Poslovni broj: 12 Psp-19/2018-26

1

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

 

              Općinski sud u Virovitici, po sucu Darku Barišiću, u parničnom predmetu po tužbi 1. tužitelja I. M. iz L. OIB: … i 2. tužiteljice Lj. M. iz L. OIB: …, zastupanih po punomoćniku K. L., odvjetniku iz V., protiv tuženog D. K. iz L., OIB: …, zastupanog po punomoćnici N. J., odvjetnici iz V., radi smetanja posjeda, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave, u prisutnosti punomoćnice tužitelja, 20. rujna 2021.,

 

r i j e š i o   j e

 

1. Utvrđuje se da je tuženik D. K. smetao posljednji mirni posjed tužitelja I. M. i Lj. M. na način da je 25. studenog 2018. godine odorao dio njihove čkbr…. livada u selu sa … čhv i čkbr. … oranica u selu sa . j … čhv, obje iz z.k.ul.br. …. k.o. L. u ukupnoj površini od 55,23 m2 sve prema Skici izmjere geodetskog vještaka R. K. od 15.5.2021. godine koja je sastavi dio ove izreke, te mu se nalaže da uspostavi prijašnje posjedovno stanje i zabranjuje svako takvo ili slično smetanje, sve u roku od 8 dana.

 

2. Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi trošak parničnog postupka, u iznosu od 4.816,80 kn, sve u roku od 8 dana.

 

Obrazloženje

 

1.              Tužitelji I. M. i Lj. M. u tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 12. prosinca 2018. godine navode da su oni suvlasnici i posjednici u ½ dijela nekretnina upisanih u zk. ul. br. …. k. o. L. i to k. č. br. … livada u selu sa … čhv i k. č. br. … oranica u selu sa 1 jutro i 106 čhv, dok je tuženik D. K. vlasnik i posjednik susjednih nekretnina upisanih u zk. ul. br. …. k. o. L. i to k. č. br. … vrt u selu sa 390 čhv i k. č. br. … oranica u selu sa 1 jutro i 793 čhv.

 

1.1.              Tužitelji navode da je tuženik 25. studenog 2018. godine smetao tužitelje na način da je odorao dio k. č. br. … i k. č. br. …, u vlasništvu tužitelja, u ukupnoj dužini od oko 150 m i širini od oko 1,00 m, radi čega su ga tužitelji pozvali da dragovoljno uspostavi prijašnje posjedovno stanje, što je on odbio učiniti.

 

1.2.              Radi naprijed navedenoga tužitelji su postavili tužbeni zahtjev, pridržavši si pravo da isti preciziraju nakon provedenog mjerničkog vještačenja, što su i učinili u svom podnesku od 27. svibnja 2021. godine, tako da su postavili konačan tužbeni zahtjev kako je naveden u točci I. izreke ovog rješenja.

 

1.3.              Tužitelji su predložili da sud usvoji tužbeni zahtjev kao osnovan u cijelosti, uz naknadu parničnog troška.

 

2.              U odgovoru na tužbu tuženik D. K. je naveo da poroče da je počinio bilo kakvo smetanje posjeda tužitelja jer svoje zemljište, koje graniči sa zemljištem tužitelja, posjeduje točno onako kako su ga uživali i njegovi roditelji, radi čega smatra da je njegov posjed miran i nesmetan, radi čega se je usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, te se je protivio plaćanju bilo kakvih troškova.

 

2.1.              U svom prijedlogu od 24. travnja 2019. godine punomoćnica tuženika je ostala u cijelosti kod odgovora na tužbu te se je usprotivila postavljenom tužbenom zahtjevu navodeći da nekretnine između tužitelja i tuženika idu u jednom pravcu od zadnjeg dvorišnog ugla betonskog plota, pa sve do stabla voćke u zadnjem dijelu nekretnina, odnosno da tuženik nije prešao među niti preorao nekretnine tužitelja, držeći se pravca od ugla betonskog plota pa do stabla voćke na suprotnoj strani.

 

2.2.              Radi naprijed navedenoga tuženik je predložio da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, dok tuženik parnični trošak nije potraživao.

 

3.              Među strankama je sporno posljednje mirno stanje posjeda na nekretninama tužitelja i tuženika odnosno čin smetanja posjeda.

 

4.              Među strankama nije sporno da se je posjed između nekretnina tužitelja i tuženika nalazio u pravcu između betonskog stupa na krajnjem dijelu ograde dvorišta pa prema izraslom stablu na zadnjem dijelu međe između nekretnina tužitelja i tuženika, u dužini od oko 150,00 m.

 

5.              Među strankama nije sporno niti da je sin tuženika D. K. – M. K., dana 25. studenog 2018. godine orao nekretninu svog oca tj. tuženika, jer mu je on rekao da izore tu nekretninu, tj. po njegovom nalogu.

