-   -              Poslovni broj: 3 UsImio-1573/21-8

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

 

              Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Leandri Mojtić, uz sudjelovanje Tamare Taraš zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja M. J. iz V. protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak  i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV br.1., kojeg zastupa generalna opunomoćenica V. D., radi priznavanja statusa hrvatskog branitelja, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 10. rujna 2021., a objavljene 20. rujna 2021.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj predlaže poništenje rješenja Ministarstva obrane, Zagreb, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II-561-01/21-01/35, URBROJ: 512-2501-21-2 od 23. veljače 2021., kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

 

Osporavanim rješenjem Ministarstva obrane, Zagreb, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II-561-01/21-01/35, URBROJ: 512-2501-21-2 od 23. veljače 2021., odbijena je žalba M. J., ovdje tužitelja, izjavljena protiv Rješenja Ministarstva obrane RH, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane S., KLASA: UP/I-561-01/20-01/292, URBROJ: 512M2-6501-19-2 od 24. prosinca 2020., kao neosnovana.

Citiranim prvostupanjskim rješenjem Ministarstva obrane RH, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane S., KLASA: UP/I-561-01/20-01/292, URBROJ: 512M2-6501-19-2 od 24. prosinca 2020., odbijen je zahtjev M. J. rođ. ..., ovdje tužitelja, za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kao pripadnika M. t. r. z. „V. Š.“ Š. za razdoblje od 01.10.1991. do 30.06.1996.

 

Protiv osporavanog rješenja tužitelj je pravodobno podno tužbu iskazujući nezadovoljstvo načinom na koji je predmetna upravna stvar riješena, u bitnom navodeći da je zatražio utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti pogonu za naoružanje R. b. Š. (bivši MTRZ „V. Š.“) od listopada 1991. pa do kraja Domovinskog rata, odnosno temeljem pripadnosti poduzeću od značaja za obranu Republike Hrvatske Odlukom Vlade RH, pa samim tim i pripadniku ustrojbene cjeline MO Uprave za vojnu obvezu i mobilizaciju. Ujedno navodi da su sastavnice ustrojbene cjeline MORH-a za koje je radio: TU MORH-a, 310. brigada remontne potpore Zagreb HV-a i HRM-a te da je radio i za postrojbe HVO-a, a poslovi koje je radio za navedene sastavnice da su bili: remont, ispitivanje, podešavanje, i probno gađanje s topničkim naoružanjem te predaja topničkog naoružanja na brodovima HRM-a te ugradnjama, ispitivanjima, podešavanjima i prvim puštanjima u rad topničkog naoružanja na brodovima u novogradnjama HRM-a, kao i poslove na topničkom naoružanju BOV-a HVO-a. Također je naveo da je radio ina višecijevnim bacačima raketa i na PZO naoružaniju HV-a te da je nositelj spomenice Domovinskog rata.

Kao dokaz na navedenu tvrdnju poziva se na preslik Uvjerenja Ureda za obranu Š. od 08. 6. 2004.

Slijedom navedenog, tužitelj nezadovoljan navedenim rješenjem podnosi tužbu te predlaže da Sud usvoji tužbu te tužitelju utvrdi status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za razdoblje od 01.10.1991. godine do 30. 6. 1996. godine.

Tuženo tijelo u svom odgovoru na tužbu od 16. lipnja 2021. citiralo je odredbu članka 3. stavka 1. točku a), čl. 3. stavka 2. i čl. 3. stavka 4. te odredbu čl. 179. st. 1. toč. a) Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj 121/2017) u bitnom navodeći da je iz spisa predmeta razvidno je da tužitelj u Izjavi od 24. lipnja 2020. naveo da je bio zaposlenik R. b. Š. od kada je osnovan 1986. do 2003. godine, da je pripadao pogonu za naoružanje kao inženjer, da nije zadužio uniformu ali da je imao vojnu knjižicu te da nije bio zadužen s naoružanjem. Da je njegova zadaća bila remont naoružanja koji se nalazilo na brodovima HRM-a, da je radio na remontu i tehničkom ispitivanju PZO naoružanja kopnene vojske i da je sudjelovao u vršenju probnog gađanja, da je RMZ bio njegovo radno mjesto te da nije borbeno djelovao, a koje navode da je tužitelj ponovio i u tužbi.

