1                   Poslovni broj: 3 UsImio-491/20-14

 

Poslovni broj: 3 UsImio-491/20-14

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Leandri Mojtić te Tamari Taraš zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja M. Č. Š. iz V. kojeg zastupa Š. M. odvjetnik u Š. protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, kojeg zastupa generalni opunomoćenik Županijsko državno odvjetništvo u Splitu, Split, Gundulićeva 29a, radi priznavanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, nakon održane usmene i javne rasprave zaključene 10. rujna 2021., a objavljene 20. rujna 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„I. Tužba se uvažava.

 

II. Poništava se rješenje Republike Hrvatske, Ministarstva hrvatskih branitelja, KLASA:UP/II-562-02/20-01/708, URBROJ: 522-4/1-1-1-20-4 od 12. studenog 2020. godine te se predmet vraća tuženom tijelu na ponovni postupak i odlučivanje.“

 

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora, kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

Osporavanim rješenjem Republike Hrvatske, Ministarstva hrvatskih branitelja, KLASA:UP/II-562-02/20-01/708, URBROJ: 522-4/1-1-1-20-4 od 12. studenog 2020., odbijena je žalba M. Č. Š, ovdje tužitelja, izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Šibensko-kninske županije, Upravnog odjela za zdravstvo i socijalnu skrb, Odsjeka za hrvatske branitelje, Šibenik, KLASA:UP/I-562-02/18-01/47, URBROJ: 2182/1-11-20-16 od 8. svibnja 2020., kao neosnovana.

Citiranim prvostupanjskim rješenjem Šibensko-kninske županije, Upravnog odjela za zdravstvo i socijalnu skrb, Odsjeka za hrvatske branitelje, Šibenik, KLASA:UP/I-562-02/18-01/47, URBROJ: 2182/1-11-20-16 od 8. svibnja 2020., M. Č. Š. rođ. …/…, priznatom ratnom vojnom invalidu iz Domovinskog rata VIII skupine s 40% oštećenja organizma, stalno, uslijed oboljenja PTSP i oboljenja srca zadobivenog u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, odbijen je zahtjev za priznavanje statusa ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata po toj osnovi temeljem oštećenja organizma uslijed bolesti kralježnice i melanoma kože, kao neosnovan.

Protiv osporavanog rješenja tužitelj je pravodobno podnio tužbu navodeći da istu podnosi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava navodeći da tuženo tijelo u konkretnom slučaju nije ispitalo i utvrdilo sve činjenice važne za zaključak je li tužitelj u odnosu na predmetna oboljenja (bolesti kralježnice i melanom kože) obolio pod okolnostima iz čl. 3. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, kao pripadnik Oružanih snaga RH (djelatna osoba MUP-a RH).

Da drugostupanjsko tijelo prilikom utvrđivanja postoji li uzročno-posljedična veza između okolnosti iz čl. 3 citiranog Zakona (sudjelovanje u Domovinskom ratu) i bolesti tužitelja nije cijenilo sve relevantne činjenice već da je samo paušalno zauzelo stav da takva veza ne postoji jer da je nesporna činjenica da je tužitelj sudjelovao u Domovinskom ratu u razdoblju od 30. svibnja 1990. god. do 31. prosinca 1994. godine, kao i činjenica da je tužitelj uslijed oboljenja koja su posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu, 1995. godine ostvario pravo na mirovinu.

Nadalje navodi, da je nesporna činjenica je da je tužitelj prije stupanja u ratne postrojbe kao potpuno zdrava osoba, bio dobrovoljni darivatelj krvi i to u 44 navrata, te se kao dokaz poziva na Potvrdu od 16. 08. 2002. godine.

Tužitelj se ne slaže s obrazloženjem tuženog tijela da se bolest kralježnice kod tužitelja javila i prije stupanja u ratne postrojbe, a da se poslije sukladno kronološkoj dobi postepeno pogoršavala, dok da se melanom pojavio s višegodišnjim vremenskim odmakom od prestanka sudjelovanja u Domovinskom ratu, pozivajući se na odredbu čl. 12. st. 1. toč. c) Zakona, te da je u konkretnom slučaju sama činjenica da je kod tužitelja došlo do bolesti za vrijeme sudjelovanja u ratnim postrojbama, dovoljan razlog za priznanje oštećenja na temelju citirane odredbe.

