Poslovni broj: K-769/2019-23

 

 

   Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

   Europska avenija 7

      31000 Osijek

Poslovni broj: K-764/2019-23

 

U  I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E 

 

P R E S U D A 

 

 

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Ivani Špigel, sucu pojedincu, u kaznenom predmetu protiv optuženog J. G., OIB ...,  zbog kaznenog djela iz članka 205. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18. – dalje KZ/11.)  povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku (dalje ODO u Osijeku) broj K-DO-504/2019-17 od 16. rujna 2019., nakon javne rasprave održane 15. rujna 2021., u prisutnosti zamjenika Općinske državne odvjetnice u Osijeku Željka Filakovića, optuženog J. G. i branitelja optuženika odvjetnika M. M. iz O., dana 17. rujna 2021. objavio je i 

 

p r e s u d i o    j e 

 

 

I. Optuženi J. G., OIB ..., sin J. i J. rođene Š., rođen .... u L., s prebivalištem u O., W. državljanin Republike Hrvatske, umirovljenik, oženjen, otac dvoje djece, srednjeg imovnog stanja, prekršajno nekažnjavan, neosuđivan,

 

 

kriv je

 

 

II.         što je

 

              dana 8. svibnja 2019. oko 18,00 sati u L., , iza kuće i dvorišta, uzeo lovačku pušku call 7x64 mm i ustrijelio psa pasmine američki stafordski terijer po imenu Lusy vlasnika A. K., te je uslijed toga pas uginuo

 

dakle, usmrtio životinju bez opravdanog razloga,

 

III. čime je počinio kazneno djelo protiv okoliša - ubijanje ili mučenje životinja,  opisano i kažnjivo po članku 205. stavak 1.  KZ/11.

 

IV. Na temelju članka 205. stavak 1. KZ/11. optuženi J. G. se

 

o s u đ u j e  

 

NA KAZNU ZATVORA 

U TRAJANJU OD 6 (ŠEST) MJESECI

 

V. Na temelju članka 56. stavak 2. i 3. KZ/11. optuženom J. G. se

 

i z r i č e

 

UVJETNA OSUDA

 

tako što se kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

 

 

VI. Na temelju članka 79. stavak 2. KZ/11. od optuženog J. G. oduzima se jedna puška sa užljebljenim cijevima marke i modela "Mauser M 48" call 7x64 mm tvorničkog broja 020059, a koji je predmet od optuženika oduzet uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta II. PP Osijek od 29. svibnja 2019. serijskog broja 926977, te će se na temelju članka 181. stavak 7. ZKP/08. navedeni predmet predati na raspolaganje Policijskoj upravi Osječko-baranjskoj.

 

VII. Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08. oštećena A. K. se sa imovinskopravnim zahtjevom upućuje u parnicu.

 

VIII. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08. u vezi s člankom 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP/08. nalaže se optuženom J. G. da podmiri troškove kaznenog postupka i to putni trošak za svjedoke u iznosu od 120,00 (stodvadesetkuna) i trošak paušalne svote u iznosu od  500,00 kn (petstokuna), odnosno ukupno 620,00 kuna (šestodvadesetkuna), u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.

 

 

 

Obrazloženje

 

1.Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj K-DO-504/2019-17 od 16. rujna 2019. optužen je J. G. zbog kaznenog djela protiv okolIša – ubijanje ili mučenje životinja iz članka 205. stavak 1. KZ/11.

 

2. Oštećena A. K. postavila je imovinskopravni zahtjev u iznosu od 1.000,00 eura.

 

3. Na raspravi održanoj 10. lipnja 2021. optuženi J. G. očitovao se da se ne smatra krivim za kazneno djelo za koje se tereti optužnicom ODO u Osijeku broj K-DO-504/2019-17 od 16. rujna 2019.

 

4. U dokaznom postupku ispitana je oštećena A. K. i svjedoci P. T. i B. T., te su pročitani i izvršen je uvid u: izvješće PP Beli Manastir o utvrđenom činjeničnom stanju od 8. svibnja 2019. (list 7), zapisnik o očevidu PP Beli Manastir broj OU-576/2019 od 9. svibnja 2019. (list 8-10), fotodokumentaciju očevida (list 11-18), zapisnik Veterinarske stanice d.o.o. O., , od 9. svibnja 2019. (list 19), potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta II PP Osijek serijskog broja 926977 od 29. svibnja 2019. (list 30), službenu bilješku PP Beli Manastir broj KU-95/19 od 10. srpnja 2019. o posjedovanju oružja okrivljenika sa zapisnikom o pregledu oružja (list 31-32), podnesak Osječko-baranjske županije, Upravnog odjela razvoj broj Klase: 323-01/21-01/14 od 25. kolovoza 2021. sa priloženom kartom zajedničkog lovišta broj XIV/157-"Lug" (list 90-91), preslika iskaznice lovočuvara na ime optuženika (list 81), dnevnik lovočuvara (list 82), potvrdu lovačkog društva "F." L. od 15. rujna 2021. i presliku dnevnika lovočuvara na ime optuženika za lovnu godinu 2019/2020. (list 94-117), uvjerenje o osposobljenosti optuženika za obavljanje lovočuvarske službe od 23. travnja 1996., izvadak iz prekršajne evidencije na ime optuženika od 10. lipnja 2021. (list 64-65) i izvadak iz kaznene evidencije na ime optuženika od 10. lipnja 2021 (list 73-74). Na kraju dokaznog postupka optuženik je iznio obranu.

 

5. Tijekom postupka nije bilo sporno da je optuženik inkriminirane zgode sa lovačkom puškom iza kuće i dvorišta ustrijelio psa po imenu Lusy vlasnice A. K., a koji je pas bio pasmine američki stafordski terijer, te da je uslijed toga pas uginuo. Bilo je sporno je li optuženik ustrijelio tog psa bez opravdanog razloga ili u stanju krajnje nužde, odnosno kako bi odvratio tog psa od napada na sebe.

