R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Mileni Vukelić Margan, kao sucu pojedincu,
u ovršnom predmetu ovrhovoditelja I. H. iz P., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici J. T. odvjetnici iz Z., protiv ovršenice V. H. iz P., OIB: ..., zastupane po punomoćnici L. S., odvjetnici iz P., rješavajući žalbu ovršenice izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču - Parenzo poslovni broj 33 Ovr-798/2019-24 od 13. rujna 2019. , 20. rujna 2021.,

r i j e š i o j e

Odbija se kao neosnovana žalba ovršenice i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču - Parenzo poslovni broj 33 Ovr-798/2019-24 od 13. rujna 2019.

Obrazloženje

Rješenjem suda prvog stupnja je ovršenici izrečena novčana kazna u iznosu od 20.000,00 kn (točka I.), upozorena je da će se kazna prisilno naplatiti ukoliko ju ne plati u roku određenom pobijanim rješenjem (točka III.) te joj je zapriječena novčana kazna u iznosu od 30.000,00 kn ukoliko u roku od 8 dana od dostave tog rješenja ne ispuni svoju obvezu predaje jedne garniture od 14 ključeva koji otvaraju sva vrata četiriju apartmana u prizemlju obiteljske kuće na k.č. br.... iz zk. ul. ...k.o. P. (točka IV).

Protiv rješenja je žalbu podnijela ovršenica pozivajući se na sve žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP), koji propis se na odgovarajući način primjenjuje u ovršnom postupku na temelju odredbe čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17; dalje OZ).

U žalbi navodi da je nekretnina na k.č. br. ... k.o. P. prodana u ovršnom postupku koji se vodi u sudu prvog stupnja pod brojem Ovr-748/2019 te je u tijeku ovršni postupak radi ispražnjenja i predaje nekretnine u posjed kupcu, društvu A. K. d.o.o., slijedom čega da ne postoji nikakav pravni interes ovrhovoditelja
u konkretnoj stvari, jer je žaliteljica primorana predati nekretninu trećoj osobi, a ne
ovrhovoditelju. Nadalje ističe da nije obrazloženo zbog čega je izrečena novčana kazna u tako visokom iznosu, što da nema opravdanja u konkretnim okolnostima.

Naglašava da se istodobno vode dva ovršna postupka, jedan na temelju privremene mjere, a drugi na temelju rješenja o smetanju posjeda te da je u dva predmeta po istoj stvari izrečena novčana kazna, ali u prvom predmetu kazna od 1.000,00 kn. Pored toga ističe da je drugostupanjski sud uvažio žalbu i ukinuo rješenje kojim joj je izrečena novčana kazna u iznosu od 1.000,00 kn upravo iz razloga što prvostupanjsko rješenje nije bilo obrazloženo glede visine izrečene i zapriječene novčane kazne.

Tvrdi da je rješenje o ovrsi nerazumljivo, neodređeno te da nisu specificirane
radnje koje bi trebala poduzeti niti stvari koje bi trebala predati pa da je rješenje o
ovrsi nemoguće provesti. Navodi da je dovedena u situaciju da kako god postupi, ovrhovoditelj može i nadalje tvrditi da nije postupila po rješenju. Posebice ističe da se u apartmanu u prizemlju nalazi iz razloga što je doživjela nasilje od strane ovrhovoditelja, zbog čega ga je prekršajni sud oglasio krivim i odredio mjeru zabrane prilaska žaliteljici. Stoga da ju rješenjem o ovrsi te rješenjem o novčanoj kazni sud ponovno izvrgava riziku napada osuđenog obiteljskog nasilnika, zbog čega će biti primorana tražiti adekvatnu zaštitu i od ovršnog suda.

Predlaže stoga pobijano rješenje preinačiti i obustaviti ovršni postupak te ukinuti sve provedene ovršne radnje, podredno rješenje ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovan postupak.

Žalba ovršenice nije osnovana.

U donošenju pobijanog rješenja nije počinjena neka od bitnih postupovnih povreda iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Pravilno su primijenjene mjerodavne odredbe o izricanju i zaprječivanju novčane kazne zbog ovrhe radi ostvarenja obveze na radnju koju može obaviti samo ovršenik.

