Poslovni broj: 78 Pž-2075/2020-2

1

REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 78 Pž-2075/2020-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mladen Šimundić, u pravnoj stvari tužitelja C. T. Z. M. R., sa sjedištem u Mađarskoj, K., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik iz Z., protiv tuženika Z. d.o.o. P.,  OIB ..., kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva S. i R. j.t.d. iz V., radi isplate iznosa od 6.307,82 EUR (VPS 47.308,15kn), odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj Povrv-332/2018-20 od 27. ožujka 2020., 17. kolovoza 2021.

p r e s u d i o j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog
suda u Varaždinu poslovni broj Povrv-332/2018-20 od 27. ožujka 2020., u pobijanim točkama I. i III. njezine izreke.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj Povrv-332/2018-20 od 27. ožujka 2020. djelomično je održan na snazi platni nalog za glavnicu, kamate i dio troškova ovrhe (točka I. izreke), platni je nalog ukinut i tužbeni zahtjev odbijen za dio troškova ovršnog postupka (točka II. izreke), a tuženiku je naloženo platiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 7.898,00 kn dok je tužitelj odbijen s dijelom zahtjeva za isplatu troška u visini od 3.125,00 kn (točka III. izreke). U bitnome, prvostupanjski je sud utvrdio kako, na osnovu provedenih dokaza, zaključuje da su stranke bile u ugovornom odnosu temeljem ugovora o kupoprodaji, te da je tužitelj isporučio tuženiku, a tuženik nije u cijelosti platio. Naime, tužitelj je u spis kao dokaze o isporuci robe dostavio račun s popratnom dokumentacijom (narudžba, dostavnica, potvrda o težini i dr. – listovi 32.-46.) na kojima je točno navedena količina naručene robe, a koja količina je tuženiku i isporučena po ispostavljenom računu. Konkretno, činjenica da je izvršena isporuka predmetne količine robe (23000 kg) proizlazi i iz CMR-a br. EO328470 (list 58.), odnosno da je tužitelj izvršio isporuku naručene robe tuženiku dana 30.06.2016. (potvrdio pečatom) posredstvom prijevoznika, trgovačkog društva T. j.d.o.o. iz Koprivnice, čiji direktor B. H. je potvrdio izvršenje isporuke po predmetnom CMR-u. Na pravni odnos između stranaka sud je primijenio odredbe Konvencije Ujedinjenih Naroda o ugovorima o međunarodnoj prodaji robe (United Nations Convention on Contracts for the International Sale of Goods – CISG, dalje: Konvencija), Beč, 11. travnja 1980. ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 15/98). Kamata na navedenu tražbinu dosuđena je primjenom čl. 12.a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi („Narodne novine“ broj: 108/12, 144/12, 81/13, 112/13, 71/15 i 78/15; dalje: ZFPPN), u vezi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO).

2. Protiv točaka I. i III. izreke navedene presude žalbu je podnio tuženik, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, u bitnom navodeći kako tužitelj nije dokazao da bi tuženik primio robu, te da ta činjenica ne proizlazi iz isprava u spisu. Predlaže preinačiti presudu, odnosno istu ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ovaj predmet predstavlja spor male vrijednosti, temeljem odredbe čl. 502. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), s obzirom na to da se isti odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 50.000,00 kn, i navedena se presuda ne može ispitivati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kao niti povreda postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a. Stoga žalbeni navodi koji se u stvarnosti odnose na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja (pitanje isporuke robe) nisu bili predmetom ispitivanja u žalbenom postupku, osim u odnosu na pitanje da li je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, odnosno da li je utvrđeno činjenično stanje u suprotnosti s ispravama u spisu.

6. Slijedom navedenog, presuda je ispitana temeljem odredbe čl. 467. st. 1. ZPP-a, u okviru dopuštenih žalbenih razloga te po službenoj dužnosti zbog moguće bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

7. U postupku koji je prethodio pobijanoj presudi niti u pobijanoj presudi nisu učinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a u svojoj se žalbi tuženik ne poziva na neku od bitnih povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 5. i 10. ZPP-a.