 

6. Iznoseći svoju obranu optuženik je iskazao da je toga dana 8. svibnja 2019. bio u sjedištu svog lovačkog društva "F." L. sa tajnikom tog lovačkog društva, te da je došao i jedan gospodin P. iz L., a ne sjeća se njegovog imena, koji ih je izvijestio da postoji šteta na parceli S. koju obrađuje, a radilo se o više hektara, i zamolio ih je da izađu na teren utvrditi štetu, koja je po njegovoj procjeni bila ogromna. S obzirom da je bio jedini prisutan od lovo čuvara, to popodne je izašao na taj teren kako bi provjerio navode tog gospodina P. i izvidio štetu. Otišao je na teren preko S. šume prema parceli B. koja je s druge strane te šume. Tamo je utvrdio štetu koja je nastala od divljači, odnosno divljih svinja, a misli da se radilo o čoporu, a tragovi su vodili od parcele S. prema parceli B. i tu je morao prijeći šumu. U jednom trenutku začuo je pucketanje, te se uplašio, a kad je krenuo prema rubu šume van, čuo je lavež, te mu je bilo laknulo, jer je zaključio da se ne radi o divljim svinjama, već o psima. Kada je izašao na čistinu iz S. šume, uočio je dva psa. Jedan je bio crni, a drugi žuti Staford. Brzo je izašao iz šume na poljski put, a oni su lajali i ubrzavali prema njemu. Pucao je da ih uplaši, nakon čega je crni staford pobjegao, a žuti je i dalje išao prema njemu, te je primijetio da je izbečio oči i povukao usne do nosa, a uši do glave, te mu je curila slina. Nije se smio okrenuti, jer mu se približavao sve više i više i uzalud mu je vikao "marš, marš". Onda je ispalio hitac i vidio je da je pogodio tog psa. Bio je izbezumljen, te je otišao kući, otuširao se i presvukao i otišao u selo na autobusnu stanicu, time da je prije dolaska autobusa otišao popiti piće u trgovinu koja je bila kod autobusne stanice. Dnevnik lovočuvara vodi već 10 godina osobno i sam ga je ispunjavao kao što je i propisano zakonom. Sutradan su ga zvali iz policije i pozvali u postaju u B. M., te mu je u pretrazi oduzeta i puška. Nosio je pušku kao lovočuvar, a i mora nositi pušku zbog divljih svinja i jelena koji znaju napasti, a to je i uobičajeno u obilasku lovnog područja. Što se tiče predmetnog psa, vidio je da se nije radilo o običnom psu i da se nije bojao, već ga je pas krenuo napasti, a kada je  ispalio hitac kako bi uplašio pse, taj žuti staford je još više agresivno krenuo prema njemu, pjena mu je išla iz usta, te su mu uši bile uz glavu. Nije bilo nikoga blizu, a on inače isto ima pse i prepoznaje kada su agresivni. Ovaj pas bio je bez nadzora i brnjice. Dnevnik lovočuvara vezano za ovaj događaj ispunio je sutradan. U trenutku kad je vidio pse nije imao metak u cijevi, već ga je naknadno stavio, odnosno prije nego što je ispalio hitac kako bi uplašio pse, time da puška ni ne može biti napunjena kod lovočuvara radi toga da ne bi došlo do samoozljeđivanja. Drugi pas je bio crni mješanac i bio je potpuno crn, a nije vidio kakve je oči taj pas imao, jer je on "zbrisao" nakon što je ispalio hitac da uplaši pse. Taj drugi pas bio je srednje veličine, otprilike kao i ovaj žuti staford, a uši je normalno držao. Ne može točno procijeniti na kojoj je udaljenosti taj pas žuti staford bio od njega kada ga je ustrijelio. Kad je prešao poljski put, a to je bilo prije nego što je ustrijelio tog psa, došao je na područje na kojem je bila potpuna čistina. Ne može se izjasniti da li se radilo o njivi ili nekoj drugoj obradivoj površini, jer nije stručnjak za to, samo može reći da je bila ravna površina bez usjeva na kojoj je stajao u vrijeme pucanja. Na toj površini nije vidio u blizini neke plastične folije. On inače prolazi tom ravnom površinom kad god ide na izvide na lovno područje, a to bude negdje oko jednom ili više puta mjesečno po potrebi. Mjesto gdje je stajao za vrijeme pucanja bilo je udaljeno nekih pet susjednih kuća od njegove kuće u L. i to dijagonalno od njegove bašče. Kad mu je došao žuti staford dovoljno blizu, primijetio je da mu sa obje strane njuške curi bijela pjena. Nakon što su optuženiku predočene fotografije sa fotodokumentacije očevida (list 11-18 spisa) i to fotografije broj 4, 5 i 7, može reći da sada na tim fotografijama ne vidi pjenu na njušci tog uginulog psa i da je to taj pas kojeg je on ustrijelio. U to vrijeme nije bio u funkciji lovca, nego lovočuvara, a zna da po starom zakonu lovac nije smio upotrebljavati oružje na udaljenosti od 300 m od naseljenog mjesta, dok je po novom zakonu ta udaljenost smanjena na 100 m. Ne sjeća se koji je od tih zakona u to vrijeme važio, jer nakon tog događaja nije proučavao zakone. Poznaje obitelj T. i oni su mu u L. drugi susjedi, odnosno on stanuje na broju . a oni na broju .. Sjeća se da su u to vrijeme u kući T. živjeli B. T., njegova žena S.T., sin B. T. i još jedna članica obitelji koja je na prošloj raspravi bila ispitana kao svjedok. Kad je ustrijelio tog žutog staforda, kod njega nije došao B.T. mlađi, a naknadno je došao pred trgovinu gdje se nalazio poslije ovog događaja, no, nije s njim pričao, jer inače ne priča s djecom. Kada je ustrijelio psa, imao je na sebi odjeću koju inače nosi kada ide u ophodnju, a radilo se o hlačama, sakou i šeširu i misli da je imao gumirane čizme na nogama. Nije ostao na mjestu događaja kada je ustrijelio psa zato što se inače nakon toga ide kući, a bio je i izvan sebe, te je otišao kući presvući se i popiti vodu sa šećerom, jer mu je bilo loše. Lovci inače nikada ne pucaju na psa, ako nisu ugroženi. Udaljenost od naseljenog mjesta vezano za korištenje oružja odnosi se samo kada je u pitanju lov, ali on tada nije bio u lovu. U vrijeme pucanja znao je da se radilo o psu obitelji T., jer ga je i prije znao vidjeti da se "muvao" okolo. Više nije lovac niti lovočuvar. Predao je lovačku značku i dnevnike, a jedino je ostao član lovačkog društva "F." L., te i dalje plaća članarinu, a smatra da će i nadalje ostati član društva, zato što je savjesno obavljao svoje dužnosti, o čemu je dobivao i priznanja od Hrvatskog lovačkog saveza.

