1

Poslovni broj: 81 Gž-2077/2021-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 81 Gž-2077/2021-2

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Vlasti Mrzljak, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice M. F. (ranije D.) iz V. G., K., OIB: …, koju zastupa punomoćnica I. S., odvjetnica iz Z., protiv tuženika Z. e. t. d.o.o. Z., OIB: … (ranije Z. h. d.o.o.- Podružnica ZET) i umješača na strani tuženika 1. E. o. d.d. Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. L., odvjetnik iz Odvjetničkog društva G. & partneri iz Z., i 2. H. u. z. o., Z., OIB: …, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tuženika i umješača na strani tuženika E. o. d.d. Z., podnesenim protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, poslovni broj Pn-28/2019-84 od 18. siječnja 2021. ispravljenoj rješenjem istog suda prvog stupnja poslovni broj Pn-28/2019-89 od 25. siječnja 2021., kao i o žalbi tužiteljice podnesenoj protiv odluke o troškovima parničnog postupka sadržanoj u presudi Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, poslovni broj Pn-28/2019-84 od 18. siječnja 2021., ispravljenoj rješenjem istog suda prvog stupnja poslovni broj Pn-28/2019-89 od 25. siječnja 2021., dana 20. rujna 2021.

 

 

p r e s u d i o j e

 

              I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, poslovni broj Pn-28/2019-84 od 18. siječnja 2021., ispravljena rješenjem istog suda prvog stupnja poslovni broj Pn-28/2019-89 od 25. siječnja 2021.

 

              II Odbija se žalba umješača na strani tuženika E. o. d.d. Z. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, poslovni broj Pn-28/2019-84 od 18. siječnja 2021., ispravljena rješenjem istog suda prvog stupnja poslovni broj Pn-28/2019-89 od 25. siječnja 2021.

 

              III Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje odluka o troškovima parničnog postupka sadržana u t. II izreke presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, poslovni broj Pn-28/2019-84 od 18. siječnja 2021., ispravljena rješenjem istog suda prvog stupnja poslovni broj Pn-28/2019-89 od 25. siječnja 2021. u dijelu u kojem tužiteljici nisu odmjereni troškovi parničnog postupka preko iznosa od 17.324,18 kn.

 

              IV Odbija se zahtjev umješača na strani tuženika E. o. d.d. Z. za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

 

              V Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

 

              VI Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1.Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

 

              „I Nalaže se tuženiku da tužiteljici s naslova naknade neimovinske štete i tuđe pomoći isplati iznos od 17.300,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena tekućim od 15.08.2013. do 31.07.2015., a od 01.08.2015. do isplate prema stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, a sve to u roku od 15 dana.

 

              II Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi parnični trošak ovog postupka u iznosu od 15.924,80 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama prema stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena tekućim od presuđenja pa do isplate, a u roku od 15 dana.“

 

2.Rješenjem suda istog stupnja riješeno je:

 

              „I Ispravlja se rješenje o objavi i uručenju presude ovog suda poslovni broj Pn 28/2019-83 od 18. siječnja 2021. tako da pod točkom II izreke tako da umjesto iznosa "15.924,18 kn" treba stajati "17.324,18 kn".

 

              II Ispravlja se presuda ovog suda poslovni broj Pn-28/2019-84 od 18. siječnja 2021. pod točkom II izreke tako da umjesto iznosa "15.924,18 kn" treba stajati "17.324,18 kn", kao i obrazloženju strana 6 tako da umjesto iznosa "15.924,18 kn" treba stajati "17.324,18 kn".“

 

3.Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik iz žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači u skladu sa žalbenim razlozima ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

4.Protiv presude žalbu je podnio i umješač na strani tuženika E. o. d.d. Z. iz žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači u skladu sa žalbenim razlozima ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje trošak žalbenog postupka specificiran kao u žalbi.

 

5.Protiv odluke o troškovima parničnog postupka sadržane u prvostupanjskoj presudi u t. II izreke, u dijelu u kojem tužiteljici nisu priznati troškovi parničnog postupka preko dosuđenog iznosa od 17.324,18 kn žali se tužiteljica, sadržajno iz svih zakonom predviđenih žalbenih razloga s prijedlogom da ovaj sud pobijani dio odluke o troškovima parničnog postupka preinači sukladno žalbenim razlozima uz naknadu troška žalbenog postupka specificiranog kao u žalbi.