Tuženo tijelo je nadalje navelo da je spisu predmeta priložen i ovjeren raspored v/o Općine Š., Ureda za obranu od 17. ožujka 1993. na kojem spisku se nalazi i tužitelj. Da je spisu priložen i preslik dopisa MO, Uprave za vojnu obvezu i mobilizaciju od 18. ožujka 1993. u kojem se navodi kako je Odlukom Vlade RH poduzeće R. b. Š. uvršteno na spisak poduzeća značajnih za obranu te kojim traže popis djelatnika kojima će nadležni ured za obranu odrediti R/R po osnovi radne obveze.

Da je na temelju prikupljenih dokaza iz službenih evidencija i utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjsko tijelo pravilno odlučilo kako M. J. ne ispunjava uvjete za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata sukladno članku 3. stavku 1. Zakona jer da je u traženom razdoblju bio u radnoj obvezi, a što da navodi i sam tužitelj u podnesenoj tužbi.

Tuženo tijelo je istaklo kako su neosnovani navodi tužitelja kako je kao zaposlenik u R. b. Š., na radnoj obvezi, bio u sastavu Ministarstva obrane Republike Hrvatske.

 

 

 

Tuženo tijelo napominje da je za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata potrebno da su ispunjena oba kumulativna zakonska uvjeta, međutim da je iz utvrđenog činjeničnog stanja jasno utvrđeno kako tužitelj ne ispunjava niti jedan od dva kumulativno propisana uvjeta za stjecanje statusa hrvatskog branitelja iz  Domovinskog rata budući da tužitelj nije bio pripadnik OS RH, niti da je sudjelovao u obrani suvereniteta na način kako je to Zakonom propisano u čl. 3. st. 2.

Stoga, a kako tužitelj u tužbi nije ponudio relevantne dokaze kojima bi predmetna upravna stvar bila riješena na drugačiji način, tuženo tijelo je predložilo da Sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

Na ročištu koje je pred ovim Sudom održano 10. rujna 2021. u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja koji svoj izostanak nije opravdao, opunomoćenica tuženika je navela da u cijelosti ustraje u navodima iz odgovora na tužbu te je predložila zaključenje raspravljanja.

Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu, kao i dostavljenog spisa tuženog tijela te svih isprava koje su istom priložene, te je zaključio raspravljanje u predmetnom upravnom sporu.

Stranke trošak nisu popisale, ni zatražile.

Tužba tužitelja nije osnovana.

Predmet spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja KLASA: UP/II-561-01/21-01/35, URBROJ: 512-2501-21-2 od 23. veljače 2021.

Među strankama je sporno je li pravilno i zakonito prvostupanjskim rješenjem Ministarstva obrane RH, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane S., KLASA: UP/I-561-01/20-01/292, URBROJ: 512M2-6501-19-2 od 24. prosinca 2020., odbijen zahtjev tužitelja za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kao pripadniku M. t. r. z. „V. Š.“, Š.  u razdoblju od 01.10.1991. do 30.06.1996.

Među strankama je sporno je li tužitelj kao pripadnik M.t.r.z. "V. Š.“, Š. u razdoblju od 01.10.1991. do 30.06.1996. organizirano sudjelovao u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske u skladu s odredbom članka 3. st. 1. toč. a) Zakona  hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 121/17).

Odredbom članka 3. stavkom 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj: NN 121-2758/2017, dalje ZOHBDR-a) je propisano da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao:

a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga)

b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i

f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

Stavkom 2., istog članka, je propisano da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva  oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

Stavkom 3., istog članka, je propisano da hrvatski branitelji iz Domovinskog rata iz stavka 1. ovoga članka i članovi njihovih obitelji ostvaruju prava prema ovom Zakonu.

Stavkom 4., istog članka, je propisano da se status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata iz ovoga članka dokazuje potvrdom ministarstva nadležnog za obranu odnosno ministarstva nadležnog za unutarnje poslove.

Članak 149. Zakona sadrži odredbe o evidenciji hrvatskih  branitelja iz Domovinskog rata pa je tako stavkom 2., istog članka, propisano da se Evidencija branitelja ustrojava u svrhu prikupljanja podataka o svim hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata u jedinstvenoj evidenciji Ministarstva radi bržeg i učinkovitijeg ostvarivanja prava hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata.

Stavkom 3., istog članka, je propisano da se Evidencija branitelja vodi temeljem službenih podataka ministarstva nadležnog za obranu i ministarstva nadležnog za unutarnje poslove, koja su ih Ministarstvu dužna dostavljati po službenoj dužnosti.