Naime, ovaj postupak je pokrenut prijedlogom za ovrhu na temelju ovršne
isprave 27. travnja 2018. te je doneseno rješenje o ovrsi 4. svibnja 2018. poslovni broj Ovr-3005/2018-2 kojim je naloženo ovršenici da u roku od 8 dana uspostavi prijašnje suposjedovno stanje na način da ovrhovoditelju preda jednu garnituru po 14 ključeva koji otvaraju sva vrata svih četiriju apartmana u prizemlju obiteljske kuće na kč. br. ... upisane u zk. ul. br. ... k.o. P., što predstavlja kuću i dvorište u naravi te je istodobno zapriječeno ovršenici da će protiv nje izreći novčanu kaznu ako u roku koji joj je određen ne ispuni obvezu, sve u skladu s odredbom. čl. 262. st. 1. i 2. OZ-a. Protiv rješenja o ovrsi je ovršenica podnijela žalbu koja je, međutim, odbijena te je potvrđeno rješenje o ovrsi, rješenjem ovog suda poslovni broj 29 Gž Ovr-768/2018 od 18. veljače 2019. Potom je rješenjem suda prvog stupnja od 12. studenoga 2018. ovršenici izrečena novčana kazna u iznosu od 10.000,00 kn te joj je zapriječena nova novčana kazna u iznosu od 20.000,00 kn ukoliko u roku od 8 dana od dostave tog rješenja ne ispuni svoju obvezu iz ovršne isprave. I protiv tog rješenja je ovršenica podnijela žalbu, međutim, njezina žalba je odbijena i prvostupanjsko rješenje je potvrđeno rješenjem ovog suda poslovni broj Gž Ovr-126/2019. od 18. veljače 2019.

Po prijedlogu ovrhovoditelja da se ovršenici izrekne zapriječena novčana kazna, budući da nije postupila po rješenju o ovrsi, sud prvog stupnja je donio pobijano rješenje i izrekao ovršenici ranije zapriječenu novčanu kaznu od 20.000,00 kn pozivom na odredbu čl. 262. st. 3. i 4. OZ-a.

Ovršenica ni ne tvrdi da je postupila prema ovršnoj ispravi, već iznosi niz
prigovora kao opravdanje zbog čega to nije učinila.

Točni su navodi ovršenice da je prijeporna nekretnina prodana u drugom ovršnom postupku trećoj osobi, kupcu, međutim, iz isprava priloženih u spisu bi proizlazilo da u vrijeme izricanja novčane kazne, ovrha radi predaje u posjed nekretnine trećoj osobi još nije bila provedena pa je stoga ovršenica bila dužna postupiti u skladu s rješenjem o ovrsi. Glede tvrdnje da je rješenje nerazumljivo, neodređeno te ga je nemoguće provesti, valja odgovoriti da su takve tvrdnje bez osnove, jer je izreka ovršne isprave potpuno određena, jednako kao i izreka rješenja o ovrsi, te je sasvim jasan sadržaj obveze ovršenice na predaju ključeva apartmana u prizemlju obiteljske kuće u P.. Dakle, donošenju rješenja o ovrsi je prethodilo vođenje parničnog postupka u kojemu je pravomoćno utvrđeno da je ovršenica ovrhovoditelju oduzela ključeve ulaznih vratiju prostorija u prizemlju te mu onemogućila suposjed tog dijela nekretnine pa je ovrhovoditelju pružena posjedovna zaštita i naložena uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja nalaganjem ovršenici da ovrhovoditelju preda ključeve narečenih prostorija u prizemlju. Stoga je sasvim jasno na koji način je ovršenica bila dužna postupiti prema ovršnoj ispravi i rješenju o ovrsi.

Ova obveza ovršenice nije ni u kakvoj svezi s vođenjem prekršajnog postupka protiv ovdje ovrhovoditelja pa ovršenica bez osnove tvrdi suprotno.

Glede visine izrečene novčane kazne, valja istaći da je kazna izrečena u visini koja je zapriječena rješenjem suda prvog stupnja poslovni broj Ovr-3005/2018-14 od 12. studenoga 2018., protiv kojeg rješenja je ovršenica podnijela žalbu, međutim žalba je odbijena kao neosnovana, kako je to uvodno i obrazloženo.

Zbog izloženog je valjalo žalbu ovršenice odbiti i rješenje suda prvog stupnja potvrditi na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a

U Rijeci 20. rujna 2021.

Sutkinja

Milena Vukelić Margan