 

6.U odgovoru na žalbu umješača E. o. d.d. Z., tužiteljica je osporila žalbene navode te je predložila odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

 

7.Žalba tuženika, umješača i tužiteljice su neosnovane.

 

8.Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19– dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje pazi po službenoj dužnosti, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo.

 

9.Presuda je sastavljena sukladno odredbi čl. 338. ZPP, izreka je jasna i razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, navedeni su razlozi o svim odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti proturječe izvedenim dokazima tako da je istu moguće ispitati.

 

10.Činjenično stanje je također u potpunosti i pravilno utvrđeno, a svi izvedeni dokazi su ocjenjeni savjesno i brižljivo, sukladno odredbi čl. 8. ZPP.

 

11.Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete zbog ozljeda zadobivenih u štetnom događaju od 26. siječnja 2012. kada je tužiteljica stradala kao putnica u autobusu tuženika te zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

 

12.Tijekom postupka pred sudom prvog stupnja su utvrđene slijedeće odlučne činjenice:

              - da je uvidom u potvrdu Policijske postaje V. G. proizlazi da dana 26. siječnja 2012. u 15,30 sati u Velikoj Mlaki po južnom kolniku Zagrebačke ulice u smjeru jugoistoka se dogodila prometna nesreća u kojoj je kao vozač sudjelovao M. B. s autobusom reg. oznake … u kojem se kao putnica u trenutku nezgode nalazila tužiteljica,

 

              - da je uvidom u nalaz i mišljenje dipl.ing. Z. I. utvrđeno kako iz podataka sadržanih u spisu proizlazi da je tužiteljica neposredno prije nesreće sjedila na sjedalu iza vozača autobusa okrenuta licem u pravcu kretanja autobusa, da je u trenutku nesreće uslijed naglog kočenja autobusa pri brzini kretanja od oko 50 km/h tužiteljica poletjela prema naprijed sa sjedala iza vozača te udarila glavom u staklenu pregradu iza vozača, a lijevom nogom ispod te pregrade, da se prilikom naglog kočenja autobus mogao zaustavljati s prosječnim usporenjem od 6m/sek., da se, sjedeći na prvom sjedalu iza vozača glava tužiteljice nalazila udaljena od staklene pregrade iza vozača za oko 1,5 m i prilikom naglog kočenja i polijetanja tijela tužiteljice prema naprijed glava tužiteljice mogla je do mjesta udara u staklenu pregradu iza vozača postići brzinu od oko Dv=4,2 m/sek ili 15,3 km/h, pri kojoj brzini naleta na staklenu prepreku iza vozača je posljedično došlo do momentalnog zaustavljanja tijela tužiteljice, da je vozač autobusa upravljao autobusom iza vozila koje je naglo zakočilo na razmaku koji bi mu dozvoljavao postepeno kočenje umjesto naglog, do nesreće ne bi došlo, da se tužiteljica tijekom vožnje na prvom sjedalu iza vozača pridržavala za rukohvat ispred njenog sjedala, do polijetanja njenog tijela i naleta na staklenu pregradu ne bi došlo,

 

              - da je uvidom u nalaz i mišljenje vještaka dr. M. utvrđeno da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila trzajnu ozljedu te natučenje lijevog koljena, da je u dinamici konkretne prometne nesreće kako je opisana u nalazu prometnog vještaka tijelo tužiteljice u trenutku naglog kočenja autobusa zbog inercije imalo tedenciju naglog polijetanja prema naprijed u smjeru dotadašnjeg kretanja autobusa, da je u tom polijetanju tužiteljica mogla dijelovima tijela doći u kontakt s čvrstim preprekama ispred mjesta na kojem se nalazila te pri tom zadobiti ozljede i stanja opisana u medicinskoj dokumentaciji, da postoji uzročno-posljedična veza između štetnog događaja i ozljeđivanja kako je opisano u medicinskoj dokumentaciji, a da se tužiteljica držala za horizontalni rukohvat postavljen ispred sjedala, ne bi došlo do udara u prepreku i posljedičnog ozljeđivanja,

 

              - da iz dopunskog saslušanja dr. M. proizlazi kako bi predmetni rukohvat trebao služiti za pridržavanje putnika koji sjedi, međutim, stvarno on se nalazi prilično ispred sjedala što onemogućava držanje za rukohvat dok je putnik naslonjen leđima jer je rukohvat udaljen za 10 cm od prozirne staklene stijene prema sjedalu, što bi značilo negdje oko 1,4 metra, slijedom čega osoba koja sjedi zavaljena na sjedalu gdje se nalazila tužiteljica koja leđima oslonjena na naslon sjedala teško može rukama doći do rukohvata, već to jedino može ako se nagne prema naprijed,

