U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, po sutkinji Marici Bićanić, u parnici tužiteljice D. R. iz K., B. J. J., OIB:, koju zastupaju punomoćnici odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Z. G., T. F.-G. i H. M. iz B., protiv tuženika K. R. iz V., P. R. , OIB:, koga zastupa punomoćnik L. M.-P., odvjetnica iz Z., radi razvoda braka, uz sudjelovanje mldb. K. R. iz V., P. R. , OIB:, koju zastupa posebna skrbnica M. M., dipl. pravnik s položenim pravosudnim ispitom, zaposlenica Centra za posebno skrbništvo, Dislocirana jedinica O., te Centra za socijalnu skrb V., OIB:, nakon glavne rasprave održane 7. rujna 2021., u prisutnosti stranaka i njihovih punomoćnika, te u odsutnosti uredno pozvanih posebne skrbnice i Centra za socijalnu skrb V., 17. rujna 2021.,

p r e s u d i o   j e:

 

I. Zajedničko dijete stranaka, K. R., OIB:, rođena ..., stanovat će s majkom D. R., OIB:, na adresi: K., B. J. J., a roditeljsku skrb će sporazumno i zajednički izvršavati oba roditelja.

 

II. Ostvarivanje osobnih odnosa mldb. K. R. i njezinog oca K. R., OIB:, odvijat će se svake srijede, na način da će otac, po svršetku školske nastave, od majke preuzimati dijete i sutradan ga vraćati majci, potom, svakog prvog, trećeg i četvrtog vikenda u mjesecu, počevši od petka u 17,00 sati do nedjelje u 16,00 sati, polovicu svih školskih praznika i polovicu državnih praznika i blagdana, na način da će majka odvoditi dijete ocu na adresu: V., P. R. , otac će, u vrijeme isteka susreta i druženja, predavati dijete majci na adresu: K., B. J. J. .             

 

              III. K. R., OIB:, dužan je za uzdržavanje mldb. kćerke K. R., OIB:, doprinositi mjesečno po 1.500,00 kn, počevši od pravomoćnosti ove odluke pa ubuduće dok za to postoje zakonski uvjeti ili dok se prilike ne izmjene, isplatom na ruke majke i zakonske zastupnice mldb. djeteta, D. R., najkasnije do zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec.

 

IV. Informacije vezane za K. zdravlje, ponašanje, odrastanje, školu, izvanškolske i druge značajne aktivnosti, roditelji će razmjenjivati telefonom i SMS porukama. Razmjena informacija mora biti jasna, brza i usmjerena isključivo na dijete.

 

              V. Svaka stranka snosi svoje troškove.

 

Obrazloženje

 

D. R. je kao predlagateljica podnijela 26. travnja 2018., prijedlog protiv K. R. kao protustranke za određivanje privremene mjere, radi odluke s kojim će roditeljem mldb. dijete stranaka, K. R., stanovati i o ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom (list 56 do 60).

 

Tužiteljica je 10. srpnja 2018., podnijela tužbu protiv tuženika radi razvoda braka i spis je dobio oznaku P Ob-89/2018 (list 1 do 6).

 

Prvostupanjsko rješenje broj R1 Ob-90/2018 od 6. lipnja 2018., kojim je odlučeno o privremenoj mjeri, ukinuto je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Gž Ob-757/18-4 od 17. srpnja 2018 i predmet je vraćen na ponovni postupak. Nakon ukidne odluke, spis je dobio oznaku R1 Ob-156/2018 (list 94 do 98 i 106 do 110).

 

Radi zajedničkog raspravljanja, 28. studenoga 2018., je riješeno da se na spis broj P Ob-89/2018 spoji spis broj R1 Ob-156/2018 (list 55).

 

Presudom i rješenjem broj Ob-89/2018-45 od 10. travnja 2019., je razveden brak tužiteljice i tuženika (točka I. izreke,), točkom II. izreke je odlučeno da će zajedničko maloljetno dijete stranaka, K. R., stanovati s ocem K. R., na adresi V., P. R. , dok će roditeljsku skrb sporazumno i zajednički izvršavati oba roditelja, točkom I.. izreke, je odlučeno o ostvarivanju osobnih odnosa maloljetne K. R. s tužiteljicom, kao s majkom, točkom IV. izreke je odlučeno da će informacije u vezi s maloljetnim djetetom, koje se odnose na djetetovo zdravlje i značajnije aktivnosti djeteta, roditelji razmjenjivati telefonom i SMS, te da će se komunikacija odnositi isključivo na dijete, točkom V. izreke je odlučeno da su roditelji dužni prilikom zajedničkog ostvarivanja roditeljske skrbi sporna pitanja pokušati riješiti sporazumno u medijaciji, te je točkama VI. i VII. izreke odlučeno o troškovima. Istodobno je određena privremena mjera, kojom je odlučeno da će mldb. K. R. stanovati s ocem, na adresi V., P. R. , da će roditeljsku skrb sporazumno i zajednički izvršavati oba roditelja, odlučeno je o ostvarivanju osobnih odnosa maloljetne K. R. s tužiteljicom, kao s majkom i da će ova privremena mjera ostati na snazi do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka (list 204 do 211).

 

Presudom Županijskog suda u Splitu broj Gž Ob-308/2019-2 od 3. srpnja 2019., ukinuta je prvostupanjska presuda u točkama II., III., IV., V., VI. i VII. izreke prvostupanjske presude, kao i u dijelu kojim je rješenjem određena privremena mjera, i predmet je u tom dijelu vraćen sudu prvog stupnja, drugom sucu, na ponovno suđenje. Nakon toga, spis je dobio oznaku P Ob-87/2019 (list 273 do 277).

 

              Brak tužiteljice i tuženika je pravomoćno razveden, budući da stranke nisu uložile žalbu protiv točke I. izreke presude broj Ob-89/2018-45 od 10. travnja 2019., niti je Županijskog suda u Splitu ukinuo presudu u tom dijelu po službenoj dužnosti.

 

M. M. dipl. pravnik s položenim pravosudnim ispitom, zaposlenica C. za posebno skrbništvo, D. jedinica O., imenovana je za posebnu skrbnicu mldb. K. R..

 

Rješenjem o osiguranju broj P Ob-87/2019-4 od 8. studenog 2019., određena je privremena mjera prema kojoj će mldb. K. R. stanovati s ocem, na adresi V., P. R. , da će roditeljsku skrb sporazumno i zajednički izvršavati oba roditelja, da će se osobni odnosi mldb. K. R. i njezine majke odvijati svake srijede od 17,00 do 18,30 sati, tako što će majka preuzimati i vraćati dijete na adresu stanovanja mldb. K. : V., P. R. , kao i svakog prvog, trećeg i četvrtog vikenda u mjesecu, počevši od petka u 17,00 sati do nedjelje u 16,00 sati, polovicu državnih praznika i blagdana, te polovicu svih školskih praznika, prema kalendaru škole, na način da će majka preuzimati dijete na adresi stanovanja mldb. K. : V., P. R. , dok će otac, u vrijeme isteka susreta i druženja, preuzimati dijete od majke na adresi K., B. J. J., te je riješeno da će privremena mjera trajati do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka (list 290 do 294).

 

              Rješenjem Županijskog suda u Splitu broj Gž Ob-12/2020-2 od 29. siječnja 2020., odbijene su žalbe tužiteljice i tuženika i potvrđeno prvostupanjsko rješenje broj P Ob-87/2019-4 (list 326 do 330).

