njegovog branitelja izvijesti o vremenu održavanja sjednice vijeća na kojoj će se raspravljati o ovoj žalbi, čemu je udovoljeno.

 

5. Protiv presude se žali i optuženik M. K. po branitelju R. D., odvjetniku iz Č., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom „da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine pobijanu presudu i predmet vrati sudu I-stupnja na ponovno suđenje“. Ujedno je zatraženo da se optuženika M. K. i njegovog branitelja izvijesti o vremenu održavanja sjednice u smislu članka 475. stavka 2. ZKP/08-17, čemu je udovoljeno.

 

6. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

7. Sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08-17, spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

8. Sjednica vijeća je održana u prisutnosti branitelja optuženika M. K., R. D., odvjetnika iz Č., dok na sjednicu nisu pristupili uredno izvješteni zamjenik Glavne državne odvjetnice Republike Hrvatske, optuženik Š. S. i njegov branitelj Z. V., odvjetnik iz B. te optuženik M. K. pa je sjednica, sukladno članku 475. stavku 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08-19), održana u njihovoj odsutnosti.

 

9. Žalba optuženika Š. S. djelomično je osnovana i to u odnosu na djelo iz točke 2. izreke te odluku o kazni, dok je žalba optuženika M. K. osnovana u cijelosti.

 

U odnosu na optuženike Š. S. i M. K. i kaznena djela iz točke 2.:

 

10. U pravu su optuženici Š. S. i M. K. kada u svojim žalbama tvrde da je u odnosu na kazneno djelo iz članka 246. stavka 1. u vezi s člankom 37. KZ/11. za koje je u točki 2. izreke prvostupanjske presude proglašen krivim optuženik Š. S. i kazneno djelo iz članka 246. stavka 1. KZ/11. za koje je u istoj točki proglašen krivim optuženik M. K., činjenično stanje pogrešno, a time i nepotpuno utvrđeno.

 

10.1. Naime, prvostupanjski sud svoje utvrđenje da su počinjena navedena kaznena djela temelji prvenstveno na iskazu svjedoka A. R. koji je naveo da je A. R. kupio rabljeni automobil R. T. jer da su već u tom trenutku znali kome će ga prodati, a to je bilo trgovačko društvo K. d.o.o. Pritom je dodao da to rabljeno vozilo ne bi ni kupili da nisu unaprijed znali da će ga trgovačko društvo K. d.o.o. kupiti jer im to ne bi bilo ekonomski isplativo. Iz ovakvog iskaza prvostupanjski sud zaključuje da je upravo optuženik Š. S. o tome razgovarao s A. R., premda to ne proizlazi iz iskaza ovog svjedoka. Kada se pročita njegov iskaz, jasno je vidljivo da svjedok R. uopće nije govorio o tome od koga je saznao da će taj rabljeni automobil kupiti upravo trgovačko društvo K. d.o.o., a nesporno je utvrđeno da je novi automobil od svjedoka kupovao sin optuženika Š. S., D. S.

 

10.2. Na temelju navedenog prvostupanjski sud u pobijanoj presudi utvrđuje da je optuženik Š. S. s namjerom potaknuo optuženika M. K. da donese odluku o kupnji kombi vozila R. T. premda je takva kupnja bila neisplativa, odnosno prouzročila je štetu trgovačkom društvu K. d.o.o. No, svjedok A. R. u svojem iskazu uopće ne govori od koga je saznao da će to vozilo kupiti upravo trgovačko društvo K. d.o.o., a kamo li da bi s tom kupnjom povezao optuženika Š. S. Za tog optuženika jedino navodi da je došao u njegov autocentar zajedno sa sinom radi kupnje novog vozila.

 

10.3. Stoga s pravom u svojoj žalbi tvrde optuženici Š. S. i M. K. da iz ovakve prvostupanjske presude ne proizlazi da bi optuženik S. poticao optuženika K. na počinjenje kaznenog djela iz članka 246. stavka 1. KZ/11. jer to nije nesporno utvrđeno niti jednim od provedenih dokaza.