 

6.1. Kao što to proizlazi iz njegove obrane, optuženik uopće ne spori da je inkriminirane zgode ustrijelio psa oštećene A. K., ali ukazuje da nije imao drugog izbora, odnosno da je to učinio kako bi se zaštitio od napada tog psa. Međutim, povezujući obranu optuženika sa ostalim izvedenim dokazima, te uzimajući u obzir i način ponašanja optuženika nakon što je ustrijelio psa, odnosno da je kod njega izostala reakcija koja bi se u situaciji usmrćenja nečijeg psa iz opravdanog razloga očekivala od svakog prosječnog čovjeka, a posebno od iskusnog lovca i lovočuvara, sud je utvrdio da je obrana optuženika neistinita kada tvrdi da je psa ustrijelio u stanju krajnje nužde, odnosno da je takav razlog naknadno smislio radi prikazivanja da njegova radnja nije bila protupravna s ciljem izbjegavanja svoje kaznenopravne odgovornosti.

 

7. Naime, svjedokinja oštećena A. K. iskazala je da je prije predmetnog događaja bila u O. sa svojom djecom. Kada se vratila kući u L., njeni brat i sestra B. i P. T. bili su u dvorištu, odnosno B. je bio u dvorištu gdje je oštrio motornu pilu, a sestra je bila u bašči sa psom. Sestra se igrala na mobitelu, dok je pas bio u bašči i trčao. Radilo se o pasmini američki staford, koji u to vrijeme još nije bio formalno prenesen na njeno vlasništvo, jer je čekala prvo cijepljenje, ali je za njega imala uredne papire i putovnicu. Pas inače nije bio agresivan, te je bio s njima u kući i igrao se s djecom. Kada je, kao što je rekla, došla iz O. u L., za vrijeme dok je djecu otkopčavala iz auta iz njihovih sjedalica čula je pucanj u blizini. Do nje su dotrčali brat i sestra i rekli joj da je susjed ustrijelio psa, te je zvala policiju. Inače je optuženik njen susjed i žive u kući pored kuće. Otrčala je do bašče kako bi vidjela psa i našla ga je na bašči kod drugog susjeda. Sestra P. je rekla da je uslikala susjeda kada se vraćao iz bašče u svoje dvorište, te se sjeća da je to pokazala i policiji, a ne zna da li sestra P. i dalje ima te fotografije, jer je u međuvremenu mijenjala mobitel. Kada je došla u bašču vidjeti psa, došla je tamo i susjeda koju inače zovu Ž., a koja se prije toga nalazila u plasteniku u kojem je radila u svojoj bašči nekoliko kuća udaljena od njihove. Ta susjeda joj je rekla da je također čula pucanj. Njen pas je uvijek bio vani, odnosno u njihovom dvorištu u  bašči, i većinom pod nadzorom, a obzirom da je imao svega jednu godinu nije ni bio opasan. Kada bi izašli van na ulicu, tada bi joj stavila povodac, iako je bila ženka i beba. Poslije ovog događaja, a nakon što je zvala policiju koji su joj rekli da će doći za pola sata, išla je odvesti svoju djecu kod bake autom, te je putem vidjela ispred trgovine optuženika. Djecu je vozila kod bake, jer su joj djeca još bebe i nije ih htjela voditi sa sobom na bašču kada dođe policija, time da se i uplašila. Nakon što joj je predočena fotografija broj 2 sa lista 13 fotodokumentacije očevida, navodi da se na toj fotografiji nalazi njena kuća s desne strane prva, dok se s desne strane njene kuće nalazi kuća optuženika, ali ista nije vidljiva na toj fotografiji, te da pas prikazan na toj fotografiji leži na bašči odnosno vrtu drugog susjeda. Nitko od njih nije dirao psa dok nije došla policija, jer je njoj policija kada ih je zvala i rekla da ništa ne diraju dok oni ne dođu. Čula je samo jedan pucanj, i, kao što je rekla, nije vidjela optuženika da je ustrijelio psa. Optuženik je u to vrijeme i sam imao više pasa, a sjeća se da je jednog držao na lancu, te su čuli i lavež tih pasa, a optuženik nije baš svaki dan bio u svojoj kući. Optuženik joj se nakon ovog događaja nije ispričao. Kao što je rekla, čula je jedan pucanj, dok su joj brat i sestra rekli da su čuli dva pucnja. Sestra P. je u to vrijeme bila maloljetna, a sada ima 19 godina. Nabavila je tog psa od prijatelja kojem je dala za psa oko 500 eura. Posjeduje i rodovnicu na ime tog psa. U to vrijeme imala je još jednog psa, kojeg i danas ima, a isto se radi o američkom stafordu, samo što je mužjak. Ova ženka koja je ustrijeljena nalazila se u bašči, a bašča je inače otvorena i nije ograđena.

 