Tužitelj ističe da je nesporno da je kao sudionik Domovinskog rata bio zapovjednik PP K. te da je bio u potpunom okruženju neprijatelja, zatim da je u rujnu 1991. sudjelovao u obrani Grada Šibenika i šibenskog mosta od prodiranja neprijateljskih snaga od strane Vodica, da je od 1994. god. do umirovljenja sudjelovao u čuvanju zauzetih borbenih položaja prve crte bojišnice Vodičkog zaleđa.

Kao dokaz na navedene tvrdnje poziva se na ratni put, izvješće MUP-a RH, Šibensko-kninske od 19. 01. 1999. god.

Stoga, pored nesporne činjenice da je tužitelj za vrijeme sudjelovanja u ratnim postrojbama i to u okruženju neprijateljskih snaga i izravno na prvoj crti bojišnice spavao na kamenjaru, na travi po svakakvim vremenskim uvjetima, dakle, u nenormalnim uvjetima, onda da je više nego očito da se pogoršanje bolesti kralježnice kod istoga ne može pripisati isključivo kronološkoj dobi odnosno redovitom tijeku pogoršanja bolesti, a kako da to lakonski i suhoprano zaključuje tuženo tijelo, već da je očito do pogoršanja bolesti kralježnice sasvim izvjesno došlo kao posljedica sudjelovanja u ratnim zbivanjima od prvog dana početka Domovinskog rata.

Da je upravo zbog nastalih zdravstvenih problema sa srcem, te uslijed pogoršanja bolesti kralježnice i nemogućnosti da hoda bez ortopedskih pomagala (štaka), a što da je sve zajedno posljedica sudjelovanja u ratnim zbivanjima, tužitelj 1995. godine umirovljen.

Tužitelj se ne slaže s mišljenjem tuženog tijela ni u pogledu bolesti malenoma, jer tuženo tijelo istu bolest ne dovodi u uzročno posljedičnu vezu sa sudjelovanjem tužitelja u ratnim zbivanjima, s obrazloženjem da se bolest pojavila s višegodišnjim vremenskim odmakom. Međutim, da osim navedenog paušalnog stava o vremenskom odmaku, tuženo tijelo ne iznosi niti jedan drugi argument, kojim bi se takav zaključak ukazao osnovanim, stoga da se postavlja pitanje što je onda uzrok pojave melanoma kod tužitelja.

U odnosu na navedeno, tužitelj ističe da je tijekom ratnih zbivanja zajedno sa svojim suborcima bio izložen raketiranju „VBR-om“ (višekratnim bacačima raketa) i „Orkanima" (rakete koje sadrže kasetne bombe), te da je poznato da je streljivo za navedeno naoružanje (rakete) obogaćeno radioaktivnim uranom. Također, da je činjenica da je za vrijeme rujanskog rata 1991. god. (napada na šibenski Most) u kojem je sudjelovao i tužitelj kao branitelj, od strane neprijateljskih snaga bačena tzv. „Paukova mreža" što je vrsta kemijskog oružja.

Da je, uzimajući u obzir naprijed navedeno, činjenica da je veliki broj branitelja koji su, kao i tužitelj, sudjelovali u opisanim ratnim događajima, nakon završetka ratnih zbivanja naknadno obolio od različitih malignih bolesti, pa tako i od melanoma od kojeg boluje tužitelj, međutim da se bolest kod oboljelih branitelja različito pojedinačno manifestirala, kod nekih nakon kraćeg, a kod nekih nakon dužeg vremenskog odmaka od tih ratnih zbivanja.

Dakle, da je očito da je u provedenom upravnom postupku ostala neutvrđena činjenica što je uzrok te bolesti kod tužitelja, pa da je sasvim nejasno temeljem kojih činjenica je tuženo tijelo isključilo mogućnost da je ista u uzročno - posljedičnoj vezi sa sudjelovanjem tužitelja u Domovinskom ratu i to u vrijeme najtežih ratnih zbivanja od njegovih samih početaka.

