Baza je ažurirana 02.06.2025. 

zaključno sa NN 76/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

Poslovni broj: Ovr-500/2021-2

 

REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Ovr-500/2021-2

 

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

              Županijski sud u Puli Pola po sucu Mariji Sošić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja B. K. d.o.o., Z., OIB:..., zastupan po punomoćnicima iz OD B. i P. d.o.o., Z., protiv ovršenice I. B. iz Z., OIB:..., zastupana po punomoćniku Z. R., odvjetniku iz Z., radi ovrhe na nekretninama, odlučujući žalbama ovršenice i žalbi treće osobe protiv rješenja poslovnog broja 85 Ovr-881/2018-3 od 14. lipnja 2021. Općinskog suda u Zadru, 20. rujna 2021.

 

 

r i j e š i o   j e :

 

              Odbijaju se žalbe kao neosnovane i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru Ovr-881/2018-3 od 14. lipnja 2021. te se odbijaju i zahtjevi za naknadu troškova žalbenog postupka, uključujući i zahtjev ovrhovoditelja.

             

 

Obrazloženje

 

1. Rješenjem suda prvoga stupnja obustavljena je ovrha na nekretninama ovršenice I. B. određena rješenjem prvostupanjskog suda od 18. svibnja 2018. te su ukinute sve provedene radnje. Naloženo je i brisanje zabilježbe ovrhe u zk. ul. 5244 k.o. N. i to 3507/10000 dijela k.č. br. 2892/15 (sada k.č. 7633 k.o. N. N., etažno vlasništvo) u naravi G. I., ukupne površine 516 m2 (dvorište površine 378 m2 i stambena zgrada površine 138 m2), zabilježeno pod brojem Z-13788/2018 od 19. lipnja 2018., te je određeno da će to brisanje izvršiti zemljišnoknjižni odjel prvostupanjskog suda.

 

Ujedno je određeno osiguranje uknjižbom založnog prava u korist ovrhovoditelja kao predlagatelja osiguranja na navedenoj nekretnini sada pobliže označenoj u izreci odluke o osiguranju a radi osiguranja ovršne tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 30.664,83 kune sa zateznim kamatama koje na iznos od 11.290,62 kune teku od 10. srpnja 2014. i na iznos od 15.750.59 kuna od 13. veljače 2013. te tražbine po osnovi naplate troškova dosadašnjeg ovršnog postupka u iznosu od 4.721,90 kuna sa zateznim kamatama koje na iznos od 1.959,48 kuna teku od 26. veljače 2013. i na iznos od 2.762,50 kuna od 30. srpnja 2014. do isplate, sve na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi poslovni broj Ovrv-3725/2014 od 29. srpnja 2014. koje je donio javni bilježnik Ilonka Lisonek, zatim pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi poslovni broj Ovrv-194/13 od 25. veljače 2013. koje je donio javni bilježnik Duško Sudara te rješenja o ovrsi prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-881/2018 od 18. svibnja 2018. Osiguranje je određeno i radi naplate troškova ovog ovršnog postupka u iznosu od 1598,30 kuna sa zateznim kamatama od 18. svibnja 2018. do isplate.

 

2. Pravovremenim i dopuštenim žalbama to rješenje pobijaju ranija ovršenica S. B. i aktualna ovršenica I. B. koja se u žalbi legitimira kao treća osoba.

 

3. S. B. pobija prvostupanjsko rješenje zbog bitnih povreda ovršnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava smatrajući da sve dok ne bude pravomoćno rješenje suda od 1. lipnja 2021. kojim je utvrđeno da na mjesto ovršenice stupa I. B. nije moguće donositi rješenja koja bi se mogla odnositi samo na novog ovršenika. Bitnu povredu odredaba ovršnog postupka nalazi u tome što joj sud nikad nije dostavio ovrhovoditeljev prijedlog za osiguranje uknjižbom založnog prava, a i u tome što je zemljišnoknjižni odjel 2. lipnja 2021. brisao zabilježbu ovrhe. Prvostupanjsko rješenje suštinski smatra potpuno neopravdanim i pravno neutemeljenim jer je ovrhu valjalo obustaviti, ukinuti rješenje o ovrsi i odbaciti prijedlog za ovrhu iz razloga što je do promjene vlasništva došlo u osiguranom prvenstvenom redu, dakle prije, a ne tijekom ovog ovršnog postupka, budući da je zabilježba prvenstvenog reda upisana dva mjeseca prije zabilježbe ovrhe.

Predlaže preinačenje prvostupanjskog rješenja, obustavljanje ovrhe, ukidanje rješenja o ovrsi i odbacivanje prijedloga za ovrhu. Postavlja i zahtjev za naknadu troškova nagrade za sastavljanje žalbe u iznosu od 625,00 kuna.

