1              Poslovni broj: II Kž-Us-44/2021-5

Poslovni broj: II Kž-Us-44/2021-5

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića univ.spec.crim., predsjednika vijeća te Tomislava Juriše i Sande Janković, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog T. J. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi članka 190. stavka 2. i članka 52. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog D. K. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci, broj Kv I-Us-76/2021. (K-Us-7/2017.) od 13. srpnja 2021. o produljenju mjere opreza u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 20. rujna 2021.,

 

 

r i j e š i o  j e

 

 

Prihvaća se žalba optuženog D. K., preinačuje se pobijano rješenje na način da se mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) ukida.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Rješenjem Županijskog suda u Rijeci broj Kv I-Us-76/2021. (K-Us-7/2017.) od 13. srpnja 2021. u tijeku postupka nakon podignute i potvrđene optužnice protiv T. J. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi članka 190. stavka 2. KZ/11., na temelju članka 98. stavka 5. i 6. ZKP/08. optuženom D. K. produljena je mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08. redovnog javljanja načelniku Policijske postaje Pula, Policijska uprava istarska ili osobi koju on odredi, 1 (jednom) mjesečno. Na temelju članka 98. stavka 1. ZKP/08. optuženi D. K. je upozoren da se u slučaju  nepridržavanja izrečene mjere opreza, ista može zamijeniti istražnim zatvorom.

 

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi D. K. po branitelju, odvjetniku M. M., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. i stavka 3. ZKP/08. te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. stavka 2. ZKP/08., s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijano rješenje preinači na način da se ukine mjera opreza.

 

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu sa člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalba je osnovana.

 

5. Protivno žalbenom navodu da su u pobijanom rješenju izostali razlozi o odlučnim činjenicama odnosno oni koji su izneseni da su nejasni, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske utvrdio je da je prvostupanjski sud iznio razloge zbog kojih smatra da je u odnosu na optuženika potrebna daljnja primjena mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08., pa nema govora o bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Što se tiče bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 3. ZKP/08. žalitelj istu ne konkretizira.

 

6. Međutim, u pravu je optuženik kada u žalbi navodi da u konkretnom slučaju nema potrebe za daljnjom primjenom mjere opreza jer isto više nije opravdano i nužno čime upire na pogrešno utvrđeno činjenično stanje i na povredu načela razmjernosti.

 

7. Odredbom članka 98. stavka 6. ZKP/08. propisano je da mjera opreza može trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do izvršnosti presude.

 

7.1. Odredbama članka 4. stavka 1. i 2. ZKP/08. propisano je da svaka radnja ili mjera ograničenja slobode i prava utemeljena na tom Zakonu mora biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju, a sud i druga državna tijela pri odlučivanju o radnjama i mjerama ograničenja slobode ili prava po službenoj dužnosti paze da se ne primjenjuje teža mjera ako se svrha može postići blažom mjerom. Pritom njihovo trajanje mora biti ograničeno na najkraće nužno vrijeme. Također, odredbama članka 16. stavka 1. i 2. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98. - pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. - pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. - pročišćeni tekst, 55/01. - ispravak, 76/01., 85/10. - pročišćeni tekst – dalje: Ustav) propisano je da se sloboda i prava građana mogu ograničiti da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje, time da svako takvo ograničenje mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.

 

8. Prvostupanjski sud u pobijanom rješenju pravilno navodi da je optuženom D. K. rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj II Kž-80/2018-4 od 21. veljače 2018. određena predmetna mjera opreza zbog postojanja osnove za istražni zatvor iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., a nakon što je u ranijem tijeku postupka ukinuto jamstvo kojim je u odnosu na optuženika zamijenjen istražni zatvor.

 

8.1. Dakle, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske utvrdio je da ograničenje slobode i prava optuženika i to boravkom u istražnom zatvoru, njegovom zamjenom jamstvom i određivanjem mjere opreza traje šest godina, od čega mjera opreza neprekidno traje tri i pol godine, u kojem razdoblju optuženik nije činio kaznena djela stoga je ocjena Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da su dosadašnje mjere postigle svrhu otklanjanja opasnosti od ponavljanja kaznenih djela pa da ne postoji potreba za daljnjim produljenjem mjere opreza.

 

9. Imajući na umu odredbe članka 4. ZKP/08. te članka 16. Ustava, a s obzirom na dinamiku postupanja u ovom kaznenom predmetu, i to da je optužnica protiv optuženika podignuta 13. rujna 2016., da je potvrđena 3. listopada 2017. te da rasprava još nije započela, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske nalazi da bi svako daljnje ograničenje sloboda i prava optuženika predstavljalo povredu načela razmjernosti.

 

9.1. Pritom je drugostupanjski sud uzeo u obzir i da odredbe članka 29. stavka 1. Ustava te članka 6.1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda propisuju da svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, ili sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, odnosno da javno i u razumnom roku ispita njegov slučaj o čemu je prvostupanjski sud dužan voditi računa u daljnjem tijeku postupka.

 

10. Slijedom navedenog, trebalo je žalbu optuženog D. K. prihvatiti te preinačiti pobijano rješenje na način da se ukine mjera opreza pa je na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovog rješenja.