 

U tužbi i tijekom postupka tužiteljica navodi da su tuženik i ona roditelji mldb. K. R., rođene … da je prije prestanka bračne zajednica stranaka 5. travnja 2018., mldb. K. pohađala vrtić u V., da je tuženik zaposlen u vlastitom obrtu A. K., da ona radi u O. bolnici u K., da je C. za socijalnu skrb V. predložio da dijete živi s ocem, da smatra da ona kao majka bolje prepoznaje i samostalno rješava sve K. razvojne i emotivne potrebe, pa predlaže da sud presudom odluči da zajedničko mldb. dijete stranaka živi s njom na adresi K., B. J. J., da se osobni odnosi između K. i njezinog oca odvijaju srijedom od 17,00 do 18,30 sati, prvog, trećeg i četvrtog vikenda u mjesecu počev od petka u 17,00 sati do nedjelje u 16,00 sati, te polovicu državnih praznika i blagdana i polovinom svih školskih praznika, prema kalendaru škole, te da sud obveže tuženika da doprinosi za uzdržavanje mldb. kćerke iznos od 1.600,00 kn mjesečno. Potražuje trošak postupka.

 

Tuženik tijekom postupka ističe da je za mldb. K. bolje da stanuje s njim, iznosi vlastitu percepciju tužiteljičinih osobina, postupanja i propuštanja postupanja, kao i da ga je tužiteljica lažno prijavljivala s ciljem da sebe prezentira kao boljeg roditelja, ukazuje da tužiteljica radi u smjenama, vikendom, blagdanima i praznicima, da je mldb. K. kod njega i u V. u poznatom okružju, gdje ima prijatelje, gdje je išla u vrtić i gdje sada pohađa školu, da je za dijete K. dobi bitno da ne mijenja uobičajenu rutinu i stvari na koje se navikla, smatra da se dobro skrbi o mldb. kćerki, da se mldb. K. lijepo slaže s njegovom partnericom i voli malu seku, pa predlaže da sud odluči da mldb. K. stanuje s njim na adresi V., P. R. , da roditelji zajednički ostvaruju roditeljsku skrb, da se ne mijenja način odvijanja osobnih odnosa između mldb. djeteta i majke u odnosu na onaj određen rješenjem o aktualnoj privremenoj mjeri, da majka doprinosi za uzdržavanje djeteta 1.500,00 kn. Potražuje trošak postupka.

 

Posebna skrbnica mldb. djeteta se očitovala da je nužno voditi računa o najboljem interesu mldb. K. i koliko je moguće više uvažiti djetetovu autentičnu želju s kojim bi roditeljem živjela, te da sud uvaži utvrđenje vještaka o roditeljskoj kompetenciji tužiteljice i tuženika.

 

Centar za socijalnu skrb V. se očitovao da je mldb. K. R. jednako privržena roditeljima i podjednako emocionalno vezana za oba roditelja, da tužiteljica i tuženik imaju jednake kompetencije, kvalitete i sposobnosti i jednako su podobni za izvršenje sadržaja roditeljske skrbi, te naglašava važnost vršnjačkih kontakata i da bi nagla separacija bila stresna za mldb. K., koja bi u tom slučaju bila socijalno izolirana od vršnjaka.

 

U dokaznom postupku sud je saslušao tužiteljicu i tuženika kao stranke (list 84 do 88, 194 do 196, str. 561 do 565), svjedoka S. M. B. (list 89), pročitao je rodni list Matičnog ureda V., list 5, Izvješće Centra za socijalnu skrb V. od 7. studenog 2018., list 41 do 44, izjavu tužiteljice dostavljena od 10. listopada 2018., list 246, obavijest tuženika od 2. svibnja 2019., list 256, zapisnike Centra za socijalnu skrb V. od 2. svibnja 2018., 25. svibnja 2018., 17. srpnja 2018., 5. listopada 2018., 30. listopada 2018., i od 12. veljače 2019., list 248 do 255, Izvješće Centra za socijalnu skrb K. od 10. siječnja 2019., i zapisnik list 169 do 172 i 426 do 428, potvrdu o podnijetom zahtjevu za izdavanje osobne iskaznice, list 162, ugovor o kreditu broj 5116203965 od 19. rujna 2018., list 163 do 165, ispis poruka stranaka, str. 429, 430, 436 do 440, potvrdu rezervacije, list 431 i 432, fotografije stopala, list 433 do 435, Izvješće PP V. od 5. svibnja 2021., (str. 489 do 492), obračunske platne liste za tužiteljicu (str. 509, 494 do 502), Potvrdu o visini dohotka za 2020., (str. 485), Izvješće Porezne uprave, Ispostava V. od 10. svibnja 2021., (str. 503 do 506), proveo je kombinirana psihijatrijska-psihologijska vještačenja po stalnim sudskim vještacima M. K. S. i D. N. (list 131 do 149) te po G. B. F. i D. C. (list 349 do 389, 486, 487 i 525), te je neposredno saslušao vještake (list 192 do 194 i str. 468 do 472), na temelju čega je utvrdio slijeće činjenično stanje:

 

Saslušanjem tužiteljice D. R. kao stranke proizlazi da je od travnja do studenog 2018., živjela u roditeljskoj kući u G., da je K. skupa s njom živjela do lipnja 2018., nakon čega, od donošenja prve odluka o privremenoj mjeri do danas, dijete stanuje s ocem u V., da je u K. najboljem interesu da stanuje s majkom i da s ocem provodi tri vikenda mjesečno, da jedan dan u tjednu prespava kod oca, da blagdane i praznike naizmjenično provodi s roditeljima, te da polovicu školskih praznika provede sa svakim roditeljem, kao i da tijekom školskih praznika roditelji dogovore da dijete povremeno viđa i roditelja s kojim ne provodi tu polovicu školskih praznika, zatim, da ona, tužiteljica, s partnerom T. P. živi u centru K., da se u neposrednoj blizini kuće nalaze škola, Dom zdravlja, gradska knjižnica, da se K. dobro slaže s T. i njegovim sinom M., koji je dvije godine stariji od K. i koji živi s majkom, da njih četvero zajedno idu na godišnji odmor, razne izlete, u toplice itd., da K. u K. ima više dragih prijatelja, pretežito svojih vršnjaka, da je K. dobro dijete kod kojeg se već uočavaju lagane pred pubertetske promjene, uključujući i one u ponašanju, da se kao majka dobro skrbi o svojoj mldb. kćerki, da se K. s ocem u automobilu nekoliko puta vozila na prednjem sjedalu i bez sjedalice za dijete, zatim, da se u pravilu poštuje rješenje o privremenoj mjeri kojom su određeni vrijeme i način odvijanja osobnih odnosa između mldb. K. i nje, da stranke iznađu rješenje za odstupanja od privremene mjere, zatim, da je ona završila višu školu sestrinstva, da je zaposlena u Općoj bolnici u K., da radi u tri smjene i to po dva dana u svakoj smjeni a potom slijede dva slobodna dana, da njezin partner radi na veleučilištima u V. i B., da nema fiksno radno vrijeme i svoje radne obveze prilagođava njezinom radnom rasporedu, te da kada je ona u trećoj smjeni, K. čuva T., da, po potrebi, K. pričuvaju partnerovi roditelji, sestra i brat.