 

6.              Među strankama nije sporno niti da su tužitelji posjednici k. č. br. … i …, upisanih u zk. ul. br. …. k. o. L., a tuženik je posjednik susjedne k. č. br. … i …, upisanih u zk. ul. br. …. k. o. L..

 

7.              Radi utvrđenja spornih činjenica sud je izvršio uvid u zk. izvadak (3-4), prijepis posjedovnog lista (5), zk. izvadak (6), izvod iz katastarskog plana (7), saslušao tužitelja I. M. (23), tužiteljicu Lj. M. (23), tuženika D. K. (23), svjedoka S. D. (23), M. K. (24), S. M. (24), S. M. (24), M. K. (24), M. K. (24), Ž. Đ. (25), proveo vještačenje po vještaku R. K. (41-45).

 

8.              Provedene dokaze sud je cijenio temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku tj. koje će činjenice uzeti kao dokazane sud je cijenio na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

 

9.              Čl. 21. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (u daljnjem tekstu: ZVDSP), propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda, i to u roku od 30 dana od dana saznanja za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja, kako je propisano čl. 21. st. 3. ZVDSP, pri čemu se sudska zaštita pruža prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, kako je propisano čl. 22. st. 2. ZVDSP.

 

10.              S obzirom da je među strankama nesporno da je M. K. po nalogu svog oca D. K., 25. studenog 2018. godine orao nekretninu svog oca, što proizlazi iz iskaza kako M. K., tako i D. K., a tužba u ovom predmetu je podnesena 12. prosinca 2018. godine, evidentno je da je podnesena u roku iz čl. 21. st. 3. ZVDSP, radi čega je sud meritorno odlučio o smetanju posjeda.

 

11.              Među strankama nije sporno da su tužitelji suvlasnici i posjednici k. č. br. … i …, upisanih u zk. ul. br. …. k.o. L., dok je tuženik upisan kao vlasnik i posjednik k. č. br. … i …, upisanih u zk. ul. br. …. k. o. L., čime je utvrđeno posljednje stanje posjeda kao prva pretpostavka za pružanje pravne zaštite u ovakvim sporovima.

 

12.              U odnosu na čin smetanja posjeda utvrđeno je sljedeće činjenično stanje:

 

13.              Tužitelji I. i Lj. M. u svojim stranačkim iskazima navode da je u cijeloj dužini između nekretnina tužitelja i tuženika postojala jasno vidljiva međa, jer je postojao jedan dio trave koji nije oran upravo kako bi se vidjela međa. Takav iskaz tužitelja potvrđuju u bitnome i svjedoci S. D., M. K., S. M., te S. M., koji također navode da je između nekretnina tužitelja i tuženika bila jasno vidljiva međa u cijeloj dužini u vidu travnate površine, te da nije bilo nikakvog udubljenja. Time oni potvrđuju iskaz tužitelja da je bila, prije izvršenog oranja nekretnine tuženika, jasno vidljiva međa u vidu zelene površine, i to cijelom dužinom, te da se na dijelu na kojem se nalazi međa nije nalazilo nikakvo udubljenje.

 

14.              S druge strane tuženi D. K. navodi da između njegovih nekretnina i nekretnina tužitelja nije bila nikakva travnata površina, već je međa bila u obliku jarka i to unazad tri godine, a prije toga je postojala travnata međa.

 

15.              Takav njegov iskaz potvrđuje i svjedok M. K., koji je njegov sin, i koji je 25. studenog 2018. godine orao nekretninu tuženika.

 

16.              Svjedokinja M. K., koja je snaha tuženika, navodi da je između nekretnina i tuženika, i to od betonskog stupa do početka travnate površine, bila neomeđena međa, a unazad dvije godine tamo se nalazi jarak, i to točno gdje se nalazi zamišljena međa. S obzirom da je svjedokinja M. K. navela da se je od betonskog stupa do početka travnate površine nalazila neomeđena međa do unazad dvije godine, otkad se tamo nalazi jarak, dok M. K. i tuženi D. K. nalaze da je već unazad tri godine postojao jarak, a ne neomeđena međa, a prije toga zelena površina, sud ne vjeruje ovim svjedocima s obzirom na različitost njihovih iskaza, kako glede stanja međe (neomeđena međa ili jarak), te s obzirom na različitost njihovih iskaza glede vremena otkada se tamo nalazi udubljenje koje predstavlja među, tim više što su M. K. sin tuženika, a M. K. snaha tuženika, pa su zainteresirani za ishod ovog spora.

 

17.              Saslušanom svjedoku Ž. Đ. sud vjeruje kad navodi da se unazad dvije godine na jednom dijelu međe nalazi jarak, jer je postavljao foliju na nekretnini tuženika. S obzirom da je svjedok dao svoj iskaz na ročištu održanom 13. lipnja 2019. godine, a oranje je izvršeno 25. studenog 2018. godine, doista proizlazi da otprilike dvije godine na jednom dijelu nekretnine, koja predstavlja među između nekretnina tužitelja i tuženika, postoji jarak, što ne osporavaju niti drugačije u tom smislu iskazuju i ostali saslušani svjedoci.