Odredbom članka 150. stavkom 1. Zakona je propisano da se Evidencija branitelja sastoji od općeg i posebnog dijela i pomoćnih podataka, pa je tako stavkom 2., istog članka, propisano da Opći dio sadrži podatke o hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata te je taksativno navedeno i propisano koje sve podatke mora sadržavati.

Stavkom 4., istog članka, je propisano da su pomoćni podaci u Evidenciji branitelja - podaci koji služe za tehničku podršku, obradu te razmjenu podataka s drugim tijelima i pravnim osobama sukladno pravnim propisima, te je taksativno navedeno i propisano koji su to podaci.

Odredbom članka 151. stavkom 2. Zakona je propisano da se podaci iz Evidencije branitelja koje je Ministarstvo učinilo dostupnim nadležnim tijelima za potrebe postupaka u tim tijelima smatraju  javnom ispravom.

Odredbom čl. 179. st. 1. toč. a) propisano je da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.

Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja po ocjeni ovog Suda u konkretnom slučaju nije povrijeđen Zakon na štetu tužitelja već je na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenjeno materijalno pravo.

Ovo stoga što je iz podataka spisa tuženog tijela, koji je ovom Sudu dostavljen uz odgovor na tužbu, iz dokaza provedenih u upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja, ocjenom svakom dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao nesporno utvrđeno da tužitelj kao pripadnik M.t.r.z. "V.Š." Š.  u razdoblju od 01.10.1991. do 30.06.1996. nije sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, niti je obavljao poslove koji se smatraju sudjelovanjem u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u smislu naprijed citirane odredbe 3. st.1. i st. 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, a kako je to pravilno obrazložilo prvostupanjsko, a potom i tuženo tijelo uz obrazloženje koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

Po ocjeni ovog Suda pravilno je postupilo prvostupanjsko upravno tijelo kada je odbilo zahtjev tužitelja za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem za traženo razdoblje od 01.10.1991. do 30.06.1996. kao neosnovan, posebno cijeneći činjenicu da tužitelj nije bio u sastavu Ministarstva obrane RH, a kako to tužitelj u tužbi neosnovano navodi, već je  bio u radnoj obvezi, koja činjenica među strankama nije sporna, te cijeneći činjenicu da tužitelj nije sudjelovao u direktom borbenom otporu agresoru, dakle da nije bio pripadnik borbenog sektora, kao i činjenicu da se aktivnosti koje je tužitelj obavljao u obrani suvereniteta RH ne mogu podvesti pod odredbe članka 3. st. 2. citiranog Zakona, slijedom čega je pravilno zaključilo da tužitelj ne ispunjava uvjete za priznanje statusa hrvatskog branitelja sukladno odredbi članka 3. stavka 1. Zakona.

Dakle, neophodno je da naprijed navedene pretpostavke budu kumulativno ispunjene, a što u konkretnoj upravnoj stvari nije slučaj, a koju činjenicu tužitelj nije osporio.

Stoga navodi tužitelji izneseni u tužbi nisu osnovani, niti su od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari obzirom na činjenicu da se poslovi koje je tužitelj obavljao, a kako je to  tužitelj naveo u svojoj Izjavi koju je dao na Zapisnik 24. lipnja 2020. u upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja, ne mogu podvesti pod definiciju zakonske odredbe sudjelovanja u obrani suvereniteta RH u razdoblju  i na način propisan odredbom čl. 3. st. 2. ZOHBDR-a.

Slijedom naprijed navedenih nespornih utvrđenja po ocijeni ovog Suda, u upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja, nisu povrijeđena pravila postupka niti je pogrešno primijenjen pravni propis, a tužitelj tužbenim navodima nije osporio zakonitost ni pravilnost osporavanog rješenja, slijedom čega nije povrijeđen Zakon na štetu tužitelja.

              Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09), na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

Stoga je valjalo, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12,152/14 i 29/17), odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u izreci.

 

U Splitu 20. rujna 2021.

                                                                                                      S U D A C

 

         Leandra Mojtić

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

 

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda za Visoki upravni sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje presude.

 

DNA:

 

-  tužitelju uz Zapisnik s ročišta i Zapisnik o objavi 

-  tužitelj je oslobođen od plaćanja pristojbi po čl. 11. Zakona o sudskim  pristojbama i to u iznosu  od 400,00 kn za tužbu i 500,00 kn za presudu

-  tuženiku uz Zapisnik o objavi

-  tuženiku povrat spisa tuženog tijela, po pravomoćnosti

-  u spis

-  kal. pravom. do 4.11.2021.