 

Iz iskaz tužiteljice je utvrđeno da njezina mjesečna plaća iznosi 7.500,00 do 8.000,00 kn mjesečno, da T. ima nešto veću plaću, da je K. u dobi od nepunih devet godina i da je za njezino uzdržavanje mjesečno potrebno do 1.500,00 kn, da ne može odrediti koliko se od tog ukupnog iznosa odnosi na stanovanje, prehranu, odijevanje, higijenu, obrazovanje i odgoj i druge troškove, da tuženik nije nominalno plaćao za K. uzdržavanje dok je djevojčica živjela s njom, niti je ona kasnije tuženiku plaćala na ime djetetovog uzdržavanja, da nije bilo odgovora kad god je pitala tuženika što treba za K. ili je odgovor glasio da ne treba ništa, da je stoga, kada je K. pošla u školu plaćala produženi boravak mjesečno 500,00 kn, da je škola usvojila njezin zahtjev i nju registrirala kao obveznika te usluge i o tome je obavijestila tuženika, potom, da je K. kupila mobitel i mjesečno plaća 100,00 kn trošak korištenja mobitela, da organizira i plaća K. preglede kod ortodonta, da je cijena pregleda 200,00 kn, da je K. aparatić platila 3.500,00 kn, da kćerki kupuje odjeću i obuću i kad vidi da joj nešto treba ili da je nešto prerasla, da je K. i sada kupila školsku torbu i pernicu, da tijekom školske godine kupuje pribor za likovni, bilježnice, tempere, papuče za školu, da je željela platiti i K. izvanškolske aktivnosti, ali joj, unatoč traženju, tuženik nije dostavio podatke za plaćanje, da K. trenira rukomet i ide u glazbenu školu, zatim, da nema pozitivnih pomaka u komunikaciji između K. i nje kao K. roditelja, da joj tuženik u pravilu ne daje nikakve informacije o K., slijedom čega se neposredno informira kod učiteljice i iz razgovora s K., potom, da je nakon vještačenja u Poliklinici, pohađa savjetodavnu edukaciju roditelja, koja se jednom mjesečno odvija u udruzi V. u K., da očekuje nastavak poslije ljetne stanke, te da je dobila potvrdu o sudjelovanju na online radionicama Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba na temu rast i razvoj, i poteškoće u razvoju školske djece, koje su se održavale srijedom tijekom četiri ili pet tjedana. Tužiteljica je iskazala da ne rabi termine „zvončići“ i „školjkice“, da K. zna gdje se piški i gdje kaka, kao i da joj teta u vrtiću nikada nije signalizirala u tom smislu neobično ili neprimjereno K. ponašanje.

 

              Iz iskaza tuženika K. R., saslušanog kao stranke, proizlazi da K. s njim stanuje od lipnja 2018., da su sada s njima dvoma njegova partnerica J. i desetomjesečna E., koju ima s J., da se K. lijepo slaže s J. i obožava svoju seku, da je K. dobra devetogodišnja curica, druželjubiva, odličan je učenik i vezana je za svoje prijatelje i školske kolege, da trenira rukomet i pohađa glazbenu školu, da se zbog dobi sad već lagano mijenja i ponekad zna pokušati lagati, zatim, da mu je neki dan, vozeći bicikl pored škole, K. kazala da je oduševljena svojom školom i da bi tu željela i nadalje ići, kao i u gimnaziju, da i on želi da K. nastavi živjeti s njim i smatra da bi to bilo dobro za djevojčicu, a ako sud odluči da K. stanuje s majkom, želi da se osobni odnosi između K. i njega odvijaju po istom rasporedu i u istom opsegu kako je to sada između djevojčice i njezine majke, a budući da su školski praznici dugi, poglavito ljetni, smatra uputnim da se majka djeteta i on dogovore da roditelj, kod kojeg K. nije tijekom polovice praznika, povremeno viđa i druži se s djetetom.

 

Tuženik je iskazao da se njegova i tužiteljičina komunikacija popravila, da su oba roditelja katkad mijenjali termine utvrđene rješenjem o privremenoj mjeri i u pravilu su se uspjeli dogovoriti, da, kada majka dolazi po dijete, on K. odvede do majčinog auta, a ako K. želi sama otići do majke, tada stoji po strani i prati dok se dijete ne sastane s majkom, da se, kada je K. kod majke, telefonski čuje više puta tijekom dana, da ga K. obvezno zove subotom kad D. radi i kaže da joj je dosadno, da ga je ovog ljeta, dok je bila na moru s mamom, K. tri puta zvala oko 11,00 sati i rekla da je gladna, da je na njegov upit zašto ne jede odgovorila da mama spava, da joj je rekao da probudi majku a da on tužiteljicu nije zvao, niti joj slao poruke u vezi s tim, kao i da je početkom 2019., dok su se vozili iz V. u G., K. pitala petogodišnjeg bratića F., zna li što su "zvončići i školjkice", da je F. odgovorio da dečki imaju pišu, a ne zvončiće, te da je na očevo pitanje otkuda joj to, kazala da joj je to T. pokazao na svome sinu M..

 

Saslušanjem tuženika je utvrđeno i da je vlasnik obrta A. K., da je zbog ozljede noge bio nesposoban za rad približno pet mjeseci, da njegova zarada mjesečno iznosi oko 7.000,00 kn i da pretpostavlja da su predočena mu izviješća Porezne uprave o njegovom dohotku za prosinac 2020., i prvo tromjesečje 2021., sačinjena bez proknjižene ukupne dokumentacije, potom, da je za K. uzdržavanje mjesečno potrebno 1.500,00 kn, da ne može opredijeliti koliko se od toga iznosa odnosi na prehranu, odjeću, higijensko-kozmetičke potrepštine, stanovanje, odgoj i obrazovanje i slično, da je od travnja do lipnja 2018., kada je sud donio prvu privremenu mjeru, K. živjela s majkom, da privremenom mjerom nije odlučeno o tome koliko majka ima doprinositi na ime K. uzdržavanja, da niti je on do lipnja 2018., davao tužiteljici novac na ime doprinosa za K. uzdržavanje, niti tužiteljica njemu daje novac otkako djevojčica stanuje s njim, da smatra da tužiteljica nema nikakvih neizmirenih dugovanja po osnovi doprinosa za K. uzdržavanje, da je tužiteljica K. nekad kupovala odjeću i obuću i to slala po djetetu u V., da je u tajništvu škole inzistirala da se obveza plaćanja produženog boravka prenese na njezino ime što je i učinjeno, da čim K. kaže da joj nešto treba, na primjer, ljepilo, tužiteljica odmah kupi to ljepilo, iako K. u V. u svome stanu već ima ljepilo, da je jednom, prije donošenja prve privremene mjere, rekao tužiteljici da K. trebaju kratke hlače, da mu je odgovoreno da ih kupi sam i od tada više nikada nije pitao tužiteljicu, niti joj kazao da nešto kupi ili plati za K., da tužiteljica organizira K. odlaske ortodontu i snosi troškove pregleda i aparatića, te da je odbila prijedlog da i on participira u tim troškovima.

 

Iz iskaza svjedoka S. M. B. proizlazi da su u ime Centra za socijalnu skrb u V., M. B. i ona išle u G. na terenski izvid, da je na temelju očevida i razgovora s djetetom izvela zaključak da su stambeni uvjeti u kojima mldb. K. živi dobri, da je K. vrlo otvorena i inteligentna djevojčica i jednako emotivno privržena majci i ocu, da je za dijete te dobi bitno da ne mijenja okolinu i uobičajenu rutinu i stvari na koje se privikla, sve pod uvjetom da nisu ugrožavajući za dijete, da je M. B. obavila razgovora s tužiteljičinom majkom V., da je tužiteljica za vrijeme terenskog očevida bila na poslu, kao i da je na temelju navedenog Centar za socijalnu skrb u V. sačinio završno mišljenje u postupku obveznog savjetovanja, koje mišljenje je dostavljeno sudu.

 

Da je K. R. kćerka K. R. i D. R. r. R., rođena …., u V., utvrđeno je iz rodnog lista Matičnog ureda V. (list 5).