8. Svjedokinja P. T. iskazala je da je toga dana kada je uginuo pas Lusy bila u bašči u stakleniku, dok je pas Lusy trčao po bašči, i to po bašči od susjeda, a koju oni inače obrađuju. Koliko se sjeća, u to vrijeme u okolnim baščama nije bilo drugih susjeda. Dok se nalazila u stakleniku čula je pucanj, te je izašla van iz staklenika, a u to je došao i njen brat B., a koji je prije toga bio u radioni u zadnjem dvorištu. Kada je izašla iz staklenika vidjela je susjeda, odnosno optuženog J. G. da hoda sa puškom prema psu, te se ona sakrila iza sijena i snimala cijelo vrijeme. Čula je i drugi pucanj, te se i sama uplašila, a vidjela je da je pas pao nakon tog drugog pucnja. Nije micala psa nakon tog događaja, već je susjed P. P. zvao policiju, a kasnije su vidjeli i optuženika kako sjedi pred trgovinom. Cijeli događaj je snimila i fotografirala i to je pokazala policiji, a ne zna da li su oni pohranili u policiji tu njenu snimku i fotografije, a ona je izgubila mobitel na kojem je to bilo sve snimljeno tako da nije više u posjedu tih snimki. Sestra A. nije bila u to vrijeme tamo, već je ona došla kad je stigla i policija. Nakon što je čula drugi pucanj i vidjela psa kako je pao, vidjela je da je susjed optuženik krenuo prema svojoj kući. Pas je inače bio umiljat i nije bio opasan, a zato su ga i držali, jer su i oni sami bili djeca u to vrijeme. Nakon što je svjedokinji predočena fotografija broj 2 fotodokumentacije očevida, navela je da se pas na toj fotografiji nalazi na bašči od susjeda koji im je tu bašču dao da obrađuju. U to vrijeme s njom u bašči bio je i njen mali brat F. T. koji je tada imao 1-2 godine, te se on uplašio pucnja, počeo plakati i otrčao u dvorište, a brat B. je došao u bašču, jer se uplašio da se njima nije nešto dogodilo. Kada je optuženik pucao prema psu, vidjela je da ima pušku u rukama. Nakon toga nisu se obraćali optuženiku, već je brat B. otišao kod drugog susjeda P. reći mu da zove policiju. U to vrijeme osim Lusy imali su još jednog psa Bena pasmine američki staford kojeg su držali u boksu u dvorištu. Lusy nije bila u boksu, jer je bila mladi pas, odnosno "maza". U to vrijeme ona, svjedokinja, je imala 16 godina, a ne sjeća se točno koliko je Lusy bila udaljena od nje kada je ustrijeljena, odnosno ne može to procijeniti. Lusy nije nosila brnjicu, jer je bila mladunče, odnosno imala je možda oko 6-7 mjeseci, ali ne zna točno. Brat je u to vrijeme bio udaljen od nje nekih 10-20 metara, odnosno nalazio se u radioni koja je bila iza nje, a pas je zapravo bio u okolini njih, a brat je u to vrijeme bio punoljetan. Bašča u kojoj se pas nalazio nije bila ograđena, odnosno ni jedna bašča nije bila ograđena. Pas Lusy nije izlazio na ulicu, već se nalazio u njihovom dvorištu i uvijek je bio pod nadzorom. Ne sjeća se točno tko je bio vlasnik psa, ali sjeća se da ga je kupila sestra A..

 

9. Svjedok B. T. iskazao je da je toga dana kada je uginuo pas Lusy bio u dvorištu u autoradioni. Čuo je pucanj, te je brzo otišao vidjeti što se događa, jer se zabrinuo za sestru P.. Tada je vidio susjeda J. G. u njihovoj bašči, odnosno vidio je kada je drugi puta pucao na psa i da drži pušku u rukama. On je vikao za njim "komšija, komšija", ali se optuženik nije obazirao, te je otišao u svoje dvorište. Nakon tog drugog pucnja vidio je da je pas pao. Otišao je do psa, nije ga dirao, ali je vidio da mu se više ne može pomoći. Nakon toga je vikao sestri P. da je komšija upucao psa, a i sestri A. koja se nalazila u prednjem dvorištu, a više se i ne sjeća detalja. Taj pas Lusy se uvijek igrao sa djecom i nije nikada nikoga napao. Nakon što je optuženik ušao u svoje dvorište, više ga nije vidio, ali se sjeća da je vidio optuženika da je otišao pred trgovinu, pa je pitao prijatelja koji je bio pred trgovinom za optuženika i taj prijatelj mu je rekao da je optuženik sada došao i da je svima platio piće, te mu je prijatelj rekao i da je optuženik bio nervozan. Pred trgovinom je pitao optuženika zašto je ubio psa, a on mu je odgovorio da nije ubio psa. Ne sjeća se više što je optuženik imao obučeno na sebi kada ga je vidio u bašči, ali sjeća se da nije imao istu odjeću i obuću pred trgovinom, odnosno da se presvukao. U to vrijeme su imali još jednog psa i to mužjaka američkog staforda, a koji je bio u boksu. Lusy kao ženka nije bila u boksu, jer nije bila opasna i agresivna, već je bila razmažena, a sjeća se da je sestra kupila tog psa kao štene, time da se ne sjeća koliko je Lusy bila stara kada je bila ustrijeljena. Bašča inače nije bila ograđena, a ne može točno procijeniti kolika je udaljenost od staklenika u njihovoj bašči do mjesta gdje je ustrijeljen pas. Pas je imao papire, a ne sjeća se da li je baš imao rodovnik, jer je to bio sestrin pas. Kada je pas ustrijeljen, nije imao brnjicu na sebi.

 

10. Nadalje, iz zapisnika o očevidu Policijske postaje Beli Manastir broj OU-576/2019 od 9. svibnja 2019. proizlazi da je povodom dojave P. P. obavljen očevid na poljoprivrednoj površini u L., oko 70 metara udaljeno od kuće koja se nalazi u L., (kuća oštećenice), da je očevid započet 8. svibnja 2019. u 19,15 sati u prisutnosti A. K. kao oštećenice, da je na udaljenosti od 10 metara od prtenog puta prema sjeverozapadu zatečena lešina psa smeđe bijele boje u ležećem položaju na lijevom boku, da se na udaljenosti 6 cm od desnog lakta i 13 cm od leđa na desnoj bočnoj strani na području prsa zatiče okrugla rana promjera 1 cm, a na lijevoj bočnoj strani lešine psa na području prsnog koša nalazi se okrugla rana promjera 7 cm na kojoj su vidljive iznutrice. Na prtenom putu, na zemlji na udaljenosti od oko 25 metara sjeveroistočno od lešine psa zatiče se čahura žute boje dužine 6,4 cm i promjera 1 cm.

 

11. Fotodokumentacija očevida sadrži 12 fotografija na kojima je prikazana lešina psa na obradivoj površini iz kuća (fotografije 1. do 9.), kao i čahura žute boje na prtenom putu pored obradive površine (fotografije 9. do 12.).

 

12. Iz zapisnika Veterinarske stanice d.o.o. O., od 9. svibnja 2019. proizlazi da je veterinar te veterinarske stanice 8. svibnja 2019. oko 20,00 sati zaprimio poziv policije da se na livadi iza kuće na adresi u L. nalazi lešina psa. Veterinar je dolaskom na mjesto očitao mikročip čime je utvrđeno da se radi o psu pasmine američki stafordski terijer, ženka, žuto bijele boje, koja je oštenjena 8. kolovoza 2016.

 

13. Iz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta II PP Osijek serijskog broja 926977 od 29. svibnja 2019. proizlazi da je od optuženika oduzeta jedna puška sa užljebljenim cijevima marke i modela "Mauser M 48" call 7x64 mm tvorničkog broja 020059.