 

4. I. B., koja se legitimira kao treća osoba pobija prvostupanjsko rješenje zbog bitnih povreda odredaba ovršnog postupka i pogrešne primjene materijalnoga prava navodeći kako joj kao trećoj osobi nikad nije dostavljena drugostupanjska odluka povodom njene žalbe od 24. listopada 2019. protiv rješenja suda o upućivanju u parnicu od 15. listopada 2019. Ističe i kako joj kao trećoj osobi nikada nije dostavljen prijedlog za osiguranje uknjižbom založnog prava te da je zemljišnoknjižni sud brisao zabilježbu ovrhe još rješenjem od 1. lipnja 2021. Zbog svega toga smatra rješenje potpuno neopravdanim i pravno neutemeljenim iz suštinskih razloga, smatrajući da je do promjene vlasništva s ovršenice na nju treću osobu došlo u osiguranom prvenstvenom redu, dakle prije, a ne tijekom ovog ovršnog postupka jer je zabilježba prvenstvenog reda upisana dva mjeseca prije zabilježbe ovrhe.

U pogledu učinaka pravila o prvenstvenom redu u ovrsi predlaže uvid u odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-59/09 od 17. lipnja 2009. i Županijskog suda u Varaždinu -357/08 od 10. ožujka 2008. Predlaže preinačenje prvostupanjskog rješenja, obustavu ovrhe, ukidanje rješenja o ovrsi odbacivanje prijedloga za ovrhu te postavlja zahtjev za naknadu troškova nagrade za sastavljanje žalbe u iznosu od 625,00 kuna.

 

5. Ovrhovoditelj je podnio odgovor na žalbe osporavajući žalbene navode i predlažući da drugostupanjski sud odbije žalbe kao neosnovane i potvrdi prvostupanjsko rješenje u cijelosti te postavlja zahtjev za naknadu troškova nagrade za sastavljanje odgovora na žalbe u iznosu od 2.500,00 kuna.

 

6. Žalbe nisu osnovane.

 

7. Prvostupanjskim je rješenjem najprije obustavljena ovrha na nekretnini ovršenice I. B. iz razloga što nekretnina nije prodana ni na drugoj elektroničkoj javnoj dražbi pa je naloženo i brisanje zabilježbe ovrhe upisane pod brojem Z-13788/2018 od 19. lipnja 2018. a potom određeno osiguranje ovrhovoditeljeve ovršne tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini koja nije prodana, sve na temelju odredaba članka 102. stavaka 4. i 6. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17 i 131/20 – dalje u tekstu: OZ/12).

 

8. Ispitujući prvostupanjsko rješenje u granicama razloga navedenih u žalbama pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba ovršnog postupka kad se na njih tako pazi prema Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 – dalje u tekstu: ZPP) i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 365. stavak 2. u vezi sa člankom 381. ZPP sve u vezi sa člankom 21. stavkom 1. OZ/12), ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje prvostupanjsko rješenje zakonitim i pravilnim pa žalbe slijedom toga neosnovanima.

 

9. Nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti a ni one iz članka 354. stavka 1. ZPP na koju se sadržajno pozivaju žaliteljice.

 

10. Žaliteljice neosnovano ističu da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba postupka time što im nije dostavio ovrhovoditeljev prijedlog za zasnivanje založnog prava iz članka 102. stavka 6. OZ/12.

 

10.1. Iz stanja spisa doduše doista ne proizlazi da im je sud dostavio primjerak toga prijedloga, ali to nije ni nužno jer se radi o prijedlogu za osiguranje koji se, kao ni prijedlog za ovrhu, ne dostavlja ovršeniku odnosno protivniku osiguranja koji potom zaštitu ostvaruje u žalbenom postupku i u žalbi može iznositi nove činjenice i nove dokaze ako se tiču razloga zbog kojih je žalba izrijekom dopuštena u skladu s odredbama članka 52. OZ/12 te zbog bitnih povreda odredaba ovršnoga postupka, kako je propisano u odredbi članka 50. stavka 2. OZ/12 u vezi sa člankom 290. toga Zakona.

 

10.2. Bitnu povredu odredaba postupka ne predstavlja ni okolnost što žaliteljicama nije dostavljeno drugostupanjsko rješenje povodom njihovih žalbi podnesenih protiv rješenja prvostupanjskog suda kojim je žaliteljica I. B. kao treća osoba upućena pokrenuti parnicu protiv stranaka ovršnog postupka (ovrhovoditelja i tadašnje ovršenice S. B.), jer okolnost da su ovršenik i (ili) treća osoba upućeni na parnicu ili da su ju pokrenuli ne sprječava provedbu ovrhe i ostvarivanje ovrhovoditeljeve tražbine, kako je propisano u odredbama članaka 52. stavka 6. i 59. stavka 4. OZ/12, pa tako ni donošenje sada pobijanog rješenja o osiguranju založnim pravom.

 

10.3. Okolnost što je sud u ovršnom postupku donio rješenje o brisanju zabilježbe ovrhe iako je eventualno ta zabilježba već izbrisana u zemljišnoknjižnom postupku po pravilima toga postupka također ne predstavlja bitnu povredu odredaba ovršnog postupka jer odluka o brisanju zabilježbe ovrhe koju zabilježbu je i odredio ovršni sud predstavlja ukidanje te ovršne radnje kao posljedicu obustave ovrhe a Ovršni zakon je lex specialis u odnosu na Zakon o zemljišnim knjigama pa se ne može raditi ni o bitnoj povredi odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 9. ZPP.