8. Što se tiče isporuke robe, zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj istu
isporučio tuženiku nije u suprotnosti s ispravama u spisu, pri čemu ovaj sud posebno
ukazuje na činjenicu da je tuženik dio računa platio, istome nije prigovori niti je, na
zahtjev Porezne uprave, dostavio dokumentaciju potrebnu za utvrđenje odbitka PDV-a. Nadalje, tuženik nije dokazao niti predložio kakav dokaz kojim bi osporio da je upravo on stavio pečat društva na CMR obrazac, te da je time potvrdio prijem robe. Dakle, zaključak prvostupanjskog suda kako je tuženik primio robu i istu nije u cijelosti platio nije u suprotnosti s ispravama u spisu, pa nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

9. U odnosu na primjenu prava, punomoćnici stranaka su se na ročištu 5. prosinca 2019. izjasnili da je volja stranaka da se primjenjuje hrvatsko pravo, a u odnosu na pitanja koja nisu uređena Bečkom konvencijom, stoga je prvostupanjski sud zaključio kako se na pitanja koja nisu uređena Bečkom konvencijom primjenjuje hrvatsko pravo kao mjerodavno pravo, u smislu čl. 19. Zakona o rješavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u određenim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91 i 88/01).

10. Ovaj sud ukazuje kako je ugovor između stranaka sklopljen nakon 1. srpnja 2013., kao dana pristupa Republike Hrvatske Europskoj uniji. Slijedom navedenog, na pitanje primjene materijalnog prava na pitanja koja nisu uređena Bečkom konvencijom primjenjuju se odredbe Uredbe (EZ) br. 593/2008 Europskog parlamenta i vijeća od 17. lipnja 2008. (Rim I).

11. No, kako se i prema čl. 3. st. 1. Uredbe Rim I na ugovor primjenjuje materijalno pravo koje su stranke izabrale, ova pogreška suda nije utjecala na pravilnost same presude.

12. Što se tiče kamatne stope, ista je čl. 12.a ZFPPN-a, u poslovnim transakcijama između poduzetnika i između poduzetnika i osoba javnog prava u kojima je osoba javnog prava dužnik novčane obveze, jednaka referentnoj stopi uvećanoj za 8 postotnih poena. S druge strane, čl. 29. st. 2. ZOO-a kamatna stopa na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje se, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

13. Prema obrazloženju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim
odnosima („Narodne novine“ broj 78/15), zakonske zatezne kamate za subjekte i odnose obuhvaćene Direktivom 2011/7/EU o suzbijanju zakašnjenja s plaćanjem u poslovnim transakcijama uređene su posebnim propisom, odnosno Zakonom o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi. Cilj predloženih izmjena čl. 29. ZOO-a bio je, među ostalim, izjednačavanje stope zakonskih zateznih kamata za odnose uređene navedenim posebnim propisom i stope zakonskih zateznih kamata koje se prema općem propisu primjenjuju na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava.

14. Drugim riječima, za odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava, u kojima je osoba javnog prava dužnik, stopa zatezne kamate jednaka je u svom postotku i prema odredbi čl. 12.a ZFPPN-a i prema odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, bez obzira na različitost definicija.

15. Dakle, i pravilnom primjenom materijalnog prava na utvrđeno činjenično stanje trebalo je održati na snazi platni nalog te tužitelju dosuditi kamatu po stopi propisanoj hrvatskim propisima (čl. 12.a ZFPPN-a i čl. 29. st. 2. ZOO-a).

16. U odluci o troškovima postupka prvostupanjski je sud primijenio odredbe
čl. 154. i 155. ZPP-a, odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad
odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 104/14, 118/14 i 107/15; dalje: Tarifa) kao i Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 112/12 i 157/13) i Tarifu sudskih pristojbi. Kako žalitelj ne ukazuje da bi prvostupanjski sud pogrešno primijenio neku od zakonskih odredbi, niti je takva povreda utvrđena ispitivanjem odluke po službenoj dužnosti, žalba je i u tom dijelu neosnovana.

17. Slijedom navedenog, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a tuženikova je žalba odbijena kao neosnovana, a prvostupanjska presuda potvrđena u pobijanom dijelu.

Zagreb, 17. kolovoza 2021.

Sudac
Mladen Šimundić