 

              - da iz iskaza dr. D. M. na ročištu 6. ožujka 2018. proizlazi kako osoba koja sjedi sjedalu u autobusu na način da bude leđima oslonjena na naslon sjedala neće moći rukom dohvatiti predmetni rukohvat,

 

              - da iz nalaza i mišljenja dr. Ž. R. proizlazi kako je tužiteljica uslijed zadobivenih ozljeda, a to su istegnuće mišića vratne kralježnice i natučenje lijevog koljena trpjela bolove, strah, došlo je do smanjenja životne aktivnosti te joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega, da je procjena od 2% trajnih posljedica nastala pod pretpostavkom da tužiteljica prije predmetnog štetnog događaja nije imala ozljedu vratne kralježnice, da se na temelju RTG snimaka ne može utvrditi da li je tužiteljica imala neku ligamentarnu ozljedu, ali moguće je utvrditi teže ozljede u smislu prijeloma, a kod tužiteljice na standardnim RTG snimkama nema teže ozljede vratne kralježnice u smislu prijeloma, da je u predmetnom štetnom događaju tužiteljica zadobila ligamentarnu ozljedu vrata te je sukladno tome i procijenjeno smanjenje životne aktivnosti, da je zadobila i natučenje lijevog koljena, no ta ozljeda nije dovela do smanjenja životne aktivnosti, a što se tiče bolova srednjeg i manjeg intenziteta isti su procijenjeni sukladno samoj težini ozljeđivanja, a da su iskazani sumarno i to bolovi srednjeg i manjeg intenziteta u ukupnom sumarnom trajanju od 39 dana, da je tuđa pomoć i njega procijenjena u trajanju od 25 dana te da je liječenje završeno 2. svibnja 2012.

 

13.Cijeneći rezultate provedenog dokaznog postupka, sud prvog stupnja je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti te imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege kao u pobijanoj t. I izreke.

 

14.Pobijana odluka u t. I izreke je pravilna i zakonita.

 

15.Pravilan je zaključak suda prvog stupnja da na stani tužiteljice nema doprinosa štetnom događaju pa tako niti šteti koju trpi kao posljedicu ozljeđivanja. Naime, iz vještačenja dipl. ing. Z. I. i dr. D. M. nedvojbeno proizlazi kako je rukohvat u autobusu prilično udaljen od sjedala na kojem sjedi putnik, pa tako i tužiteljica kritične zgode (dakle, sjedalo iza vozača) te da kao takav nije prikladan za držanje dok putnik sjedi, pogotovo ako se putnik leđima nasloni na sjedalo, a što je uobičajeni položaj sjedenja putnika.

 

16.Stoga i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda nije za očekivati da bi tužiteljica trebala, sjedeći u sjedalu biti nagnuta prema naprijed da bi se rukama mogla držati za rukohvat i na taj način spriječiti udarac u pregradno staklo.

 

17.Sukladno iznesenom pravilan je zaključak suda prvog stupnja da je tuženik isključivo odgovoran za pretrpljenu štetu nastalu kod tužiteljice, slijedom čega su neosnovani žalbeni navodi tuženika i umješača E. o. d.d. Z. o doprinosu tužiteljice nastanku štetnog događaja i same štete.

 

18.Jednako tako su neosnovani žalbeni navodi tuženika i umješača da je činjenično stanje nepotpuno i pogrešno utvrđeno glede zaostalih trajnih posljedica od 2% jer da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi kako se navedeno odnosi pod pretpostavkom da tužiteljica ranije nije imala ozljedu vratne kralježnice.

 

19.Točno je da je iskazan stupanj duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti ocijenjen pod pretpostavkom da ne postoji od ranije trzajna ozljeda vratne kralježnice kod tužiteljice.

 

20.Teret dokaza da je tužiteljica ranije imala navedenu ozljedu vratne kralježnice je na tuženiku i umješaču koji mu se pridružio.

 

21.Na ročištu održanom 10. prosinca 2020. (list 203-205 spisa) je dopunski saslušan vještak dr. Ž. R. koji je iskazao kako prema anamnestičkim podacima tužiteljica prije predmetnog štetnog događaja nije imala ozljede vratne kralježnice.