 

Da je K. R. urednog psihomotornog razvoja i zdravstvenog statusa, da se dobro adaptirala na vrtić, da ima prijatelje, da zna da mama i tata više ne žive zajedno, da podjednako boravi kod oca i majke i oboje ih voli jednako, da je tužiteljica rođena 1990., da su njezini odnosi s roditeljima, bratom i sestrom skladni, da je zaposlena u Općoj bolnici u K. kao viša medicinska sestra, da se nakon prestanka bračne zajednice s K. R. vratila u roditeljsku kuću u G. skupa s kćerkom K., da je zdrava, društvena, prosječno ekstrovertirana, emocionalno topla, zrela i stabilna, da ne teži dominaciji, da prihvaća autoritet i u partnerstvu teži ravnopravnim odnosima, potom, da je tuženik rođen 1981., da je u dobrim odnosima s roditeljima i braćom, da je po prestanku bračne zajednice s D. R. nastavio živjeti u vlastitom stanu, da po donošenju prvog rješenja o privremenoj mjeri s njim živi i kćerka K., da je empatičan, emocionalno topao, zreo i stabilan, da nije sklon agresivnom ponašanju, da je izrazito dominantan, da u partnerskom odnosu i životu teži vodstvu, zatim, da tužiteljica i tuženik posjeduju podjednake roditeljske kompetencije i sposobnosti, da su brižni i emocionalni topli prema kćerki, da otac ima adekvatnije stambene uvjete, gdje se K. osjeća ugodnije i sve je prilagođeno njoj, da bi nagla separacija od vrtićkog okruženja i okoline u kojoj boravi za K. mogla biti stresna s obzirom na kronološku dob, da bi, ukoliko bi živjela kod majke, ostala socijalno izolirana od vršnjaka i s manjim mogućnostima za društvene i sportske aktivnosti, i da se stoga predlaže da mldb. dijete stanuje s ocem, a da s majkom ostvaruje osobe odnose prvi, drugi i četvrti vikend u mjesecu, jedan dan u tjednu, po jedan dan tijekom blagdana i državnih praznika i polovicu godišnjeg odmora majke, te ostalo vrijeme po sporazumu roditelja i sukladno željama i mogućnostima djeteta, proizlazi iz Izvješće Centra za socijalnu skrb V. o provedenom obveznom savjetovanju i obustavi obiteljske medijacije i Izvješće od 7. studenog 2018., (list 41 do 44).

 

Da sadrže samoinicijativna obraćanja K. roditelja Centru za socijalnu skrb, u pravilu radi prijave drugog roditelja, odnosno očitovanja povodom prijave ili prigovora drugog K. roditelja, proizlazi iz zapisnika Centra za socijalnu skrb V. od 30. travnja 2018., od 2. svibnja 2018., od 25. svibnja 2018., od 17. srpnja 2018., od 5. listopada 2018., od 30. listopada 2018., od 12. veljače 2019., iz izjava tužiteljice dostavljene Centru za socijalnu skrb V. 10. listopada 2018., iz obavijesti tuženika od 2. svibnja 2019., dostavljene Centru (list 246, 248 do 256).

 

Iz Izvješća Centra za socijalnu skrb K. od 10. siječnja 2019., je utvrđeno da je mišljenje Centra da su trenutne stambene, obiteljske i materijalne prilike D. R. dobre i da mldb. K. ima apsolutno sve mogućnosti boravka u kućanstvu majke na adresi K., B. J.. Nadalje, proizlazi da su D. R. i K. R. bili u vezi dvije godine, nakon čega su 23. lipnja 2012., sklopili brak, da su problemi nastali nakon rođenja njihove kćerke K., kada je K. počeo češće izbivati iz kuće, spočitavao joj da se previše posvećuje djetetu a premalo njemu, počeo je konzumirati alkohol, omalovažavao je i vrijeđao, da su uslijedile svađe, pa je njihov suživot postao gotovo nemoguć, da je htjela dijete zaštiti od svađa i takvog života, pa je početkom travnja 2018., napustila bračnu zajednicu i s djetetom se vratila u roditeljsku kuću u G., da ima zvanje više medicinske sestre i zaposlena je u Općoj bolnici u K., da je pokrenula postupak obveznog savjetovanja prije razvoda braka, a nakon što nije postignut sporazum glede Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi podnijela je tužbu za razvod braka, da je u lipnju 2019., sud donio privremenu mjeru s kojim roditeljem će mldb. K. živjeti i o ostvarivanju osobnih odnosa s roditeljem s kojim ne živi, da je privremena mjera ukinuta u rujnu iste godine, da je tada dosta dobro funkcionirao dogovor nje i K. oca, a dijete je približno jednako vremena provodilo s ocem i s majkom, zatim, da je u listopadu 2018., preselila u K., da je u vezi s T. P., koji je razveden i otac je mldb. sina M., da M. živi s majkom i redovito viđa oca, da ona ima plaću oko 7.000,00 kn a T. 1.000,00 kn više, da žive u kući u centru K., koju je T. stekao na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju, da je ona podigla kredit od 140.000,00 kn i taj novac uložila u adaptaciju kupaonice, spavaće sobe, dnevnog boravka i dijela predsoblja, da su stambeni uvjeti veoma dobri, da se u dvorištu nalazi manje dječje igralište s ljuljačkom, toboganom i trampolinom, da je od kuće škola udaljena oko 100 metara, nedaleko su i knjižnica i Dom zdravlja, da se D. i T. dobro slažu, o svemu dogovaraju i jedno drugom su potpora, da je majka uključila K. u dječju igraonicu u Gradskoj knjižnici, da je K. stekla prijatelje M., K., A. i D., da se K. dobro slaže s T. i njegovim sinom M., da u slobodno vrijeme njih četvero idu u kino, na klizanje, u šetnje, da je K. dobro dijete, da rado crta i piše, polaznik je tzv. male škole u vrtiću, te da se rado uključuje kad mama peče kolače i u slične poslove (list 169 do 172).

 

Da komunikacija između K. roditelja ne funkcionira, da otac ne informira majku djeteta o stvarima bitnim za K., kao što je uključenje kćerke u glazbenu školu i o njezinim školskim aktivnostima, da otac nije prihvatio majčin prijedlog da K. bude kod majke i da je majka vodi u školu i to u razdoblju kada je očeva partnerica saznala da je COVID pozitivna, da majka smatra da im je potrebna stručna pomoć u ostvarivanju konstruktivne komunikacije u cilju dobrobiti mldb. K. i da je Centar majci D. R. dao uputnice za savjetovanje i pomoć zbog konfliktnih odnosa roditelja, utvrđeno je iz zapisnika Centra za socijalnu skrb K. od 10. studenog 2020., (list 426 do 428).

 

Da je D. R. 13. prosinca 2018., podnijela zahtjev za izdavanje osobne iskaznice, proizlazi iz Potvrde PP K. (list 162).

 

Da je Erste&Steiermarkische Bank d.d. Rijeka odobrila D. R. gotovinski kredit u iznosu od 140.000,00 kn uz fiksnu kamatu od 6,49% godišnje i na rok otplate od 48 mjeseci, utvrđeno je iz ugovora o kreditu broj 5116203965 od 19. rujna 2018., (list 163 do 165).

 

Da otac nije razumio majčinu želju da više vremena provodi s K. i da majku nije pravodobno informirao o K. školskim i izvanškolskim aktivnostima, proizlazi iz ispisa SMS poruka D. i K. R. (list 430, 436 do 440).

 

Da su K. i D. R. i M. i T. P. boravili i to 4. i 5. siječnja 2020., u S. M. na M. i 26. i 27. siječnja 2019., u T. Č., proizlazi iz potvrda rezervacije (list 431 i 432).

 

Da su vidljive promjene na koži dijela tabana i prstiju noge, proizlazi iz fotografija stopala (list 433 do 435).

 

Da je D. R. 24. travnja 2018., u 16.05 pristupila u PP V. i iskazala da je toga dana oko 15.30 došla kod svekra S. R. kako bi preuzela svoju kćerku K., da joj svekar nije dopustio da odvede K., da je na temelju obavljenih razgovora utvrđeno da je u tijeku brakorazvodna parnica D. i K. R., da D. s kćerkom živi u G., da je do nesuglasica došlo jer S. R. smatra da je D. samovoljno ograničila njegovo pravo da više viđa unuku, da S. R. nije bio alkoholiziran, te da su S. i K. R. upozoreni na ponašanje i da ubuduće nesuglasice rješavaju putem Centra za socijalnu skrb, utvrđeno je iz Izvješća PP V. od 5. svibnja 2021., (str. 489 do 492).