Slijedom navedenog, tužitelj je predložio da Sud uvaži tužbu te poništi osporavano rješenje tuženog tijela te predmet vrati tuženom tijelu na ponovni postupak i odlučivanje.

Tuženo tijelo u svom odgovoru na tužbu od 18. veljače 2021., je opisalo kronologiju predmetne upravne stvari te je citiralo odredbe čl. 12. st. 1. toč. c), čl. 179.  st. 1. toč. f), čl. 180. st. 1. toč. h) te čl. 181. st. 1. Zakona  o  hrvatskim braniteljima i članovima njihovih obitelji, u bitnom navodeći da je činjenica da je tužitelju priznato pravo na mirovinu irelevantna u postupku utvrđivanja statusa HRVI-a iz Domovinskog rata, budući da priznata prava iz mirovinskog osiguranja nisu uvjet kod ostvarivanja statusa HRVI.

Da je Nalaz i mišljenje koji se donosi u postupku ostvarivanja statusa HRVI-a propisan drukčijim pravilima, načinima vještačenja i da je cijenjen prema drugoj listi oštećenja organizma za razliku od liste oštećenja koja se primjenjuje kod ocjenjivanja radne sposobnosti u svrhu priznavanja prava mirovinskog osiguranja.

Da je promašena tvrdnja tužitelja da je sama činjenica da je kod branitelja došlo do pogoršanja bolesti kralježnice razlog za priznanje oštećenja organizma temeljem čI. 12. Zakona, čak i ako se tužitelj na ovaj način poziva na načelo zaštite legitimnog očekivanja, jer da postojanje legitimnog očekivanja nužno ne znači kako će ono biti i pravno zaštićeno. Da je razlog tome što se pozornost ne stavlja samo na činjenicu očekuje li pojedinac nešto, već i je li pojedinac na takvo očekivanje ovlašten pravom. Stoga da se ne može ustvrditi kako legitimno očekivanje treba uvijek štititi. Da je svrha uskrate zaštite nekog legitimnog očekivanja usmjerena na zaštitu javnog interesa te popratno otklanjanje mogućnosti zlouporabe (ovoga) prava od strane pojedinaca,

Slijedom navedenog, tuženo tijelo je u cijelosti osporilo osnovanost tužbenog zahtjeva budući da je u Zapisniku o vještačenju, predsjednik vijeća dao cjelovito obrazloženje u pogledu odlučnih medicinskih činjenica potrebnih za donošenje odluke, a koje je tuženik prihvatio jer je utemeljeno na medicinskim nalazima tužitelja. Da tužitelj u tužbi ničim konkretnim nije osporio zaključke vještaka, niti da se pozvao na bilo kakve dokaze koji bi doveli u dvojbu medicinska utvrđenja od strane istih, niti da se pozvao na neki od medicinskih nalaza koji bi govorio suprotno od onoga što su utvrdila nadležna vijeća viših vještaka. Slijedom navedenog, a kako su nalazi i mišljenja stručnih tijela prihvatljivo obrazloženi i utemeljeni na medicinskoj dokumentaciji tužitelja, kao i na neposrednom pregledu branitelja, ovdje tužitelja, da tužbeni navodi nisu od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari, te je predložilo da Sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja.

Na ročištu koje je pred ovim Sudom održano 16. travnja 2021. u odsutnosti uredno pozvanog tuženika koji svoj izostanak nije opravdao,  zamjenik opunomoćenika tužitelja u cijelosti je ustrajao u navodima iz odgovora na tužbu, kao i u predloženom izvođenju dokaza saslušanjem tužitelja te za izvođenjem dokaza vještačenjem medicinske dokumentacije tužitelja, a sve na okolnosti da je pogoršanje bolesti i pojava bolesti kod tužitelja upravo posljedica njegovog sudjelovanja u Domovinskom ratu.