 

22.Tuženik i umješač E. o. d.d. Z. na dopunsko očitovanje vještaka nisu imali primjedbe niti su predlagali provođenje dokaza na okolnost činjenice da bi postojala od ranije ozljeda vratne kralježnice kod tužiteljice. Štoviše, izjavili su da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga te da predlažu zaključenje glavne rasprave.

 

23.Također su neosnovani žalbeni navodi glede visine dosuđene štete.

 

Sud prvog stupnja je cijeni sve okolnosti konkretnog slučaja, posebno okolnost da je tužiteljica u vrijeme štetnog događaja imala nepunih 16 godina, zatim vrstu i težinu zadobivenih ozljeda kao i trajanje oporavka i sve navedene okolnosti opravdavaju u svojoj sveukupnosti dosudu naknade štete kao u pobijanoj t. I izreke na temelju odredbe čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15).

 

Tuženik i umješač neosnovano prigovaraju primjeni promijenjenih Orijentacijskih kriterija jer je Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. zauzeo pravno shvaćanje pod brojem Su-IV-47/20-5 od 15. lipnja 2020., u kojem su promijenjeni Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine iz ranijih kriterija od 29. studenog 2002. na način da su isti povećani za 50% koji se primjenjuju na predmete u tijeku u svim fazama postupka.

 

Stoga je sud prvog stupnja pravilno utvrdio visinu štete.

 

24.Pravilno je sud dosudio zateznu kamatu na neimovinsku i imovinsku štetu iz pobijane t. I izreke na koju odluku se kao lex specialis primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj: 151/05, 36/09, 75/09 i 76/13- dalje: ZOOP).

 

Naime, odredbom čl. 12. st. 1. ZOOP propisano je da je odgovorni osiguratelj dužan u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva oštećenoj osobi dostaviti obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporni, odnosno utemeljeni odgovor, ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporni.

 

U slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz st. 1. ovoga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, a kako iz stanja spisa proizlazi da se tužiteljica obratila tuženiku odštetnim zahtjevom, odnosno prijedlogom nagodbe 14. kolovoza 2013., to kamata teče od 15. kolovoza 2013. do isplate (čl. 12. st. 4. ZOOP).

 

Stoga su i u odnosu na odluku o zateznim kamatama žalbeni navodi umješača neosnovani.

 

25.Suprotno žalbenim navodima tuženika, umješača i tužiteljice, pravilna je i zakonita odluka o troškovima parničnog postupka u osnovu i visini odmjerenih troškova (čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. st. 1. ZPP).

 

Visina troškova za svaku pojedinu parničnu radnju koja je bila potrebna u postupku je pravilno odmjerena prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) prema vrijednosti predmeta spora konačno postavljenog tužbenog zahtjeva.

 

Stoga su neosnovani žalbeni navodi umješača da je trošak za svaku pojedinačnu radnju trebalo odmjeriti u visini prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja te radnje.

 

U odnosu na žalbene navode tužiteljice na odluku o troškovima parničnog postupka, dijelom su otklonjeni donošenjem rješenja o ispravku (koje je već citirano u ovoj odluci).

 

Daljnji žalbeni navodi koji se odnose na pogrešnu primjenu materijalnog prava jer tužiteljici nisu priznati troškovi sastava podnesaka navedenih u žalbi nisu osnovani jer navedeni troškovi nisu bili potrebni za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. ZPP).

 

Preplaćeni trošak koji se odnosi na vještačenje tužiteljica ima mogućnost potraživati od suda iz položenog predujma.

 

26.Slijedom navedenog je valjalo na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbe tuženika, umješača i tužiteljice kao neosnovane i odlučiti kao u t. I, II i III izreke ove presude.

 

27.Budući da umješač i tužiteljica nisu uspjeli u žalbenom postupku, to im ne pripada pravo na naknadu troškova žalbenog postupka (čl. 154. st. 1. ZPP), slijedom čega je na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP odlučeno kao u t. IV i V izreke ove presude.

 

28.Tužiteljici nije odmjeren trošak sastava odgovora na žalbu jer navedeni trošak nije bio potreban za odlučivanje o žalbi (čl. 155. st. 1. ZPP), slijedom čega je na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP odlučeno kao u t. VI izreke ove presude.

 

U Zagrebu 20. rujna 2021.

 

 

                                                                                                                                                    Sutkinja

                                                                                                                                        Vlasta Mrzljak, v.r.