 

Da je D. R. ostvarila plaću u iznosu od 7.355,97 kn za studeni 2020., 8.431,83 kn za prosinac 2020., 9.440,45 kn za siječanj 2021., 9.284,57 kn za veljaču 2021., 8.101,99 kn za ožujka 2021., i 7.946,91 kn za travanj 2021., utvrđeno je iz njezinih obračunskih platnih lista (str. 509, 494 do 502).

 

Da je za 2020., K. R. ostvario ukupan dohodak od 60.050,82 kn, da je u prosincu 2020., ostvario samo dohodak od kapitala u iznosu od 685,56 kn, te da u kvartalu siječanj-ožujak 2021., njegov ukupno ostvareni dohodak iznosi 0,00 kn, proizlazi iz Potvrde o visini dohotka za 2020., i Izvješća Porezne uprave, Ispostava V. od 10. svibnja 2021., (str. 485, 503 do 506).

 

              Provedenim kombiniranim vještačenje po stalnim sudskim vještacima psihijatru prim.dr.sc. M. K. S. i prof. psihologije D. N. i neposrednim saslušanjem vještaka je utvrđeno da se majci daje prednost u neposrednom izvršavanju roditeljske skrbi, uz ostvarivanje osobnih odnosa mldb. K. R. i njezinog oca K., da su oba roditelja jednaka u davanju prednosti zadovoljenju djetetovih temeljnih potreba, da su kod oca djeteta prisutni potiskivanje, negiranje i povrijeđenost u partnerskom odnosu, koje prelijeva u roditeljski odnos, da u međusobnom suočavanju u prisustvu djeteta, otac ne može kontrolirati ljutnju prema majci i otvoreno je iskazuje pred djetetom i da iskazuje povrijeđenost, što ukazuje na nerazriješene emocije u odnosu, da otac neugodne osjećaje teže kontrolira i da uslijed vlastitih obrana ima slabiji uvid u emocionalne potrebe djeteta, da ima manji kapacitet prepoznavanje vlastitih poteškoća, time i nemogućnost prorade poteškoća u odnosu na nove okolnosti života, kao i da ne uviđa da ne prihvaćanje nove obitelji majke, stavlja dijete u unutarnji emotivni konflikt, potom, da majka ima zrelije obrasce ponašanja i suočavanja, da realističnije opaža dijete, ima bolji uvid u djetetove emocionalne potrebe i adekvatnije suosjećanje, da će majka lakše proraditi separacijski odnos kod djeteta u budućnosti, dok će otac vjerojatno imati poteškoće u podržavanju separacije djeteta zbog vlastite ne prorađene ljutnje.

 

Vještačenjem je utvrđeno da je nemoguće organizirati da dijete vremenski bude istovremeno i jednako s oba roditelja, slijedom čega je za odluku s kojim će roditeljem dijete stanovati ključna temeljna procjena s kojim će roditeljem dijete lakše odrastati, pri čemu je dominantno koji je roditelj emotivno zreliji, jer o tome ovisi kako će dijete reagirati na okolnosti u kojima se nalazi, kao što su separacija od vršnjaka, upoznavanje novih prijatelja i slično, zatim, da je zabranjeno i direktna je traumatizacija pitati dijete staro 6 godina na kojoj bi adresi željelo živjeti, da navodi da je mamin dečko T. rekao K. da muški imaju zvončiće a curice školjkice i da je to pokazao tako što je svome 9-togodišnjem sinu M. skinuo gaće i pokazao zvončiće, ne predstavljaju izjavu jednog od roditelja, a ne dokazanu činjenicu.

 

              Provedenim kombiniranim psihologijsko-psihijatrijskom vještačenjem po stalnim sudskim vještacima prof.dr.sc. G. B. F. i doc.dr.sc. D. C. i neposrednim saslušanjem vještaka je utvrđeno da majku i oca mldb. K. karakterizira ograničenje roditeljskih kompetencija, da su ta ograničenja izraženija kod oca, da majka bolje prepoznaje razvojne i emocionalne potrebe djevojčice, dostupnija je uvidu i stručnom savjetovanju vezano uz roditeljstvo, da otac ne razlikuje svoje želje i potrebe od želja i potrebe djevojčice, ne može empatizirati iz pozicije djevojčice i u ovom momentu je nedostupan uvidu i stručnom savjetovanju vezano uz roditeljstvo, da je navedeno razvidno među ostalim, iz tuženikovog ustrajanja na tome da se radi o njegovom a ne njihovom djetetu, da nijednom nije odgovorio na pitanje koje su potrebe djeteta i zapravo ne shvaća da su potrebe djeteta odvojene od njegovih, i da dijete ima potrebu za oba roditelja u svom životu, da uporno ustraje da su K. potrebe da ima seku ili bracu i da će onda sve biti dobro, da višekratno majku nastoji prikazati kao manje važnu roditeljsku figuru, da se, kad je djevojčica kod mame, on osjeća tužno, žalosno i povrijeđeno, a javljaju mu se misli da se majka neće i ne može brinuti o njegovom djetetu kao on, da na upit mogu li se roditelji dogovoriti što bi bilo u K. interesu otac odgovara „svi interesi su joj tamo, vezana je tamo, nije interes da se sve to promjeni,... ja joj želim pružiti što joj mama ne može, probat ću biti mama da joj mama ne nedostaje, ima i moju novu partnericu, trudim se da joj mama ne nedostaje“, da je K. potrebna ljubav „kad dođe doma svi nekog imaju, svi su s nekim - bratom sestrom, ona nema, tužna je, nekad je povučena, s njom treba razgovarati, a za bracu i seku - sad će se i to promijeniti, jedva čekam da se to desi“, zatim, da, s obzirom na to da otac u nešto većoj mjeri od majke ne razlikuje partnerstvo od roditeljskog funkcioniranja i ima tendenciju stapanja djevojčice s njegovim potrebama i željama, postoji rizik po djevojčicu da se zaista stopi s ocem i tada ne bi bila u stanju prepoznati vlastite potrebe, a prema majci bi zauzela isti stav kakav ima i otac, da za sada djevojčica ne pokazuje znakove otuđenosti od majke, no ukoliko bi se ocu dalo više moći time što će puno više vremena provoditi s djevojčicom, postoji rizik da bi djevojčica ugađajući ocu, počela pokazivati odbacujuća ponašanja prema majci, slijedom čega je važno da nijedan roditelj nema veću kontrolu i moć.

 

              Nadalje, vještačenjem je utvrđeno da je mldb. K., slobodno i bez ičijih utjecaja, kroz razne projektivne i kreativne tehnike tijekom vještačenja, vrlo jasno iskazala svoju autentičnu volju i želju da provodi podjednako vremena s jednim i s drugim roditeljem, tj. da oba roditelja podjednako sudjeluju u njezinom životu i odgoju, da je takva K. volja i želja u skladu s njezinim najboljim interesom, da u tom smislu podjednako vrijeme ne znači 50% : 50%, već je bitno da oba roditelja sudjeluju u svim aspektima djetetovog života i odrastanja, na način da nijedan roditelj ne smatra sebe ekskluzivnim vlasnikom djeteta i u tom smislu nema moć, zatim, da promjena škole može i ne mora biti stresna za dijete i da to najviše ovisi o stavu i ponašanju jednog i drugog roditelja, potom, da je iz kliničke prakse i znanstvenih istraživanja poznato da za dijete K. dobi odlazak na sud nije ugodan, da djeca često misle da su sami nešto skrivili, da mldb. K. već sada roditelji opterećuju svojim konfliktom i da K. misli da ona može nešto učiniti kako bi smanjila roditeljski konflikt, te bi za mldb. K. odlazak na sud, čak i kada bi ispitivanje djeteta bilo provedeno prema svim uzusima struke, značilo stres, te, stoga, budući da su eksperti utvrdili autentičnu djetetovu volju i želju djeteta, to vještaci smatraju da je odlazak na sud djeteta apsolutno nepotreban.