Na temelju ocjene rezultata provedenog upravnog postupka, vođen načelom učinkovitosti Sud je odbio predloženo izvođenje dokaza saslušanjem tužitelja kao stranke u sporu kao suvišno, te je prihvatio prijedlog za izvođenjem dokaza vještačenjem po stalnom sudskom vještaku medicine rada s liste stalnih sudskih vještaka Županijskog suda u Splitu na okolnosti utvrđenja statusa HRVI iz Domovinskog rata temeljem bolesti kralježnice i melanoma kože u svezi sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu.

Rješenjem ovog Suda poslovni broj 3UsImio-491/20-9 od 27. svibnja 2021. Sud je odredio izvođenje dokaza sudsko medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku medicine rada mr. sc. M. V. – . iz S., s liste stalnih sudskih vještaka Županijskog suda u Splitu, na okolnosti utvrđenja činjenice je li oštećenje organizma po osnovi bolesti kralježnice i melanoma kože ili pogoršanje navedenih bolesti u uzročno-posljedičnoj vezi sa sudjelovanjem tužitelja u Domovinskom ratu, te ukoliko je, u kojem postotku.

Istim rješenjem naloženo je imenovanom vještaku da u roku od 30 dana od dana primitka rješenja i ovosudnog spisa poslovni broj 3 UsImio-491/20 te spisa tuženog tijela Ministarstva branitelja, a nakon izvršenog uvida u tužbu, isprave koje su priložene spisu, kao i isprave koje su priložene spisu tuženog tijela, te u isprave koje će stranke dostaviti vještaku na njegov zahtjev, utvrdi je li oštećenje organizma po osnovi bolesti kralježnice i melanoma kože ili pogoršanje navedenih bolesti u uzročno-posljedičnoj vezi sa sudjelovanjem tužitelja u Domovinskom ratu, te ukoliko je u kojem postotku, a  sve s obzirom na činjenicu:

- da je prema pribavljenom mišljenju (stručnoj procjeni) o postojanju uzročno-posljedične veze pojave bolesti i/ili pogoršanja bolesti kao posljedice sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske za oboljenje kralježnice i melanoma kože od ovlaštene organizacije u Kninu dano negativno mišljenje od 19.08.2019.;

- da je prema Nalazu i mišljenju ovlaštenog vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda u Splitu, evidencijski broj vještačenja: 357903 od 17.01.2020., nakon osobnog pregleda tužitelja, utvrđeno da predmetna oboljenja kralježnice i melanoma kože nisu u uzročno-posljedičnoj  vazi sa sudjelovanjem tužitelja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno da se predmetna oboljenja ne uzimaju u obzir za priznavanje postotka oštećenja organizma sukladno Uredbi o metodologijama vještačenja (Narodne novine, broj: 67/17, 5/18);

- da je revizijsko vijeće viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda u Zagrebu, evidencijski broj vještačenja: 401129 od 24.04.2020. suglasno s ocjenom prvostupanjskog tijela vještačenja, uz obrazloženje, između ostalog, da bolest kralježnice na bazi  degenerativnih promjena datira od prije Domovinskog rata uz postepeno pogoršanje adekvatno preteku vremena i kronološkom dobi, a melanom da se javio nakon dužeg vremenskog odmaka od prestanka sudjelovanja u Domovinskom ratu;

- da se prema žalbenom vijeću viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda u Zagrebu, evidencijski broj vještačenja: 473292 od 03.10.2020., bolesti kralježnice i melanoma kože ne mogu dovesti u uzročno-posljedičnu vezu sa sudjelovanjem tužitelja u Domovinskom ratu, odnosno da ostaje i dalje priznati status  HRVI iz Domovinskog rata VIII. skupine s 40% oštećenja organizma temeljem bolesti PTSP-a i  bolesti srca.

Imenovana stalna sudska vještakinja za medicinu rada mr. sc. M. V. B. iz S., postupila je u skladu s rješenjem ovog suda poslovni broj 3 UsImio-239/16-9 od 29. rujna 2017. te je izradila i  ovom Sudu dostavila pisani Nalaz i mišljenje od 14. lipnja 2021., koji je kod ovog Suda zaprimljen istog dana (list 31-35 spisa).