 

14. Iz službene bilješke PP Beli Manastir broj KU-95/19 od 10. srpnja 2019. o posjedovanju oružja okrivljenika sa zapisnikom o pregledu oružja proizlazi da je uvidom u IS MUP-a utvrđeno da optuženik, osim puške koja mu je oduzeta (točka 14.) posjeduje još dvije puške, i to pušku sa užljebljenim cijevima ČZ 455 LUX, 5,6 MM (22 Long Rifle) tvorničkog broja A947779 i pušku s glatkim cijevima, HUBERTUS ICAM (OU) 12 (12/70) tvorničkog broja 076590, te pištolj, CZ M88A, 9 MM DUGI (PARABELLUM/LUGER) tvorničkog broja 9671.

 

15. Iz karte zajedničkog lovišta broj XIV/157-"L." koja je dostavljena uz podnesak Osječko-baranjske županije, Upravnog odjela broj Klase: 323-01/21-01/14 od 25. kolovoza 2021. proizlazi da je granica lovišta broj XIV/157-“L.“ kojim gospodari lovačko društvo „F.“ L. izvan naseljenog područja u mjestu L..

 

16. Iz iskaznice lovočuvara broj 4494 proizlazi da je iskaznica izdana na ime optuženika 5. svibnja 2011. za lovište broj XIV/157 L., te da je ovlaštenik prava lova Lovačko društvo „F.“ L..

 

17. Iz uvjerenja Hrvatskog lovačkog saveza o osposobljenosti optuženika za obavljanje lovočuvarske službe od 23. travnja 1996. proizlazi da je optuženik završio Program osposobljavanja za obavljanje lovočuvarske službe, te da je osposobljen za obavljanje poslova lovočuvara.

 

18. Iz potvrde lovačkog društva "F." L. od 15. rujna 2021. proizlazi da je optuženik bio lovočuvar u lovačkom društvu „F.“ L. od 1. travnja 2011. do 31. ožujka 2021.

 

19. Iz dnevnika lovočuvara na ime optuženika za lovnu godinu 2019./2020. za lovište broj XIV/157 L. kojim gospodari Lovačko društvo „F.“ L. proizlazi da je za datum 8. svibnja 2019. optuženik u taj svoj dnevnik lovočuvara upisao da je područje ophodnje toga dana bila S. parcela - produžetak u šumi prema B., da je prijavljena i ustanovljena velika šteta na S. njivi, da je po dužnosti odmah izašao i ustanovio ogromnu štetu na kukuruzu cca 50%, da su ga prilikom osmatranja u šumi napala dva psa bez nadzora crni i žuti staford, da se povlačio iz šumice, ali kada je izašao nije imao nikakav zaklon, te je ispalio upozoravajući hitac, crni pas je pobjegao, ali staford mu je bio opasan i ugrožavao život i ustrijelio ga je. Na kraju je naveo u dnevniku da je policija upoznata i da je izlazak iz lovišta bio 8. svibnja 2019. u 16 sati.

 

20. Iz izvatka iz prekršajne evidencije na ime optuženika od 10. lipnja 2021. proizlazi da je optuženik prekršajno nekažnjavan, dok iz izvatka iz kaznene evidencije na ime optuženika od 10. lipnja 2021. proizlazi da je optuženik kazneno neosuđivan.

 

21. Nakon provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući svaki dokaz posebno i sve zajedno, utvrđeno je da je optuženik počinio predmetno kazneno djelo, odnosno da je bez ikakvog opravdanog razloga, tj. ničim izazvan usmrtio psa A. K..

 

22. Iskaze svjedoka oštećene A. K., P. T. i B. T. sud je ocijenio u cijelosti vjerodostojnim. Naime, radi se sestrama i bratu koji su u inkriminirano vrijeme živjeli u istoj obiteljskoj kući u L., , te je s njima boravio i predmetni pas imena Lusy. Oni su iskazivali suglasno u pogledu bitnih činjenica, koje, uostalom, nisu ni sporne. Tako su P. T. i B. T. suglasno iskazivali o tome da su se nalazili u dvorištu, odnosno bašči kada je ustrijeljen pas Lusy, da je to bio pas od njihove sestre A. K. koja je kupila psa, da su vidjeli optuženika kako drži pušku u rukama i puca na psa i da su čuli dva pucnja, dok je A. K. čula jedan pucanj, jer je u to vrijeme došla iz O. kući u L. i otkopčavala djecu iz auta. Ovo je potvrdio i optuženik u svojoj obrani, odnosno da je dva puta pucao i iz drugog pucnja ustrijelio psa žutog staforda od obitelji T., dok iz fotodokumentacije očevida proizlazi da se to dogodilo iza kuća, odnosno na mjestu gdje su njive i obradive površine, kako su navedeni svjedoci i iskazivali.

 

22.1. Upravo ove okolnosti o kojima su suglasno iskazivali svjedoci A. K., P. T. i B. T., a koje su potvrđene i materijalnom dokumentacijom, kao i obranom optuženika, govore u prilog istinitosti njihovih iskaza i kada su opisivali narav psa Lusy. Naime, svi ovi svjedoci, a koji su uostalom i živjeli s tim psom, iskazali su da se radilo o ženki koju su zvali Lusy, da je taj pas bio „maza“, da nikada nikoga nije napao niti je bio agresivan, da je bio umiljat i razmažen pas koji je s njima bio i u kući i igrao se s djecom. S obzirom da se radilo o malodobnoj djeci sa kojima se pas igrao, jer je oštećenica izjavila da su njena djeca bila još bebe u to vrijeme, a njena sestra P. T. je rekla da je s njom u bašči iza kuće kada je optuženik pucao na psa bio i njihov mali brat F. T. koji je tada imao jednu do dvije godine, sud nalazi istinitim i iskrenim njihove tvrdnje da je pas bio umiljat i da nije bio opasan i agresivan, jer bi bilo teško zamisliti da bi netko dopustio da se tako mala djeca igraju sa agresivnim i opasnim psom koji ugrožava njihov život, odnosno da bi se takvog psa držalo u blizini nemoćne djece.

