Poslovni broj: 6 UsI-1416/21-9

REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga Suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, uz
sudjelovanje zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja N. B.,
P., K. S. D. 6, zastupan po opunomoćenicima iz Z.
o. u. G. L. i M. R. iz R., G. 6, protiv tuženika
Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića
3, radi priznavanja prava na razmjerni dio starosne mirovine, nakon javne rasprave
zaključene 9. rujna 2021. u nazočnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja A.
Č., odvjetnice u S. i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 17. rujna

2021.

p r e s u d i o j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za
mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: UP/II 140-02/21-03/03432214041,
Urbroj: 341-99-06/2-21-244 od 12. siječnja 2021. i rješenja Hrvatskog zavoda za
mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Zadru, Klasa: 140-02/19-03/03432214041,
Urbroj: 341-24-06/2-19-13659 od 10. studenog 2020.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II 140-02/21-03/03432214041,
Urbroj: 341-99-06/2-21-244 od 12. siječnja 2021. odbijena je žalba tužitelja izjavljena
protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Zadru,
Klasa: 140-02/19-03/03432214041, Urbroj: 341-24-06/2-19-13659 od 10. studenog

2020., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanje prava na razmjerni dio starosne
mirovine.

2

Poslovni broj: 6 UsI-1416/21-9

2. Tužitelj u tužbi, kojom osporava zakonitost tuženikovog rješenja, u bitnom
navodi da je tužitelj ostvario radni staž u razdoblju od 26. kolovoza 1987. do 1.
kolovoza 2006., koji traje gotovo 19 godina, a koji uopće nije uzet u obzir u postupku
povodom podnesenog zahtjeva za priznanje prava na razmjerni dio starosne mirovine.
Tvrdi da je ostvario mirovinski staž u prethodno navedenom razdoblju kao samostalni
privrednik, i to na način da je bio sam za sebe obveznik doprinosa i obveznik plaćanja
doprinosa za mirovinsko osiguranje, koji doprinosi su uredno plaćeni za cijelo
razdoblje, a što je tuženik pogrešno utvrdio, slijedom čega je pogrešno izračunao
trajanje mirovinskog staža tužitelja u Republici Hrvatskoj. Tvrdi kako je od navedenog
razdoblja mirovinskog osiguranja priznao samo dio razdoblja osiguranja, pri čemu
tužitelju nije priznato razdoblje osiguranja u trajanju od gotovo 11 godina i 3 mjeseca.
Tvrdi kako je slijedom pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, u postupku pogrešno
primijenjena odredba članka 33. Zakona o mirovinskog osiguranju. Ističe kako je
obzirom na njegovu životnu dob i ostvareno razdoblje mirovinskog staža koje je preko
15 godina, ostvario sve uvjete za priznanje prava na razmjerni dio starosne mirovine.
Prigovara da je u upravnom postupku povrijeđena odredba članka 8. Zakona o općem
upravnom postupku. Tužbenim zahtjevom traži poništenje prvostupanjskog i
drugostupanjskog rješenja.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana i da je osporeno
rješenje doneseno u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom
upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima. Navodi kako matična
evidencija u mirovinskom osiguranju je djelatnost prikupljanja, registriranja i vođenja
podataka neophodnih za provedbu mirovinskog osiguranja, a matičnu evidenciju o
osiguranicima, obveznicima plaćanja doprinosima i korisnicima prava iz mirovinskog
osiguranja vodi Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje na temelju podataka koje su
dužni dostaviti obveznici plaćanja doprinosa. Tuženik se poziva na odredbe članka

122. stavka 2. ZOMO-a, članka 110. ZOMO-a i članka 106. stavka 1. ZOMO-a, te u
bitnom ponavlja utvrđenja iz osporenog rješenja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
4. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je tijekom dokaznog postupka
izvršio uvid u sudski spis, te spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.
5. U sporu je održana rasprava 09. rujna 2021., čime je dana mogućnost
strankama da se sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“,
broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje u tekstu ZUS-a) očituju o
činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

6. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog
spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka

55. stavka 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Iz sadržaja spisa predmeta proizlazi kako je tužitelj 15. svibnja 2019. podnio
zahtjev za priznavanje prava na razmjerni dio starosne mirovine nadležnom nositelju
socijalnog osiguranja u Republici M.

8. U provedenom upravnom postupku utvrđeno je kako mirovinski staž tužitelja
u Republici Hrvatskoj, prema članku 24. ZOMO-a, ukupno iznosi 07 godina, 08 mjeseci
i 11 dana, te kako je isti navršen u razdoblju od 26. kolovoza 1987. do 5. listopada

1991. i od 1. siječnja 2003. do 1. kolovoza 2006.