Stalna sudska vještakinja je u svom Nalazu i mišljenju nakon opisane kronologije predmetne upravne stvari te nakon uvida u priloženu medicinsku dokumentaciju, iznijela svoj Zaključak  u kojem je navela:

„Oštećenje organizma po osnovi bolesti kralježnice i melanoma kože kod tužitelja M. Š. Č. nije u uzročno - posljedičnoj vezi s njegovim sudjelovanjem u Domovinskom ratu.“

Sudska vještakinja je u obrazloženju vještva, između ostalog, u bitnom navela:

„ Iz priložene medicinske dokumentacije koja mi je bila dostupna za izradu nalaza i mišljenja je razvidno da kod tužitelja već od 1988. godine postoje degenerativne promjene slabinske kralježnice opisane u RTG nalazu u siječnju 1988. godine. Najčešća kronična promjena koja se javlja na kralježnici jest degeneracija tkiva koja čini centralni dio međukralježničkog diska (nukleus) što uzrokuje abnormalne pomake između kralježaka, koji proces je registriran kod tužitelja još 1988. godine, dakle prije sudjelovanja u Domovinskom ratu. Daljnji tijek pojave simptoma od strane kralježnice u vratnom i slabinskom dijelu kod tužitelja, te promjene koje su registrirane

i dokazane pretragom magnetske rezonance, govore o pogoršanju njegovog zdravstvenog stanja sukladno njegovoj kronološkoj dobi. Većina problematike koja uzrokuje tegobe s kralježnicom posljedica je degenerativnih promjena na hrskavici, kostima i okolnom tkivu. Iz navedenih razloga, a kako to pokazuje priložena medicinska dokumentacija promjene na kralježnici tužitelja u vratnom i slabinskom segmentu, isključivo su degenerativne naravi i nisu u uzročno-posljedičnoj vezi s aktivnostima tužitelja, a kako on to navodi u tužbi, za vrijeme sudjelovanja u Domovinskom ratu.

Za zloćudni melanom kože, koji je kod tužitelja dijagnosticiran u kolovozu 2014. te provedeno liječenje, se zna da nastaje malignom preobrazbom stanica koje stvaraju melanin a koje stanice su prisutne u koži. Do danas nije poznat pravi uzrok nastanka zloćudnog melanoma, a prema mišljenju mnogih autora sunčeva svjetlost ima važnu ulogu u njegovom nastanku. Kod zloćudnog melanomna uglavnom se može govoriti o faktorima rizika za njegov nastanak, a to su izlaganje ultravioletnom zračenju, opekline od izlaganja suncu, tipovi kože pri čemu su rizičnije one s velikim brojem madeža, pjegama, svjetliji tipovi kože, osobe sa sniženim imunitetom, a vrlo je važna i obiteljska anamneza za melanom kože.

Navodi tužitelja iz tužbe da je za vrijeme sudjelovanja u Domovinskom ratu bio izložen raketiranju „VBR“om (višekratnim bacačima raketa), „Orkanima“ (rakete koje sadrže kasetne bombe) te da je streljivo za navedeno naoružanje obogaćeno radioaktivnim uranom, te da je od neprijateljskih snaga bačena tzv. "Paukova mreža" što je vrsta kemijskog naoružanja, a da djelovanje istih kod njega dovelo do nastanka zloćudnog melanoma, medicinski ne stoje. Također tužitelj navodi da kod njega u postupku nije utvrđena činjenica što je uzrok te bolesti kod tužitelja.

Iz do sada poznate medicinske literature nema podataka da se nastanak zloćudnog melanoma može dovesti u vezu s djelovanjem nekih kemijskih spojeva ili radioaktivnih elemenata, a do sada, kako sam to naprijed navela nije poznat pravi uzrok nastanka već se isti samo dovodi u vezu s čimbenicima koje sam naprijed navela. Da bi se dokazala  uzročno-posljedična veza              nekog štetnika i nastanka određene bolesti, mora se              zadovoljiti uvjet da upravo određeni štetnik pod određenim uvjetima dovodi do pojave određene bolesti, što ovdje nije slučaj. Niti postoje materijalni dokazi o izlaganju tužitelja štetnom djelovanju kemijskog, a niti radioaktivnom oružju, a niti je medicinski poznata činjenica da bi takvi spojevi doveli do pojave upravo zloćudnog melanoma kože kod tužitelja. Iz navedenih razloga ne mogu se prihvatiti paušalni navodi tužitelja da je pojava malignog melanoma kože od koga je obolio u uzročno-posljedičnoj vezi s njegovim sudjelovanjem u Domovinskom ratu.