 

22.2. Obrana je u postupku isticala da oštećena A. K. nije dostavila, odnosno pokazala rodovnik za usmrćenog psa Lusy, zbog čega se taj pas po stajalištu obrane ima smatrati opasnim psom. Međutim, uopće nije bilo sporno da je pas Lusy pripadao pasmini američkog stafordskog terijera, što je utvrdio i veterinar očitanjem mikročipa prilikom pregleda lešine psa (točka 12.), a koja pasmina slovi kao opasna pasmina, ali to ne znači da je predmetni pas Lusy koji je bio te pasmine samim time doista i bio opasan za okolinu. Zbog pasmine kojoj je pripadao, mogao se smatrati opasnom psom, ali faktički, uzimajući u obzir karakteristike tog psa o kojima su iskazivali svjedoci, očito taj konkretan pas nije bio agresivan iako je pripadao opasnoj pasmini, te da nije ugrožavao ljude. O tome govori i okolnost što su u obiteljskoj kući oštećenice imali još jednog psa iste pasmine, ali mužjaka, kojeg su držali u boksu, a očito ovog usmrćenog psa Lusy nisu držali u boksu zato što za to nisu imali razloga. Ove okolnosti značajne su upravo radi ocjene vjerodostojnosti obrane optuženika vezano za njegove tvrdnje o napadu tog psa, o čemu će nastavno biti riječi.

 

22.3. Iz razloga navedenih pod točkama 22. do 22.2. usmrćeni pas Lusy očigledno nije bio agresivne naravi, a bio je u faktičnom vlasništvu oštećene A. K., koja se nije formalno evidentirala kao vlasnica psa, a da je pas bio njen i da ga je ona kupila potvrdili su i ispitani svjedoci P. T. i B. T., time da je i sam optuženik iskazao u obrani da je znao da se radilo o psu obitelji T., jer ga je i prije znao vidjeti da se "muvao" okolo.

 

23. Jedina sporna okolnost u ovom postupku je bila činjenica je li optuženik usmrtio psa bez opravdanog razloga. Optuženik je u svojoj obrani tvrdio suprotno, odnosno da je nakon izlaska iz S. šume uočio dva psa, crnog staforda i žutog staforda, a koji su lajali i ubrzavali prema njemu zbog čega je pucao da ih uplaši, nakon čega je crni staford pobjegao, a žuti je i dalje išao prema njemu, te je primijetio  da je izbečio oči, povukao usne do nosa, a uši do glave i da mu je curila slina, te da je onda ispalio hitac i pogodio psa. Međutim, u svom dnevniku lovočuvara optuženik je drugačije opisao događaj, odnosno da su ga dva psa staforda napala u šumi i da se on povlačio iz šume, ali kada je izašao da nije imao nikakav zaklon, pa je pucao.

 

23.1. Dakle, optuženik je prilikom ispunjavanja svog dnevnika lovočuvara naveo da su ga psi napali prilikom osmatranja u šumi i da se zbog toga povlačio iz šume, dok je u obrani tvrdio drugačije, odnosno da je uočio pse tek kada je izašao iz šume na čistinu. Optuženik je prilikom opisivanja drugog psa koji je bio sa žutim stafordom također bio proturječan, odnosno prvotno je naveo da se isto radilo o stafordu, ali crne boje, dok je kasnije u obrani rekao da se radilo o mješancu. Ove proturječnosti kod opisivanja okolnosti vezano za napad oba psa govore o tome da optuženik nije bio dosljedan i iskren prilikom opravdavanja svog postupanja, odnosno da događaj koji je opisivao nije bio stvaran, već naknadno izmišljen, jer bi se optuženik sigurno sjećao svakog detalja da je doista bio napadnut od strane pasa, a posebno mjesta gdje je uočio pse, odnosno gdje su ga napali, te bi takve okolnosti da ih je stvarno proživio jednako i interpretirao. Da ovaj napad koji je opisivao optuženik nije bio stvaran proizlazi i iz iskaza svjedokinje P. T. koja je nakon prvog pucnja izašla van iz staklenika i vidjela optuženika da hoda prema psu sa puškom u rukama, što znači da je optuženik ciljao psa i približavao mu se kako bi ga uspio pogodio, a što sigurno ne bi radio da je pas bio u napadu, jer bi tada uzmicao od psa. Također, optuženik je rekao da je nakon prvog pucnja uočio da je žuti pas staford postao još agresivniji, izbečio oči i povukao usne do nosa, a uši do glave, te da mu je curila slina zbog čega je pucao i drugi puta i ustrijelio ga. Da bi optuženik mogao primijetiti slinu i izbečene oči psa, pas je morao biti na udaljenosti od svega nekoliko metara od njega, odnosno optuženik je morao biti u skoro neposrednoj blizini psa da uoči takav detalj kao što je slina, odnosno pjena na psu. Međutim, pas očito nije bio u takvoj blizini optuženika, što potvrđuje činjenica da je pas usmrćen na obradivoj površini odmah pored plastičnih folija na usjevima bašča (fotografija očevida broj 1. i 2.), a kako je optuženik rekao da nije uočio nikakve plastične folije ni usjeve, očito je da je bio dosta udaljen od psa, jer je lešina psa upravo bila kod takvih plastičnih folija. Da je optuženik bio dosta udaljen od mjesta gdje se nalazio pas kada ga je ustrijelio, zbog čega sigurno nije mogao vidjeti slinu ili izbečene oči psa, proizlazi i iz toga što su ga P. i B. T. odmah prepoznali kada su izašli u bašču iz staklenika i dvorišta, što znači da je optuženik morao biti u njihovoj blizini, a oni su se nalazili na svojoj bašči kod svoje kuće, a koja je prema podacima iz zapisnika o očevidu bila udaljena 70 metara od mjesta gdje je pas bio ustrijeljen (točka 10.). Prema tome, optuženik je morao biti bliže kuće obitelji T., odnosno barem više desetaka metara udaljen od mjesta gdje je ustrijeljen pas, a sa takve udaljenosti sigurno nije mogao vidjeti pjenu na ustima psa ili izbečene oči.