 

              Vještačenjem je utvrđeno i da nastavak aktualne situacije konfliktnog roditeljstva predstavlja za mldb. djevojčicu ozbiljan rizik za narušavanje mentalnog zdravlja u budućnosti, da je s aspekta psihološkog razvoja za dijete važno da ima emocionalno dostupnog, fleksibilnog, toplog roditelja koji će prepoznavati njegove razvojne i emocionalne potrebe i koji će potrebe djeteta stavljati ispred svojih potreba, da je za dijete najvažnije da u maksimalno mogućem obimu ima oba roditelja, ukoliko nijedan nije zlostavljač, da je djetetu uvijek lakše ako živi s roditeljem koji će mu omogućiti oba roditelja i rodbinu po tom roditelju, kao i da se preporuča uključiti djevojčicu u psihologijski support, kako bi joj se olakšala prilagodba i kako bi se pratila izloženost mogućim roditeljskim neadekvatnim ponašanjima.

 

              Nadalje, oba roditelja imaju izrazite poteškoće u međusobnoj komunikaciji, smanjene su kritičnosti, teško uviđaju i ne preuzimaju svoju odgovornost u visokom međusobnom konfliktu, i sve to je jedan od pokazatelja da konflikt između oba roditelja perzistira dulje vrijeme. Ukoliko se jednom od roditelja da prevelika moć nad djetetom, postoji opasnost da roditelj koji ima manji utjecaj ili upliv u djetetov život, s vremenom ne sudjeluje u djetetovom životu u onom razmjeru u kojem bi trebalo, te da bude djelomično isključen iz života djeteta. Slijedom toga se vještačenjem preporuča oba roditelja uključiti u savjetovanje vezano uz roditeljstvo, jer je roditeljima potrebna stručna pomoć radi poboljšanja svojih roditeljskih kompetencija, te praćenja nadležnih institucija, kako bi se na vrijeme uočilo eventualno kršenje sudske presude ili dječjih prava.

 

              Iskazi stranaka su razložni i uvjerljivi u dijelu u kojem iskazuju o vlastitim socijalno-financijskim i izmijenjenim obiteljskim prilikama. U preostalom dijelu, tj. glede svega ostalog što se može reflektirati na odluku s kojim će roditeljem mldb. K. stanovati, iskazi tužiteljice i tuženika su pristrani, tendenciozni i upravljeni na diskreditiranje drugog roditelja i/ili bolje vlastito pozicioniranje. Da je tome tako proizlazi, na primjer, iz tužiteljičinog prikaza nemoći tuženika u sve češćim situacijama kada K. ne želi nositi zubni aparatić ili se ne želi tuširati, iz navoda da otac katkad dopušta da se K. vozi na prednjem sjedalu automobila i da nije čula da su joj dijete i otac kazali da je K. 2. rujna ove godine od V. do K. bila u sjedalici na stražnjem sjedalu, ili da je otac djeteta ne rijetko dovodi pred svršen čin glede izmjene termina susreta i druženja, potom, iz tuženikove izjave o „zvončićima“ i „školjkicama“ i tome da je majčin partner svome devetogodišnjem sinu M. skinuo gaće i K. pokazao što su „zvončići“, ili da je K. baš rekla da obožava svoju školu, da joj je želja da i nadalje ide u tu školu i poslije u gimnaziju, odnosno iz izjave da je K. ljetos s mora tri puta zvala oca oko 11,00 sati i kazala mu da je gladna i da mama još spava, da je K. kod mame dosadno,... Jer, niti je uvjerljivo da odrasli i zreli ljudi poput tužiteljice i njezinog partnera, koji su na ljetovanju s dvoje djece u dobi od devet i jedanaest godina, na moru spavaju u 11,00 prije podne, niti je logično da tuženik, u situaciji kada mu dijete treći put kazuje da je gladno i da mama još spava, ne bi nazvao K. majku i intervenirao zbog opisanog problema. Ocjena je suda da su takvi navodi tužiteljice i tuženika dokaz njihovih određenih roditeljskih ograničenja (izrazita orijentiranosti na propuste drugog roditelja, poteškoće u komunikaciji, smanjena kritičnost, nerazriješeni i nezavršeni partnerski odnosi i djelovanje partnerskih odnosa na njihovo roditeljsko funkcioniranje).

 

              Ocjena je suda da je iskaz svjedoka S. M. B. u dijelu u kojem tvrdi da je za dijete u dobi od pet i pol godina bitno „da ne mijenja okolinu i uobičajenu rutinu i stvari na koje se je priviknula, naravno pod uvjetom da nisu ugrožavajući za dijete“ paušalan i stručno kompromitiran. Da je K. rođena ..., svjedokinji je moralo biti poznato iz podataka u spisu Centra za socijalnu skrb, slijedom čega je za konstataciju da je za dijete K. dobi bitno ne mijenja okolinu i uobičajene navike bio suvišan i nepotreban terenski izvid.

 

Sud cijeni da Izvješće Centra za socijalnu skrb V. od 7. studenog 2018., sadrži mišljenje koje nije objektivno i koje je u koliziji s pravilima struke. Kraj utvrđenja Centra da su oba K. roditelja jednakih roditeljskih kompetencija i sposobnosti, da su brižni i emocionalni topli prema kćerki, da majka djeteta prihvaća autoritet i u partnerstvu teži ravnopravnim odnosima, da je otac djeteta izrazito dominantan i da u partnerskom odnosu i životu teži vodstvu, zaključak tog istog Centra da bi nagla separacija od vrtićkog okruženja i okoline u kojoj boravi, za K. mogla biti stresna s obzirom na kronološku dob, nije prihvatljiv. Argument za ovakvu ocjenu suda sadržan je u mišljenju sudskih vještaka prof.dr.sc. B. F. i doc.dr.sc. C., koji su eksperti u području psihologije, odnosno psihijatrije, koji su kategorični da je od odlučnog značaja da oba roditelja sudjeluju u svim aspektima djetetovog života i odrastanja na način da nijedan roditelj ne smatra sebe ekskluzivnim vlasnikom djeteta, pri čemu promjena vrtića/škole može i ne mora biti stresno za dijete, što najviše ovisi o stavu i ponašanju jednog i drugog roditelja. Slijedom toga, ne može vrtićko okruženje i separacija od istog biti ključno u donošenju zaključka s kojim će roditeljem živjeti, pri čemu valja naglasiti da je K. majka pokazala želju da mldb. djevojčica i njezin otac održe kontinuitet svojih viđanja i druženja, da je K. odlazila kod bake i djeda po majci i prije prestanka bračne zajednice supružnika R., te da K. kao ekstrovertirano i druželjubivo dijete ne bi ostala uskraćena za poželjne i potrebne socijalne kontakte vršnjačke dobi.

 

Prvostupanjski sud nalazi da su prijave, prigovori, očitovanja i obavijesti, koje su supružnici R. dostavljali ili davali Centru za socijalnu skrb V. (list 246, 248 do 256), potvrda ne samo teškog poremećaja njihovih bračnih odnosa, već i izostanka međusobne komunikacije, tolerancije i kritičnosti njih dvoje, kao K. roditelja.