Ovlašteni vještak Zavoda za vještačenje profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom (nadalje Zavod), Područnog ureda u Splitu od 17.01.2020., revizijskog vijeća viših vještaka Zavoda od 24.04.2020., kao i žalbenog vijeća viših vještaka Zavoda, ispravno su ocijenili  da bolesti kralježnice te zloćudni melanom kože kod tužitelja nisu uzročno posljedično povezani s njegovim sudjelovanjem u Domovinskom ratu, ali niti jedno tijelo vještačenja nije u cijelosti i kompleksnije obrazložilo navedenu ocjenu, kako bi to strankama u postupku koje nemaju medicinsko znanje bilo jasnije.“

Izrađeni pisani Nalaz i mišljenje imenovane vještakinje dostavljen je strankama u predmetnom upravnom sporu na očitovanje, na koji izrađeni pisani Nalaz i mišljenje se stranke nisu očitovale.

Na ročištu održanom pred ovim Sudom održano 10. rujna 2021. u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, tužitelj je prigovorio Nalazu i mišljenju imenovane vještakinje navodeći da je predmetno vještačenje napravljeno na temelju priložene medicinske dokumentacije bez pregleda tužitelja, radi čega smatra da vještakinja  nije utvrdila pravo stanje stvari, odnosno da nije utvrdila ono što joj je Sud rješenjem naložio. Tužitelj nije imao daljnjih dokaznih prijedloga.

Kako stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu, a posebno Nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje medicine rada mr. sc. M. V. B. iz S. od 16. lipnja 2021. te priloženog spisa tuženog tijela te svih isprava koje su istom priložene, te je zaključio raspravljanje u predmetnom upravnom sporu.

Opunomoćenik tužitelja je popisao i zatražio trošak zastupanja tužitelja.

Predmet spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženog tijela KLASA:UP/II-562-02/20-01/708, URBROJ: 522-4/1-1-1-20-4 od 12. studenog 2020.

U konkretnom slučaju je isključivo sporno je li oštećenje organizma po osnovi bolesti kralježnice i melanoma kože kod tužitelja u uzročno-posljedičnoj vezi s njegovim sudjelovanjem u Domovinskom ratu.

Ocjenjujući zakonitost osporavanog Rješenja, po ocjeni ovog Suda u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari nije povrijeđen Zakon na štetu tužitelja već je na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenjeno materijalno pravo, a sve iz razloga koji slijede u daljnjem obrazloženju presude.

Ovo stoga što je nakon izvedenog dokaza sudsko medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku mr. sc. M. V. B. dr. med. spec. medicine rada, kao nesporno utvrđeno da su promjene na kralježnici tužitelja u vratnom i slabinskom segmentu, isključivo degenerativne naravi i nisu u uzročno-posljedičnoj vezi s aktivnostima tužitelja za vrijeme sudjelovanja u Domovinskom ratu,  a za zloćudni melanom koji je kod tužitelja dijagnosticiran  u kolovozu 2014. te za koji je provedeno liječenje,  do danas nije poznat pravi uzrok nastanka zloćudnog melanoma, a da bi se dokazala uzročno - posljedična veza nekog štetnika i nastanka određene bolesti, mora se zadovoljiti uvjet da upravo određeni štetnik pod određenim uvjetima dovodi do pojave određene bolesti, što kod tužitelja nije slučaj. Također je utvrđeno da ne postoje materijalni dokazi o izlaganju tužitelja štetnom djelovanju kemijskog, a niti radioaktivnom oružju, a niti da je medicinski poznata činjenica da bi takvi spojevi doveli do pojave upravo zloćudnog melanoma kože kod tužitelja te se iz navedenih razloga ne mogu prihvatiti paušalni navodi tužitelja da je pojava malignog melanoma kože od koga je obolio u uzročno-posljedičnoj vezi s njegovim sudjelovanjem u Domovinskom ratu, a kako je to sudska vještakinja i obrazložila u svom i pisanom Nalazu i mišljenju, koje je ovaj Sud u obrazloženju presude već naveo i citirao.

Ovaj sud je u cijelosti poklonio vjeru te prihvatio izrađeni pisani Nalaz i mišljenje imenovane stalne sudske vještakinje u predmetnom upravnom sporu, koja je izradila naprijed citirani Nalaz i mišljenje, a koji Nalaz i mišljenje je ovaj Sud u bitnim dijelovima i citirao, te koje vještvo je izrađeno na temelju raspoložive medicinske dokumentacije koja je priložena sudskom spisu, te spisu tuženog tijela, cijeneći stanje tužitelja u trenutku donošenja osporavanog rješenja te na temelju priložene medicinske dokumentacije iz utuženog razdoblja, ocjenjujući predmetno vještvo sačinjeno po pravilima struke.

Slijedom naprijed navedenog, a kako su konkretnom slučaju ocjena ovlaštenog vještaka Zavoda u Splitu iz Nalaza i mišljenja broj dnevnika: evidencijski broj vještačenja: 357903 od 17.01.2020., kao i ocjena revizijskog vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda u Zagrebu, evidencijski broj vještačenja: 401129 od 24.04.2020. te žalbenog vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda u Zagrebu, evidencijski broj vještačenja: 473292 od 03.10.2020., u cijelosti suglasne s izrađenim pisanim Nalazom i mišljenjem stalne sudske vještakinje medicine rada mr. sc. M. V. B., dr. med. iz S. od 14. lipnja 2021. (list 31 - 34 spisa), a koja vještakinja je imenovana u predmetnom upravnom sporu, te koja je na prijedlog tužitelja provela neovisno sudsko medicinsko vještačenje u ovom sudskom sporu, to po utvrđenju ovog Suda, suprotno navodima tužitelja nije povrijeđen Zakon na štetu tužitelja.             

Imenovana vještakinja je u cijelosti postupila po nalogu Suda  koji je sadržan u rješenju kojim je određeno izvođenje dokaza vještačenjem, a koje vještvo je sačinjeno u skladu s pravilima medicinske struke i znanosti na temelju kompletne medicinske dokumentacije koja je priložena sudskom spisu, kao i dostavljenom spisu tuženog tijela koji je ovom Sudu dostavljen uz odgovor na tužbu, a koja medicinska dokumentacija je bila dostatna za izvođenje predloženog dokaza vještačenjem, bez osobnog pregleda tužitelja, a kako je to tužitelj i sam predložio u tužbi (list 4 spisa), slijedom čega se prigovor tužitelja na izrađeno vještvo u  cijelosti ocjenjuje paušalnim i neosnovanim.

Slijedom svega naprijed navedenog, ovaj Sud ocjenjuje da navodi tužbe nisu osnovani, niti su s uspjehom osporili naprijed navedena utvrđenja, radi čega je valjalo primjenom odredbe članka 57. st. 1. Zakona o upravnim sporovima odbiti tužbeni zahtjev tužitelja te odlučiti kao pod točkom I. izreke.

Odredbom članka 79. stavkom 4. ZUS-a propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, Sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu.

Kako tužitelj nije uspio u predmetnom upravnom sporu, to je valjalo primjenom naprijed citirane odredbe čl. 79. st. 4. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja te riješiti kao pod točkom II. izreke.

 

                                                                                                                 

U Splitu 20. rujna 2021.

 

 

 

S U D A C

 

                                                                                                                                                          Leandra Mojtić

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

 

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda za Visoki upravni sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje presude.

 

 

DNA:

 

- tužitelju po opunom. uz  Zapisnik o objavi

- tužitelj nije u obvezi plaćanja sudskih pristojbi po čl. 11.  Zak. o sudskim pristojbama

- tuženiku po ŽDO u Splitu, uz Zapisnik s ročišta i Zapisnik o objavi

-  u spis

- tuženiku povrat spisa t. tijela, po pravom.

- kal. do 22.11.2021.