 

23.2. Nadalje, optuženik je nakon što je ustrijelio psa Lusy, a kako je rekao u svojoj obrani, otišao kući, otuširao se, presvukao i otišao u selo na autobusnu stanicu, time da je prije dolaska autobusa otišao popiti piće u trgovinu koja je bila kod autobusne stanice. Ovakva reakcija optuženika, odnosno njegov odlazak sa mjesta događaja bez da je obavijestio vlasnika psa ili policiju, ne odgovara reakciji koja bi se od njega, kao iskusnog i odgovornog lovca i lovočuvara koji je znao čijeg je psa ustrijelio, očekivala da je doista ustrijelio psa u krajnjoj nuždi kako je to tvrdio. U takvoj situaciji usmrćenja psa iz opravdanog razloga, odnosno iz krajnje nužde, bilo bi sasvim normalno, logično i očekivano da se optuženik nakon toga javio obitelji T. i obavijestio ih da je ubio njihovog psa kako bi spriječio napad na sebe ili bi zvao policiju kako bi se zbrinula lešina psa. Optuženik je znao da je pas bio od obitelji T. koji su njegovi drugi susjed, jer je on na kućnom broju . u L., a obitelj T.na kućnom broju .. Optuženik je znao i imena svih članova obitelji T. koja je spominjao i u svojoj obrani, no, unatoč tome optuženik se uopće nije njima javio, niti je obavijestio policiju, a što bi se očekivalo od svakog prosječnog čovjeka u situaciji opravdanog usmrćenja psa od poznatog vlasnika, posebno susjedovog, a naročito bi se to očekivalo od osobe koja je dugogodišnji lovac i lovočuvar. Optuženik je, naprotiv, odmah otišao u svoje dvorište, presvukao se i otišao kod lokalne trgovine gdje je čekao autobus za Osijek, što zapravo govori o tome da je pobjegao s mjesta događaja, a samim time da je učinio nešto što nije smio učiniti. Optuženik je rekao da je otišao odmah kući nakon što je ustrijelio psa zato što je to uobičajeno kada se ubije životinja, te da je bio i izvan sebe. Međutim, nije točno da je uobičajeno ostaviti lešinu životinje na nečijoj bašči bez obavještavanja nadležnog tijela, a optuženik je sigurno u takvim sličnim situacijama kada se radilo o divljači pokupio odstrijeljenu divljač ili prijavio nalazak ranjene ili bolesne divljači, što mu nalaže i Zakon o lovstvu. Također, ne može se prihvatiti ni tvrdnja optuženika da je bio izvan sebe zbog napada psa, pa da je zbog toga odmah otišao kući, jer se kao lovac sigurno više puta nalazio u situaciji da mu prijeti napad životinja, zbog čega, uostalom, lovci, odnosno lovočuvari i nose puške, a što je i sam spominjao u svojoj obrani (da se inače nosi puška zbog divljih svinja ili jelena koji znaju napasti), time da mu sigurno kao lovcu nije bilo ni prvi puta da je ubio životinju. Prema tome, razlog što je optuženik bio izvan sebe nije bila izbezumljenost zbog napada i odstrela psa, već očito okolnost što su ga vidjeli P. i B. T., a što nije očekivao.

 

23.3. Naime, svjedokinja P. T. je rekla da je izašla van iz staklenika kada je čula prvi pucanj, te da je u to je došao i njen brat B., a koji je prije toga bio u radioni u zadnjem dvorištu. Svjedok B. T. je rekao da je vidio optuženika kada je drugi puta pucao na psa i da je  optuženik držao pušku u rukama, a da je on, svjedok, vikao za optuženikom „komšija, komšija“, no, da se optuženik nije obazirao, već da je otišao u svoje dvorište. Dakle, kada je optuženik prvi puta pucao, nije bilo nikoga na vidiku, jer je P. T. bila u stakleniku, a njen brat B. u radioni u dvorištu, time da je oštećena A. K. spomenula da im je još jedna susjeda rekla da je čula pucanj kada se nalazila u svom stakleniku. Dakle, osim njih, nije bilo nikoga drugog u blizini u to vrijeme, a kako su se oni nalazili u stakleniku i radioni, optuženik je očito mislio da ga nitko neće vidjeti da puca, odnosno nišani psa. Međutim, nakon prvog pucnja i B. i P. T. su odmah izašli na bašču i oboje su odmah prepoznali optuženika da drži pušku i puca na psa. Optuženik je morao čuti da ga doziva B.T., jer ako je čuo lavež psa iz daljine o čemu je iskazivao, morao je čuti i da ga B. T. doziva i viče mu „komšija, komšija“, posebno jer mu je bio blizu, s obzirom da ga je ovaj odmah prepoznao. Međutim, optuženik se uopće nije obazirao, već je otišao u svoje dvorište i onda kod trgovine gdje je čekao autobus. Tamo ga je i našao B. T. i pitao ga zašto je ubio psa, na što mu je optuženik odgovorio da nije ubio psa. Optuženik je potvrdio da je B.T. došao do trgovine gdje se on nalazio, ali je rekao da nije pričao sa B. T., jer inače ne priča sa djecom. Dakle, optuženik negira da bi razgovarao sa B. T., međutim kako je B. .T a koji tada nije bio dijete, već je imao 19 godina, odmah otišao do trgovine gdje je uočen optuženik nakon što je vidio da je optuženik ustrijelio psa, očito je da je došao tamo upravo radi toga da razgovara sa optuženikom o onome što se dogodilo i što je vidio, pa je stoga logično da se i obratio optuženiku kada ga je vidio kod trgovine sa pitanjem zašto je ubio psa, zbog čega sud nalazi da je B. T. iskreno opisivao susret i razgovor sa optuženikom kod trgovine, a time i okolnost da mu je optuženik odgovorio da nije ubio psa. S obzirom da je optuženik doista ustrijelio psa, nije jasno zašto bi to poricao svom susjedu B. T. ako se doista radilo o krajnjoj nuždi, odnosno ako je doista ustrijelio psa iz opravdanog razloga kako je to u obrani tvrdio.