 

Nalazeći da je razložno i jasno da zbog čega mldb. K. ima apsolutno sve mogućnosti boravka u kućanstvu majke na adresi K., B. J., kao i da ne postoji zadovoljavajuća komunikacija između K. roditelja, sud je povjerovao Izvješćima Centra za socijalnu skrb K. od 10. siječnja 2019., i od 10. studenog 2020., te ispisu SMS poruka D. i K. R..

 

Sud je prihvatio oba provedena kombinirana psihologijsko-psihijatrijska vještačenja po stalnim sudskim vještacima prof.dr.sc. G. B. F. i doc.dr.sc. D. C., te po psihijatru prim.dr.sc. M. K. S. i prof. psihologije D. N., kao i iskaze neposredno saslušanih vještaka, ocjenjujući da su dani objektivno, nepristrano i u skladu s pravilima struke, da su argumentirani, razložni i jasni, te da bitnih, suštinskih razlika u ovim vještačenjima nema.

 

Sud nije prihvatio Potvrdu o visini dohotka za 2020., i Izvješće Porezne uprave, Ispostava V. od 10. svibnja 2021., budući da je tuženik kategoričan da njegova mjesečna zarada iznosi 7.000,00 kn i da su navedena pismena Porezne uprave sačinjena na bazi nepotpune dokumentacije, a nije logično da tuženik iskazuje kontra vlastitih interesa.

 

Ostale pročitane pisane dokaze je sud prihvatio, cijeneći ih vjerodostojnim.

 

Nalazeći da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno, riješeno je da se neće saslušavati svjedoci D. G., S. R., M. R., D. R., D. B., Ž. L., M. B. i T. P..

 

Cijeneći provedene dokaze u smislu čl. 8. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19), sud je odlučio kao u izreci presude.

Sukladno odredbama čl. 413. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15, 98/19), sud je u ovoj pravnoj stvari u obvezi odlučiti s kojim će roditeljem dijete stanovati, o ostvarivanju roditeljske skrbi i osobnih odnosa djeteta s roditeljem, te o uzdržavanju djeteta.

Obiteljski zakon propisuje da roditeljsku skrb čine odgovornosti, dužnosti i prava roditelja, u svrhu zaštite i promicanja djetetovih osobnih i imovinskih prava te dobrobiti, kao i da su roditelji dužni ostvarivati roditeljsku skrb u skladu s djetetovim razvojnim potrebama i mogućnostima (čl. 91).

              Rukovodeći se zaštitom najboljeg interesa mldb. K. R., i odredbom čl. 3. Konvencije o pravima djeteta (Narodne novine, Međunarodni ugovori 12/93, 20/97) sud je odlučio da će mldb. dijete stanovati s majkom na adresi: K., B. J. J., te će roditeljsku skrb sporazumno i zajednički izvršavati oba roditelja.

 

Sukladno čl. 12. Konvencije o pravima djeteta, dijete ima pravo na slobodno, bez ičijih utjecaja, izražavanje mišljenje o svim pitanjima koja se na njega odnose, i dijete se ne smije izlagati emocionalno zlostavljajućem pitanju s kim želi živjeti. Autentična volja i želja mldb. K. je da jednako vremena provodi s oba roditelja, što ne znači „količinski“ vremensku izjednačenost, već da oba roditelja podjednako sudjeluju u svim aspektima djetetovog života i odrastanja, bez da bilo koji roditelj sebe smatra ekskluzivnim vlasnikom djeteta. U interesu je mldb. K. da joj se omoguće uvjeti odgoja i odrastanja uz jednaku prisutnost i vodstvo oba roditelja. Vještačenjem, kroz projektivne tehnike primjerene K. dobi, tako utvrđena autentična volja i želja mldb. K. je u skladu s njezinim najboljim interesom.

 

Nije dvojbeno da oba roditelja raspolažu vrlo dobrim stambenim uvjetima i adekvatnim roditeljskim sposobnostima, da su emocionalno topli, brižni i odgovorni roditelji, da su jednaki u davanju prednosti zadovoljenju djetetovih temeljnih potreba, da se K. dobro slaže kako s očevom partnericom i njihovom kćerkom E., tako i s majčinim partnerom i njegovim sinom M..

 

Odluku da mldb. K. stanuje s majkom, sud temelji, prije svega, na rezultatu provedenih kombiniranih psihologijsko-psihijatrijskih vještačenja, prema kojem su očeva ograničenja roditeljskih kompetencija izraženija u odnosu na majčine, majka je spremnija uvidjeti emocionalne i razvojne potrebe djevojčice i pokazuje da ima kapacitet uz stručnu pomoć razumjeti potrebe djevojčice za podjednakom uključenošću oba roditelja u njenom životu, kao i štetnost aktualnog konflikta na mldb. dijete, te važnost poboljšanja njihove roditeljske komunikacije, majka u strukturiranim situacijama bolje uspijeva održati fokus na djevojčici, otac pokazuje veću nekritičnost glede najboljeg interesa djeteta i vodi se dominantno odlukom koja će ispunjavati i zadovoljavati samo njegov partikularni interes, otac ne uviđa potrebu djeteta za oba roditelja i važnost majke u djetetovu životu i odgoju i zauzima gotovo stav posjedovanja, otac pokazuje nerazumijevanje procesa odgoja i emocionalnih potreba djevojčice, otac nema kritički uvid spram vlastitih ponašanja koja štete djetetu i čvrstog je uvjerenja da djevojčici nije u interesu promjena skrbništva i da više vremena provodi s majkom, otac ne shvaća i zbog toga ne može uvažiti ulogu majke u životu i odgoju djevojčice, nastoji majku prikazati kao manje važnu roditeljsku figuru, otac doživljava da su njegove i potrebe djevojčice iste, čime pokazuje da nije u stanju empatizirati iz pozicije djevojčice, niti razlikovati potrebe i emocije djevojčice od svojih.

 

Nadalje, ni protekom nekoliko mjeseci od prve faze vještačenja u Poliklinici, otac ne pokazuje uvid u svoje neadekvatno roditeljsko funkcioniranje, što je razvidno iz njegove izjave da nema on o čemu obavještavati majku kad je sve u redu, otac pokazuje nedostupnost za uvažavanje savjeta stručnjaka glede dobrobiti mldb. K., dok majka manifestira inicijativu i prilazi ocu djevojčice i djevojčici, pri čemu otac ostaje pasivno sjediti i ne uključuje se u interakciju, te da promjena škole može i ne mora biti stresna za dijete i to najviše ovisi o stavu i ponašanju jednog i drugog roditelja.

 

Rezultat je provedenih vještačenja i taj, da zbog činjenice da otac u nešto većoj mjeri od majke ne razlikuje partnerstvo od roditeljskog funkcioniranja, postoji rizik po djevojčicu da se zaista stopi s ocem i tada ne bi bila u stanju prepoznati vlastite potrebe i prema majci bi zauzela isti stav kakav ima i otac, da za sada djevojčica ne pokazuje znakove otuđenosti od majke, no ukoliko bi se ocu dalo više moći time što će puno više vremena provoditi s djevojčicom, postoji rizik da bi djevojčica ugađajući ocu, počela pokazivati odbacujuća ponašanja prema majci, kao i da nastavak aktualne situacije konfliktnog roditeljstva predstavlja za mldb. djevojčicu ozbiljan rizik za narušavanje mentalnog zdravlja u budućnosti.

 

Stajalište je suda da je odluka s kojim će roditeljem dijete stanovati u skladu s dobrobiti mldb. K. R..

 

U smislu čl. 95. Obiteljskog zakona, roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, a roditelj koji stanuje s djetetom ima dužnost i odgovornost omogućivati i poticati ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem. Stoga je odlučeno da će mldb. K. srijedom prespavati kod oca, boraviti svaki prvi, treći i četvrti vikend u mjesecu, polovicu školskih praznika i polovicu blagdana i državnih praznika, i to na način sadržan u točki II. izreke. Ovakvo uređenje odvijanja osobnih odnosa između mldb. K. i njezinog oca odražava najbolji interes djevojčice.