 

11. Također pravilno u svojoj žalbi optuženik M. K. tvrdi da mu se nije moglo uzeti kao počinjenu štetu čitav iznos od 10.370,00 kuna plaćen za izvršene limarsko-lakirerske radove jer se jedan dio tih troškova odnosio na stavljanje natpisa trgovačkog društva na vozilo u čijem je vlasništvu to vozilo bilo, što se nikako ne može smatrati štetom jer bi to morao napraviti i na potpunom novom vozilu da su ga nabavljali.

 

11.1. S tim u vezi treba napomenuti da su optuženici proglašeni krivima za kupnju vozila po cijeni koja je iznad njegove stvarne vrijednosti, pri čemu se prvostupanjski sud ne bavi tržišnom cijenom takvog vozila u vrijeme počinjenje djela niti utvrđuje na koji je način A. R. utvrdio cijenu vozila kojeg je kupio od trgovačkog društva S. d.o.o., a potom prodao trgovačkom društvu K. d.o.o. Naime, u takvim je situacijama odlučna tržišna cijena vozila, a ne stvarna vrijednost vozila koju je utvrdio vještak na temelju podataka iz Kataloga orijentacijskih vrijednosti rabljenih motornih vozila ne izvršivši usporedbu te vrijednosti s tržišnim cijenama vozila takvih karakteristika u vrijeme počinjenja djela. Pritom treba primijetiti da u vrijeme utvrđivanja stvarne vrijednosti vozila vještak nije imao uvid u stvarno stanje konkretnog vozila u vrijeme kada je djelo počinjeno.

 

12. Pravilno u svojoj žalbi optuženik M. K. ističe i činjenicu da je on prema Izjavi osnivača trgovačkog društva K. d.o.o. zastupao to društvo pojedinačno i samostalno bez ograničenja (članak 21. Izjave), a da iz prvostupanjske presude nije vidljivo u čemu bi njegovo ponašanje bilo protivno toj Izjavi, konkretno članku 27. Izjave osnivača trgovačkog društva K. d.o.o.

 

13. Slijedom svega navedenog, u pravu su optuženici S. i K. da je u prvostupanjskoj presudi u odnosu na djela iz točke 2. činjenično stanje pogrešno, a time i nepotpuno utvrđeno, zbog čega je prihvaćanjem njihovih žalbi u odnosu na tu točku prvostupanjske presude, istu u tom dijelu trebalo, na temelju članka 483. stavka 1. ZKP/08-19, ukinuti i predmet u tom dijelu uputiti nadležnom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

14. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje je upozoren ovim rješenjem te će, nakon što izvede sve raspoložive dokaze (već izvedene, a po potrebi i druge), utvrditi odlučno činjenično stanje na kojem će zasnovati svoju novu presudu. Na temelju tako utvrđenog pravno odlučnog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud će donijeti novu, zakonitu i pravilnu presudu koju će, sukladno odredbama članka 459. ZKP/08-19, i valjano obrazložiti.

 

U odnosu na optuženika Š. S. i kazneno djelo iz točke 1.:

 

15. Pobijajući prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, optuženik Š. S. smatra da je prvostupanjski sud, ispustivši dio teksta iz činjeničnog opisa na teret mu stavljenog kaznenog djela iz članka 291. stavka 1. KZ/11., prekoračio optužbu, počinivši na taj način bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 9. ZKP/08-17.

 

15.1. Međutim, protivno takvim optuženikovim žalbenim navodima, ispuštanjem dijela teksta iz činjeničnog opisa djela za koji dio nije nesporno utvrđeno da se je dogodio na način kako je to optuženiku stavljeno na teret (konkretno, nije utvrđeno da je crijep iz računa 108 ugrađen u mjesni dom u B.), prvostupanjski sud nije povrijedio identitet norme, a pogotovo nije prekoračio optužbu pa je taj žalbeni navod neosnovan. O ostalim prigovorima koji se odnose na činjenična utvrđenja, bit će govora u dijelu ove odluke koja se odnosi na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

 

15.2. Optuženik S. u svojoj žalbi ističe i bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08-17, smatrajući da se prvostupanjska presuda ne može ispitati jer da u istoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Obrazlažući u čemu bi se konkretno sastojala ova bitna postupovna povreda, optuženik zapravo pobija pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda, o čemu će više riječi biti u nastavku ove odluke. Pobijana presuda ispitana je sukladno članku 476. stavku 1. točkama 1. i 2. ZKP/08-19 te nije utvrđeno da bi u tom dijelu bila počinjena neka od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a niti je na štetu optuženika Š. S. povrijeđen kazneni zakon.