 

23.4. Uzimajući u obzir sve navedene zaključke, odnosno da je obrana optuženika nedosljedna i proturječna vezano za mjesto napada oba psa, kao i kod opisivanja drugog psa koji se navodno nalazio sa predmetnim psom, te da okolnosti napada psa o kojima je iskazivao optuženik nisu realne i logične, pa povezujući takvu njegovu nevjerodostojnu obranu sa činjenicom da je odmah pobjegao s mjesta događaja ne zaustavljajući se na dozivanje B. T., kao i da je ovome odgovorio da nije ubio psa, iako je znao da je to učinio, a posebno sa činjenicom da je predmetni pas po naravi bio razigran i umiljat i da nije nikoga napadao, sud je nedvojbeno utvrdio da nije bilo opasnosti za optuženika od tog psa inkriminirane zgode, a posebno ne istodobne. Na ovo ukazuje i okolnost da je optuženik i prvi puta pucao u smjeru psa Lusy, jer je taj metak pronađen 25 metara udaljen od lešine psa (točka 10.), a što se vidi i na fotografijama broj 9. i 10. fotodokumentacije očevida. Slijedom toga, sud je nedvojbeno utvrdio da je optuženik ustrijelio psa Lusy ničim izazvan i to iz drugog puta, jer ga je prvi puta očito promašio, te da je pobjegao s mjesta događaja izbezumljen upravo zato što su ga vidjeli B. i P. T.i, jer je očekivao da će ostati nezamijećen.

 

24. Ovakvo ponašanje optuženika odgovara opisu kaznenog djela ubijanja ili mučenja životinja iz članka 205. stavak 1. KZ/11. Kako nema nijednog razloga isključenja protupravnosti i kako je optuženik postupao s izravnom namjerom, jer je bio svjestan da se radi o psu žutom stafordu obitelji T., a ne o divljači, kao i da pucanjem iz puške prema psu može istoga pogoditi i usmrtiti, a zapravo je i išao za time da psa usmrti, jer mu je očito smetao iz nekog njemu poznatog razloga, optuženik je ostvario sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela ubijanja ili mučenja životinja iz članka 205. stavak 1. KZ/11. S obzirom da je obrana više puna ponavljala da se radilo o opasnom psu koji je bio bez nadzora, moguće je da je upravo to smetalo optuženiku, odnosno što pas takve pasmine slobodno trči po okolnim baščama, pa je uzeo stvar u svoje ruke i ustrijelio ga. Međutim, nitko nema pravo ubijati pse opasnih pasmina samo zato što su zatečene na javnoj ili nekoj drugoj neograđenoj vanjskoj površini bez nadzora odrasle osobe, već je u takvoj situaciji potrebno o tome obavijestiti nadležno tijelo kako bi se pokrenuo odgovarajući prekršajni postupak protiv vlasnika psa.

 

25. Kod odmjeravanja kazne sud je optuženiku, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, cijenio kao olakotne okolnosti da je kazneno neosuđivana i prekršajno nekažnjavana osoba, odnosno prijašnju usklađenost ponašanja optuženika sa zakonom, dok mu je kao otegotna cijenjena okolnost što je pucao iz lovačke puške u naseljenom mjestu, odnosno odmah iza kuća, iako je kao dugogodišnji lovac dobro znao gdje su granice lovišta i da je prema Zakonu o lovstvu strogo zabranjeno koristiti lovačko oružje u naseljenom mjestu (članak 66.), naravno, zbog dovođenja u opasnost života mještana.

 

25.1. Stoga je optuženik za kazneno djelo ubijanja ili mučenja životinja iz članka 205. stavak 1. KZ/11. na temelju iste zakonske odredbe osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, time da mu je na temelju članka 56. stavak 2. i 3. KZ/11. izrečena uvjetna osuda tako što se kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

 

25.2. Sud smatra da će se ovakvom uvjetovanom zatvorskom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja, odnosno dovoljno utjecati na optuženika da se suzdrži od ovakvog protupravnog postupanja, posebno iz razloga što ranije nije dolazio u sukob sa zakonom. Također, ovakva kazna utjecat će i na društvo u cjelini u pravcu postizanja svijesti o pogibeljnosti kaznenih djela protiv ubijanja ili mučenja životinja.

 

26. Na temelju članka 79. stavak 2. KZ/11. od optuženog J. G. oduzeta je puška sa užljebljenim cijevima marke i modela "Mauser M 48" call 7x64 mm tvorničkog broja 020059, a koja je od njega ranije oduzeta uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta II PP Osijek od 29. svibnja 2019. serijskog broja 926977, budući da je ista puška bila uporabljena za počinjenje kaznenog djela, a uzimajući u obzir da je optuženik pucao iz ove puške u naseljenom mjestu, potrebno ju je oduzeti i radi zaštite opće sigurnosti, odnosno kako optuženik ponovno ne bi došao u situaciju da je uporabi u naseljenom mjestu. Na temelju članka 181. stavak 7. ZKP/08. odlučeno je da će se navedena puška predati na raspolaganje Policijskoj upravi Osječko-baranjskoj.

 

27. Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08. oštećena A. K. je sa imovinskopravnim zahtjevom upućena u parnicu, jer sud nije raspolagao podacima za utvrđivanje vrijednosti predmetnog psa, a oštećenica nije priložila rodovnicu za psa, dok bi izvođenje dodatnih dokaza u tu svrhu dovelo do odugovlačenja ovog postupka.

 

28. S obzirom da je optuženik proglašen krivim, na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08. naloženo mu je da podmiri troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP/08., i to putni trošak za svjedokinju A. K.u iznosu od ukupno 80,00 kn za dolazak na dokaznu radnju ispitivanja u ODO u Osijeku 3. rujna 2019. (nalog ODO u Osijeku broj K-DO-504/2019-14 od 3. rujna 2019. za isplatu troška od 40,00 kn iz računovodstva sa lista 41 spisa), kao i na raspravu od 10. lipnja 2021. (nalog računovodstvu suda broj K-764/2019. od 10. lipnja 2021. za isplatu troška u iznosu od 40,00 kn sa lista 72 spisa) i putni trošak za svjedoka B. T.u iznosu od 40,00 kn (nalog ODO u Osijeku broj K-DO-504/2019-13 od 3. rujna 2019. za isplatu troška od 40,00 kn iz računovodstva sa lista 39 spisa), odnosno ukupni putni trošak za svjedoke u iznosu od 120,00 kn, kao i paušalnu svotu u iznosu od 500,00 kn, a koja je određena sukladno članku 145. stavak 3. ZKP/08. i nalazi se primjerenom s obzirom na složenost i trajanje postupka, sve u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.

 

29. Slijedom navedenog, presuđeno je kao u izreci.

 

Osijek, 17. rujna 2021.

 

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke i branitelj mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

 

 

 

Dostaviti:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku, na broj K-DO-504/2019.

2. Optuženi J. G.

3. Branitelj optuženika, odvjetnik M. M., O.

4. Oštećena A. K.

 

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

                                                                                                Ljiljana Stolla