9. Iz potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u
Zadru od 11. rujna 2019. utvrđeno je kako je tužitelju, koji je sam za sebe obveznik
doprinosa i obveznik plaćanja doprinosa za mirovinsko osiguranje, u skladu sa
člankom 13. Pravilnika o utvrđivanju staža osiguranja na temelju plaćenih doprinosa
za mirovinsko osiguranje („Narodne novine“ broj: 12/2014.), zbog otpisa doprinosa za

3

Poslovni broj: 6 UsI-1416/21-9

mirovinsko osiguranje (zbog zastare ili nenaplativosti) staž osiguranja ne računa se i
ne utvrđuje za razdoblje od 6. listopada 1991. do 31. prosinca 2002.
10. Utvrđeno je kako je nositelj mirovinskog osiguranja u Republici S., na
međudržavno ugovorenoj tiskanici SRB/HR 205 od 29. rujna 2020., utvrdio razdoblja
osiguranja tužitelja od 1. studenog 1980. do 9. lipnja 1987. u trajanju od 6 godina, 7
mjeseci i 9 dana.

11. Utvrđeno je kako je makedonski nositelj mirovinskog osiguranja, na
međudržavno ugovorenoj tiskanici RM/HR 4 od 1. srpnja 2019., utvrdio da tužitelj nema
ostvarenog staža osiguranja na području Republike M.

12. Utvrđeno je kako ukupan mirovinski staž, prema članku 16. Ugovora o
socijalnom osiguranju između Republike Hrvatske i SR Jugoslavije, iznosi ukupno 14
godina, 03 mjeseca i 20 dana.

13. Slijedom navedenog, u provedenom upravnom postupku je utvrđeno kako
tužitelj ne ispunjava uvjete za stjecanje prava na razmjerni dio starosne mirovine,
obzirom da njegov mirovinski staž ne iznosi 15 godina, u skladu sa odredbom članka

33. ZOMO-a.

14. Odredbom članka 33. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“
broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18. i 102/19., dalje
u tekstu ZOMO-a) propisano je da pravo na starosnu mirovinu ima osiguranik kada
navrši 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža.

15. Odredbom članka 110. ZOMO-a propisano je da svojstvo osiguranika,
mirovinski staž, plaće, osnovice osiguranja, naknade plaće i drugo utvrđuju se na
osnovi isprava izdanih u skladu sa zakonom, odnosno potvrdama izdanim na temelju
propisanih evidencija.

16. Odredbom članka 122. stavka 2. ZOMO-a propisano je da mirovinski staž,
plaća, osnovice te druge činjenice koje utječu na stjecanje i utvrđivanje prava, uzimaju
se pri ostvarivanju prava na mirovinu na osnovi podataka utvrđenih u matičnoj
evidenciji.

17. U skladu sa navedenim, obzirom kako iz potvrde Hrvatskog zavoda za
mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zadru od 11. rujna 2019. i potvrde Porezne
uprave, koje su priložene spisu tuženog tijela, proizlazi kako se staž osiguranja tužitelju
ne računa i ne utvrđuje za razdoblje od 6. listopada 1991. do 31. prosinca 2002. jer je
dug za doprinos za mirovinsko osiguranje otpisan, pravilno je tuženo tijelo utvrdilo kako
tužitelj ne ispunjava uvjete za ostvarenje prava na starosnu mirovinu u smislu odredbe
članka 33. ZOMO-a, obzirom da njegov mirovinski staž ne iznosi 15 godina. Dakle,
pravilno je postupilo prvostupanjsko tijelo kada je zahtjev tužitelja za priznanjem prava
na razmjerni dio starosne mirovine odbilo kao neosnovan.

18. Prema ocjeni ovog Suda, osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na
štetu tužitelja, dok tužbeni prigovori nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje
drugačije odluke u ovom upravnom sporu. Tuženo tijelo svoja utvrđenja u pogledu
otpisa dug za doprinos za mirovinsko osiguranje za sporno razdoblje osiguranja temelji
na dokumentaciji priloženoj spisu predmeta (potvrdama HZMO-a i Porezne uprave),
dok tužitelj ničim ne dokazuje svoje navode kako je u sporom razdoblju podmirio dug
za doprinos za mirovinsko osiguranje.

19. Slijedom navedenog, osporeno rješenje doneseno u zakonito provedenom
postupku, na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu
primjenu materijalnog prava, pa je na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a
trebalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao u točki I izreke presude.

4

Poslovni broj: 6 UsI-1416/21-9

20. Kako tužitelj nije uspio u sporu, trebalo je temeljem odredbe članka 79.
stavka 4. ZUS-a, odbiti zahtjev za naknadom troškova spora kao neosnovan i odlučiti
kao pod točkom II izreke presude.

U Splitu, 17. rujna 2021.

S U T K I N J A

Nela Mešin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom
upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom
broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog
otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. ZUS-a).

DNA:

1. Opunomoćenicima tužitelja iz Zajedničkog odvjetničkog ureda G. L. i

M. R. iz R., G. 6,

2. Tuženiku Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, A.

Mihanovića 3, Zagreb, 3. U spis

4. Kalendar 30 dana

RJ:

1. Vrijednost predmeta spora je neprocjenjiva.

2. Nema naplate sudske pristojbe (prema odredbama ZSP i ZOMO-a).

3. Kalendar 30 dana.