 

11. Nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnoga prava.

 

11.1. U tom smislu neosnovan je najprije prigovor žaliteljice S. B. da prije pravomoćnosti rješenja kojim je utvrđeno stupanje u postupak nove ovršenice I. B. nije moguće donositi rješenja koja bi se mogla odnositi samo na novu ovršenicu, jer za to nema zapreke ako se omogući odlučivanje o svim žalbama u jednom postupku kada se otvara mogućnost odlučivanja najprije o žalbi ovršenika protiv rješenja o nastavljanju postupka protiv novog vlasnika kao ovršenika koji protiv tog rješenja nema pravo na žalbu (članak 84. stavak 5. OZ/12), kao što se dogodilo i u ovom slučaju kada je žalba ovršenice S. B. odbijena kao neosnovana a žalba nove ovršenice I. B. odbačena kao nedopuštena (ni kao treća osoba ne bi imala pravo na žalbu) pa nema zapreke prilikom odlučivanja o žalbi protiv ovog drugog rješenja uzeti u obzir činjenicu pravomoćnosti rješenja o nastavljanju postupka protiv nove vlasnice nekretnine I. B. kao ovršenice.

 

12. Ostaje još pitanje učinka zabilježbe prvenstvenog reda i upisa vlasništva nekretnine na kojoj je određena ovrha pa potom i osiguranje založnim pravom u korist I. B. na ovršni postupak, sve s obzirom na to da je zabilježba prvenstvenog reda upisana prije pokretanja ovršnog postupka a prema pravilima zemljišnoknjižnog prava upis prava vlasništva za koje je zabilježen prvenstveni red ima taj zabilježeni prvenstveni red.

 

12.1. Prilikom razmatranja ovoga pitanja najprije treba naglasiti da je Ovršni zakon (u konkretnom slučaju mjerodavni OZ/12) lex specialis u odnosu na Zakon o zemljišnim knjigama (Narodne novine 91/96, 114/04, 100/04, 107/07, 152/08, 55/13, 60/13i 108/17 - dalje ZZK/96) a u odredbama članka 84. OZ/12 propisani su učinci zabilježbe ovrhe kojom se stječe pravo na namirenje iz nekretnine i u slučaju da treća osoba kasnije stekne vlasništvo te nekretnine.

 

12.2. U konkretnom je slučaju žaliteljica I. B. stekla vlasništvo nekretnine nakon upisa zabilježbe ovrhe, dakle nakon stjecanja prava na namirenje u korist ovrhovoditelja, što nije ni sporno, pri čemu je neodlučno kad je poduzeta raspoložba na kojoj je utemeljena promjena vlasništva (argument iz članka 84. st. 3. OZ/12), pa zabilježba prvenstvenog reda nema učinak na ovrhovoditeljevo pravo na namirenje jer je u trenutku zabilježbe ovrhe ovršenica S. B. nesumnjivo bila vlasnica nekretnine koja je samo zabilježila prvenstveni red za buduće otuđenje nekretnine.

 

13. Stoga, po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda, postojanje zabilježbe prvenstvenog reda upisane prije pokretanja ovršnog postupka i upisa zabilježbe ovrhe nije od utjecaja na ovršni postupak, odnosno ne  postoje zapreke da se taj postupak nastavi prema novom vlasniku jer je do promjene vlasnika došlo nakon zabilježbe ovrhe, pa slijedom toga ni za provedbu ovrhe odnosno donošenje pobijanog rješenja koje sadrži i odluku o osiguranju založnim pravom u korist ovrhovoditelja, što je sve u skladu s odredbama članka 84. OZ/12.

 

14. U tom smislu nije osnovana ni žalba I. B. kao nove ovršenice, a s obzirom na to da se ona i ovdje legitimira kao treća osoba, što na svojevrstan način i jest, valja naglasiti kako je kao treća osoba još ranije upućena na parnicu u kojoj, ako ju je pokrenula, može uskladiti svoj zahtjev s novovnastalim stanjem ili na neki drugi način pobijati osiguranje založnim pravom, ako doista smatra da na nekretnini ima pravo zbog kojega su ovrha a sada i osiguranje založnim pravom nedopušteni.

 

15. Što se tiče samog ovršnog postupka, prvostupanjski sud nije imao razloga za donošenje drugačije odluke jer nisu ostvarene pretpostavke za obustavu ovrhe uz odbijanje prijedloga ovrhovoditelja za zasnivanje založnog prava.

 

16. Iz svega navedenog proizlazi da su žalbe neosnovane pa ih je kao takve valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsko rješenje te odbiti zahtjeve za naknadu troškova u povodu žalbi (uključujući i ovrhovoditeljev zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu jer se ne radi o potrebnim troškovima) pa time, a na temelju odredaba članaka 380. točke 2. i 166. stavka 1. ZPP sve u vezi sa člankom 21. stavkom 1. OZ/12, odlučiti kao u izreci.  

 

 

U PuliPola, 20. rujna 2021.

 

 

S u d a c

 

Marija Sošić, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu