1              Poslovni broj: 2 Us I-809/2021-6

Poslovni broj: 2 Us I-809/2021-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

              Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužitelja M. K., iz O., ..., kojeg zastupaju opunomoćenici u Zajedničkome odvjetničkom uredu mr. sc. E. K. i A. K., u P., ..., protiv tuženika Odbora za državnu službu, Zagreb, Palmotićeva 5, radi privremenog premještaja policijskog službenika, 20. rujna 2021.,

p r e s u d i o  j e

              Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Odbora za državnu službu, KLASA: UP/II-112-07/21-01/519, URBROJ: 566-01/15-21-2 od 21. svibnja 2021. u dijelu izreke tog rješenja koji glasi „i predmet se dostavlja prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje“, radi nalaganja prvostupanjskom tijelu da obustavi postupak privremenog premještaja tužitelja, te radi nadoknade troškova ovoga upravnog spora.

r i j e š i o  j e

              I. Odbija se prijedlog tužitelja za izdavanje privremene mjere zabranom prvostupanjskom tijelu da ponovno odlučuje i donosi meritorne odluke o tužiteljevu privremenom premještaju do okončanja ovoga upravnog spora.

              II. Odbija se prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe u ovome upravnom sporu.

Obrazloženje

              1. Prvostupanjskim rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, KLASA: UP/I-112-02/21-05/113, URBROJ: 511-01-157-21-16 od 20. travnja 2021., donesenim u ponovnom postupku, tužitelj je, u svojstvu policijskog službenika Ministarstva unutarnjih poslova, s danom 21. travnja 2021. privremeno premješten unutar Policijske uprave ličko-senjske s radnog mjesta zamjenika načelnika Policijske uprave u Policijsku postaju Novalja, na radno mjesto zamjenik načelnika Policijske postaje, najduže na šest mjeseci. Ujedno je utvrđeno da žalba ne odgađa izvršenje rješenja i da se plaća utvrđuje posebnim rješenjem.

2. Postupajući po tužiteljevoj žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja, tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II-112-07/21-01/519, URBROJ: 566-01/15-21-2 od 21. svibnja 2021., poništio prvostupanjsko rješenje, uz dostavu predmeta prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje.

3. Tužitelj u tužbi i u kasnijem podnesku osporava zakonitost tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, da je tuženik, pri usvajanju žalbe, trebao sam riješiti stvar, a ne vratiti predmet prvostupanjskom tijelu da po peti put donese jednako rješenje, protivno stajalištima tuženika (drugostupanjskog tijela). Smatra da tuženik na taj način ne sprečava očitu zlouporabu procesnih ovlaštenja od strane prvostupanjskog tijela, pa tužitelj nema drugog načina zaštite svojih prava. Dodaje da je tuženik kasnijim rješenjem od 23. srpnja 2021. sam riješio stvar poništivši najnovije prvostupanjsko rješenje (jednako ranijima) bez vraćanja predmeta na ponovni postupak, pa je očito da je tuženik to mogao učiniti i ovdje osporavanim rješenjem. Tužitelj predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika u dijelu kojim je predmet dostavljen prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje i da sam riješi stvar nalaganjem prvostupanjskom tijelu na obustavi predmetni upravni postupak. Traži i naknadu troškova spora, u nespecificiranom iznosu.

4. Tužitelj je u tužbi zatražio i izdavanje privremene mjere zabranom prvostupanjskom tijelu da ponovno odlučuje i donosi meritorne odluke o tužiteljevu privremenom premještaju do okončanja ovoga upravnog spora. Navodi da je, s obzirom na osobnu i profesionalnu degradaciju, tužitelju nanesena teška i nepopravljiva šteta, zbog povrede prava na duševno zdravlje te prava na rad i zaštitu od diskriminacije i uznemiravanja na radnome mjestu. Podneskom od 13. rujna 2021. tužitelj se izjasnio da se ovaj prijedlog podredno može smatrati i prijedlogom za određivanje odgodnog učinka tužbe.

              5. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje, u osnovi, kod sadržaja osporenog rješenja i predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

              6. U odnosu na prijedlog tužitelja za izdavanje privremene mjere, tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Podredno, osporava ispunjenje pretpostavke prijeteće nepopravljive štete.

              7. Među strankama ovoga upravnog spora sporno je pravno pitanje je li tuženik u dotičnom slučaju bio dužan povodom žalbe sam riješiti stvar. Sud je, stoga, odlučio ovaj spor riješiti bez rasprave (čl. 36. t. 4. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, u nastavku teksta: ZUS, vezano uz čl. 8. toga Zakona), utvrdivši da tužbeni zahtjev nije osnovan.

              8. U obrazloženjima osporavanih rješenja citirane su mjerodavne odredbe Zakona o policiji („Narodne novine“, broj 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16 i 66/19). Te su odredbe tužitelju, stoga, poznate.

              9. Prema članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09, u nastavku teksta: ZUP), drugostupanjsko tijelo poništit će rješenje i samo riješiti stvar ako utvrdi: da su u prvostupanjskom postupku činjenice nepotpuno ili pogrešno utvrđene (t. 1.); da se u postupku nije vodilo računa o pravilima postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje stvari (t. 2.); da je izreka pobijanog rješenja nejasna ili je u proturječnosti s obrazloženjem (t. 3.); da je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojega se rješava stvar (t. 4.). Stavkom 2. navedenoga članka propisano je da će, kad je za donošenje novoga rješenja, s obzirom na prirodu upravne stvari, nužno neposredno rješavanje prvostupanjskog tijela, a drugostupanjsko tijelo utvrdi da rješenje treba poništiti, dostaviti predmet na ponovno rješavanje prvostupanjskom tijelu.

              10. Drugostupanjskim tijelima pripada razmjerno široka margina procjene kada treba primijeniti odredbu članka 117. stavka 2. ZUP-a. Okolnost da je u istoj upravnoj stvari kasnije doneseno meritorno drugostupanjsko rješenje sâma po sebi ne ukazuje da je nezakonito ranije drugostupanjsko rješenje, kojim je predmet dostavljen prvostupanjskom tijelu na ponovno rješenje. S druge strane, ovlast drugostupanjskog tijela da primjenjuje članak 117. stavak 2. ZUP-a nije neograničena i podliježe ocjeni zakonitosti u upravnom sporu. Među pritom odlučnim čimbenicima mogu biti i dotadašnji tijek upravnog postupka, postupanje prvostupanjskog tijela, te priroda upravne stvari. Po prirodi stvari, u ovoj je vrsti predmeta na prvostupanjskom tijelu meritorno odlučivanje hoće li policijski službenik biti premješten i na koje radno mjesto. To ne isključuje ovlast drugostupanjskog tijela da utvrdi da za konkretan premještaj postoje pravne zapreke, u kojem slučaju je drugostupanjsko tijelo ujedno ovlašteno meritorno poništiti prvostupanjsko rješenje.

              11. Sud je stajališta da se u predmetnom slučaju ne može zanemariti postojanje kasnijega konačnog i izvršnog drugostupanjskog rješenja tuženika donesenog u ovoj upravnoj stvari, KLASA: UP/II-112-07/21-01/645, URBROJ: 566-01/16-21-2 od 23. srpnja 2021. godine. Tim je rješenjem, naime, bez vraćanja na ponovni postupak poništeno prvostupanjsko rješenje od 1. srpnja 2021., doneseno u izvršenju rješenja tuženika od od 21. svibnja 2021. godine. Već dva mjeseca nakon potonjeg rješenja tuženika doneseno je, dakle, meritorno drugostupanjsko rješenje, pri čemu prijašnja prvostupanjska rješenja, što su u međuvremenu poništena, više ne egzistiraju. Sagledavajući cjelinu bitnih okolnosti vezanih uz ovu upravnu stvar, Sud, stoga, ne nalazi da je, primjenom članka 117. stavka 2. ZUP-a prilikom donošenja ovdje osporavanog rješenja (od 21. svibnja 2021.), tuženik supstancijalno prekoračio pripadajuću mu marginu procjene.

              12. Uzevši u obzir navedeno, osporavana odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a, vezano uz članak 79. toga Zakona, tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan. Podredno, i da je tužbeni zahtjev usvojen, tužitelju ne bi mogli biti dosuđeni troškovi spora bez podnošenja specificiranog troškovnika do donošenja presude bez rasprave.

              13. Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelj nije pozvan na plaćanje sudske pristojbe za tužbu i presudu, jer je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi na temelju odredbe članka 11. stavka 1. točke 4., u vezi sa člankom 22. stavkom 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18).

              14. Nadalje, u članku 47. stavku 1. ZUS-a propisano je da sud može, na prijedlog stranke, izdati privremenu mjeru ako je to nužno kako bi se izbjegla teška i nepopravljiva šteta. Ustaljena je sudska praksa po kojoj privremena mjera može biti izdana samo u odnosu na stranku u sporu, što prvostupanjsko tijelo nije. Podredno, privremena mjera ne može biti izdana, bez obzira na to kako je formulirana, ako bi se njezin zbiljski učinak sastojao u odgodi izvršenja osporavanog rješenja (potonje može biti učinjeno samo određivanjem odgodnog učinka tužbe, u tom pogledu specijalnog instituta). Podredno, Sud utvrđuje da tužiteljevi navodi ne ukazuju da je u odnosnom slučaju dosegnut strogo propisan kriterij teške i nepopravljive štete. Podredno, učinci donošenja novoga prvostupanjskog rješenja u korist tužitelja su poništeni rješenjem tuženika od 23. srpnja 2021. godine. Zbog toga je odbijen prijedlog tužitelja za izdavanje privremene mjere zabranom prvostupanjskom tijelu da ponovno odlučuje i donosi meritorne odluke o tužiteljevu privremenom premještaju do okončanja ovoga upravnog spora.

              15. Tužba nema odgodni učinak, osim kad je to zakonom propisano (čl. 26. st. 1. ZUS-a). Prema stavku 2. toga članka, sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu. Netom citirana odredba sadržava tri kumulativne pretpostavke za određivanje odgodnog učinka tužbe, pa već izostanak samo jedne od njih dovodi do odbijanja prijedloga. Interpretacija spomenute norme nužno je striktna, jer predstavlja odstupanje od opće odredbe o nesuspenzivnom djelovanju tužbe u upravnom sporu (čl. 26. st. 1. ZUS-a). S obzirom na pravne učinke rješenja tuženika od 23. srpnja 2021., očito je da izvršenjem tuženikova rješenja od 21. svibnja 2021. tužitelju više ne prijeti teško popravljiva šteta. Stoga je odbijen i prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe u ovome sporu.

U Rijeci 20. rujna 2021.

                             S u d a c

              dr. sc. Alen Rajko, v.r. 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i protiv točke I. rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri (3) primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

Protiv točke II. rješenja žalba nije dopuštena (čl. 67. st. 1., vezano za čl. 26. st. 2. ZUS-a).