 

16. Pobijajući pravilnost činjeničnih utvrđenja, optuženik S. se u pretežitom dijelu svoje žalbe usredotočuje na crijep M. te ostali materijal iz računa broj 108, za koji je u tijeku postupka utvrđeno da je ugrađen u dom u S. S obzirom na to da se građevinski vještak nije mogao izričito izjasniti da je u krovište mjesnog doma B. ugrađen crijep koji se navodi u računu broj 108, nego je jedino utvrdio da je ugrađena ta vrsta crijepa, a ispitani svjedoci D. S. i M. C. naveli su da je materijal iz računa broj 108 bio upotrijebljen prilikom obnove društvenog doma S., taj dio je ispušten iz činjeničnog opisa. Stoga se taj dio žalbe uopće ne odnosi na činjenicu odlučnu za utvrđivanje optuženikove kaznenopravne odgovornosti za djelo iz članka 291. stavka 1. KZ/11., opisano u točki 1. izreke, jer ispuštanjem tog dijela nije narušen identitet optužbe, a državni odvjetnik nije podnio žalbu protiv prvostupanjske presude u odnosu na navedeno ispuštanje, odnosno nije smatrao da je prvostupanjski sud taj dio činjeničnog opisa djela neosnovano ispustio.

 

16.1. Jednako tako, protivno navodima u optuženikovoj žalbi, za pravilno činjenično utvrđenje nije odlučno niti od kuda potječe crijep M. koji je ugrađen u krovište mjesnog doma B. Naime, u postupku je nesporno utvrđeno da je optuženik Š. S. od D. Đ., prokurista trgovačkog društva Đ. d.o.o., naručio građevinski materijal namijenjen za obnovu mjesnog doma u B. za koji mu je D. Đ. istoga dana izdao račun trgovačkog društva Đ. d.o.o. broj 252 od 3. kolovoza 2009., s otpremnicom koju je optuženik vlastoručno potpisao te građevinski materijal preuzeo, dok je cijenu istog po njegovom odobrenju i znanju platila O. I., a od preuzetog materijala, naručeni i isporučeni crijep K. B., brodski pod, K. P. – P. nisu ugrađeni u mjesni dom u B. Ovo proizlazi prvenstveno iz iskaza svjedoka D. Đ. i D. Đ., koji u svojim iskazima ne potvrđuju optuženikovu obranu da je došlo do zamjene naručenog materijala jer je procedura kod zamjene materijala potpuno drugačija. Naime, zamjenu kakvu opisuje optuženik S. u svojoj obrani uvijek prati i odgovarajuća dokumentacija, što konkretno nije slučaj. U ovoj su situaciji oba svjedoka potvrdila da je optuženik preuzeo upravo prvotno naručeni materijal te potpisao otpremnicu, a koji materijal poslije nije vraćen niti je naručen drugi materijal. S obzirom na to da taj materijal nije ugrađen u mjesni dom u B., protivno optuženikovim žalbenim navodima, jedini logičan i smislen zaključak je da ga je optuženik zadržao za sebe.

 