 

18.              S obzirom na suglasne iskaze svjedoka S. D., M. K., S. M i S. M. sud je utvrdio da se je prije izvršenog oranja nekretnine tuženika 25. studenog 2018. godine međa protezala u pravcu između zadnjeg betonskog stupa ograde i stabla na zadnjoj strani međe na način da je bila jasno vidljiva u obliku travnate zelene površine, a udubljenje na jednom dijelu gdje više ne postoji vidljiva travnata površina koja je predstavlja među, predstavlja čin smetanja, jer sud smatra da je tu među preorao 25. studenog 2018. godine M. K., čime je sud utvrdio čin smetanja kao i osobu koja je izvršila smetanje posjeda, a to je D. K., po čijem nalogu je M. K. izorao nekretninu D. K., a jednim dijelom i među između nekretnina tužitelja i tuženika.

 

19.              Inače, među strankama je nesporno da je prije tri godine bila vidljiva međa u obliku zatravljene površine, što je logično i životno jer se međa u ovim krajevima tako i označava. Mogla bi se međa označiti i ostavljenim udubljenjem, ali tada bi to udubljenje bilo cijelom dužinom međe, a ne samo na jednom dijelu, a na drugom dijelu da bude travnata površina, jer to nije uobičajeno.

 

20.              Radi utvrđenja duljine odnosno širine te površine na kojoj je izvršeno smetanje posjeda, provedeno je mjerničko vještačenje po vještaku R. K., na čiji nalaz i mišljenje tužiteljska strana nije imala primjedbi, dok je tuženik imao prigovor u smislu da je samo tužiteljima na licu mjesta naloženo da pokažu dio nekretnine na kojoj je izvršeno smetanje, te da, nakon nastalog spora, on taj dio uopće nije obrađivao jer se jedan dio na kojoj je izvršeno smetanje posjeda nalazi na njegovoj nekretnini.

 

20.1.              Međutim, sud taj prigovor ne prihvaća jer je vještak postupao po jasnom i preciznom nalogu suda, te je tužiteljima naloženo da pokažu dio nekretnine na kojoj je izvršeno smetanje kako bi sud mogao odlučiti o postavljenom preciziranom tužbenom zahtjevu, pri čemu tuženik nije niti trebao pokazati taj dio jer se ovdje ne radi o uređenju međe već tužitelji mogu pokazati dio nekretnine na kojem je izvršeno smetanje posjeda po svom vlastitom nahođenju, ali će sud prilikom donošenja odluke voditi računa o svim provedenim dokazima. Upravo to je sud i učinio tako da je uzeo u obzir samo površinu na kojoj je izvršeno smetanje posjeda, a koja se nalazi na nekretnini tužitelja, i to u širini od 0,70 m na početku spornog dijela, odnosno 0,37 m na kraju spornog dijela, i u dužini od 103,24 m, odnosno ukupnoj površini od 55,23 m2, dok nije uzeo u obzir onaj sporni dio koji se nalazi na nekretnini tuženika D. K., jer bi tada prijeporna zelena površina iznosila 151 m2, čime je sud otklonio prigovor tuženika.

 

21.              Nakon preciziranja tužbenog zahtjeva, sud je isti usvojio kao osnovan u cijelosti, vodeći računa o svim provedenim dokazima, kao i mjerničkom vještačenju izvršenom po vještaku R. K., čiji nalaz i mišljenje sud prihvaća u cijelosti jer je vrlo precizno označio širinu, dužinu i površinu dijela nekretnine tužitelja na kojoj je izvršeno smetanje posjeda.

 

22.              S obzirom na naprijed navedeno, sud je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja kao osnovan u cijelosti, radi čega je naložio uspostavu prijašnjeg posjedovnog stanja i zabranio takvo ili slično smetanje, temeljem čl. 22. st. 1. ZVDSP, radi čega je riješio kao u točci I. izreke ovog rješenja.

 

23.              S obzirom na postignuti uspjeh u parnici tužitelj ima pravo na naknadu troška u iznosu od 4.816,80 kn, temeljem čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku i Tarife o nagradama i naknadi za rad troškova odvjetnika.

 

23.1.              Navedeni trošak odnosi se na jedinstvenu tarifu za ovaj postupak u iznosu od 2.500,00 kn, koja uključuje i PDV 25 %, odnosno 500,00 kn, sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 200,00 kn i rješenje u iznosu od 200,00 kn, te trošak vještačenja i očevida u iznosu od 1.916,80 kn, s obzirom da je navedeni trošak bio nužan prilikom vođenja ovog postupka.

 

U Virovitici 20. rujna 2021.

 

Sudac:

 

Darko Barišić

 

              Uputa o pravnom lijeku:

 

              Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni viši sud.

 

Dostaviti:

 

1. Punomoćnik tužitelja – odvjetnik K. L., V.
2. Punomoćnica tuženika – odvjetnica N. J., V.