 

Sud naglašava da je za fizički, emocionalni, intelektualni, socijalni i moralni razvoj djeteta važna stabilnost i neprekinuta podrška obitelji i okoline, te je zato djeci rastavljenih roditelja važno osigurati kontinuitet s oba roditelja. Za dobru prilagodbu djeteta nakon razvoda roditelja dva najvažnija uvjeta su stalna dostupnost i trajna uključenost oba roditelja, te suradnja roditelja koji su u stanju donositi zajedničke odluke u najboljem interesu djeteta, bez obzira na to što oni osjećaju jedno prema drugom.

 

              Prema vještacima B. F. i C., izrazita poteškoća u međusobnoj komunikaciji, smanjena kritičnost, teško uviđanje i ne preuzimanje svoje odgovornosti u visokom međusobnom konfliktu, djelovanje partnerskih odnosa na njihovo roditeljsko funkcioniranje, te ne uvažavanje u potpunosti važnosti uloge drugog roditelja u odgoju svoje mldb. kćerke, potvrda su da konflikt između K. roditelja traje dulje vrijeme.

 

Nastavno, mldb. K. je jednako bliska s oba roditelja, iznimno je opterećena aktualnom obiteljskom situacijom, nije prihvatila separaciju roditelja, ima idealističku sliku cjelovite obiteljske strukture nevezane za mjesto boravka, ima izražen konflikt lojalnosti prema oba roditelja, misli da ona može nešto učiniti kako bi smanjila roditeljski konflikt i to je preveliki teret razvojno neprimjerenih zadataka na njezinim plećima. Nastavak aktualne situacije konfliktnog roditeljstva predstavlja za mldb. djevojčicu ozbiljan rizik za narušavanje mentalnog zdravlja u budućnosti.

 

Slijedom izloženog, u najboljem interesu mldb. K., u suglasju s rezultatima psihologijsko-psihijatrijskog vještačenja, sud apelira na tužiteljicu i tuženika da se žurno uključe u stručno savjetovanje vezano uz roditeljstvo, kako bi poboljšali komunikaciju i na primjeren način zajednički sudjelovali u odgoju svoje kćerke, te kako bi razdvojili partnersku od roditeljske uloge, postigli empatijsko razumijevanje djeteta i uvažili potrebu djevojčice za oba roditelja i jasno izraženu želju da živi s oba roditelja. Sud apelira na roditelje da i svoju mldb. kćerku uključe u psihologijsku potporu, kako bi joj se olakšala prilagodba na razvod roditelja i kako bi se pratila izloženost mogućim roditeljskim neadekvatnim ponašanjima.

Obiteljski zakon propisuje da obveznici uzdržavanja doprinose uzdržavanju prema svojim mogućnostima i potrebama uzdržavane osobe (čl. 282.), da se radno sposoban roditelj ne može osloboditi dužnosti uzdržavanja maloljetnog djeteta (čl. 288. st. 1.), da se uzdržavanje za dijete uvijek određuje u novčanom iznosu (čl. 309.), da roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja, pri čemu se svakodnevna skrb o djetetu smatra jednakovrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja (čl. 310. st. 1. i 2.), da se ukupne materijalne potrebe djeteta odnose na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovu zdravlju i druge slične troškove djeteta i da se iste određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja (čl. 311.), da se ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja odnose na prihode i imovinsko stanje roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje u vrijeme kad se uzdržavanje određuje, uključujući i sve druge mogućnosti stjecanja zarade u skladu s dobi, obrazovanjem i radnom sposobnosti roditelja (čl. 313. st. 1. i 4.), te da se smatra da je obveza uzdržavanja za pojedini mjesec nastala krajem mjeseca za koji je uzdržavanje trebalo dati.

Minimum iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje maloljetnog djeteta u Republici Hrvatskoj koje je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom starosti od 7 do 12 godina je 1.291,00 kn, kao ekvivalent 20% prosječne mjesečne isplaćene neto plaće po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske, koja za razdoblje od siječnja do prosinca 2019., iznosi 6.457,00 kn, prema Priopćenju Državnog zavoda za statistiku broj: 9.1./12. od 19. veljače 2020.

 

Prvostupanjski sud ocjenjuje da je za zadovoljavanje K. potreba za prehranu, odjeću, obuću, higijensko-kozmetičke potrepštine, za stanovanje, odgoj i obrazovanje, izvanškolske aktivnosti i slično, mjesečno dostatno 2.500,00 kn. Uzimajući u obzir da će K. u prosincu napuniti devet godina, da je njezin otac radno sposoban i da kao vlasnik obrta A. K. mjesečno zarađuje oko 7.000,00 kn, te da ima obvezu uzdržavanja i mldb. kćerke E., sud je stajališta da je tuženik u mogućnosti doprinositi mjesečno za uzdržavanje mldb. kćerke K. u iznosu od 1.500,00 kn, te je taj iznos u korelaciji s Odlukom o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta (Narodne novine broj 39/20), budući da tuženikov zajamčeni preostali dio prihoda prelazi iznos od 2.400,00 kn.

 

Nije dvojbeno da je tužbenim zahtjevom zatražen doprinos tuženika za uzdržavanje mldb. K. od podnošenja tužbe. No, nužno je cijeniti da K. majka u prijedlogu za određivanje privremene mjere (list 56 do 58), niti otac u očitovanju na taj prijedlog (list 66 do 68), nisu postavili zahtjev da roditelj koji ne stanuje s djetetom, do okončanja sudskog postupka, doprinosi za uzdržavanje mldb. K., a takva odluka nije sadržana ni u rješenju o osiguranju broj P Ob-87/2019-4 od 8. studenog 2019., koje je potvrđeno odlukom Županijskog suda u Splitu broj Gž Ob-12/2020-2 od 29. siječnja 2020. Mldb. K. od lipnja 2018., živi s ocem, koji je u iskazu danom na ročištu 7. rujna 2021., bio decidiran da majka nema nepodmirenih dugovanja po osnovi doprinosa za uzdržavanje mldb. K.. Stoga je primjenom čl. 282., 290., 309., 310., 311., 313., i 314. Obiteljskog zakona odlučeno kao u točki III. Izreke.

 

Dužnost roditelja na razmjenu informacija u vezi s djetetom regulirana je odredbom čl. 111. Obiteljskog zakona. Sastavni dio sudjelovanja roditelja u djetetovom životu, nužno zahtijeva raspolaganje svim relevantnim informacijama o svome djetetu. Informacije vezane za K. zdravlje, ponašanje, odrastanje, školu, izvanškolske i druge značajne aktivnosti, roditelji će razmjenjivati telefonom i SMS porukama, a razmjena informacija mora biti jasna, brza i usmjerena isključivo na dijete.

 

              S obzirom na narav ovoga spora, na činjenicu da nema velikog odstupanja u financijsko-materijalnim prilikama tužiteljice i tuženika, da su stranke ravnomjerno snosile trošak psihologijsko-psihijatrijskih vještačenja tijekom postupka, te vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka u smislu čl. 366. Obiteljskog zakona, riješeno je svaka stranka snosi svoje troškove.

 

              Slijedom izloženog, odlučeno je kao u izreci.

 

U Slatini 17. rujna 2021.

 

Sutkinja             

             

Marica Bićanić

 

 

 

 

 

 

 

 

              UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu Splitu, u roku 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u četiri istovjetna primjerka.

 

              DNA:

1.               Punomoćnik tužiteljice: ZOU Z. G., T. F.-G., H. M. iz B.,
2.               Punomoćnik tuženika: L. M. P., odvjetnik iz Z.,
3.               Posebna skrbnica: M. M.,
4.               Centar za socijalnu skrb u V..