16.2. Da doista nije došlo do zamjene naručenog materijala proizlazi i iz iskaza I. F. koji je vlasnik obrta K. i A. F. i koji je bio angažiran od strane načelnika općine, optuženika Š. S., na rekonstrukciji mjesnog doma u B. Naime, ovaj svjedok je naveo da je on osobno crijep sa svojim kamionom dovezao iz neposredne blizine skladišta od trgovačkog društva S. d.o.o. koje je u vlasništvu sina Š. S. i to upravo po uputi optuženika S. Rečeno mu je da račun za izvršene radove ispostavi poduzeću K. d.o.o., što je i učinio i svi radovi su mu uredno plaćeni. Dakle, on crijep nije dovezao iz trgovačkog društva Đ. d.o.o., nego sa sasvim drugog mjesta, a nesporno je ugrađen upravo crijep kojeg je ovaj svjedok dovezao. Pritom nema mjesta niti uračunavanju u nastalu štetu cijene ugrađenog crijepa, s obzirom na to da je crijep K. koji nije ugrađen, plaćen od stane optuženika iz sredstava O. I. S obzirom na to da je ugrađen drugi crijep koji je nabavljen od nekog drugog dobavljača, nameće se kao logičan zaključak da je i taj crijep plaćen, a činjenica da o tome u spisu predmeta nema dokumentacije, ne znači da do plaćanja drugog crijepa nije došlo. Naime, utvrđeno je da je dokumentacija vezana za preuređenje mjesnog doma B. nestala, a jednako tako su računi u trgovačkom društvu S. d.o.o. iz čije je neposredne blizine dovezen ugrađeni crijep, za inkriminirano razdoblje uništeni. Međutim, kao što je to već navedeno, ove okolnosti nisu odlučne za utvrđenje optuženikove kaznenopravne odgovornosti.

 

16.3. Prema tome, pravilno prvostupanjski sud u pobijanoj presudi otklanja optuženikovu obranu kao neistinitu i na temelju iskaza navedenih svjedoka te spisu predmeta priležeće dokumentacije utvrđuje da je optuženik Š. S. počinio kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 291. stavka 1. KZ/11. upravo na način kako je to navedeno u točki 1. izreke pobijane presude. Stoga je neosnovana njegova žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, dok žalbenu osnovu nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik u žalbi ne obrazlaže (premda navodi da se žali i iz te žalbene osnove).

 

17. Optuženik S., premda uvodno u žalbi ističe da se žali i zbog odluke o kaznenopravnoj sankciji, tu žalbenu osnovu ne obrazlaže, zbog čega je ovaj sud postupio sukladno članku 478. ZKP/08-17.

 

17.1. Ispitujući osnovanost odluke o kazni, kako uslijed ukidanja dijela presude kojom je optuženik S. proglašen krivim zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 1. u vezi s člankom 37. KZ/11. opisanih u točki 2. izreke pobijane presude, tako i u povodu optuženikove žalbe, ovaj je sud ocijenio da je prvostupanjski sud, pravilno utvrđujući i vrednujući sve, kako olakotne, tako i otegotne okolnosti na strani optuženika, pravilno mu za kazneno djelo iz članka 291. stavka 1. KZ/11. utvrdio kaznu zatvora od deset mjeseci. Također je osnovano prvostupanjski sud ocijenio i da se kod optuženika svrha kažnjavanja može postići i bez izdržavanja te kazne te mu je, i prema ocjeni ovog suda pravilno, na temelju članka 56. KZ/11., izrekao uvjetnu osudu. Međutim, vodeći računa i o sada smanjenoj kriminalnoj količini, ocjena je ovog suda da ta okolnost opravdava nešto kraći rok provjeravanja od onog koji je optuženiku određen u pobijanoj presudi. Stoga se kazna zatvora od deset mjeseci na koju je optuženik sada osuđen zbog kaznenog djela iz članka 291. stavka 1. KZ/11. neće izvršiti ako optuženik S. u roku dvije godine ne počini novo kazneno djelo.

 

17.2. Naime, ocjena je i ovog suda da će upravo ovakav odnos izrečene kazne zatvora i roka provjeravanja utjecati, kako na optuženika, tako i na sve ostale, da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno te će omogućiti optuženiku ponovno uključivanje u društvo. Takva kazna s navedenim rokom provjeravanja sadrži dostatnu moralnu osudu za zlo koje je optuženik počinjenjem djela prouzročio i dostatnu društvenu osudu za počinjenje djela te će jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava.

 

17.3. Stoga je, uslijed djelomičnog ukidanja pobijane presude te djelomičnog prihvaćanja optuženikove žalbe, pobijana presuda preinačena u odluci o kazni na opisani način.

 

18. Slijedom svega navedenog, na temelju članka 486. stavka 1. ZKP/08-19 i članka 482. ZKP/08-19., odlučeno je kao u točkama 2. i 3. izreke ove presude i rješenja.

 

Zagreb, 21. rujna 2021.